METODOLOGIJA IZRADE ZADATAKA ZA NACIONALNE ISPITE I DRŽAVNU MATURU

1. METODOLOGIJA IZRADE ZADATAKA ZA NACIONALNE ISPITE I DRŽAVNU MATURU SUZANA NEBESKI HOSTIĆ, prof. savjetnik Zagreb, lipanj, 2007.

2. Nacionalni ispiti i drŽavna matura • vanjski standardizirani ispiti kojima se provjeravaju razine znanja , vještina i dostignutih kompetencija učenika • nacionalni ispiti provode se periodično tijekom srednjoškolskog obrazovanja a državna matura je završni ispit

3. PREDMETNE STRUCNE SKUPINE • definiraju važna znanja, vještine i kompetencije u predmetnom području, • izrađuju predmetne ispitne kataloge za državnu maturu, • izrađuju ispitne specifikacije za nacionalne ispite, • izrađuju zadatke – ispitne materijale • oblikuju nacionalne standarde, minimalne standarde i razine uspješnosti • surađuju pri uvježbavanju ispitnih ocjenjivača • pripremaju ishodišta za dodatno obrazovanje nastavnika.

4. PREDMETNI ISPITNI KATALOG • Opća svrha ispita • Načela u konstrukciji testa - opća načela: vrsta testa (papir – olovka, test izvedbe, računalno podržano testiranje), na koji se program odnosi test, dobna primjerenost testa, nepristranost testa (npr. s obzirom na spol), trajanje testa, ukupni broj zadataka, broj bodova, kako se tretira pogađanje odgovora - specifična načela u konstrukciji testa (kakvi se uvodni sadržaji - tekstovi, slike, grafikoni itd. koriste u testu, koje skraćenice se koriste) - opće informacije o vrsti zadataka (koliko ima zadataka koje vrste) - sustav bodovanja i kriteriji ocjenjivanja • Plan provedbe ispita (vremenik i tehnički opis ispita) • Tablica specifikacije testa • Popis (opis) obrazovnih ishoda koji se ispituju testom • Primjeri zadataka

5. OD OPCIH CILJEVA DO TESTA • Opći ciljevi predstavljaju poželjne ishode učenja. U terminima ponašanja učenika određuju opća očekivanja o tome što učenik mora ostvariti u području predmeta. • Specifični ciljevi su kratke i jasne tvrdnje o konkretnim znanjima, vještinama i kompetencijama koje očekujemo od učenika. Na pitanja koja ključna znanja, vještine i kompetencije je učenik stekao tijekom učenja ovog predmeta odgovara se: Učenik može...., Učenik zna....

6. Pravila za definiranje specificnih ciljeva • Koristiti aktivne glagole koji specificiraju konkretno, mjerljivo ponašanje. • Koristiti jednostavne formulacije. • Specifični ciljevi opisuju ponašanje učenika, a ne nastavnika. • Opisuju ponašanje učenika, a ne sadržaje koje program pokriva. • Opisuju ishod, a ne proces učenja. • Jasno su povezani s općim ciljevima. • Realistični su i ostvarivi. • Jasni su i laicima, učenicima, roditeljima i sl. • Prihvatljivi su od kolega i stručne javnosti.

7. Nacela pri definiranju poŽeljnih rezultata ucenja (obrazovnih ishoda) • odrediti koja ključna znanja, vještine i kompetencije: osiguravaju dobre temelje za cjeloživotno učenje (zanimljivo, motivirajuće, potiče znatiželju i samoregulirajuće učenje), • postavljaju solidne temelje za nastavak obrazovanja na višim razinama kognitivne kompleksnosti i samostalnog učenja u visokoškolskim institucijama, • jamče dobru prilagodbu tržištu rada (upotrebljivo u praksi, prilagođeno okolnostima i potrebama realnog života).

