PODRŠKA DJECI I ADOLESCENTIMA U SITUACIJAMA GUBITKA

1. PODRŠKA DJECI I ADOLESCENTIMA U SITUACIJAMA GUBITKA Snježana Marohnić, psih. Dr.sc. Linda Rajhvajn Bulat Studijski centar socijalnog rada

2. Tugovanje kod djece • Odrasli obično pokušavaju djecu držati dalje od smrti • Želimo zaštititi djecu i ne oduzeti im povjerenje i osjećaj sigurnosti • Bojimo se konfrontirati ih sa konačnošću smrti i prenijeti im svoje emocije Ovisno o dobi i razvojnom stupnju, djeca imaju različito shvaćanje smrti

3. Djeca do 2 godine • Od 7-8 mjeseci djeca uspostavljaju stabilnu povezanost s nekom osobom • Imaju aktivni pristup dugoročnom pamćenju i aktivno traže nestalog roditelja • Plaču i pokazuju očaj • Pokazuju normalnu tugu bez mogućnosti shvaćanja da se preminuli neće vratiti

4. Djeca do 2 godine • REAKCIJE: plakanje, promjene navika spavanja, hranjenja i kontrole sfinktera, emocionalno povlačenje, privremeni razvojni zaostaci, nezadovoljstvo • POMAŽE: dodatno maženje i nošenje, poštivanje uhodanih navika i uvriježenog ponašanja, stabilno okruženje, pridržavanje uobičajenog rasporeda, igra, izražavanje ljubavi

5. Djeca od 2 do 7 godina • Magično mišljenje: dijete može misliti da je ono nešto napravilo pa je zato netko umro • Imaju puno pitanja • Treba im jasno reći da se preminuli neće vratiti • Dijete ne razumije: • da se osoba ne može vratiti(Kada će se moja sestrica vratiti?) • da tjelesne funkcije nisu trajne (Kako će disati ispod zemlje?) • da smrt nije isto što i san (Kada se tata probudi, hoćemo li ići u šetnju?)

6. Djeca od 2 do 7 godina • REAKCIJE: razdoblja bijesa, tuge i tjeskobe, ispada ili ravnodušnosti, poremećaji u navikama hranjenja, spavanja, regresivno ponašanje (sisanje palca), strahovi (od napuštanja), osjećaj krivnje, bezbrojna pitanja o smrti • POMAŽE:maženje, zagrljaji i pokazivanje ljubavi, prihvaćanje reakcija, uvjeriti dijete da ono nije krivo za smrt, poručivanje da ćemo i dalje o njemu brinuti, razgovor i iskreno objašnjenje smrti, razjašnjenje da smrt nije privremena

7. Djeca od 7 do 11 godina • Znaju da je smrt konačna – nepovratnost • Ne razumiju da se smrt može dogoditi i mladima ili njima samima – univerzalnost • Misle da se smrt događa starima i slabima jer oni ne mogu brzo trčati pa ih smrt može stići • Mogu se bojati da će oni, njihovi bližnji umrijeti • Zanimaju ih uzroci smrti (tjelesni i biološki) –Zašto?, Kako?

8. Djeca od 7 do 11 godina • REAKCIJE: poricanje i žalovanje se izmjenjuju, često ne postavljaju pitanja i drže se kao da ih to ne pogađa, imaju jak osjećaj gubitka, ali teško izražavaju osjećaje, poremećaji hranjenja i spavanja, glavobolja, osjećaj straha, krivnje, bijesa prema osobama koje smatraju odgovornima za smrt (Bog, liječnik) ili prema drugima (učitelji, djeca), teškoće koncentracije i pamćenja • POMAŽE: iskren i otvoren razgovor o smrti, informiranje, podijeliti s djetetom vlastite osjećaje, potaknuti dijete da izrazi bijes i druge osjećaje, potpora

9. Adolescenti • Znaju da je smrt konačna – nepovratnost • Znaju da svatko treba umrijeti – univerzalnost • Imaju problema s činjenicom da ponekad ne možemo spriječiti smrt – neminovnost • Imaju problema s činjenicom da smrt ne možemo predvidjeti – nepredvidivost • Adolescenti mogu lakše praviti usporedbe i mogu kritičnije otkriti nedosljednosti u obavijestima koje im se daju o događaju • Hipotetsko mišljenje omogućava razmatranje mnogih aspekata smrti (Što bi se dogodilo da nije danas krenula na posao?)

