1 / 40

Pojam zvuka

Pojam zvuka. Definicije: Zvuk, kao fizi~ka pojava, javlja se kad do|e do poreme}aja stacionarnog stanja ~estica neke elasti~ne sredine. Te promene polo`aja ~estica, pra}ene odgovaraju}im promenama pritiska, gustine, itd. nazivaju se akusti~ke oscilacije.

capucine
Download Presentation

Pojam zvuka

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Pojam zvuka • Definicije: • Zvuk, kao fizi~ka pojava, javlja se kad do|e do poreme}aja stacionarnog stanja ~estica neke elasti~ne sredine. • Te promene polo`aja ~estica, pra}ene odgovaraju}im promenama pritiska, gustine, itd. nazivaju se akusti~ke oscilacije. • Po drugoj fiziolo{koj definiciji, zvuk je sve on {to ~ujemo, tj. zvuk je ose}aj koji se prima preko organa sluha, izazvan promenama vazdu{nog pritiska.

  2. Lopta koja “dise”-pulsira

  3. Zvu~ni talasi • Promena pritiska prenosi sa sloja na sloj uvek sa izvesnim zaka{njenjem. • U stvarnosti se slojevi vazduha sa ve}im i manjim pritiskom ne pomeraju, nego se njihovo stanje prenosi na daljinu. • Razmak izme|u dva uzastopna maksimuma (ili minimuma) predstavlja talasnu du`inu (l). • Broj ovakvih periodi~nih promena na jednom mestu u jedinici vremena daje frekvenciju zvuka (f) • Recipro~na vrednost frekvencije predstavlja trajanje periode(T)

  4. Veli~ina ovih promena, na primer promena pritiska, merilo je intenziteta zvuka. • Srednja vrednost pritiska ostaje nepromenjena i to je stalni atmosferski ili stati~ki pritisak (Ps). • Za intenzitet zvuka merodavan je sam tzv. akusti~ki ili zvu~ni pritisak (P), a to je promenljiva komponenta ukupnog pritiska (Pt = Ps + P).

  5. Stvaranje glasa • Za govor je u prvom redu potreban respiratorni sistem odnosno sistem za disanje, ali tu su jo{ i uklju~eni: • Specifi~ni kontrolni centri za govor u kori velikog mozga, • Respiratorni centri mo`danog debla, • Strukture za artikulaciju i rezonansu u usnoj i nosnoj {upljini.

  6. Glas predstavlja najmanju jedinicu govora!

  7. U stvaranju glasa u~estvuje vi{e organa i svi oni zajedno ~ine govorni aparat odnosno vokalni trakt. Pri tome svaki od njih ima svoju funkciju u tom vrlo slo`enom procesu: nosna {upljina glasne `ice meko nepce `drelo usna {upljina du{nik plu}a

  8. Vokalni trakt ~oveka je neravnomerna akusti~ka cev koja se prostire od du{nika do usana. • Cev je kod odraslih osoba du`ine 17 cm. • Presek cevi varira od 0 do 20 cm kvadratnih. • Vokalni trakt poseduje kod svake osobe odredjene normalne modove rezonantnih vibracija. • Ove frekvencije se nazivaju formanti i jako zavise od oblikovanja vokalnog trakta.

  9. Glasnice (glasne `ice) • Plu}a proizvode stalan protok vazduha. • Glasnice moduli{u stvorenu vazdu{nu struju: • Pod pritiskom vazduha glasnice se otvaraju • Otvaranjem glasnica smanjuje se bo~ni pritisak {to proizvodi njihovo zatvaranje • Zatvaranjem glasnica pritisak se ispred njih ponovo pove}ava i one se otvaraju, ~ime se proces ritmi~no ponavlja.

  10. Ritam prekida zavisi od zategnutosti glasnica odredjuje osnovnu frekvenciju zvuka. • Kod mu{karaca prose~na vrednost osnovne frekvencije je 125 Hz. • Kod `ena to je 250 Hz. • Kod dece 300 Hz. • Pri disanju glasnice su {irom otvorene! • Pri govoru glasnice su manje vi{e zatvorene a same glasne `ice ja~e ili slabije zategnute.

