1 / 14

Potreba, mogućnosti i pravci reforme lokalne i regionalne samouprava u Hrvatskoj

Potreba, mogućnosti i pravci reforme lokalne i regionalne samouprava u Hrvatskoj. Križevci, 31. siječnja 2014. Prof. dr. sc. Ivan Koprić. Temelji za prosudbu stanja lokalne i regionalne samouprave. Uloge: upravna, politička, socijalna, razvojna, ekološka

csilla
Download Presentation

Potreba, mogućnosti i pravci reforme lokalne i regionalne samouprava u Hrvatskoj

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Potreba, mogućnosti i pravci reforme lokalne i regionalne samouprava u Hrvatskoj Križevci, 31. siječnja 2014. Prof. dr. sc. Ivan Koprić

  2. Temelji za prosudbu stanja lokalne i regionalne samouprave • Uloge: • upravna, politička, socijalna, razvojna, ekološka • Pitanja sustava (tehnička dimenzija): • Načelo integracije; koncepcija; teritorijalna organizacija; poslovi, službe i razvoj; lokalna politika i vodstvo; profesionalizam i organizacijski kapacitet; financije; centralno-lokalni utjecaji, akteri (de)centralizacije, i dr. • Kriteriji racionalnosti (vrijednosna dimenzija i faktična ograničenja): • Odabrani model organizacije zemlje; usmjerenost k razvoju; ekonomsko-financijski kapacitet; demografski k.; prostorna ograničenja i uvjeti; institucijsko-povijesni k.; međunarodnopravni k.; kapacitet vođenja javnih politika i pružanja javnih usluga; dostupnost građanima

  3. Postojeće stanje • 128 gradova – povećanje s početnih 69 za 85% (najmanji, Komiža ima svega 1.060 stanovnika) • 17 velikih gradova od 2005. (preko 35.000 stanovnika) • 428 općina – povećanje s početnih 418 za 2% • 1993. ustanovljeno 20 županija (prosječno 175.000; 1:9) • Grad Zagreb u trojnom statusu • 6.750 naselja, od kojih tek 39 ima više od 10.000 stanovnika • Od 101 došli na 576 jedinica • Mjesnih zajednica bilo je 3.950 (prosjek 1.150 stanovnika); broj oblika mjesne samouprave nije poznat (5.200-6.000, s oko 34.000 vijećnika) • Hrvatska ima 90-120 prirodnih gravitacijskih centara različite važnosti (sa sadašnjim gradovima ukupno 143) • Dvije statističke regije za vođenje EU regionalne politike (neke promjene u pripremi – novi Zakon o regionalnom razvoju)

  4. Postojeće stanje • 80% teritorija je u depopulaciji, najsnažnija u najmanje razvijenim jedinicama (tamo -14,5%) • 71% jedinica lokalne samouprave (395) ima manje od 5.000 stanovnika – minimalne lokalne javne službe • Samo 13% jedinica ima, skupa sa svojim okolnim područjem, preko 10.000 stanovnika • 36 jedinica ima manje od 1.000 stanovnika • Prosječna veličina 6.302 • Gradovi: 3 mil., 70% - stvarna urbanizacija je 54%, u EU 78%) • Općine: 1,3 mil., 30% • Mali financijski i ljudski kapacitet (svega 42% jedinca financira rashode vlastitim prihodima preko 75%) • 8.250 vijećnika + oko 1.500 načelnika i zamjenika (članovi vijeća i predstavnici nacionalnih manjina nisu uračunati) • Neustavna podjela poslova; nemogućnost efektivnog nadzora

  5. Okvir reforme • Ulazak u EU – kompeticija s drugim jedinicama lokalne samouprave (preko 91.000 njih) • Ocjena građana: istraživanje početkom 2012. pokazalo je da je većina građana nezadovoljna centralizacijom i teritorijalnom fragmentiranošću (oko 55-60%) • Slab ekonomsko-financijski kapacitet jedinica – pokrivenost rashoda prihodima: • Do 75% - 240 • 70-75% - 25 • 50-70% - 121 • Do 50% - 170 • Specijalni status preko 50% jedinica (280-ak) • Pomoći iz Državnog proračuna prosječno 1 milijardu kuna godišnje (od 3 do 12,3 tisuće kuna po stanovniku) • Ulazak u postupak prekomjernog deficita (EDP) (vraćanje proračunskog manjka ispod 3%, a javnog duga ispod 60% BDP) • Slab kapacitet za pristup EU fondovima

  6. Temeljni problemi hrvatske lokalne i regionalne samouprave • Neujednačena teritorijalna struktura • Neustavnost i nestručnost u određenju lokalnog djelokruga • Sužavanje kruga lokalnih javnih službi • Financijski kapacitet lokalnih jedinica stagnira ili se smanjuje • Slaba infrastruktura, ograničen razvoj • Spora demokratizacija lokalne politike • Politizacija i menadžerizacija lokalnog vodstva • Slabi organizacijski i kadrovski kapaciteti • Mali utjecaj lokalnih i regionalnih jedinica na državne odluke koje ih se tiču • Politizacija i nesustavnost državnog nadzora • Nema edukacije za lokalnu samoupravu • Empirijska istraživanja lokalne i regionalne samouprave se ne financiraju • Stručna rješenja problema se ne prihvaćaju • Upitni pokušaji decentralizacije

