1 / 61

PROJEKT IRRI – PROJEKT NAVODNJAVANJA

PROJEKT IRRI – PROJEKT NAVODNJAVANJA. Prof.dr.sc. Vlado Kovačević; dr.sc. Marko Josipović. ZNAČAJ ISHRANE BILJA U POLJOPRIVREDNOJ PROIZVODNJI U NAVODNJAVANJU: osnove ishrane bilja, makro i mikroelementi, plodnost tla, aktualni problemi u ishrani bilja, mjere popravke tla, učinci u praksi.

bjorn
Download Presentation

PROJEKT IRRI – PROJEKT NAVODNJAVANJA

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. PROJEKT IRRI – PROJEKT NAVODNJAVANJA • Prof.dr.sc. Vlado Kovačević; dr.sc. Marko Josipović ZNAČAJ ISHRANE BILJA U POLJOPRIVREDNOJ PROIZVODNJI U NAVODNJAVANJU: osnove ishrane bilja, makro i mikroelementi, plodnost tla, aktualni problemi u ishrani bilja, mjere popravke tla, učinci u praksi

  2. Biljka za normalan rast i razvoj u poljskim uvjetima treba odgovarajuće agroekološke uvjete: • vodu, • svjetlost, • toplinu, • mineralne i organske tvari, • tlo određenih fizikalnih, kemijskih i bioloških svojstava. • Za svoju ishranu biljke koriste mineralne i organske tvari iz tla koja se zajednički zovu biljna hraniva. Istraživanjima je ustanovljeno da biljke trebaju za život ukupno 16 kemijskih elemenata (zovu se još i biogeni elementi). Neki su potrebni u većoj, a neki u manjoj količini, pa je na osnovu toga načinjena podjela hraniva na makroelemente i mikroelemente.

  3. Ova podjela je samo na osnovu količine potrebnog određenog elementa, a ne prema njihovom značenju. Svi su jednako značajni, jer bez samo jednoga od njih nema normalnog razvoja biljaka. Organska atvar je pretežno sastavljena od tri organska elementa - kisika, ugljika i vodika – koji čine preko 90% biljne suhe tvari i oko 80% suhe tvari u ljudskom organizmu

  4. Elementarni sastav organske tvari

  5. Tlo kao izvor biljnih hraniva Tla se međusobno razlikuju u nizu svojstava pa po toj osnovi su manje ili više povoljna za uzgoj određenih poljoprivrednih kultura tj. imaju veću ili manju plodnost što znači da se uz istu agrotehniku i vremenske prilike na različitim tlima dobiju i različiti prinosi. • Tlo se sastoji od: • krute faze, • tekuće faze, • plinovite faze • žive faze (makro i mikroorganizmi).

  6. Kruta faza tla: oko 50% volumena, od čega na neorganski dio otpada oko 95%, a na organski dio oko 5%. • Neorganski dio krute faze tla čine: • primarni minerali (pijesak i prah) • sekundarni minerali (glina). • Sekundarni minerali gline zajedno s organskom tvari čine aktivnu frakciju tla, koja u velikoj mjeri određuje količinu i pristupačnost pojedinih hraniva. Također, količina vode koju tlo može zadržati značajno ovisi o aktivnoj frakciji tla.

  7. Tekuća faza tla: oko 25% volumena = vodena otopina soli i plinova • Plinovita faza tla: oko 25% volumena • 20,0% kisika (O2), • 78.6% elementarnog dušika (N2), • 0,5% ugljičnog dioksida (CO2) i dr. • U atmosferi je taj sadržaj • 21,0 O2, 78,03% N2 i 0,03% CO2. Živa faza tla: otprilike oko 5 t/ha = živi organizmi (bakterije, gljive, alge, nematode, gliste i dr.

  8. Hraniva u tlu su podložna različitim procesima i sukladno tome mijenja se omjer dijela hraniva koja su: • raspoloživa za bijlke(vodotopivi i izmjenivi oblik) • urezervi (slabo ili teško pokretni ili nepristupačni oblik). Mobilizacija hraniva predstavlja procese u kojima se povećavaju količine pristupačne frakcije, Demobilzacija (fiksacija) = procesi u kojima se povećava udjel manje pristupačne ili nepristupačne frakcije.

