Stadiji počinjenja kaznenog djela

1. Stadiji počinjenja kaznenog djela Mogući, ali ne i nužni, stadiji počinjenja kaznenog djela stvaranje odluke (misaoni proces koji se odvija u psihi čovjeka i ne ispoljava se u vanjskom svijetu); pripremanje kaznenog djela (poduzimanje određenih radnji kojima se omogućava ili olakšava počinjenje djela); pokušaj (početak ostvarenja kaznenog djela ili poduzimanje radnje koja neposredno prethodi radnji počinjenja na način da s njom čini prirodno jedinstvo); dovršeno kazneno djelo (ispunjenjem svih obilježja kaznenog djela)

2. Granica kažnjavanja u hrvatskom kaznenom zakonodavstvu • redovni oblik kažnjavanja je dovršeno kazneno djelo za koje se uvijek kažnjava • pokušaj je kažnjiv u pravilu kod težih kaznenih djela (ako se za konkretno kazneno djelo može izreći pet god. zatvora ili teža k.) • pripremanje se kažnjava iznimno kada je to posebno predviđeno zakonom • jedino i uvijek ne postoji kažnjivost za stvaranje odluke jer moderno kazneno pravo ne kažnjava za misli (cogitationes nemo punitur)

3. Pripremne radnje • djelatnosti (ante portas delicti) kojima se stvaraju uvjeti za (omogućava ili olakšava) počinjenje kaznenog djela - ne ulaze u radnju počinjenja navedenu u biću kaznenog djela, njihovim poduzimanjem nije ostvareno još niti jedno obilježje kaznenog djela • tipične pripremne radnje su: nabavljanje ili osposobljavanje sredstava, uklanjanje prepreka, stvaranje plana, dogovor s drugima i sl.

4. Torije o kažnjavanju za pripremanje • dvije teorije: objektivna i subjektivna. • prema objektivnoj teoriji kažnjavanje se vezuje uz postojanje povrede ili ugrožavanja nekog pravnog dobra, pa s obzirom da počinitelj pripremnim radnjama još ništa nije prouzrokovao ne može se ni kazniti • subjektivna teorija vezuje kažnjavanje uz manifestaciju zločinačke volje, pa se počinitelj kažnjava kao da je dovršio kazneno djelo jer je u jednakoj mjeri pokazao svoju zločinačku volju bez obzira što nije prouzrokovao posljedicu

5. Subjektivna teorija nije prihvaćena: • pripremne radnje su načelno manje opasne (ne predstavljaju izravno ugrožavanje zaštićenog dobra); • njihovim nekažnjavanjem stimulira sepočinitelja da odustane od počinjenja; • prema svojoj prirodi pripremne su radnje neutralne ili neodređene, pa postoje poteškoće u dokazivanju da je neka radnja poduzeta upravo radi počinjenja djela (npr. netko kupi veliki nož jer je stvorio odluku da usmrti drugu osobu, ali on tvrdi da je nož kupio za rezanje pršuta)

6. Kažnjavanje pripremnih radnji • moderno kazneno zakonodavstvo načelno ne kažnjava pripremne radnje • iznimno se zakonom predviđa kažnjavanje za pripremne radnje i to iz dva razloga: 1. zbog značenja zaštićenog dobra odnosno nužnosti kažnjavanja već u ranijim stadijima u nastajanju kaznenog djela, jer bi kažnjavanje kasnije bilo nemoguće, i 2. kad opasni karakter same pripremne radnje nedvojbeno ukazuje da je radnja poduzeta baš za počinjenje djela

7. Kazneni zakon RH propisuje kažnjavanje za pripremne radnje na dva načina: 1. kažnjavanje za pripremanje određenog kaznenog djela(delicta preparata) propisano u čl. 350. KZ-a: “Tko priprema počinjenje kaznenih djela iz članka 340., članka 342. i članka 345. ovoga Zakona...” - kažnjavanje za pripremanje određenih kaznenih djela protiv Republike Hrvatske Čl. 103. KZ:” Tko priprema počinjenje kaznenih djela iz članka 88. do članka 91. i članka 97. ovoga Zakona...” - kažnjavanje za pripremanje kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom

8. 2. određivanje pripremnih radnji kao posebnih, samostalnih kaznenih djela (delicta sui generis) jer opasni karakter same pripremne radnje nedvojbeno ukazuje da je radnja poduzeta baš za počinjenje djela primjeri kažnjivosti pripremanja kao samostalnog kaznenog djela su navedeni npr. u čl. 283. (izrada, nabavljanje, posjedovanje, prodaja ili davanje na uporabu sredstava za krivotvorenje ), 327. (dogovor za počinjenje kaznenog djela ), 328. (zločinačko udruženje ), 330. (izrada i nabavljanje oružja i sredstava namijenjenih počinjenju kaznenog djela) itd.