  7. Dva primjera reformi • Danska – 5,5 milijuna stanovnika • 1970. smanjila broj općina s 1.098 na 277 • 2007. smanjila broj općina na 98 (prosječno oko 56.000 stanovnika; samo 7 ima manje od 20.000); uvela 5 regija s prosječno 1,1 mil. stan. • Načela dobrovoljnosti, pomoći, uvjetovanosti, najdecentraliziranija zemlja, iznimno kompetitivno gospodarstvo • Grčka – 11 milijuna stanovnika • 1997. smanjila broj lokalnih jedinica s 5.823 na 1.033 (10.800 stanovnika u prosjeku) • 2011. smanjila broj općina na 325 (34.000 u prosjeku); uvela 13 regija s prosječno 850.000 s. • Pritisak, uvjetovanost od strane EU, slaba priprema, brza provedba, nema decentralizacije poslova i financija, nastavak ekonomsko-financijske krize

  8. Regionalizacija kao EU trend • Federacije • Njemačka 16; Austrija 9; Belgija 3; Švicarska konfederacija 20 + 6 • Regionalne države • Francuska 64 22(+4) 2,7 • Italija 60 20 3 • Španjolska 46,5 17 2,7 • Poljska 38,5 16 2,4 • Danska 5,5 5 1,1 • Grčka 11 13 0,85 • Češka 10,5 14 0,75 • Slovačka 5,5 8 0,68

  9. Policentrična Hrvatska – 2025. • Samoupravne regije (ujedno i izborne jedinice te planske i razvojne regije): Primorsko-istarsko-gorska, Dalmacija, Slavonija, Središnja Hrvatska, Zagrebačko metropolitansko područje • Unutarregijska autonomija određenih mikroregija? Istra, Dubrovačko područje, Međimurje, Zadarski kraj, Zapadna Slavonija (premda zapravo nema uobičajenih okolnosti za to) • Lokalne jedinice: između 130 i 150 njih s cca 28-30.000 st. (apsolutni minimum u poj. slučajevima – 5.000) • Posebni položaj gradova s više od 50.000 stanovnika; rubni dijelovi – mjesna samouprava; grad – susjedski odbori • Zagreb i okolica – načela i tehnike metropolitanske federacije; jača unutarnja autonomija (nešto više) četvrti • Državne usluge kroz proširene urede državne uprave organizirane po načelu jedinstvenog upravnog mjesta (Government’s Windows, points of single contact, one-stop-shop); racionalizacija dekoncentrirane državne uprave

  10. Alternativa I. • Zadržavanje politipske organizacije: • Gradovi (preko 10.000 stanovnika, veliki gradovi i sjedišta županija) zadržavaju postojeći status, uz eventualno manje teritorijalne korekcije; gradovi izvan županija • Općine i gradovi s manje od 10.000 stanovnika su oblici mjesne samouprave, a na njihovom se području dosadašnji mjesni odbori pretvaraju u područja za mjesne zborove, bez vijećnika • Županije se redefiniraju kao jedinice lokalne samouprave za područja izvan gradova, uz eventualnu korekciju njihovog područja i broja • Nova struktura: 75-80 samostalnih gradova izvan županija, 20 županija kao jedinica lokalne samouprave = 100 jedinica • Pet samoupravnih regija • Mjesna samouprava s većom ulogom; decentralizacija državnih funkcija na regije, županije zadržavaju dosadašnje, a gradovi dobivaju nove funkcije

  11. Alternative II. i III. • Inercija: zadržavanje postojeće organizacije uz manje korekcije s brojem jedinica lokalne samoprave oko 600 i županijama kao jedinicama lokalne samouprave II. stupnja; manje korekcije u poslovima i sredstvima • Akceleracija fragmentacije: daljnje postupno ili skokovito povećanje broja jedinica lokalne samouprave (max. 6.750) • Kako osigurati jednakost građana? • Nema decentralizacije poslova, nego čak i recentralizacija • Razvoj sveden na veće urbane jedinice

  12. Kako? • Nužni uvjeti i njihov redoslijed: • Politički izbor drugačijeg modela organizacije zemlje • Ozbiljna stručna priprema novog modela i identificiranje reformskog puta kroz precizno određene faze • Izgradnja pro-policentričnog političkog i društvenog stava • Orijentacija sustava na održivi razvoj • Revizija zakonodavstva o lokalnoj samoupravi • Teritorijalna reorganizacija • Reorganizacija dekoncentrirane državne uprave • Planska područja/regije 2013. • Nove lokalne jedinice 2017. • Prvi regionalni izbori i prestanak sadašnjih županija 2021.- • Dovršenje razdiobe poslova do 2025. • Postupno širenje financijskog kapaciteta do 25% ili više udjela • Širenje izvornog djelokruga s odlučivanjem na lokalnoj razini • Kontinuirani napori i aktivnosti • Mogućnost sloma i poprečnih rješenja – značajni rizici

  13. Upravljanje reformom lokalne i regionalne samouprave • Decentralizacija nije zero-sum game, nego može biti win-win, ali i lose-lose game • Što je decentralizacija? Može li se provesti samo prenošenjem financija na niže razine? • Zašto uopće decentralizirati? • Od centralizirane prema policentričnoj decentraliziranoj zemlji • Ne postoje idealni modeli koji se mogu prepisati • Postoje dobri i loši primjeri i iskustva iz kojih se može učiti • Pokretanje reforme promjenama ustava je dvojbene kvalitete • Sistemski i analitički pristup; veća uloga struke (upravna, ekonomska, geografska, demografska, urbanistička…) • Program reforme mora biti najprije stručno pripremljen, zatim politički raspravljen, uz podršku građana • Snažna politička podrška, konsenzus najjačih aktera • Vremenski okvir: 2-3 mandata • Jesmo li spremni za više razboritosti, a manje emocija?

More Related