POZITIVIZAM

1. POZITIVIZAM Ljudski duh napušta apsolutna traganja

2. Povijest pozitivizma Pozitivizam je učenje koje sve zasniva na činjenicama, a negira svaku metafiziku, te izbjegava objašnjenje i stvaranje hipoteza. • Kao svojevrstan romantizam znanosti htio je pozitivizam filozofijusvesti na znanost videći u njoj najpouzdaniji temelj čovjekova života. • Pozitivizam je posljedica napretka egzaktnih prirodnih znanosti, tehnike i industrije. • Utemeljio ga je francuz Auguste Comte(1798.—1857.), kao protustav spekulativnom idealizmu ali se ta misao najsnažnije razvila u anglosaksonskim zemljama s jakom empirističkom tradicijom. • Pozitivizam i pozitivističke metode dominirale su kulturom druge polovice 19. stoljeća (npr. u književnosti i teoriji umjetnosti), a u 20. stoljeću sve do naših dana aktivni su njegovi brojni pravci: empiriokriticizam, logičkogi pozitivizam, filozofije logičke analize, znanstvene filozofije (B. Russell, L. Wittgenstein, R. Carnap, H. Reichenbach, K. Popperi drugi).

3. Pozitivistička, znanstvena antispekulativna usmjerenost Pozitivizam je filozofski pravac koji postavlja zahtjev da spoznaja ostane kod pozitivnih činjenica i njihova opisa, da se ograniči na ono što je moguće empirijski provjeriti. • Od sada ljudski duh napušta apsolutna traganja, što pripadaju samo njegovu djetinjstvu, i ograničava svoje napore na području stvarnoga promatranja, koje se od sada rapidno razvija, na promatranje koje je jedino moguća osnova spoznajama koje su stvarno dostupne i mudro prilagođene našim činjeničnim potrebama. Sve se može objektivno mjeriti • Temeljna pretpostavka pozitivističkog pristupa je da se i ponašanje ljudi, poput ponašanja materije, može objektivno mjeriti. • Objektivno mjerenje vrši se opažanjem ponašanja, na temelju kojeg se mogu stvarati iskazi o uzrocima i posljedicama ponašanja. Prakticistička deviza pozitivizma glasi: • Znati da bi se predvidjelo, predvidjeti da bi se djelovalo(A. Comte). • Važno je kako, a ne zašto. R. Carnap tako kaže da neki stav ima teorijsko značenje i smisao tek po mogućnosti provjeravanja. A filozofske se tvrdnje ne mogu provjeriti na način znanosti. • Filozofija, dakle, treba da odbaci svaku spekulaciju o apsolutnom, o supstanciji, biti, smislu i vrijednostima. Ona samo treba usklađivati istražene činjenice, ostvariti opću sintezu i tako nadvladati posljedice pretjerane specijalnosti i rascjepkanost moderne znanosti. To znači da filozofija treba služiti znanosti a ne joj biti predvodnicom.

4. žablja perspektivakritički osvrt Pozitivizam ostajekod činjenica (!) (takvo stajališteBloch ironično naziva žabljom perspektivom), pa ne istražuje ni svoje vlastite (metafizičke!) pretpostavke. • Traženi princip da se sve mora moći provjeriti (princip provjeravanja) nije ni sam provjerljiv! (jer počiva na metafizičkim temeljima) • Također je i antimetafizički stav sam po sebi opet jedan metafizički stav. • Zahtjev, da se ostane kod »čistih« pozitivnih činjenica neizvediv je i nekritičan zahtjev. Pozitivističku tendenciju da se znanost postavi na mjesto filozofije, podvrgao je kritici, među ostalim, i M. Horkheimer: • znanost se kao i svaka vjera ili filozofija može upotrijebiti u službi najdijaboličnijih društvenih snaga. Scijentizam (vjera u znanost) nije ništa manje uskogrudan od militantne religije. • Pozitivistički optimizam zanemaruje humanističku problematiku smisla i vrijednosti. Unatoč napretku znanosti i tehnike ostaju krize čovjeka. • U znanosti i tehnici ne leže niti mogu ležati razrješenja krize suvremenog čovjeka.