9. Pokušaj kaznenog djela(čl. 34. i 35. KZ) • Čl. 34. st. 1.:”Tko s namjerom da počini kazneno djelo poduzme radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela...”

10. Počinitelj je s namjerom: • već započeo s ostvarenjem radnje počinjenja djela - radnja počinjenja je određeno konkretno ponašanje kojim se ostvaruje kazneno djelo, ponašanje koje je sastavni dio bića kaznenog djela - obilježje kaznenog djela označeno glagolskim oblikom (oduzeti, prisvojiti, usmrtiti, prisiliti, sudjelovati i dr.) ili je • Poduzeo radnju koja je usko vremenski i prostorno povezana s radnjom počinjenja na način da s njom čini prirodno jedinstvo → novi KZ napušta formalno-objektivnu teoriju prema kojoj počinitelj mora započeti ostvarivanje nekog obilježja (bića) kaznenog djela

11. Pokušaj predstavlja jedinstvo subjektivne i objektivne pretpostavke: namjera + radnja = pokušaj kaznenog djela • primjer pokušaja započinjanjem radnje počinjenja: počinitelj podigne pušku i nišani u žrtvu, ali bude spriječen u ispaljivanju - započeo ostvarenje kaznenog djela ubojstva radnjom počinjenja koja se sastoji od niza različitih radnji koje sve zajedno čine jednu cjelinu (podizanje puške, nišanjenje, ispaljivanje). Za pokušaj je dovoljno da je počinjena makar i jedna radnja koja je dio spomenute cjeline • Primjer pokušaja poduzimanjem radnje koja ne predstavlja radnju počinjenja, ali je s njom usko povezana: postavljanje eksplozivne naprave koju će žrtva sama aktivirati

12. Pokušaj i oblik krivnje • Samo kod tzv. namjernih kaznenih djela moguće je kažnjavanje za pokušaj, jer Kazneni zakon u čl. 34. st. 1. izričito zahtijeva teži oblik krivnje: “Tko s namjerom da počini kazneno djelo,….” - namjera je osnovni element pojma kažnjivog pokušaja (ako je i moguć pokušaj kod nehajnih kaznenih djela, što je u teoriji sporno, za takav pokušaj se ne kažnjava).

13. Vrste pokušaja • Nedovršeni pokušaj: počinitelj započeo radnju, ali je nije dovršio (npr. počinitelj je podigao pušku, nanišanio u žrtvu, no iz nekog razloga je odustao od ispaljenja) • Dovršeni pokušaj: počinitelj ne samo započeo nego je i dovršio radnju, ali posljedica nije nastupila (npr. počinitelj je nanišanio i ispalio metak u žrtvu, ali je promašio, te posljedica nije nastupila) • Važnost razgraničenja - u dva momenta: odmjeravanje kazne (sud uzima u obzir manju opasnost nedovršenog pokušaja) i dragovoljni odustanak (čl. 35. st. 1. i 2.) • Kriterij razgraničenja: plan počinitelja → pokušaj je dovršen kada je počinitelj učinio sve što je prema njegovoj zamisli bilo dovoljno da kazneno djelo bude dovršeno (kada je počinitelj tijek zbivanja ispustio iz svoje vlasti)

14. Neprikladan pokušaj (čl. 34.st.3.): pokušaj kod kojega su sredstvo počinjenja ili objekt takvi da se kazneno djelo nije ni moglo ostvariti 1. neprikladan pokušaj s obzirom na sredstvo počinjenja koje je takvo da se njime ne može prouzročiti posljedica (npr. počinitelj puca iz prazne puške), te 2. neprikladan pokušaj s obzirom na objekt koji je takav da se na njemu ne može izazvati posljedica (npr. počinitelj puca u mrtvog čovjeka) • Važnost neprikladnog pokušaja: mogućnost oslobođenja od kazne

15. Kvalificirani pokušaj:počinitelj pokušajem jednog kaznenog djela ostvari zakonska obilježja drugog samostalnog kaznenog djela (npr. počinitelj pokuša usmrtiti žrtvu ispaljivanjem metka iz vatrenog oružja, pogodi je i teško tjelesno ozljedi, ali ne nastupi smrt) - pokušajem kaznenog djela ubojstva (namjera je bila usmjerena na usmrćenje) ostvarena obilježja samostalnog kaznenog djela teške tjelesne ozljede (pokušaj jednog kaznenog djela sadrži u sebi i drugo dovršeno kazneno djelo, pa će počinitelj odgovarati za kvalificirani pokušaj ubojstva, ne i za dovršeno djelo teške tjelesne ozljede, jer je tjelesna ozljeda konzumirana pokušajem odnosno bila bi konzumirana počinjenim ubojstvom da je ono dovršeno.