  11. Podela glasova • Samoglasnici (vokali) • Suglasnici (konsonanti) • Samoglasnici i suglasnici zajedno grade slogove od kojih je sa~injen govor. • Trajanje slogova zavisi od brzine govora. • Kod normalnog govora iznosi 1/5 sekunde. • Ve}i deo tog vremena zauzimaju samoglasnici. • Samoglasnici nose energiju govora dok suglasnici kao brojniji nose razumljivost

  12. Podela suglasnika • Suglasnici se mogu podeliti na; • Zvu~ne kada su glasnice zategnute i otvaranjem-zatvaranjem proizvode vazdu{ne impulse testerastog oblika koji pobudjuju vokalni trakt. • Bezvu~ni kada glasnice miruju i nisu zategnute. Glas se stvara pokretima drugih govornih organa i stvaranjem prepreka slobodnom prolazu vazdu{ne struje kada se ona ne prekida.

  13. Podela suglasnika • Sonati (glasnici) koji se svojom prirodom pribli`avaju samoglasnicima (V,J,L,LJ,R,M,N,NJ) • Eksplozivni (praskavci) (B,P,D,T,G,K) • Strujni (frikativni) (Z,S,@,[,F,H) • Sliveni (afrikati, semiplozivi) (\,],D@,^,C)

  14. Podela samoglasnika • Samoglasnici se mogu podeliti na: • Samoglasnici prednjeg reda (I,E) • Samoglasnike zadnjeg reda (A,O,U)

  15. Elementi glasa • Ja~ina glasa zavisi od snage podsticaja (pobude) za njegovo stvaranje, odnosno od snage vazdu{ne struje koja dovodi do treperenja glasnih `ica. • Visina glasa koja se odredjuje trajanjem treptaja. Ukoliko su treptaji du`i, utoliko je visina tona ve}a. • Boja glasa zavisi od veli~ine i oblika rezonatora, naro~ito od oblika sporednih rezonatora. Glavni rezonator reguli{e ton glasa. Svaki pojedinac ima posebnu boju glasa koja je posledica ~injenice da se mi razlikujemo po obliku govornog rezonatora!

  16. Slu{ni aparat Uho predstavlja izuzetno va`an prijemnik informacija iz spolja{njeg sveta. Izuzetno je osetljiv organ slo`ene gradje. Frekventni analizator Racunar Prijemnik

  17. Karakteristike -17 • Najmanju energiju koju registruje uho je 10 W • Odnos najmanje (20 Hz) i najvi{e frekvencije (20000 Hz) koje uho mo`e da registruje iznosi 1:1000. Kod oka je to svega 1:2. • Odnos najslabijeg i naja~eg zvuka iznosi 120 dB, dok je za oko 90 dB.

  18. OSE]AJ ZVUKA Osnovne karakteristike zvuka koje uho razlikuje su: • Ja~ina zvuka • Visina tona • Boja zvuka

  19. [ta je to ton? • Naziv "ton" odnosi se u muzici na zvuk koji proizvode muzi~ki instrumenti (uklju~uju}i i glas) i koji ima na muzi~koj skali odre|eno mesto. • U akustici, to bi bili zvuci koji imaju linijski spektar, sastavljen od osnovnog i vi{ih harmonika, a najni`i, tj. osnovni harmonik je merodavan za ocenu visine tona. • Ose}aj boje zvuka vezan je za postojanje i veli~inu pojedinih harmonika muzi~kog tona. • Na osnovu razli~ite boje uho razlikuje muzi~ke tonove pojedinih instrumenata, ~ak i onda kada je u pitanju ista visina tona. To zna~i da uho ose}a promenu na obvojnici linijskog spektra signala.

  20. S II formant I formant Osnovna frekvencija f f 0 U 200 – 400 Hz O 400 – 800 Hz A 700 – 1200 Hz E 400-700 1800 – 2500 Hz I 200-400 2200-3200 Hz

  21. Ljudsko uho je neosetljivo na fazu. • Akusti~ke signale koji imaju kontinualan spektar uho ose}a kao {um. • ^ak i muzi~ki instrumenti mogu stvarati {um ako linije u spektu postanu toliko gusto raspore|ene da uho ima utisak kao da je u pitanju kontinualan spektar. • Primer za to je usviravanje i pode{avanje instrumenata u orkestru pre koncerta. • Kada je re~ o {umovima, ne mo`e biti govora o visini tona, ali boja zvuka postoji jer je ona vezana za oblik obvojnice kontinualnog spektra. Na osnovu boje uho raspoznaje pojedine {umove.

