Jezičke i govorne faze u čujućih i slušno oštećenih

1. Jezičke i govorne faze u čujućih i slušno oštećenih Dr.sc.Husnija Hasanbegović

2. GOVOR I JEZIK • Govor je najširi oblik govorno-socijalne komunikacije čovjeka a uključuje njegovu verbalnu i neverbalnu formu. • Jezik je prema De Saussureu, povjesno nastali objektivni sistem lingvističkih znakova a govor je proces saopštavanja pomoću jezika. • Govor je optimalna zvučna čovječija komunikacija, oblikovana ritmom rečenice, riječi i sloga (Škarić 1998). • Govor funkcionira na nivou individualne svijesti i ostvaruje se na subjektivnoj osnovi. • Jezik je objektivna društvena tvorevina i predstavlja neku vrstu konvencije među članovima određene zajednice. • Govor je sastavni dio jezika. Ono što u govorno socijalnoj komunikaciji pripada govoru je fonacija, artikulacija i prozodija dok su svojstva jezika: leksika, semantika, morfologija, gramatika i sintaksa.

3. Pod govorom se podrazumjeva sposobnost ljudi da pomoću artikulacije glasova i njihovih kvantitativnih pratilaca ostvare poruku koja je akustički organizirana i jezički osmišljena (Kostić 1980). • Prema Luriji, govor predstavlja oruđe mišljenja i sredstvo regulacije organizovanih psihičkih funkcija čovjeka. • Globalno možemo zaključiti da govor i jezik nisu istovjetni pojmovi ali jedan drugog ne isključuju i razvijaju se uporedo.

4. Razvoj govora • Sposobnosti za razvoj govora kao i druge sposobnosti, razvijaju se ponajprije učenjem, najčešće na temelju poticaja socijalne sredine u kojoj se osoba razvija. • U razvoju standardnog glasovnog govora razlikujemo dvije faze: • Predgovorna faza • Govorna faza

5. Predgovorna faza • Predgovorna faza traje od rođenja do kraja devetog mjeseca života a uključuje spontano dječije glasanje koje nastaje kao rezultat djetetove ugode ili neugode. • Ona se odvija uglavnom bez kortikalne kontrole.

6. Predgovornu fazu također možemo podijeliti na nekoliko subfaza: • Krik i plač - ova faza traje od rođenja do 2 mjeseca života. • Prvi krik predstavlja najvažniji oblik vokalizacije a istodobno predstavlja činjenicu da organi koji produciraju zvuk funkcioniraju već na rođenju. • Djetetov plač predstavlja harmonični i šumni zvuk koji ima boju, melodiju, frekvenciju i intenzitet kao i pauze. • Nakon krika i plača kao subfaza u predgovornoj fazi pojavljuje se gukanje, koje najčešće traje od 2 do 6 mjeseca. Ova faza se nastavlja na fazu krika i plača a odraz je djetetove ugode. • Gukanje ne imitira glasove jezika u kojem se dijete odgaja, što zanči da sva djeca na svijetu jednako guču. • Na djetetovo glasanje okolina prvenstveno majka, reaguje, čime se uspostavlja emocionalna veza s djetetom

7. Poslednja subfaza u predgovornoj fazi je brbljanje. • U ovoj fazi dijete izgovara daleko veći broj glasova, te ovu pojavu nazivamo glasovnom ekspanzijom (Đoković 1997 ). • Dijete koje čuje, nakon ove faze, u daljem razvoju počinje da učvršćava one glasove koje koristi njegovo socijalno okruženje (glasovna kontrakcija)

8. Brbljanje ima socijalno potkrepljenje u glasanju drugih, zbog čega predstavlja početak socijalne komunikacije. • U daljem razvoju govora, čujuće dijete kombinuje glasove i izgovara besmislene slogove npr: MA,PA,TA, EDA itd. a zatim dolazi do udvajanja tih glasova npr: MA-MA, PA-PA itd. ali niti oni nemaju značenje, mada ih mnogi tumače kao prve riječi.

