1 / 16

Predmet: EKOLOGIJA U SAOBRAĆAJU Tra nsport i okoliš

Internacionalni univerzitet u Travniku Saobraćajni fakultet. Predmet: EKOLOGIJA U SAOBRAĆAJU Tra nsport i okoliš. Van.prof.dr. Krsto Mijanović Viši asistent mr Haračić Nedžad Travnik, 2011. TRANSPORT I OKOLIŠ. Međuzavisnost transporta i okoline

Download Presentation

Predmet: EKOLOGIJA U SAOBRAĆAJU Tra nsport i okoliš

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Internacionalni univerzitet u Travniku Saobraćajni fakultet Predmet: EKOLOGIJA U SAOBRAĆAJUTransport i okoliš Van.prof.dr. Krsto Mijanović Viši asistent mr Haračić Nedžad Travnik, 2011

  2. TRANSPORT I OKOLIŠ • Međuzavisnost transporta i okoline • Rasprava u vezi transporta i okoline je paradoksalne prirode. Sa jedne strane, transportne aktivnosti podržavaju povećanje zahtjeva mobilnosti za putnike i robe, naročito u gradskim zonama. • Sa druge strane, transportne aktivnosti su rezultirale u povećanju motorizacije i zagušenja u saobraćaju. Kao rezultat, transportni sektor postaje sve više vezan za okolišne probleme. • Sa tehnologijama koje se gotovo u cijelosti zasnivaju na korištenju nafte i njenih derivata, odnosno sa motorima na unutrašnje sagorijevanje, uticaj transporta na okolišne (ekološke) sisteme se povećao.

  3. TRANSPORT I OKOLIŠ • Okolišni uticaji transporta mogu se svrstati u tri kategorije: • Direktni uticaji su trenutna posljedica transportnih aktivnosti. Razlozi i posljedične veze uglavnom su jasni i dobro razumljivi. • Indirektni uticaji su sekundarni i tercijarni efekti transportnih aktivnosti. Oni su često sa težim posljedicama od direktnih uticaja, ali uključene veze i odnosi su često nerazumljivi i teško ih je ustanoviti. • Kumulativni uticaji su dodatne, multiplicirajuće ili sinergijske posljedice transportnih aktivnosti. Pod njima podrazumijevamo različite efekte direktnih i indirektnih uticaja na ekosistem, koji su uglavnom nepredvidljivi.

  4. TRANSPORT I OKOLIŠ • Transportna industrija, pogotovo cestovni saobraćaj smatra se glavnim izvorom zagađujućih materija kao što su CO, NOx, nestabilna organska jedinjenja (VOC), kao i bitan izvor emisije CO2 koji doprinosi povećanju Greenhouse efekta tzv. efekta staklene bašte. • Bez obzira što se smanjuje upotreba goriva koja u sebi sadrži olovo, procenat olova u izduvnim gasovima u velikom broju zemalja je zabrinjavajući i iznad dozvoljene granice koncentracije. Motorna vozila pored osnovnih zagađivača su izvor i drugih zagađujućih materija uključujući 1,3 - butadien, benzen i neke druge kancerogene materije. • U zemljama članicama OECD (Organisation for Economic Co-operation and Development) procentualno učešće zagađujućih materija po privrednim sektorima je prikazano je na sljedećoj slici.

  5. TRANSPORT I OKOLIŠ

  6. TRANSPORT I OKOLIŠ • Kako u zemljama OECD-a tako je transportni sektor u centralnim i istočno evropskim zemljama (CEE) takođe odgovoran za veći procenat emisije zagađujućih materija. • Ugljen dioksid kao sastavna komponenta emisije izduvnih gasova motornih vozila je jedan od glavnih uzročnika globalnih klimatskih promjena. Emisija NOx uzrokuje ukiseljenja na dugoj razdaljini, koja su glavni problem u CEE, gdje je 60% od kiselih supstanci emitovano od strane transportnog sektora. • Koncentracija ozona u troposferi iznad Evrope uključujući CEE, je tipično 3-4 puta veća nego u periodu prije industrijalizacije, uglavnom kao rezultat značajnog povećanja u emisiji azotovih oksida i nestabilnih organskih jedinjenja (VOC) od industrije i vozila. • Emisija nestabilnih organskih jedinjenja u Evropi prema industrijskim sektorima i regionima prikazana je na histogramu.