  22. Visina tona • Visina tona odre}ena je frekvencijom zvuka. Manja frekvencija daje ose}aj ni`eg tona, a ve}a frekvencija vi{eg. • Eksperiment sa ose}ajem visine tona pokazuju da uho ~uje "logaritamski", tj. da pove}anju visine tona za isti interval (po subjektivnoj oceni) odgovara pove}anje frekvencije za isti procenat, a ne za isti apsolutni iznos u hercima. • Visina tona je srazmerna logaritmu Frekvencije: • visina tona ~ log f

  23. Oktava Oktava je najjednostavniji muzi~ki interval i odgovara odnosu frekvencije 1:2. Dobija se pove}anjem jedne frekvencije za 100% ili smanjenjem na 50%. Tako promena od jedne oktave posti`e se promenom frekvencije od 100Hz na 200Hz, a isto tako i promenom od 2000Hz na 4000Hz. Stvarna razlika u prvom slu~aju iznosi svega 100Hz, a u drugom ~ak 2000Hz. Me|utim subjektivne razlike su jednake. Svako udvostru~avanje frekvencije, uho ocenjuje kao porast visine tona za isti interval - za jednu oktavu - {to je u skladu sa logaritamskim zakonom. Broj oktava u opsegu od f1 do f2 na}i }emo iz obrasca:

  24. Oktava Ako su f1 i f2 granice ~ujnog podru~ja, tj. 20Hz i 20kHz, dobi}emo n=10, {to zna~i da ~ujno podru~je uha obuhvata 10 oktava.

  25. Slu{no polje • Ceo proces percepcije tonova odvija se u delu zvu~nog spektra koji se kre}e u granicama od 16 - 20000Hz. Ispod frekvencije od 16Hz i iznad 20000Hz ljudsko uho vi{e ne ~uje zvuk. • Osetljivost na{eg uha je manja za vrlo duboke i za veoma visoke tonove. • Najve}a osetljivost uha postoji za srednje i visoke tonove. • Osetljivost sluha tokom godine opada tako da ljudi od 35 godina ne ~uju tonove preko 15000Hz, a ljudi do 40 godina ~uju tonove do 13000Hz • Iznad 20000Hz nastaje podru~je ultra-zvuka. • Ispod ove u~estanosti nastaje podru~je infra-zvuka.

  26. Ja~ina signala Ose}aj ja~ine zvuka neposredno zavisi od ja~ine fizi~ke pobude. Kao {to postoji donja i gornja grani~na frekvencija za opseg u kome uho promene pritisaka ose}a kao zvuk, tako isto postoje granice i za ja~inu signala. Donja granica je tzv. prag ~ujnosti. Signali koji su ispod ove granice, su ne~ujni za ljudsko uho. Ta granica utvr|ena je eksperimentalno kod mladih i zdravih osoba i na osnovu toga je standardizovana na 1000Hz kao:

  27. Ja~ina signala Gornja granica odre|ena je pojavom bola. Zbog toga se ova granica naziva granicom bola. Ona na 1000Hz odgovara pritisku preko milion puta ve}em od pritiska na pragu ~ujnosti. Zna~i da dinami~ki opseg uha iznosi:

  28. Nivo zvuka • Ukoliko bi se kao merilo ja~ine zvuka koristio zvu~ni pritisak, onda bi se brojne vrednosti za pojedine ~ujne zvuke razlikovale i za 106 puta. • Zato je uveden pojam nivoa zvuka ~ija je jedinica decibel. Decibel nije jedinica kojom se odra|uje apsolutna vrednost, ve} se njom daje logaritamski odnos dve veli~ine. • U akustici postoji konvencija da se kao nulti nivo uzima nivo koji odgovara pragu ~ujnosti na 1000Hz, pa se onda nivo za neki zvuk ~iji je pritisak P, nalazi po formuli:

