1 / 43

Neodontogeni tumori Tade Tadić

Neodontogeni tumori Tade Tadić. Neo dontogeni tumori veoma je velik broj različitih tipova benignih i malignih tumora te tumorima sličnih promjena koje se javljaju u orofacijalnom području. Neo dontogeni tumori. Neo dontogeni tumori

Download Presentation

Neodontogeni tumori Tade Tadić

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Neodontogeni tumori Tade Tadić

  2. Neodontogeni tumori • veoma je velik brojrazličitih tipova benignih i malignih tumora tetumorima sličnih promjena koje se javljaju u orofacijalnompodručju

  3. Neodontogeni tumori

  4. Neodontogeni tumori • Simptomi ovih lezija su različiti, a ovise o prirodipromjena, lokalizaciji i njihovoj proširenosti. • Kliničke su promjene u početku malobrojne i nejasnete mogu ostati dugo prikrivene popratnimupalnim i drugim znacima dok tumor ne dosegneuznapredovali stupanj razvoja. • Prosječno se tumoriorofacijalnog područja dijagnosticiraju okošest mjeseci nakon pojave prvih simptoma. • Iakosu karcinomi najčešći maligni tumori u ovoj regiji, oni čine svega 0,8% svih malignih tumora učovjeka ili oko 3% malignih tumora u regiji glavei vrata.

  5. Neodontogeni tumori • Liječenje malignih tumora ove regije jevrlo kompleksno zbog funkcionalnih i estetskihrazloga te putova širenja bolesti u susjedne regije. • Nezaobilazne su kirurške tehnike liječenja uzradijacijske postupke i kemoterapiju, ovisno oprirodi i proširenosti procesa.

  6. Neodontogeni tumori • S radiološkog stanovišta, ova regija je izuzetnozahtjevna za prikaz i analizu brojnih malihanatomskih detalja te zbog složenosti anatomskihodnosa u regiji i različitih putova širenja bolestiu okolinu. • Od radioloških metoda pregleda, konvencionalniradiogrami i ortopantomogrami imajuograničenu dijagnostičku vrijednost. Temeljradiološke dijagnostike, u bolesnika s tumorimaove regije su kompjutorizirana tomografija (CTi Dental CT) i magnetna rezonancija (MR). • Upraćenju bolesti i traženju eventualnih drugihžarišta koriste se i metode nuklearne medicinskedijagnostike od kojih značajno mjesto zauzimapozitronska emisijska tomografija u kombinacijis multidetektorskim CT uređajem (PET CT).

  7. Neodontogeni tumori - benigni • brojna skupina su novotvorina građena pretežno (ili isključivo)od izvornih histoloških tkiva od kojih su građenevrlo različite anatomske strukture orofacijalnogpodručja. • karakterističan sporiekspanzivni rast, manje ili više izražena lokalnabolnost i nemetastaziranje. • U ovu skupinu tumoraubrajaju se: hiperostoze (egzostoze; toruspalatinus, torus mandibularis), enostoze, benignitumori neurogenog podrijetla (schwanomi, neuromi,neurinomi, neurofibromatoza), mezodermalnitumori (osteom, hemangiom, familijarna multiplapolipoza, arteriovenske aneurizme i malformacije,osteoblastomi, osteoidni osteomi) te tumormixtus.

  8. Osteom • dobroćudne spororastućekoštane izrasline. Najčešće se nalaze u frontalnimsinusima. • Češće je zahvaćena mandibulanego maksila, a najčešće ih nalazimo u osobastarijih od 40 godina, i to kao popratni (slučajni)nalaz na snimkama sinusa i glave te kod CTpregleda ili konvencionalnim snimkama ovogpodručja. • mogu biti “tvrdi”, osteomadurum, građeni od kompaktne kosti, spongioznii/ili miješani. • Ukoliko svojim položajemi veličinom ometaju drenažu sinusa, javljajuse smetnje u vezi sa sinusom. Veliki osteommože izazvati dislokacije pojedinih anatomskihstruktura kao što je oko ili deformirati okolnekosti. U tim stanjima liječenje je kirurško, a dijagnozase postavlja radiografskim snimkama ICT pregledom.

  9. Osteom Radiogrami u profilnoj (A) i posteroanteriornoj projekciji po Watersu (B). Osteom prednjeg dijela medijalne stijenke desnog maksilarnog sinusa (o).