16. Radi se o težem pokušaju: sud će pri odmjeravanju kazne uzeti u obzir da je ostvarena i posljedica nekog drugog kaznenog djela. • Kvalificirani pokušaj nije isto što i pokušaj kvalificiranog kaznenog djela ! → pokušaj kvalificiranog kaznenog djela postoji kada je počinitelj u pokušaju pored obilježja temeljnog djela istodobno počeo ostvarivati i kvalifikatorna obilježja koja se odnose na svojstvo radnje (npr. pokušaj teškog ubojstva iz koristoljublja (čl. 111.točka 4. u svezi sa čl. 34. KZ ) ili je pokušaj temeljnog djela doveo do teže posljedice (pokušaj kaznenog djela kvalificiranog težom posljedicom: npr. počinitelj je iz nehaja usmrtio žrtvu prilikom pokušaja da je otme → čl. 137. st. 3. u svezi sa čl. 34. KZ)

17. Kada je pokušaj kažnjiv? • Čl. 34. st. 1. KZ:”...kaznit će se za pokušaj ako se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora od pet godina ili teža kazna ili zakon izričito propisuje kažnjavanje i za pokušaj.” • Pokušaj težih kaznenih djela prema Kaznenom zakonu kažnjiv je uvijek, • pokušaj lakših kaznenih djelakažnjiv samo kad zakon to izričito propisuje • koja su kaznena djela teža, a koja lakša određuje sam zakon pomoću visine predviđene kazne za svako kazneno djelo: teža su ona djela za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora od pet godina ili teža kazna, a lakša su kaznena djela ona za koja se može izreći kazna zatvora do pet godina (dovoljno je da je posebni maksimum pet godina zatvora da bi pokušaj određenog kaznenog djela bio kažnjiv)

18. Kako se kažnjava za pokušaj? • čl. 34. st. 2. KZ-a : “Počinitelj pokušaja kaznenog djela može se blaže kazniti.” → pokušaj je fakultativni razlog (temelj) za ublažavanje kazne • sud ima dvije mogućnosti: a) da počinitelju izrekne kaznu kao za dovršeno kazneno djelo (utjecaj subjektivne teorije), te b) da izrekne blažu kaznu od propisane (utjecaj objektivne teorije)

19. neprikladan pokušaj je prema čl. 34. st. 3. KZ-a razlog za fakultativno oslobođenje od kazne: “Počinitelj koji je iz grube nerazumnosti pokušao počinjenje kaznenog djela neprikladnim sredstvom ili prema neprikladnom objektu može se osloboditi kazne.” → novi KZ ograničava mogućnost počinitelj postupa “iz grube nerazumnosti” npr. daje trudnici čaj od kamilice radi pobačaja. To je opravdano jer postojeća odredba previše favorizira počinitelja neprikladnog pokušaja, što je došlo do izražaja i u nekim slučajevima iz sudske prakse (npr. kod pokušaja razbojništva u stanu u kojem nije bilo traženog oružja)

20. Problem: radi li se tu uopće o pokušaju odnosno zašto kažnjavati osobu koja je pokušala počiniti kazneno djelo, a ustvari nije ni mogla prouzročiti nikakvu posljedicu. • Neprikladan pokušaj je obrnuta zabluda o biću kaznenog djela (zabluda o biću - poč.pogrešno misli da ne postoji neko obilježje) dok kod nepr.pok. počinitelj nije svjestan neprikladnosti sredstva ili objekta, jer ako postoji svijest o neprikladnosti nema namjere dovršenja djela, pa ni pokušaja uopće.

21. KZ prihvaća obje teorije, objektivnu i subjektivnu: predviđa kažnjavanje za neprikladan pokušaj (jer počinitelj i u tom slučaju iskazuje svoju namjeru), ali s obzirom da je objektivno manje učinio nego kod podobnog pokušaja dozvoljava oslobođenje od kazne.