10. Obilježja tugovanja kod djece i adolescenata • Djeca imaju ograničene sposobnosti nošenja s jakim emocijama – izmjenjuju stanja tuge i igru • Treba im omogućiti aktivnosti u kojima se mogu distancirati od TD i teških emocija • Djeca imaju ograničene mogućnosti verbalnog izražavanja tuge • Djeca se ne žele izdvajati u odnosu na vršnjake, posebno školska djeca i adolescenti

11. Podrška djetetu (1) • Pomognite djetetu da razumije smrt • Pomognite djetetu da se oprosti od preminule osobe (neka nešto nacrta i stavi u lijes i sl.) • Razgovarajte otvoreno o svojim emocijama i emocijama djeteta – normalizirajte • Dopustite djetetu da sudjeluje na pogrebu i drugim ritualima (samo ako ono to želi)

12. Podrška djetetu (2) • Osigurajte adekvatnu pratnju i podršku djetetu tijekom rituala (pogreb) – nekoga tko će moći stalno biti s djetetom i tumačiti mu kako će se što odvijati • Ne silitedijete ni našto • Pomognite djetetu da održi sjećanje na preminulu osobu (kutija uspomena, foto-album i sl.)

13. Kako djetetu saopćiti vijest o smrti bliske osobe? • Dopustite da vas vode pitanja djeteta! • odgovorite samo na pitanja koje vas je dijete pitalo (što me zapravo pita?) • Naći pravi trenutak – nekad je dobro čekati da dijete samo zapita • Nemojte nepotrebno konfrontirati dijete • Odgovorite iskreno na pitanja, ali taktično (procijenite koje detalje izostaviti) • Recite djetetu da će imati sigurno mjesto u obitelji bez obzira na promjene

14. Kako razgovarati s djecom o smrti? • Objasnite činjenice • Govorite o svojim osjećajima • Pružite sigurnost

15. Kako razgovarati s djecom o smrti? Događaj – prometna nesreća, otac je poginuo Loše: Tata je otišao na dug put. Bolje: Tata je poginuo u nesreći. Mi smo jako tužni, ali zajedno ćemo s vremenom biti bolje. Događaj – smrt djeda Loše: Bila je Božja volja/Bog ga je uzeo. Bolje:Djed je umro noćas. Često ćemo misliti na njega. Možemo se sjećati lijepih stvari koje smo zajedno s njim doživjeli.

16. Kako razgovarati s djecom o smrti? Događaj – smrt bake Loše:Baka vas gleda iz Raja. Bolje: Baka je bila stara i umrla je. Uvijek će ostati s nama u našim sjećanjima. Događaj – smrt prijatelja Loše:Max je zaspao. Bolje:Maxje bio jako bolestan i umro je zbog toga. Nitko ne zna kamo ljudi idu nakon smrti. Neki misle da idu u Raj, a neki da se ponovno rodimo. Što ti misliš?

17. Djeca imaju puno pitanja • O činjenicama: Kako se dogodilo? • O zaboravljanju: Hoću li ga/ju zaboraviti? • O Raju: Što se dogodi kad umreš, kamo ideš? Kako izgleda u Raju? • O tome kako se nosimo sa smrti: Zaštonitko ne govori o tati/mami? • O reakcijama: Zašto moram plakati / ne mogu plakati?, Jesam li ja kriv? • O Bogu: Zašto je ubio moju mamu?