  10. Osteom • Diferencijalno-dijagnostički ne predstavljaju problem kod tipične građe i lokalizacije. • Poteškoće u postavljanju ispravne dijagnoze mogu nastati kada zahvaćaju glavicu kondila ili koronoidni nastavak. Tada ih je ponekad teško razlikovati od hiperplazije, osteohondroma ili čak osteofita.

  11. Fibrozna displazija • Tumorima slična promjena koja se javlja s u osoba mlađih i srednjih dobnih skupina, znatno češće u žena crne rase, ali ukupno uzevši dosta rijetko. • Karakterizirana je s više žarišnih poremećaja osifikacije i sazrijevanja kosti te bujanjem fibroznog tkiva (obično oko 6-7 mm u promjeru). • Najčešće se može naći uz korijenove vitalnih donjih sjekutića, ali i u svim drugim područjima čeljusti, obično samo u jednoj kosti.

  12. Fibrozna displazija • Karakteristična je CT i MR slika s očuvanim kortikalnim slojem kosti uz napuhnuće i heterogenu strukturu središnjeg dijela, koji može izgledati poput brušenog stakla s otočićima kompaktne kosti uz fibrocistične zone razrijeđenja. • Dijagnoza se postavlja inicijalno konvencionalnom radiografijom te CT-om ili MR analizom

  13. Fibrozna displazija CT čeljusti, aksijalni (A) i koronarni presjek (B) u koštanom prozoru. Fibrozna displazija (označena strelicom).

  14. Fibrozna displazija • Neke druge bolesti mogu imati sličnu kliničku i radiološku morfološku simptomatologiju kao fibrozna displazija. • U te bolesti spadaju npr.hiperparatireoidizam (ali on se javlja u više kostiju i ne izaziva proširenje kosti), juvenilni osificirajući fibrom i Pagetova bolest (koja se pak javljaju u starijim dobnim skupinama, i ako se razvije u mandibuli, zahvaća cijelu mandibulu). • Osobito je važno fibroznu displaziju razlikovati od osteomijelitisa ili osteogenog sarkoma, koji u nekim fazama mogu pružati sličnu radiološku simptomatologiju.

  15. Hondromi • Veome rijetki dobroćudni hrskavični tumori. • Dugo vremena su asimptomatski, rastu sporo, a u nekim slučajevima mogui razoriti kost. Jedno od češćih sijela ovog tumora je glavica kondila mandibule, • Na rentgenogramima se prikazuje kao više ili manje transparentno područje ekspanzivna rasta s relativno oštro ocrtanom kortikalnom granicom. • Dijagnoza se postavlja konvencionalnom radiografijom (panoramska radiografija, ortopantomografija, okluzalne snimke) te CT ili MR analizom.

  16. Osteoblastom • Rijetki spororastući tumor čeljusti i kostiju lica. • Nešto je češći u mandibuli, maksili te u području čeljusnog zgloba. • Tumor je građen od osteoblasta s područjima osteoidnog kalcificiranog tkiva. • Javlja se dva puta češće u muškaraca nego u žena, obično u drugom i trećem desetljeću života. • Osnovni simptomi su bol i otok na mjestu razvoja tumora.

  17. Osteoblastom • Dijagnoza se postavlja konvencionalnom radiografijom (panoramska radiografija, ortopantomografija, okluzalne snimke) te CT ili MR analizom. CT maksile, aksijalni (A) i koronarni (B) presjek u koštanom prozoru. Koštana tvorba u desnom maksilarnom sinusu (o). Osteoblastom.

  18. Osteoblastom • U diferencijalno-dijagnostičkom pogledu osteoblastom je u početnoj fazi razvoja radiološki sličan periapikalnoj cementoj displaziji i mogućoj presadnici neoplastičnog procesa. • U kasnijim fazama dosta je sličan osteoidnom osteomu (koji se javlja uz tipičnu i jaku bol te sklerotični koštani rub). Može ga se zamijeniti i za dobro diferencirani osteogeni sarkom.

  19. Gigantocelularni tumor • dobroćudni tumor agresivnog rasta. • najčešće javlja u adolescenata i mlađih odraslih osoba, češće u žena. Razvija se u kosti (centralni tip), češće u mandibuli. • glavni klinički nalazi su bol i otok zahvaćenog tkiva.

  20. Gigantocelularni tumor • Radiološki se može naći unilokularna ili multilokularna transparencija (šupljina) nazubljenih rubova, stanjuje kompaktnu kost, a razmiče i potiskuje zube

  21. Gigantocelularni tumor CT lica, aksijalni (A), koronarni (B) i sagitalni (C) presjek u koštanom prozoru, te aksijalni presjek (D) u prozoru za meka tkiva. Gigantocelularni tumor nepca (G).