9. Govorna faza • Govorna faza je faza u kojoj dijete ovladava fonemima maternjeg jezika, odnosno uči govor svoje okoline. • Pojavom prve riječi obilježava se početak jezičke faze govornog razvoja. • Prva riječ je grupa glasova, kombinacija slogova koju dijete izgovori i koja ima značenje. • Ona je samo formalno riječ ali u ovoj fazi često ima značenje rečenice koja obično izražava neko stanje, želju ili potrebu.

10. Također i ovu fazu govornog razvoja možemo uslovno podijeliti na dvije subfaze koje možemo posmatrati kroz dva perioda: • Iperiod od kraja devetog mjeseca do kraja druge godine, koji obuhvata prvu riječ, odnosno prijelaz iz faze brbljanja u fazu progovaranja, i • II period od treće do sedme ili osme godine života koja se odlikuje slaganjem i kombinovanjem riječi u rečenice, usvajanjem gramatičkih i sintaksičkih pravila i razvojem rječnika.

11. Prema istraživanjim Germana (1978) dijete u svom govorno-jezičkom razvoju koristi: • sa 18 mjeseci oko 50 riječi, • sa dvije godine oko 300 riječi, • sa tri godine oko 900 riječi i • sa 4,5 godina oko 1900 riječi. • Od glasova djeca najprije usvajaju vokale, zatim plozive i nazale a u okviru vrsta riječi lakše se usvajaju negacije od pridjeva a pridjevi lakše od imenica.

12. Također i ovu fazu govornog razvoja možemo uslovno podijeliti na dvije subfaze koje možemo posmatrati kroz dva perioda: • I period od kraja devetog mjeseca do kraja druge godine, koji obuhvata prvu riječ, odnosno prijelaz iz faze brbljanja u fazu progovaranja, i • II period od treće do sedme ili osme godine života koja se odlikuje slaganjem i kombinovanjem riječi u rečenice, usvajanjem gramatičkih i sintaksičkih pravila i razvojem rječnika.

13. Govorno-jezički razvoj slušno oštećenog djeteta • Faza krika i plača su identične • Zbog ne postojanja slušne kontrole, odnosno povratne sprege, faza brbljanja kod djece oštećenog sluha će prema glasovnim elementima biti puno siromašnija u odnosu na različitost glasova koje će čujuće dijete producirati. • Za razliku od čujuće djece slušno oštećeno dijete će ponavljati glasove koje može vizuelno dobro percipirati. • Nakon brbljanja kod slušno oštećenog djeteta uglavnom prestaje verbalna komunikacija sa čujućom sredinom (Slavnić 1996).

14. Zato je za praktično i totalno gluho dijete od velikog značaja za njegov govorni razvoj da majka bude stalno prisutna u njegovom vidokrugu, te da mu putom slušnog pomagala i verbalnim stimulacijama omogući nastavak govornog razvoja koliko je to moguće. • Čujuća djeca kao i djeca s oštećenim sluhom se u prelingvističkoj fazi često koriste gestom.

15. To je prirodna gesta koja u lingvističkoj fazi sve više ustupa mjesto govoru. • Gluho dijete će prvu rječ imati na znakovnom jeziku i to najčešće oko devetog mjeseca dok će čujuće dijete dobiti prvu riječ krajem prve godine (Pribanić 1995). • Da bi usvojilo prve riječi dijete mora razviti simbolični način mišljenja, tj. povezati predmet s izgovorenom riječi.

16. Prema istraživanjima Di Karla (1964) rječnik petogodišnjog gluhog djeteta koje nije bilo uključeno u intezivni audio-govorni tretman se sastoji od svega 25 riječi pa i manje. • Hodgson (1954) tvrdi da samo obdareno gluho dijete od 4 do 5 godina zna oko 200 riječi dok se od čujućeg djeteta tog uzrasta očekuje 2000 riječi. • Ukoliko se pravovremeno obezbijede svi stručni i tehnički uvjeti vezano za razvoj oralno-verbalne komunikacije kao i nesmetan biopsihosocijalni razvoj djeteta s oštećenjem sluha ono će dobiti šansu u razvijanju optimalnih mogućnosti.