1 / 34

Informiranje bolesnika - pravo bolesnika i terapijski postupak

Informiranje bolesnika - pravo bolesnika i terapijski postupak. "Razlika između demokracije i tiranije je u stupnju dostupnosti informacija" Živko Kustić, 2004. Deklaraciji o pravima pacijenata Američkog bolničkog udruženja (“Patients Bill Of Rights”) naročito ističe na sljedeća prava:.

Download Presentation

Informiranje bolesnika - pravo bolesnika i terapijski postupak

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Informiranje bolesnika - pravo bolesnika i terapijski postupak

  2. "Razlika između demokracije i tiranije je u stupnju dostupnosti informacija" Živko Kustić, 2004.

  3. Deklaraciji o pravima pacijenata Američkog bolničkog udruženja (“Patients Bill Of Rights”) naročito ističe na sljedeća prava: • Pravo na dobivanje potpunih informacija o dijagnozi, liječenju i prognozi bolesti u obliku koji je pacijentu jasan • Pravo na dobivanje informacija nužnih za davanje pristanka na liječenjeprije nego se započne sa bilo kakvim medicinskim tretmanom. • Takve informacije moraju uključivati spoznaje o potencijalnim rizicima tretmana, i mogućim posljedicama.

  4. Pravo na suodlučivanje • Pravo na suodlučivanje pacijenta obuhvaća pravo pacijenta na obaviještenost i pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinog dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka.

  5. 1 Pravo na potpunu obaviještenost o: • svome zdravstvenom stanju, uključujući medicinsku procjenu rezultata i ishoda određenog dijagnostičkog ili terapijskog postupka, • preporučenim pregledima i zahvatima, • mogućim prednostima i rizicima obavljanja ili neobavljanja preporučenih pregleda i zahvata,

  6. 2 Pravo na potpunu obaviještenost o: • svome pravu na odlučivanje o preporučenim pregledima ili zahvatima, • mogućim zamjenama za preporučene postupke, • tijeku postupaka prilikom pružanja zdravstvene zaštite, • daljnjem tijeku pružanja zdravstvene zaštite, • preporučenom načinu života, • pravima iz zdravstvenoga osiguranja i postupcima za ostvarivanje tih prava

  7. Terapijski učinci informiranja pacijenata • Postoje brojni dokazi da se uspješna prevencija, dijagnosticiranje, liječenje i rehabilitacija može postići samo ukoliko pacijent ima priliku sam odlučivati i aktivno sudjelovati u donošenju odluka o svom zdravlju i načinu liječenja.

  8. Terapijska komunikacija • Terapijskom komunikacijom želimo pomoći drugima i njoj nije cilj i svrha samo "davanje" i "primanje" poruka radi njihove informacijske vrijednosti već radi njihova terapijskog učinka na druge (grč. therapeia = služenje, liječenje). • Osnovni su vidovi takve komunikacije, slušanje drugih, razumijevanje drugih, davanje podrške, suosjećanja, savjeta i uputa - ukratko "pomaganje drugima komunikacijom" ( riječju, gestom, mimikom, pokretom, smiješkom, pogledom, dodirom).

  9. Pozitivan terapeutski učinak informiranja pacijenta o bolesti i dobre komunikacije s pacijentom uopće, postiže se putem dvaju mehanizama i to • Izravnim djelovanjem • Neizravnim djelovanjem

  10. Izravno djelovanje • Psihološki – bolje sučeljavanje sa stresom i bolešću • Endoktrinološki – uspostavljanje metaboličkog balansa • Imunološki - jačanje imunosnog sustava

  11. Neizravno djelovanje • Odvija se putem obavještavanja i dobre komunikacije na formiranje pozitivnih oblika zdravstvenog ponašanja i pridržavanja zdravstvenih savjeta i uputa.

  12. Činioci koji određuju efikasnost terapijskog djelovanja informiranja i komunikacije s pacijentom • količina danih informacija, • način i emocionalni kontekst u kojem se pružaju informacije, • sadržaj i razumljivosti komunikacije.

  13. Preslaba i sadržajno nedostatnakomunikacija • Preslaba komunikacija uopće, nedovoljno razumljiva komunikacija i nedovoljan broj obavijesti o bolesti, načinima liječenja i prognozi bolesti • Premalo sadržaja komunikacije koji se odnose na obiteljske, socijalne individualno psihološke probleme pacijenta izazvane bolešću ili/i načinima liječenja

  14. Količina informacija • Osnovni uzroci nezadovoljstva pacijenata informacijama koje dobivaju o svojoj bolesti: • ne sadrže sve značajne činjenice o bolesti i liječenju; • često nisu dovoljno razumljive za bolesnike i bolesnici ih brzo zaboravljaju; • ne proizvode željene učinke na pacijentovo zdravstveno ponašanje jer su sadržajno previše usmjerene na organske aspekte bolesti a zanemaruju psihološke aspekte.