  7. TRANSPORT I OKOLIŠ

  8. TRANSPORT I OKOLIŠ • Okolišne dimenzije transporta mogu se posmatrati kroz sljedeće aspekte i to: • Uzroci. Dva glavna faktora utiču na nivo transportnih aktivnosti. Ekonomski, koji se odnose na opšti nivo razvoja, dohodak po glavi stanovnika i transportne usluge. Imućniji dio stanovništva proizvodi više transportnih aktivnosti nego oni manje imućni. Korištenje zemljišta odnosi se na prostorno korištenje i lokaciju transportnih zahtjeva. • Aktivnosti. Uključuju širok spektar faktora pokazujući korištenje transportne infrastrukture i svih usluga koji se odnose na transport. • Izlazi. Nekoliko je faktora koje treba razmotriti. Prvi izlaz transportnih aktivnosti su emisije ili sve vrste (ugljenmonoksid, oksidi azota, čestice itd.). U vezi sa geografskim karakteristikama zone gdje se emisije dešavaju (slike vjetrova) stvoreni su ambijentalni nivoi. Jednom ako su ovi nivoi povezani sa lokalnim stanovništvom, nivoi izloženosti prema ambijentalnim nivoima su napravljeni. Ova izloženost uglavnom ima posljedice. • Krajnji rezultati. Oni uključuju sve zdravstvene, okolišne i socijalne efekte izloženosti emisijama od strane transportnih aktivnosti.

  9. TRANSPORT I OKOLIŠ • Eksternalije su ekonomski koncept koji je vezan za aktivnosti individua koji imaju posljedice, pozitivne ili negativne, na druge osobe. Za transportne aktivnosti, okolišne eksternalije uključuju razumijevanje fizičkih mjera okolišnog zagađenja i razmatranje troškova za cijelo društvo. Glavna osobina eksternalija jeste da su troškovi uzrokovani od nekoliko izvora (npr.korisnici automobila) a moraju biti pladeni od cijelog društva (korisnika automobila a i ostalih). • Izazov je raspodijeljen preko tri subjekta: • Odnosi. Priroda i opseg odnosa između transporta i okoline moraju biti razmotreni. • Kvantificiranje. Odnosi moraju biti kvantificirani i takođe vrijednosti okolišnih uticaja moraju biti procijenjeni. • Kreiranje politike. Akcije moraju biti poduzete da bi se izbalansirale i olakšale okolišne eksternalije u transportu na način učešda u podnošenju posljedica njihovih aktivnosti.

  10. TRANSPORT I OKOLIŠ • Izvori/emiteri zagađivanja rijetko kada podnose posljedice njihovog uticaja i troška za društvo, što ima nekoliko implikacija. Prvo, kada se razmatra specifičan izvor kao što je cestovni transport, korisnici vode računa samo o direktnim troškovima vlasništva, npr. auta (vozilo, gorivo, osiguranje itd.). • Društvo, generalno, preuzima ulogu pružanja i održavanja infrastrukture i bilo koji indirektan trošak kao što su oštećenja na infrastrukturi, gubici u produktivnosti (poljoprivreda i rad), čišćenje, zdravstvene usluge i štete u ekosistemu. • Drugo, geografska podjela između izvora i primatelja je često problematična. Kisele kiše i efekat staklenika su očigledni primjeri. Na slici su prikazani odnosi između transporta i raspodjele troškova na same korisnike, društvo i uticaje koje imaju na okolinu.

  11. TRANSPORT I OKOLIŠ • Upravljanje kvalitetom zraka • Da bi se ublažile posljedice povećanja proizvodnje, sa ciljem omogućavanja daljnjeg društvenog razvoja danas se razvija sistem upravljanja kvalitetom zraka, čiji je cilj održanje i unapređenje kvaliteta zraka. • Upravljanje kvalitetom zraka polazi od nastojanja da nigdje u prostoru koncentracija polutanata ne bude veća od one koja je, s obzirom na štetnost pojedinih polutanata, dozvoljena, odnosno da rizik ne bude veći od usvojenog. • Ovaj princip treba obezbjediti ne samo u jednom vremensko presjeku nego i u budućnosti, tj. i kod izgradnje novih objekata. Stoga se postavlja uslov da emisija bude što niža, u granicama tehničko-ekonomskih mogućnosti.