  9. Sadržaj biogenih elemenata u biljkama Sadržaj biogenih elemenata u biljkama je različit, a ovisi o biljnoj vrsti, svojstvima tla, agrotehnici i vremenskim prilikama. Pojedini dijelovi biljke, kao i isti dijelovi biljke u različitim fazama ravoja sadrže također različite koncentracije pojedinih elemenata. Nedovoljan sadržaj jednoga ili više hraniva postaje faktor ograničenja prinosa. Kemijskim analizama tla i biljnog materijala može se ustanoviti stupanj opskrbljenosti tla i biljke hranivima i odgovarajućom gnojidbom sanirati stanje i povećati prinose.

  10. Stupanj opskrbe biogenim elementima i granične vrijednosti (Finck, 1969)

  11. DUŠIK Atmosfera je bogata dušikom ( 78%), ali u elementarnom obliku (N2) nije pristupačan biljkama.Da bi bio pristupačan dušik se mora pretvoriti u mineralni oblik (nitratni: NO3) i amonijačni (NH4+). Dušik u tlu nalazi se u organskom obliku (kemijski vezan u organskoj tvari) i anorganskom obliku (nitratni i amonijačni oblik). Tlo sadrži od 0,1 do 0,3% dušika, ali je samo oko 5% te količine na raspolaganju bijkama (pristupačni oblici). Najveći dio rezervi dušika u tlu vezan je u organskoj tvari (humusu). Zato tla bogata humusom imaju i više dušika. Obzirom na činjenicu da su potrebe biljaka za dušikom velike, a pristupačne zalihe skromne, u intenzivoj biljnoj proizvodnji je dodavanje dušika gnojidbom redovita agrotehnička mjera.

  12. Razgradnjom organske tvari se povećavaju količine biljkama pristupačnog dušika, a u kolikoj mjeri će ovaj proces biti izraže ovisi o klimi određenog područja (količina oborina, temperatura), svojstvima tla (npr reakcija tla ili pH i dr.), Dio toga dušika uzima biljka putem korijena, a dio se gubi ispiranjem vodom, hlapljenjem (volatizacija) ili se ugrađuje u mikroorganizme tla koji se hrane dušikom. • Suha tvar biljaka sadrži između 2 i 4% dušika. Nedostatak dušika se najviše od svih elemenata manifestira nižim rastom i smanjenjem prinosa. Simptomi nedostatka dušika se lako prepoznaju. Bijlke su nžeg rasta, blijedozelene do žute boje, Kod pšenice je slabo busanje ili izostaje, klas je sitan s malim brojem cvjetova, a u konačnici s malim brojem zrna koja su štura i sitna.

  13. Višak dušika manifestira se bujnim porastom vegetativne mase, intenzivnom zelenom do tamnozelenom bojom i usporenijim tijekom vegetacijei osjetljivosti na infekcije bolestima, te sklonosti polijeganju. Tlo i biljke u takvim uvjetima imaju višak nitrata koji je opasan za zdravlje ljudi i životinja. • Nitrati se ispiru u vodotoke i onečišćavaju životnu sredinu, unose se u životinski i ljudski organizam hranom i izazivaju opasne poremećaje u metabolizmu (stvaranje kancerogenih nitrosamina u probavnom traktu).

  14. FOSFOR Sadražaj P u tlu varira od 0.02 do 0.15%, a pnastaje razgradnjom matičnih stijena prilikom formiranja tla (pedogeneza). Veći dio te količine je u mineralnom obliku (40-80%), a udjel organskog fosfora (vezanog u organskoj tvari tla, uključujući i mikroorganizme) u tlu je od 20 do 60% od ukupnog • Postoje tri frakcije mineralnog P u tlu: fosfor topiv u vodi (vodotopiva frakPostojecija), fosfor topiv u kiselinama, fosfor topiv u lužnatim otopinama i teško topivi fosfor. Vodotopive frakcije fosfora ima najmanje (obično ispod 1 kg P/ha). Frakcija P topiva u kiselinama dijeli se na podfrakciju topivu u slabim kiselinama i frakciju topivu u jakim kiselinama. Prva podfrakcija je biljkama pristupačna (najčešće se određuje ekstrakcijom u otopini amonijevog-acetat laktata ( AL otopina = AL-topivi fosfor). • Ostale frakcije P su biljkama nepristupačne. Koncentracije P u biljkama su obično u rasponu 0.1 do 0.5%.