  15. Razlozi za premali broj obavijesti o bolesti • Prvii je uvjerenje mnogih zdravstvenih djelatnika da je razgovor s pacijentom o bolesti manje važan od rutinskih medicinskih pretraga. • Drugi je čest nedostatak vremena za razgovore s pacijentima. Nedostatak vremena katkada je objektivan razlog preslabe komunikacije ali nekad je više vezan uz akcionu usmjerenost zdravstvenih djelatnika koja se može svesti pod geslo “što brže izliječiti što više bolesnika”. • Treći, mnogi su zdravstveni djelatnici zadivljeni suvremenom dijagnostičkom i terapijskom medicinskom opremom te razgovoru s pacijentom ne pridaju važno značenje smatrajući da je suvremena tehnologija dostatna kako za dijagnostiku tako i za liječenje bolesti.

  16. Četvrti, razgovor s pacijentom o bolesti, posebice kada se radi o teškim kroničnim bolestima, predstavljaju emocionalno opterećenje za zdravstvene djelatnike te ih zato izbjegavaju kako suosjećajući s pacijentom i sami ne bi došli u loša emocionalna stanja. • Peti, pacijenta se često smatra potpunim nestručnjakom “u stvarima medicine” te se razgovor o bolesti smatra nečim što pacijent ionako neće razumjeti pa je zato i beskoristan. • Šesti, zbog česte nekoordiniranosti rada u zdravstvenoj praksi i slabe komunikacije među samim zdravstvenim djelatnicima mnogi zdravstveni djelatnici vjeruju da je netko drugi pacijentu već objasnio što je s njim te je nepotrebno ponavljati već rečeno. • Sedmi, katkada se pretpostavlja da će iscrpan razgovor o bolesti i potrebnim pretragama dodatno uplašiti pacijenta koji zbog toga može odbiti daljnje pretrage. • Osmi, u nekim slučajevima vrlo se teško dolazi do prave dijagnoze pa zdravstveni djelatnici i ne mogu dati potrebne obavijesti.

  17. Ključne informacije koje pacijenti često ne dobiju spadaju • Informacije o uzrocima bolesti • Informacije o težini bolesti i prognozi • Informacije o dijagnozi • Informacije o načinima liječenja, pozitivnim i negativnim aspektima liječenja • informacije o svrsi i proceduri pojedinih dijagnostičkih i terapijskih zahvata. • Informacije o alternativnim načinima liječenja • Informacija o osoblju koje se brine o njegovom zdravlju, njihovoj kvalifikaciji i iskustvu. • Informacije o rezultatima svih pretraga kojima je podvrgnut i značenju rezultata pretraga.

  18. Način i emocionalni kontekst pružanja informacija • Komunikacija s pacijentom nužno mora biti povjerljiva i iskrena uz jasno iskazanu empatiju i poštovanje, kako bi imala odgovarajući učinak na pacijenta.

  19. Sadržaj i razumljivost informacija • Djelotvorna i zadovoljavajuća komunikacija moguća je samo ako su sadržaji poruka razumljivi bolesniku.

  20. ŠTO SE KONKRETNO POSTIŽE USPJEŠNOM KOMUNIKACIJOM • Brže i točnije postavljanje dijagnoze • Bolje i pacijentu primjerenije određivanje terapije • Veće zadovoljstvo pacijenata sa zdravstvenim djelatnicima • Bolje pridržavanje zdravstvenih savjeta i uputa • Cjelovitije vrednovanje učinaka terapije • Bolju prilagodbu pacijenta na bolest • Rano otkrivanje i sprječavanje kroničnih bolesti • Smanjenje zdravstvene potrošnje

  21. Uspješna komunikacija s pacijentom i uštede u zdravstvu • Dodatni učinak informiranja pacijenta i dobre komunikacije je i učinak na smanjenje troškova zdravstvene zaštite. • Uspješna komunikacija smanjuje troškove zdravstvene zaštite dovodeći do brže i točnije dijagnoze, smanjujući potrebu za brojnim specijalističkim pretragama, povećavajući motivaciju pacijenta zauzimanje lijekova i pridržavanje zdravstvenih savjeta i uputa, djelujući na promjene životnog stila pacijenta.