8. Što se dobiva precizno odredenim poŽeljnim rezultatima ucenja? • Lako se može provjeravati jesu li poželjni rezultati ostvareni i tako vrednovati efikasnost poticanja učenika. • Fokus rada se mijenja - od poučavanja k učenju. Paradigma se mijenja - od nastavnika k učeniku. • Učenici točno znaju što se od njih očekuje, što trebaju učiti i kako će se njihovo učenje provjeravati. • Učenici razumiju zašto je gradivo koje uče važno i kako je povezano s nadređenim obrazovnim ciljevima. • •Učenici preuzimaju veću odgovornost za vlastito učenje kada znaju što se od njih očekuje i koje standarde trebaju ostvariti. • Nastavnici točno znaju što učenici trebaju učiti. • •Ispitne materijale je lakše razvijati kada postoje jasno operacionalizirani ciljevi učenja.

9. pitanja za nacionalne ispite i drŽavnu maturu Vrste ispitnih pitanja: -pitanja otvorenog tipa- pristupnik sam formulira odgovor (različite dužine i složenosti) -pitanja zatvorenog tipa- pristupnik bira odgovor među ponuđenima

10. Pitanja otvorenog tipa Prednosti - neki obrazovni ishodi se mogu ispitati samo putem pitanja otvorenog tipa (npr. vještina pisanja, vještina izražavanja vlastitih misli, stavova i osjećaja, vještina razvijanja jasne argumentacije, kreativno mišljenje) - relativno ih je lako sastaviti - predstavljaju zadatak koji više nalikuje problemskim situacijama u svakodnevnom životu - može se vidjeti proces, a ne samo produkt mišljenja - pozitivno utječu na proces učenja. Učenici ne pokušavaju samo zapamtiti činjenice, već pokušavaju dublje razumjeti složene ideje, uočiti odnose itd.

11. Nedostaci: -teško je sastaviti pitanje otvorenog tipa tako jasno da ga svi pristupnici razumiju na isti način - sadržaji koji se ispituju su ograničeni i usmjereni na mali dio gradiva, što smanjuje valjanost ispitivanja - ocjenjivanje je skupo i zahtjeva mnogo vremena - bodovanje i ocjenjivanje je komplicirano i podložno subjektivnosti ocjenjivača, učinku konteksta kod ocjenjivanja itd. - na ocjenu utječe i izgled rukopisa, dužina eseja (tendencija ocjenjivača da daju višu ocjenu dužim esejima), vještina pisanja, pravopis... - esejska pitanja često ne omogućuju pristupnicima da iskažu visoku razvijenost vještina pisanja, s obzirom na vremenski pritisak u kojem se testiranje odvija. Veći dio vremena pri odgovaranju otpada na samo pisanje, a pristupnik gotovo uopće nema vremena za razmišljanje, (re)strukturiranje sadržaja, provjeravanje napisanog itd.

12. PITANJA ZATVORENOG TIPA Prednosti - odgovaranje je brže i pitanja su usmjerena na male dijelove gradiva, tako da se može pokriti šire područje predmeta koji se ispituje - ocjenjivanje je potpuno objektivno, brzo, a analiza velikog broja odgovora jednostavna - većina pitanja zatvorenog tipa se može koristiti za ispitivanje viših razina kognitivnih procesa. Pitanja višestrukog izbora primjerice mogu ispitivati sposobnost analize pojave, primjene principa na nove situacije, razumijevanje pojmova i principa, razlikovanje činjenica od mišljenja, sposobnost interpretacije uzročno-posljedičnih odnosa, procjenu relevantnosti informacija, zaključivanje na temelju danih podataka, rješavanje problema itd.

13. Nedostaci - ne mogu se svi obrazovni ishodi provjeravati pitanjima zatvorenog tipa npr. vještina pisanja ili sposobnost crtanja - teško je sastaviti kvalitetno pitanje zatvorenog tipa; postoji potencijalna opasnost da pitanja zatvorenog tipa ispitujupretežno niže razine kognitivnih procesa (dosjećanje, reprodukciju znanja), s obzirom da je takva pitanja lakše sastaviti - pitanja zatvorenog tipa zahtijevaju visoko razvijenu vještinu čitanja - postoji mogućnost pogađanja točnog odgovora, iako kod većeg broja pitanja problem postaje irelevantan - samo na temelju odgovora pristupnika, nije jednostavno otkriti zašto pristupnici netočno odgovaraju, koji se procesi nalaze u osnovi netočnog odgovaranja