  15. Nedostatak P u biljkama je česta pojava, a izraženija je na kiselim tlima. Korijenov sustav takvih biljaka je slabo razvijen, kasni cvatnja i zrioba, prinos i kvaliteta prinosa su niski.Tamnozelena boja lišća uz crvenkastu ili violetnu nijansu je tipičan znak akutnog nedostatka P. Hladno i vlažno vrijeme u proljeće može izazvati prolazne simptome nedostatka P kod npr. pšenice, ili kukuruza u ranom porastu, jer primanje P u biljku značajno opada sa snižavanjem temperature okoline.

  16. U kiseloj sredini je pristupačnost P manja jer se biljkama pristupačna frakcija fosfora većim dijelom prelazi u manje pristupačnu ili nepristupačnu frakciju vezivanjem za ione aluminija i željeza (stvaranje fosfata alumija i željeza) = fiksacija fosfora. • Također,u karbonatnim tlima se dio pristupačnog fosfora veže u teško topive i netopive kalcijeve fosfate. Višak fosfora u biljkama je rijetka pojava. Usporen porast, tamnomrke pjege na lišću i ubrzani rast i razvoj biljaka (skraćivanje vegetacije) često su u vezi s viškom P.

  17. KALIJ • Sadržaj kalija u tlu je visok ( obično u rasponu od 0.2 do 3.0%), ali je samo manji dio pristupačan biljkama. Postoji nekoliko frakcija K u tlu koja se razlikuje u njegovoj pristupačnosti za biljke: kalij u vodenoj otopini tla izmjenjivi K (vezan na površini minerala gline) kalij fiksiran (vezan) u unutrašnjosti minerala gline ili kemijski vezan u spojevima Samo prve dvije frakcije (vodotopivi i izmjenjivi K) su na raspolaganju biljkama, dok se fiksirani K u unutrašnjosti minerala gline sporo ili nikako ne ulazi i izmjenjivu frakciju.

  18. Kalij je uz dušik najzastupljeniji biogeni element u biljkama i obično ga treba u intenzivnoj biljnoj proizvodnji redovito dodavati gnojidbom. • U našim uvjetima ustanovljen je nedostatak kalija na ritskim crnicama županjske brodske i novogradiške Posavine • Sušenje listova od ruba prema sredini (rubna nekroza listova), slab porast, mali i nedovršen klip i polijeganje na kraju vegetacije, simptomi su nedostatka kalija u kukuruzu. Slični su i simptomi kod pšenice. Simptomi nedostatka bK javljaju se prvo na starijem lišću. Otpornost biljaka prema suši je značajno smanjena u uvjetima nedostatka kalija. Višak kalija rijetka je pojava jer su biljke tolerantne na visoke koncentracije K. Višak K može izazvati probleme i primanju dušika (amonijski oblik), kalcija i magnezija.

  19. KALCIJ Ukupna količina kalcija (Ca) u tlu je u rasponu od 0.1 do 1.2%. Glinovita tla u pravilu imaju više Ca od pjeskovitih. U plodnim tlima udjel Ca vezanog adsorpcijom (zamjenjivi kalcij) treba iznositi 50-80% od ukupnih zamjenjivik kationa (K, Mg i dr.). • U vlažnoj klimi, te u kiselim i laganim (pjeskovita tla) tlima je naglašen gubitak kalcija iz tla ispiranjem. Tako u vlažnoj (humidnoj) klimi može se godišnje izgubiti ispiranjem od 100 do čak 600 kg/ha Ca. Obzirom da je kalcij u biljci slabo pokretan, nedostatak se prvo javlja u mlađim dijelovima (npr. listovi na vrhu biljke). Listovi su nitasti i savijeni (ufrkani), kasnije se suše uslijed gubitka vode. Na plodvima jabuke javaljaju se “gorke pjege”. U intenzivnom uzgoju rajčice i paprike javlja se “vršna trulež” plodova

  20. MAGNEZIJ Količina Mg u tlu varira od 0.05% (lagana pjeskovita tla) do 0.50% (teža glinasta tla). • Kao i kod kalcija i kalija, postoje i različite frakcije Mg u tlu, koje se razlikuju u pristupačnosti za biljke. • Višak biljkama pristupačnog Mg može ometati primanje kalija i kalcija u biljke (antagonizam). • Ova pojava je evidentirana na ritskim crnicama Posavine. • Tla tipa černozem, smeđe tlo i aluvijalna tla (nanosti uz riječne tokove) obično su bogata magnezijem.