5. Bečki krug - logički empirizam Bečki krug je bila grupa koja je oko sebe okupljala filozofe i znanstvene teoretičare. • Od 1922. godine na čelu s Moritz Schlickom grupa se okupljala jedanput tjedno u Beču. • Od 1936. se više ne sastaju, napuštaju Austriju zbog austrofašizma pa grupa zbog gubitka članova prestaje djelovati. • Struja razmišljanja Bečkog kruga naziva se logički empirizam ili logički pozitivizam. • Bečki krug se suprostavlja spekulativnom načinu spoznaje tradicionalne filozofije. Odbacuje se mogućnost nekog posebnog filozofskog uvida ili uzvišene spoznaje svijeta. • Dokida spoznajnu teoriju i preobražava je u teoriju znanosti. • Na njegove članove je imao jako puno utjecaja Ludwig Wittgenstein s kojim su se Bertrand Russel, Karl Popper, David Hilbert i Henri Poincare redovito nalazili i diskutirali.

6. BERTRAND RUSSEL(1872.-1970.) Engleski filozof, logičar, pacifist, dobitnik Nobelove nagrade za književnost. • Bio je strastveni borac protiv svih oblika nepravde u svijetu. Beskompromisno je slijedio »kult istine«. • Protivnik vojne obaveze, vođa antiratne kampanje u Engleskoj za vrijeme Prvog svjetskog rata, poslije Drugog svjetskog rata postaje prvakom svjetskog pokreta za mir i zabranu atomskog naoružanja. • Često je mijenjao svoju osnovnu filozofijsku koncepciju. • Zajedno s A. N. Whiteheadom objavio je monumentalno djelo Principi matematike, sustav matematičke aksiomatike i simboličke logike, koji je utjecao na daljnji razvoj moderne logike. • Russell se danas uglavnom smatra jednim od utemeljitelja analitičke filozofije. • Velik utjecaj na njega je izvršio Gottfried Leibniz, a tijekom života je pisao o svim filozofskim idejama osim o estetici. Najplodniji je bio na polju metafizike, filozofiji i logici matematike, filozofiji jezika, logici i epistemologiji.

7. analitička filozofija Analitička filozofija se može sažeto opisati u trima općenitim idejama: • Nema posebnih filozofskih istina a predmet je filozofije logičko razjašnjenje misli. To je suprotno tradicionalnom gledištu počev od Aristotela, koji gleda filozofiju kao najvišu znanost, koja istražuje temeljne razloge i principe svega. Analitički filozofi su često smatrali da su njihova istraživanja podređena onima u prirodnim znanostima. • Logičko razjašnjenje misli se može postići samo analizom logičkog oblika filozofskih tvrdnji. Logički oblik tvrdnji je način prikazivanja tih tvrdnji (korištenje gramatičkih oblika, simbola formalnih logičkih sistema). • Poklanja se velika pozornosti na detalje a otklanja gradnja velikih filozofskih sistema. Među nekim analitičkih filozofima to odbijanje «velike teorije» je dobilo oblik obrane zdravog razuma i svakodnevice protiv pretenzija metafizičara. Ovime je filozofija svedena da bude “sluškinja znanosti” da raspravlja o onome što još nije predmet znanosti. Ono što filozofiji preostaje od znanstvenosti je jedino logika, tj. analiza jezika odnosno analiza misli. (A nekoć je logika bila tek alat – organon – za ulaz u tajne filozofije.)