14. Svojstva dobrih ispitnih pitanja • Valjanost- pitanje se nužno mora odnositi na neki dio nastavnog programa • Efikasnost -potrebno je uravnotežiti broj brzih, kratkih pitanja i pitanja kojim se zahtijevaju složenije operacije • Objektivnost - ne smiju postojati dvojbe oko točnih odgovora • Primjerenost - pitanja trebaju biti postavljena tako da se na njih može odgovoriti korištenjem znanja, vještina i sposobnosti učenika, a ne pogađanjem. • Korištenje jezika - pitanja moraju biti pisana jednostavnim i jasnim jezikom (ispitujemo znanje a ne sposobnost čitanja)

15. Vrste pitanja otvorenog tipa • Zadaci dopunjavanja • Zadaci kratkih odgovora • Zadaci produženog odgovora • Zadaci esejskog tipa

16. Savjeti za sastavljanje pojedinih vrsta pitanja otvorenog tipa Zadaci dopunjavanja ili kratkih odgovora • Koristite izravna pitanja umjesto nedovršenih rečenica. • Ako koristite nedovršene rečenice, ne stavljajte više od 2 crte unutar jednog zadatka. Najbolje je koristiti samo jednu praznu crtu u jednoj rečenici. Ispustite samo važne riječi, a ne one koje tvrdnju čine višeznačnom. • Pokušajte postaviti pitanje tako da ima jedan točan odgovor. • Jasno naznačite koliko detaljan odgovor se očekuje. • Za brojeve, napišite koja razina preciznosti se zahtijeva. • Koristite prazne crte podjednake dužine kroz cijeli tekst, kako dužina crte ne bi bila znak koji upućuje na točan odgovor. • Izbjegavajte gramatičke znakove koji upućuju na točan odgovor (npr. rod, broj). • Ne uzimajte tvrdnje izravno iz udžbenika, knjiga itd.

17. Vrste pitanja zatvorenog tipa • Zadaci višestrukog izbora • Zadaci alternativnog izbora • Zadaci povezivanja i sređivanja • Zadaci višestrukih kombinacija • Višestruki zadaci alternativnog izbora

18. Provjera kvalitetepitanja • 1. Mjeri li moje pitanje važan obrazovni ishod? • 2. Mjeri li moje pitanje cilj naveden u tablici specifikacije testa? • 3. Jesam li koristio/la prikladnu vrstu zadatka za ispitivanje tog obrazovnog ishoda? • 4. Formulira li zadatak jasno problem i pitanje koje se postavlja pristupniku? • 5. Ispituje li zadatak jedan problem? • 6. Ispituje li zadatak nešto što pristupnik mora znati ili razumjeti bez konzultiranja literature? • 7. Je li zadatak pisan jednostavnim, razumljivim jezikom? • 8. Je li zadatak pisan s najmanjim mogućim brojem riječi, a da bude jasan i potpun? • 9. Ima li zadatak nepotrebne negacije? • 10. Sadrži li zadatak znakove koji navode na točan odgovor? • 11. Koliko je zadatak težinski prikladan pristupnicima? Je li zadatak prikladan za očekivanu razinu znanja pristupnika?

19. RADIONICA 1. ODREDITI OPĆE CILJEVE PREDMETA 2. ODREDITI SPECIFIČNE CILJEVE (OBRAZOVNE ISHODE) PO IZABRANIM NASTAVNIM CJELINAMA (rad u skupinama) 3. PREMA OBRAZOVNIM ISHODIMA IZRADITI PITANJA (rad u skupinama) 4. ANALIZA

20. UPUTE • SVAKA SKUPINA ODREĐUJE PO 4 OBRAZOVNA ISHODA ZA NASTAVNU CJELINU • SKUPINE PROSLIJEĐUJU OBRAZOVNE ISHODE DRUGOJ SKUPINI I PIŠU PITANJA ZA DOBIVENE OBRAZOVNE ISHODE • U TREĆEM KRUGU ANALIZIRA SE ODNOSE LI SE PITANJA NA NAVEDENE OBRAZOVNE ISHODE

21. Hvala!