  21. Biljke obično sadrže između 0.1 i 0.5 % Mg u suhoj tvari. Mg je dobro pokretan u biljci pa se simptomi nedostatka javljaju prvo na starijem lišću. Međužilna kloroza (žućenje dijelova lista između žila, dok žile ostaju zelene) je tipičan znak nedostatka Mg u biljkama, a u kasnijoj fazi slijedi nekroza (posmeđenje i sušenje). Kod vinove loze je tipično za nedostatak Mg pojava kloroze koja se po listu prstoliko širi među žilama prema peteljci, a kasnije se javlja “ukočenost peteljke”. • Višak Mg rijetko se javlja, a stvara problem u ishrani biljaka kalijem i kalcijem.

  22. NEDOSTATAK CINKA U SJEMENSKOM KUKURUZU – OPZ LOVAS

  23. NEDOSTATK CINKA NA POLJOPRIVREDNOM INSTITUTU OSIJEK

  24. Pokusno polje Poljoprivrednog instituta Osijek Stanje usjeva kukuruza nakon folijarne prihrane 0.5% topinom cinkovog sulfata Nedostatak cinka u kukuruzu

  25. MJERE POPRAVKE TLA – GNOJIDBA IKALCIZACIJA

  26. Uloga kalcija u tlu: Ca ima značajne uloge u tlu kojima uglavnom povećava njegovu plodnost ♦ biljno je hranivo ♦ neutralizira kiselost ♦ smanjuje mobilnost Fe, Al, Mn, koji u većim količinama štete biljkama ♦ popravlja strukturu tla jer ima ulogu koagulacije koloida ♦ neutralizira huminske kiseline stvaranjem njihovih soli (Ca-humati), što je preduvjet stabilne strukturne agregate u vodenoj otopini ♦ stimulira biokomponentu tla, a time i razgradnju organske tvari ♦ mobilizira većinu ostalih hraniva s adsorpcijskog kompleksa ♦ blokira pristupačnost mikroelemenata (osim molibdena) = negativni učinci za plodnost tla ♦ blokada pristupačnosti određenih elemenata ima i pozitivne učinke, ako je riječ o blokadi primanja štetnih teškim metala (npr. kadmij i dr.)

  27. Dinamika kalcija u tlu: kalcij u tlu podložan je promjenama stanja koja idu u pravcu povećanja ili smanjivanja njegovog sadržaja • ♦ Ispiranje Ca stvaranjem mobilnog (podložan ispiranju) Ca-hidrokarbonata. Prvo spajanjem CO2 i vode nastaje ugljična kiselina (H2CO3). Ona se raspada na H + i HCO3- i nastaje vezivanjem s kalcijem CaHCO3 ili kalcijev hidrokarbonat.Ovaj proces je izražen na lakšim tlima i u vlažnom klimatu. ♦ Iznošenje kulturama gubici kalcija iznošenjem od strane kultura obično oko 50 kg CaO/ha, ali mogu biti i veći – nekoliko stotina kg/god.

  28. Utjecaj kiselosti na biljke Najštetniji utjecaj kiselosti na biljke ne proizlazi od vodikovih nego od iona aluminja. Toksično djelovanje aluminija: ♦ skraćivanje i zadebljanje korijena, slabije grananje i gubitak prirodne boje (posmeđenje), ♦ akumuliran u korijenu teško translocira – posljedice: fiziološke i biokemijske promjene ♦ manja propusnost membrane ♦ taloženje Al u stijenkama → inaktivacija na površini korijena ♦ slabija apsorpcija hraniva • Razlike u toleranciji na kiselost i alumini • ♦ naročito su osjetljive mlade biljke, odmah nakon klijanja, • a obično zbog manjka P • ♦ biljke se razlikuju u toleranciji na kiselost • ♦ raž i krumpir su visoko tolerantne

  29. Količine materijala za kalcizaciju: najbolje ih je odrediti na osnovu odgovarajuće analiza tla. Kalcit (vapno, kalcijev karbonat) se koristi uglavnom u količinama od 5-10 t/ha • Izvođenje kalcizacije • Preporuka je kalcizaciju izvoditi za vrijeme sušnih mjeseci u ljeto. Potrebno je kalcizaciju obaviti samostalno, odvojeno od gnojidbe stajskim gnojem, dušikom i fosforom, jer se u protivnom povećava fiksacija, osobito fosfora. Vrijeme izvođenja: u svako doba, ali ne na mokro tlo ili snijeg. Najpogodnije je ljeto- nakon žetve (gaženje, miješanje s tlom u više faza), dovoljno je vremena za ublažavanje stresa biljaka. Do sjetve ≈ mjesec dana, lucerna 6 mjeseci. Travnjaci: jesen-zima.

More Related