8. logički atomizam Svoju filozofsku poziciju Russel naziva logičkim atomizmom. • Svijet je nešto složeno. Sastoji se od međusobno nezavisnih dijelova. Procesom analize otkrivamo konačne jednostavne logičke elemente: logičke atome svijeta. • Analiza je način kojim se dolazi do naravi bilo kojeg promatranog predmeta Može se analizirati sve dok se ne dođe do onoga što više ne može biti analizirano, i to su onda logički atomi. Zovemo ih logičkim atomima zato što to nisu mali komadići materije. To su ideje, od kojih su izgrađene stvari. • Dijelovi stvarnog svijeta su stvarii činjenice. Stvari u svijetu imaju razna svojstva i stoje u raznim međusobnim odnosima. Da one imaju ta svojstva i odnose jesu činjenice, a stvari i njihova svojstva ili odnosi jesu sasvim jasno u ovom ili onom smislu komponente činjenica koje imaju ta svojstva i odnose. • Činjenice jednostavno jesu. One same nisu istinite ili neistinite. Tek su sudovi istiniti ili neistiniti. • Pojedinačna stvar nije činjenica, jer stvar sama po sebi ne može neki sud učiniti istinitim ili neistinitim. Najbolja polazna točka za logičku analizu jesu neosporne datosti. • Prva neosporna datost,od koje počinje analiza svijeta, kaže »da svijet sadrži činjenice koje jesu to što jesu ma što mi o njima mislili, te da postoje također vjerovanja koja se odnose na činjenice, i u odnosu prema činjenicama ta su vjerovanja istinita ili neistinita.« • Postoji beskrajno mnoštvo različitih oblika činjenica i odgovarajućih oblika sudova (propozicija, iskaza, vjerovanja). Najvažnija podjela činjenica (i sudova) je ona na jednostavne (atomske) i složene.

9. što je filozofija O tome što je filozofija i koja je njena uloga Russell je mijenjao svoje gledište. • Najprije je tvrdio da filozofija treba da bude znanstvena, i da su svi pravi filozofski problemi (a on misli prvenstveno na spoznajne probleme) u svojoj biti logički problemi. • Poslije (u svojoj »Povijesti zapadne filozofije«) Russell kaže drukčije: filozofija je negdje »u sredini između znanosti i teologije«. Filozofija poput teologije spekulira o onim stvarima o kojima do sada nemamo čvrstih znanja. Pri tome se ona, međutim, oslanja na ljudski um kao što to čini znanost, a ne na autoritet tradicije ili objave. • Filozofija se sastoji od spekulacija o stvarima o kojima egzaktna spoznaja još nije moguća. Filozofija, naime, nastoji postići određenu uvjerljivost u odgovorima na ono što znanost još ne može odgovoriti. • Razlika između filozofije i znanosti bila bi se da je znanost ono što znamo, a filozofija ono što ne znamo. Kako spoznaja napreduje, filozofska pitanja stalno prelaze iz filozofije u znanost. Russell s jedne strane shvaća filozofiju ponajprije kao učenje o spoznaji (gnoseologiju), a s druge strane uvida da filozofija kao ljubav k mudrosti nužno traga za odgovorima na neka temeljna neizbježna pitanja o čovjeku i svijetu o kojima znanost šuti. Evo nekoliko takvih pitanja: • je li duh podčinjen materiji, • ima li svemir neko jedinstvo i svrhu, • postoje li doista prirodni zakoni, • je li čovjek nešto jadno ili nešto čudesno, • je li življenje isprazno ili postoji plemeniti način života, • što su vrijednosti?

10. LUDWIG WITTGENSTEIN(1889.-1951.) Austrijski filozof traži logički savršen izraz kao djelotvorno sredstvo za racionalno shvaćanje svijeta sukladno novovjekoj znanosti. • Za razliku od većine značajnih filozofa prošlosti (Platon i Aristotel, Kant i Hegel, Marx… svaki od njih napisao je sam čitavu biblioteku knjiga), Ludwig Wittgenstein pisao je malo, a publicirao još manje. Za života su mu objavljena tri filozofska spisa: jedna knjiga Tractatus Logico-Philosophicus, jedan članak Neke primjedbe o logičkoj formii pismo uredniku časopisa Mind, u kojem se odriče ovog članka. Sve to zajedno iznosi oko 100 stranica. • Pa ipak on je još za života postao jedan od najutjecajnijih filozofaXX. stoljeća. • U predgovoru Tractatusu Wittgenstein tvrdi da se sve što se uopće može reći, može reći jasno. • A kraj Tractatusa glasi: 7. O čemu se ne može govoriti, o tome se mora šutjeti.