  22. Učinci predoperacijskog informiranja • učinci na raspoloženje (tjeskobu i potištenost) • učinci na bol i uzimanje lijekova (analgetika i sedativa) • učinci na ponašanje bolesnika • duljina boravka u bolnici nakon operacije • pridržavanje uputa i savjeta bolesnika • brzina vraćanja na redoviti posao • klinički znakovi i komplikacije • fiziološki učinci

  23. Predoperacijska priprema – inokulacija stresom u kirurškoj praksi • Prva istraživanja utjecaja psihološke pripreme za operaciju – Janis, I. (1958.) i Egbert,L. (1964.) • Postupak uključuje opsežno informiranje bolesnika o svim vidovima operativnog zahvata, od senzornih informacija, instrukcija o ponašanju (uključujući relaksaciju), kognitivnim metodama sučeljavanja i sl. Uz utjecaj na bol ispitivani su i utjecaji na stupanj anksioznosti, konzumiranje lijekova, duljinu boravka u bolnici, postoperativne komplikacije, razinu kortizola u urinu, percipiranu korisnost procedure i sl.

  24. Kako komunicirati s pacijentom ? • 1. Započinjanje razgovora • Pozdravite pacijenta imenom • Ponudite ga da sjedne • Predstavite se ako Vas pacijent ne poznaje • Objasnite svrhu razgovora • Recite koliko imate vremena za razgovor

  25. 2. Tijek razgovora • Osigurajte privatnost razgovora bez prisustva drugih ljudi • Započnite razgovor s otvorenim pitanjima na koje pacijent može šire odgovoriti a ne samo sa “da” ili “ne” • Gledajte pacijenta u oči dok s njim razgovarate • Ohrabrujte pacijenta na razgovor ohrabrujućim gestama ( npr. klimanjem glave ) i izrazima lica ( smiješkom i sl.) • Pažljivo slušajte sve što pacijent govori • Promatrajte neverbalne znakove dok pacijent govori ( izraz lica, geste, položaj tijela) • Pokažite svoju podršku, razumijevanje i suosjećanje • Potičite pacijenta kada govori nešto što je značajno za njegov problem ( “Recite mi nešto više o tome” “ Da, razumijem, molim Vas nastavite”)

  26. Koristite zatvorena pitanja kada je to nužno za bolji uvid u problem ( “Koji ste lijek i koliko često uzimali” • Ako nešto niste dobro razumjeli zamolite pacijenta da podrobnije objasni • Ne postavljajte prevelik broj pitanja • Neka pitanja koja postavljate budu kratka i razumljiva • Ohrabrite pacijenta da sam postavi pitanje koje ga zanima

  27. 3. Završavanje razgovora • Ponovite ukratko pred pacijentom sve važno što vam je pacijent rekao. Provjerite zajedno s pacijentom da li ste se međusobno dobro shvatili: • Upitate pacijenta da li je nešto propustio i želi li što dodati • Zahvalite pacijentu za razgovor pozdravite i otpratite do vrata

  28. Savjeti za poboljšanje razumljivosti • KORISTITE JEDNOSTAVNE IZRAZE; Svi profesionalci pa tako i zdravstveni djelatnici naučeni su koristiti žargon svoje struke tako da se često ni ne pitaju da li pacijenti uopće razumiju što im se kaže.. Istraživanja pokazuju da pacijenti u najvećem broju slučajeva ne razumiju medicinske termine. Reći pacijentu “ Vi imate apendicitis” ili “Poslati ćemo Vas na CT” i sl. mogu pacijentu biti potpuno nerazumljivi. Sve što pacijentu kažemo trebamo pokušati prilagoditi njegovoj dobi, obrazovanju i zanimanju. • 2. KOD DAVANJA SAVJETA NAJVAŽNIJE SAVJETE I UPUTE RECITE NA POČETKU I PONAVLJAJTE IH VIŠE PUTA: Mnogi, naročito stariji pacijenti, brzo zaboravljaju što im je rečeno. Puno bolje zapamte ono što smatraju važnim i što se kaže na početku razgovora. • PROVJERITE DA LI JE PACIJENT ZAPAMTIO SAVJET I UPUTU TRAŽEĆI OD NJEGA DA JE PONOVI PRIJE ODLASKA • KORISTITE PISANE MATERIJALE S OBAVIJESTIMA O BOLESTI I NAČINIMA LIJEČENJA: Bez obzira što ste se uvjerili da je pacijent zapamtio savjete i upute koje ste mu dali, mnogi pacijenti ubrzo nakon odlaska iz ordinacije puno toga zaborave. Razumljivim jezikom i kratko napisani materijali o pacijentovoj bolesti i načinima liječenja jako pomažu u boljem pridržavanju savjeta i uputa..