  12. TRANSPORT I OKOLIŠ • Granične vrijednosti emisije (GVE) su kompromis između zahtjeva za obavljanje aktivnosti uz što manje troškove i zahtjeva za smanjenjem emisije. GVE predstavljaju standardizovanu vrijednost koeficijenta emisije, te imaju i istu dimenziju kao koeficijenti emisije (masa polutanta po jedinici izduvnih gasova). • GVE se mijenjaju sa razvitkom tehnike. Obično se razlikuju norme za nova postrojenja (GVEn) i dva do četiri puta blaži zahtjevi kada su u pitanju postojeća postrojenja (GVEp). • Ukoliko za dati tip postrojenja nisu propisane brojčane vrijednosti, emisiju treba ograničavati primjenjujući principe održivog razvoja i koristeći najbolju raspoloživu tehniku.

  13. TRANSPORT I OKOLIŠ • Granične vrijednosti zagađenosti (GVZ) su kompromis između zahtjeva da kvalitet zraka bude takav da ne postoji nikakav štetni uticaj na živi svijet i materijale i zahtjeva za obavljanje aktivnosti koje zagađuju zrak unutar prihvatljivih troškova poslovanja. • Zadovoljenje samo jednog od dva standarda (GVE i GVZ) imalo bi ograničen značaj, stoga na jednom području moraju istovremeno biti zadovoljena oba standarda. • Ukoliko se zahtjeva samo pridržavanje GVZ-a, i ako je zrak na datom području prekomjerno zagađen, pravni krivac ne postoji, i teško se dolazi do iznalaženja mjera sanacije. • Ukoliko se traži samo pridržavanje GVE-a, onda se od vlasnika uređaja koji emituju polutante traži da koriste savremena tehnička sredstva za ograničenje emisije, ali zbog velikog broja izvora i dr. moguće je da ambijentalni zrak bude prekomjerno zagađen.

  14. TRANSPORT I OKOLIŠ • Bitni elementi sistema upravljanja kvalitetom zraka, koji omogućuju praćenje stanja i koji su osnova za poduzimanje mjera pa i predviđanje njihovih efekata su: • katastar emisija (teritorijalni prikaz izvora sa veličinom emisije i drugim bitnim podacima), • modeli rasprostiranja zagađujućih parametara, • katastar zagađenosti (teritorijalni prikaz kvaliteta zraka nekog područja), • katastar šteta.

  15. TRANSPORT I OKOLIŠ • Sistem praćenja uticaja na okolinu (monitoring) je nezaobilazni element sistema upravljanja kvalitetom zraka a cilj je da se utvrde: • područja prekomjerne zagađenosti koja bi mogla imati posljedice po zdravlje ljudi i ekosisteme, te utvrde i valorizuju potrebe za snižavanjem pojedinih emisija i sanacijom ugroženih područja, saglasno definiciji održivog razvoja, • utvrde asimilacione sposobnosti prirode i samim tim odrede dozvoljene emisije zagađujućih materija u okolinu (u lokalnim i u globalnim razmjerama) u smislu optimiziranja namjene prostora. • Sistem monitoringa treba da služi: građanima, privrednim subjektima i organima vlasti.

  16. TRANSPORT I OKOLIŠ • Osnova monitoringa u savremenim uslovima je da se na bazi pradćnja kvaliteta zraka upravlja emisijama većih izvora u uslovima smanjenih asimilacionih sposobnosti atmosfere. • Rezultati praćenja emisije i kvaliteta zraka koji se ostvaraju kroz monitoring omogućuju da se izučavaju mehanizmi rasprostiranja polutanata i prati degradacija sredine (slika). • Rezultati monitoringa treba da budu dostupni građanima, pri čemu treba da su podaci posebno obrađeni za svakog korisnika i svaki karakterističan teritorijalni i politički nivo (država, građevinska služba u općini, inspekcija i sl.).

More Related