22. Dobrovoljni odustanak (čl. 35. KZ) • Čl. 35. st.1.KZ: načini odustajanja od dovršenog i nedovršenog pokušaja; • Čl. 35. st.2.KZ: dobrovoljni “nekauzalni” odustanak od neprikladnog pokušaja; • Čl. 35. st.3.KZ:dobrovoljni odustanak supočinitelja i sudionika (poticatelj i pomagatelj)

23. Načini odustajanja od nedovršenog i dovršenog pokušaja: • “Počinitelj koji je dobrovoljno prekinuo započeto počinjenje kaznenog djela, iako je bio svjestan da je prema svim okolnostima radnju mogao dovršiti ili je nakon dovršetka radnje spriječio nastupanje posljedice, može se osloboditi kazne.” (čl. 35.st.1.KZ)

24. Značajke pravno relevantnog dobrovoljnog odustanka: • dobrovoljnost – počinitelj je svjestan da kazneno djelo može dovršiti na način kako je zamislio ali odustaje od djela temeljem autonomne odluke (na odustanak nije prisiljen vanjskim okolnostima) → Frankova formula:”Mogu dovršiti djelo,ali neću.” → motivi odustanka nisu pravno relevantni za ocjenu dobrovoljnosti odustanka → ako počinitelj smatra da djelo ne može dovršiti ne radi se o D.O., nego o neuspjelom pokušaju→ Frankova formula: ”Ne mogu ostvariti cilj čak i kada bih htio.” • konačna odluka • djelo je ostalo u pokušaju upravo zbog djelovanja počinitelja

25. Načni odustajanja od nedovršenog i dovršenog pokušaja: • kod nedovršenog pokušaja D.O. se sastoji u prekidu daljnje djelatnosti (pasivnost) • kod dovršenog pokušaja D.O. se sastoji u sprječavanju nastupa posljedice nakon dovršenja radnje, aktivnom radnjom, izravno ili neizravno (npr. da sam spasi utopljenika ili da zove druge), spriječi nastupanje posljedice → ako posljedica nastupi unatoč naporima počinitelja na sprječavanju njenog nastanka radi se o neuspjelom odustanku • Dobrovoljni odustanak moguć je samo ako je djelo još u pokušaju → dok se nisu ostvarila sva njegova obilježja → prekid djelatnosti ili pokušaj sprječavanja posljedice nakon formalnog dovršenja djela smatra se “djelotvornim kajanjem”, a ne dobrovoljnim odustankom

26. Dobrovoljni “nekauzalni” odustanak od neprikladnog pokušaja • “Počinitelj koji je dobrovoljno poduzeo radnju koja bi spriječila počinjenje kaznenog djela, a ono je ostalo nedovršeno iz razloga neovisnog od njegove radnje, može se osloboditi kazne.” (čl. 35.st.2.KZ) • Počinitelj poduzima radnju dobrovoljnog odustanka smatrajući da može proizvesti prekid započetog počinjenja djela, a zapravo je djelo nedovršeno iz nekog drugog razloga. • Primjeri: počinitelj dade žrtvi nedovoljnu količinu otrova pa naknadno pozove liječnika (dragovoljni “nekauzalni” odustanak od neprikladnog pokušaja); počinitelj javi policiji da je postavio bombu ne znajući da je ona već demontirana. • Ratio legis je honoriranje počiniteljeva povratka na put prava, po čemu se ove situacije izjednačuju s “kauzalnim” odustankom. Mora se raditi o ozbiljno poduzetim radnjama.

27. Dobrovoljni odustanak supočinitelja i sudionika • “Supočinitelj ili sudionik koji je dobrovoljno spriječio počinjenje kaznenog djela ili je dobrovoljno poduzeo radnju koja bi spriječila počinjenje kaznenog djela, a djelo je ostalo nedovršeno iz razloga neovisnog od njegove radnje, može se osloboditi kazne. “(čl. 35.st.3.) • Bitno je da netko od njih dobrovoljno intervenira prije nego što je djelo dovršeno i da spriječi dovršenje djela. • Djelo se mora eliminirati u cijelosti, a ne samo da netko od njih neutralizira svoj prilog (supočiniteljski, ili prilog poticanja ili pomaganja). • Pogodnost oslobođenja od kazne vrijedi samo za onoga supočinitelja ili sudionika koji je dobrovoljno odustao (neprenosiva okolnost).