  22. Gigantocelularni tumor • Diferencijalno - dijagnostički, ovaj tumor radiološki se može zamijeniti za ameloblastom, odontogeni miksom, aneurizmatsku koštanu cistu, hiperparatireoidizam i kerubizam. • potrebno obaviti pažljiv klinički pregled i radiološku analizu, jer ovaj tumor može imati maligne karakteristike.

  23. Tumor mixtus • Benigni tumor koji se razvija iz duktalnog epitela žlijezda pljuvačnica i na njega otpada 75% svih tumora ovih žlijezda • najčešće sijelo je parotidna žlijezda. • Obično se javlja u petom desetljeću života i kasnije, tek nešto češće u žena. • Tumor je inkapsuliran, dobro ograničen i dugo vremena bez simptoma. • Nakon krurškog liječenja u visokom postotku slučajeva dolazi do ponovnog razvoja.

  24. Tumor mixtus CT maksile, aksijalni presjeci u koštanom (A) i mekotkivnom prozoru (B). Dobro ograničen, ovalan i dijelom lobulirani tumor. Tumor mixtus (T).

  25. Kerubizam • rijetka nasljedna bolest koja se javlja u ranoj dječjoj dobi. • Klinički se javlja s boli i simetričnim bilateralnim uvećanjem mandibule, ali je često zahvaćena i maksila. • U pravilu zahvaća stražnje dijelove mandibule i maksile, uz značajno pomicanje zubi te ponekad i resorpciju mlječnih zubi.

  26. Kerubizam • Radiološkim metodama prikaza mogu se utvrditi promjene slične morfološkim promjenama gigantocelularnog tumora. • nalazimo multilokularno (ali bilateralno i simetrično) napuhnuće mandibule (i maksile kada je zahvaćena), dobro ocrtano, a unutar promijenjene kosti kondenzacije koštane strukture s nejasnom trabekularnom građom.

  27. Kerubizam Ortopantomogram. Kerubizam.

  28. Kerubizam MR, aksijalni presjek u T2 mjerenoj slici (A) i koronarni presjek u STIR tehnici (B). Kerubizam s karakterističnim policističnim koštanim promjenama i napuhnućem mandibule (man) i maksile (M).

  29. Kerubizam • Diferencijalno-dijagnostički, radiološke promjene slične kerubizmu mogu se naći kod gigantocelularnog tumora (ali on je unilateralan) i fibrozne displazije (koja je također unilateralna). • Slične promjene mogu se naći i kod multiple odontogene keratociste.

  30. Neodontogeni tumori – zloćudni tumori • Zloćudni tumori orofacijalnog područja su relativno rijetki tumori. • Među njima najčešći oblici su planocelularni karcinom, zatim adenokarcinomi adenocistični karcinom. • Rjeđi maligni tumori ovog područja su osteosarkom, fibrosarkom, hondrosarkom, Ewingov sarkom i multipli mijelom, te metastaze malignih tumora drugih primarnih lokalizacija. • Češće se javljaju u muškaraca, a primarno sijelo tumora je najčešće maksilarni sinus (u oko 60% slučajeva).

  31. Neodontogeni tumori – zloćudni tumori • Etiologija je nejasna. Pojava adenokarcinoma primijećena je kod nekih zanimanja kao što su kožarski radnici, stolari, radnici u pilanama i slično. • Zbog kasnog javljanja simptoma dijagnoza se obično postavlja u uznapredovalim stadijima bolesti, kad mogu biti prisutni nazalni, oralni, oftalmološki, mekotkivni, neurološki ili drugi simptomi, ovisno o proširenosti procesa.

  32. Planocelularni karcinom • iako rijedak, najčešći je maligni tumor orofacijalnog područja. Njegov razvoj počinje u sluznici usne šupljine ili maksilarnih sinusa, odakle se vrlo brzo širi na priležeće koštane strukture čeljusti i lica. • Obično se javlja nakon pedesete godine života. Tumor je veoma agresivna rasta, osteolitički razara okolne koštane strukture, nije oštro ograničen, potiskuje i razara zahvaćene zube, te nerijetko uzrokuje patološke frakture čeljusti.

  33. Planocelularni karcinom CT orofacijalnog područja, aksijalni presjeci (A i B) i koronarne rekonstrukcije (C i D) u mekotkivnom i koštanom prozoru. Uznapredovali planocelularni karcinom koji razara alveolarni nastavak maksile, nepce i donje dijelove stijenki desnog maksilarnog sinusa (T).