11. Od čega se zapravo sastoji svijet? 1 Svijet je sve što je slučaj. 1.1 Svijet je cjelokupnost činjenica, ne stvari. 1.11 Svijet je određen činjenicama i time što su to sve činjenice. 1.12 Jer, cjelokupnost činjenica određuje što je slučaj i, također, što sve nije slučaj. 1.13 Činjenice u logičkom prostoru jesu svijet. 1.2 Svijet se raspada na činjenice. 1.21 Nešto može biti slučaj ili ne biti slučaj, a sve ostalo može ostati jednako. 2 Ono što je slučaj, činjenica, jest postojanje stanja stvari. 2.01 Stanje stvari je veza predmeta (entiteta, stvari). 2.011 Bitno je za stvar da može biti sastavni dio stanja stvari. … Ti stavci zvuče prilično enigmatično, kao, uostalom, i cijeli Tractatus. • Svijet se, u krajnjoj liniji, ne sastoji od stvari ili predmeta, nego od činjenica. • To znači otprilike da svijet ne možemo shvatiti kao hrpu neovisno postojećih stvari: stolica, stolova, knjiga, Ivane, Marka, Zagreba itd. • Svijet je nešto više od toga — on se sastoji od stvari koje su na neki način međusobno povezane. Stvari se, kao povezane, nalaze u različitim mogućim situacijama(npr. neka knjiga) ili stanjima stvari. • Mogućih situacija ima beskonačno mnogo; kada se ostvare, odnosno kada se pojave, tada su to činjenice. Stoga se svijet sastoji od činjenica.

12. Jezik kao slika svijeta Naši iskazi su slika svijeta. • Svijet se sastoji od činjenica - iskaz se, analogno tome, sastoji od riječi, (Wittgenstein ih naziva imenima). • U činjenicama predmeti su povezani na određeni način - isto su tako u iskazu imena povezana na određeni način. • Ako su imena povezana na način koji odgovara načinu na koji su povezani predmeti — onda je iskaz istinit. U tom je smislu iskaz slika zbilje. Npr. U hijeroglifskom pismu jedno ime stoji za jednu stvar, drugo za drugu stvar, a međusobno su povezani, tako cjelina — kao živa slika — predstavlja stanje stvari. • Ponekad neki iskaz koji napišemo na papiru uistinu izgleda kao slika. Npr. rečenice kojima se služe logičari ponekad tako izgledaju. Recimo, kada logičar napiše aRb, onda to znači da predmet astoji u relaciji Rprema predmetu b, recimo da je olovka lijevo od knjige — nije li aRbslika toga? Naravno, na prvi pogled iskaz — recimo onakav kakav je tiskan na papiru — ne izgleda kao slikazbilje o kojoj govori. • Ali ni notno pismo ne izgleda na prvi pogled kao slika glazbe ni naše glasnoznakovno (slovno) pismo kao slika našeg glasovnog jezika.

13. Jasnoća rješava sve probleme Ludwig Wittgenstein je proširio i razvio Russellov logički atomizam u jedan opsežan sistem • Predlaže da je svijet postojanje određenih stanja stvari i da se ta stanja stvari mogu prikazati jezikom predikatne logike prvog reda. Stoga se slika svijeta može načiniti iskazivanjem atomskih činjenica u atomskim propozicijama i međusobnim povezivanjem sa logičkim operatorima. Wittgenstein nudi obuhvatnu teoriju o odnosu jezika i svijeta. • Jedan od središnjih pokreta u analitičkoj filozofiji je blisko povezan sa ovom tvrdnjom iz Tractatusa: 5.6 Granice mojeg jezika znače granice mojeg svijeta. • Ovaj stav je jedan od razloga za blisku vezu filozofije jezika i analitičke filozofije. Jezik, prema ovom pogledu je glavno – ili možda jedino – oruđe filozofa. • Za Wittgensteina i mnoge analitičke filozofe, filozofija se sastoji od razjašnjavanja kako jezik može biti uporabljen. Kada jezik bude korišten jasno, filozofski problemi će se početi rastapati. • Wittgenstein je mislio da je dao zadnje rješenje svim filozofskim problemima i stoga je postao školski profesor. Ipak, kasnije se vratio neadekvatnosti logičkog atomizma i još dalje proširio filozofiju jezika sa onim što je postala njegova posmrtna knjiga Filozofska istraživanja.

14. Pitanja • Što su stvari, što činjenice, a što sudovi? • Kako se odnose stvari, činjenice, sudovi i istinitost? • Kako sve Russell vidi ulogu filozofije?