  29. Nepredvidive komunikacijske prepreke. • 1. Razlike u dobi : Komunikacija sa djecom različitih uzrasta zahtjeva dobro poznavanje faza razvoja djece i načina njihova mišljenja i razumjevanja; komunikacija sa starijim osobama pretpostavlja uvažavanje i prepoznavanje mogućih senzornih i mentalnih oštećenja koja mogu otežati komunikaciju. • 2. Razlike u spolu : Muškarci su primjerice manje skloni dijeliti svoje osjećaje i misli sa drugima, skloniji su dominaciji tijekom komunikacije što može otežati komunikaciju sestre s muškim klijentom. • 3. Socijalne i kulturne razlike: razlike u etničkoj pripadnosti; razlike u socioekonomskom statusu; razlike u kulturnim i religijskim vjerovanjima, • 4. Ograničene mogućnosti komunikacije senzorni poremećaji ( nagluhost ili gluhoća, problemi s vidom ili sljepoća, mentalna zaostalost bolesnika; senilna demencija, simptomi bolesti, umor, bol ; emocionalna uzbuđenost bolesnika; preokupiranost bolesnika drugim brigama,

  30. 5. Ograničeno razumijevanje i pamćenje: loše poznavanje jezika, dijalekta ili nepismenost bolesnika; niža inteligencija bolesnika; korištenje medicinskog nazivlja; slabo pamćenje bolesnika i nemogućnost prisjećanja prijašnjih savjeta 6.Nedovoljno pridavanje važnosti razgovoru s bolesnikom; slabo isticanje važnosti razgovora s bolesnikom tijekom obrazovanja zdravstvenih djelatnika;; preopterećenost zdravstvenih djelatnika velikim brojem bolesnika i edicinskom rutinom; prigovori zdravstvenom djelatniku od pretpostavljenih (npr. edicinskoj sestri od liječnika) da je razgovor s bolesnikom bespotrebno gubljenje vremena; nevoljkost zdravstvenog djelatnika da podijeli svoje znanje s nekvalificiranom osobom koja najvjerojatnije neće ništa razumjeti i sl. • 7. Negativni stavovi bolesnika prema zdravstvenom djelatniku: loša prethodna iskustva sa zdravstvenim djelatnicima; nepovjerenje u zdravstvene djelatnike; strah koji izaziva zdravstveni djelatnik; uvjerenje bolesnika da već sve zna o svojoj bolesti; uvjerenje bolesnika da savjet koji će dobiti neće moći provesti zbog financijskih i socijalnih prepreka ili zbog ustaljenih navika kojih se teško može odreći (pušenje, pijenje alkohola i sl.); • 8. Kontradiktorni savjeti i preporuke: dobivanje različitih obavijesti od raznih zdravstvenih djelatnika (različite upute i savjeti u vezi iste bolesti ili različita tumačenja uzroka istih bolesti); obavijesti o bolesti koje daju zdravstveni djelatnici nisu u skladu s novim dijagnostičkim obavijestima.

  31. Prevladavanje prepreka • govoriti jasnije, polakše i bez podizanja glasa; • ponavljati rečenice ukoliko nisu bile razumljive • izbjegavati korištenje medicinskog žargona • koristiti jednostavne riječi i rečenice; • ne biti previše ozbiljan i služben već nasmijan i neposredan; • izbjegavati korištenje dijalekta u razgovoru; • provjeriti da li je bolesnik razumio što mu je rečeno tj.tražiti od bolesnika da ponovi ono što mu je rečeno; • koristiti pisane obavijesti koje bolesnik može nekoliko puta pročitati; • u pisanim obavijestima izbjegavati korištenje simbola i kratica; • koristiti ilustracije, crteže, dijagrame i modele u objašnjavanju bolesti i davanju savjeta i uputa.

  32. Neke osobine dobrog komunikatora • Strpljivost • Ljubaznost • Suosjećajnost • Jednostavnost • Tolerantnost • Čestitost • Iskrenost • Smisao za humor • Emocionalna stabilnost • Demokratičnost • Sklonost promjenama • Odlučnost • Sklonost priznavanju grešaka • Zanimanje za dobrobit ljudi

  33. Zaključak • Ne samo da pacijentu treba pružiti što više informacija o njegovoj bolesti, jer on na to ima pravo, već pružanje ovih informacija predstavlja i dobar, dodatni terapijski postupak koji pomaže pacijentu da se bolje suoči s bolešću i uspješnije je prevlada.

  34. Istraživanja interakcija u zdravstvu pokazuju: • Medicinske sestre, iako su češće uz bolesnika, razmjenjuju s njim manje informacija o bolesti od liječnika. • Da li je to logično, zašto je to tako i što bi trebalo učiniti da se promijeni? • Kako medicinske sestre mogu promicati pravo pacijenta na informaciju? • Koje informacije treba pružit i koja su ograničenja u pružanju informacija od strane medicinskih sestara?

More Related