  34. Planocelularni karcinom Sagitalna rekonstrukcija (A) i 3D rekonstrukcija slike (B) s prikazom skeleta lica istog bolesnika (sa slike 15.8). Strelicom je označen razor kostiju lica.

  35. Adenokarcinom karcinom • nešto rjeđi maligni tumor orofacijalnog područja, koji se radiološki manifestira gotovo jednako kao i planocelularni karcinom

  36. Adenokarcinom karcinom CT lica, 3D rekonstrukcije (A i B) i aksijalni presjeci kroz maksilu u mekotkivnom (C) i koštanom prozoru (D). Veliki tumor gingive koji razara alveolarni greben i dio nepca s lijeve strane. Adenokarcinom (T).

  37. Adenokarcinom karcinom Magnetna rezonancija lica bolesnika sa prethodne slike. Koronarni presjek u STIR tehnici prikaza (A), te dva aksijalna (B i D) i koronarni presjek (C) u T1 mjerenoj slici. Veliki tumor gingive maksile zahvaća alveolarni nastavak maksile i lijevu stranu nepca (T). U mekim tkivima prikazano je više anatomskih detalja nego na CT presjecima.

  38. Adenokarcinom karcinom CT lica, 3D rekonstrukcija (A) te sagitalni (B), koronarni (C) i aksijalni (D) presjek kroz maksilu. Adenokarcinom nosa drugog bolesnika s prodorom u etmoid i bazu prednje lubanjske jame te lijevu orbitu (T). Zastojni sekret u lijevom maksilarnom, frontalnom i sfenoidnom sinusu zbog opstrukcije izvodnih otvora (S).

  39. Ostali maligni tumori orofacijalnog područja • kao što je osteosarkom, hondrosarkom, fibrosarkom, rabdomiosarkom, Ewingov sarkom, Non-Hodgkin limfom, multipli mijelom, itd., dosta su rijetki tumori, ali stomatoloziu svom kliničkom radu i o tome moraju voditi računa jer su prvi profesionalci koji se susreću s različitim patološkim promjenama usta i čeljusti.

  40. Radiološka dijagnostika tumora orofacijalnog područja • U dijagnostici zloćudnih tumora orofacijalnog područja algoritam pretraga je sljedeći: • klinički stomatološki pregled • klasična radiologija • kompjutorizirana tomografija s prikazom u više ravnina, mekotkivnom i koštanom prozoru • MR-a s uporabom različitih tehnika snimanja i primjenu paramagnetičkog kontrasta (za procjenu proširenosti bolesti • patohistološki nalaz (koristeći neku od slikovnih radioloških metoda za vođenu biopsiju prije operacijskog zahvata ili otvorena kirurška biopsija).

  41. Radiološka dijagnostika tumora orofacijalnog područja • U poslijeoperativnom praćenju bolesnika, kao i nakon zračenja tumora, koriste se CT i MR kao komplementarne metode • Za prikaz neuralnih struktura na bazi lubanje optimalan je MR, ali u teških bolesnika s jakim bolovima ili smetnjama disanja i gutanja bolje je učiniti CT pregled, jer je snimanje na multidetektorskom višerednom CT uređaju znatno kraće, uz dobru prostornu i kontrastnu rezoluciju koju omogućuje ova tehnika slikovnog prikaza.

  42. Radiološka dijagnostika tumora orofacijalnog područja CT aksijalni (A) i sagitalni (B) presjek kroz bazu lubanje. Kod bolesnika je učinjena radikalna maksilektomija i egzenteracija lijeve orbite uz rekonstrukciju skapulom i mekotkivnim rekonstrukcijskim režnjem (R). Lokalni postoperacijski nalaz je klinički uredan. Intrakranijski tumorski proces u stražnjoj (T) i srednjoj lubanjskoj jami parakavernozno (P), što odgovara perineuralnom širenju tumora iz maksile.

  43. Radiološka dijagnostika tumora orofacijalnog područja CT sagitalna rekonstrukcija slike (A) kroz mandibulu i temporomandibularni zglob, te koronarna rekonstrukcija slike (B). Bolesnica je prije godinu dana bila zračena zbog metastatskog tumora (dojka) artikulacijskog nastavka mandibule s lijeve strane (A). Deformacija artikulacijskog nastavka mandibule s luksacijom bez znakova aktivnog metastatskog tumora.

More Related