  29. Nivo zvuka Mo`e se koristiti i nivo intenziteta zvuka, dat obrascem: Gde je:

  30. Veber-Fehnerov zakon Uzimanje decibela nije posledica samo `elje da se operi{e sa manjim ciframa, nego ima i svoje dublje razloge. Logaritamski zakon koji je pomenut kod subjektivne ocene visine tona, univerzalnog je karaktera, i va`i pribli`no i za ose}aj ja~ine zvuka, i uop{te za sva ljudska ~ula (Veber-Fehnerov zakon). Zato se i ovde mo`e napisati da je ose}aj ja~ine zvuka srazmeran logaritmu fizi~ke pobude, tj. da je: ja~ina zvuka ~ log P

  31. Primer Ovo je lak{e shvatiti uzimaju}i kao primer te`inu. Ako nosimo teret od 10kg, dodavanje 1kg predstavlja izvesnu promenu te`ine koju }emo osetiti. Me|utim ukoliko na teret od 100kg dodamo 1kg, to }e biti bezna~ajna promena. Tek promena za isti procenat, dakle dodavanje 10kg, zna~ilo bi po subjektivnom nalazu pribli`no ekvivalentnu promenu.

  32. Subjektivna ja~ina zvuka Nivo zvuka ne mo`e biti prava mera za subjektivni ose}aj ja~ine zvuka Uzimamo kao primer dva zvuka istog nivoa L=20dB, ali sa razli~itim frekvencijama. Jedan je u~estanosti 100Hz, a drugi 1000Hz. O~igledno da oba zvuka nemaju istu subjektivnu ja~inu, iako su im nivoi jednaki. Zbog toga je uvedena nova jedinica za subjektivnu ja~inu zvuka, a to je fon. Po definiciji, dva zvuka koja imaju jednak broj fona, za ljudsko uho izgledaju kao da su jednake ja~ine, bez obzira koji nivo objektivno imaju.

  33. Usvojeno je da ja~ina zvuka u fonima na 1000Hz bude ravna nivou zvuka u decibelima: Ja~ina zvuka u fonima na svim ostalim frekvencijama odre|uje se eksperimentalnim putem-utvr|ivanjem kada neki zvuk izgleda jednako jak kao zvuk na 1000Hz, ~ija je ja~ina definisana. Tako su dobijene linije jednake ja~ine zvuka ili izofonske linije. Prvu takvu familiju linija odredili su Fle~er i Manson

  34. Izofonske linije

  35. Me|unarodna organizacija za standarde (ISO) preporu~uje ne{to druga~ije linije:

  36. Glasnost • Nikako ne mo`emo re}i da je neka zvu~na pojava od 20 fona dva puta glasnija od one koja ima 10 fona, po{to ni ton od 20 dB na 1000Hz nije dva puta glasniji od istog tona od 10dB. • Iz ovih razloga, javila se potreba za jednom pravom fiziolo{kom jedinicom ose}aja ja~ine zvuka, koja bi kvantitativno merila njegovu glasnost. • Glasnost zna~i predstavlja jo{ jedan pojam kojim se izra`ava subjektivna ja~ina zvuka, a jedinica glasnosti je son. • Zvuk koji ima 8 sona izgleda dva puta ja~i od zvuka koji ima 4 sona

  37. Proizvoljno je odabrano da glasnost od 1son odgovara ja~ini od 40 fona. Odnos izme|u sona i fona prema internacionalnoj organizaciji za standarde (ISO) dat je jedna~inom: gde je s vrednost u sonima, L vrednost u fonima, a jedna~ina va`i u rasponu od 20 do 120 fona

  38. Pitanja • Definicija zvuka. • [ta je to glas? Podela glasova. • Elementi glasa. • Objasniti pojam tona. • Od ~ega zavisi visina tona? • Objasniti razliku izmedju objektivne i subjektivne ja~ine zvuka. Koja je jedinica za objektivnu ja~inu zvuka a koja za subjektivnu? • [ta su to izofonske linije? • Za{to se uvodi pojam glasnosti i koja je jedinica za glasnost.

More Related