18. Prve reakcije na obavijest o smrti • agresija • plač • pitanja • ignoriranje i nastavak s igrom • nevjerica • Manja djeca se teže izražavaju riječima, češće kroz akciju i igru • Starija djeca se češće suzdržavaju • Adolescenti i starija djeca se služe distraktorima (muzika, igrice, tv i drugi)

19. Kako pristupiti djetetu kao stručnjak • Recite svoje ime • Pitajte dijete kako se zove • Započnite razgovor polazeći od nekog situacijskog poticaja: Jesu li to tvoje lutke? Je li ovo tvoj pas? (ne započinjite razgovor s tim događajem) • Prvo stvorite sigurno okruženje, onda započnite s razgovorom (Možeš me pitati što god želiš)

20. Što pomaže djetetu? - ići u vrtić/školu, ručati u isto vrijeme, ići na aktivnosti, na prijateljev rođendan Djeca trebaju… • sigurnost (rutinu)

21. Što pomaže djetetu? Djeca trebaju… • sigurnost (rutinu) • odmak (igru ili distrakciju) - mala djeca se počnu igrati čim im dopustimo - starija djeca se distanciraju putem tv-a, muzike,... - neka djeca se vole prošetati ili voziti bicikl, ili biti u sobi i igrati igrice, gledati tv, neki vole ići kod prijatelja...

22. Što pomaže djetetu? Djeca trebaju… • sigurnost (rutinu) • odmak (igru ili distrakciju) • više brige • žele da se bude uz njih dok ne zaspe • ne žele spavati sami u krevetu • - ne žele ići u školu (odvajati se od roditelja) • - Ne žele biti sami niti na kratko

23. Što pomaže djetetu? • sudjelovati u organiziranju aktivnosti oko pogreba i odlučivati oko npr. muzike • da ih se pita žele li ići nasprovod • da mogu ići s roditeljima kad organiziraju stvari • da im se dopusti da pomognu oko malih stvari Djeca trebaju… • sigurnost (rutinu) • odmak (igru ili distrakciju) • više brige • osjećaj kontrole i mogućnost da nešto naprave (nacrtaj, napiši…)

24. Što pomaže djetetu? Djeca trebaju… • sigurnost (rutinu) • odmak (igru ili distrakciju) • više brige • osjećaj kontrole i mogućnost da nešto naprave (nacrtaj, napiši…) • informacije i žele postavljati pitanja - pogotovo ako je smrt bila nagla i neočekivana, djeca žele čuti što je bilo i što se sve može dogoditi

25. Što pomaže djetetu? Djeca trebaju… • sigurnost (rutinu) • odmak (igru ili distrakciju) • više brige • osjećaj kontrole i mogućnost da nešto naprave (nacrtaj, napiši…) • informacije i žele postavljati pitanja • pomoć u prisjećanju i opraštanju • - siguran okvir za opraštanje (priprema, informacije, pratnja) • - dijete odlučuje da može biti u nekoj situaciji i napustiti je kad god poželi • omogućite rituale • kutije sjećanja • zajednička sjećanja

26. Što pomaže djetetu? Djeca trebaju… • sigurnost (rutinu) • odmak (igru ili distrakciju) • više brige • osjećaj kontrole i mogućnost da nešto naprave (nacrtaj, napiši…) • informacije i žele postavljati pitanja • pomoć u prisjećanju i opraštanju • strukturu i granice • djeca moraju imati mogućnost izraziti svoje emocije, ali trebaju granice za izražavanje agresije i bijesa • uz puno pažnje i skrbi, treba postaviti granice agresivnom ponašanju, naći prihvatljiv način iskazivanja osjećaja

27. Literatura • materijali iz Edukacije edukatora za pružanje psihosocijalne podrške u organizaciji Hrvatskog Crvenog križa 2009. (trener: Barbara Juen) • Bujišić, G. (2005). Dijete i kriza. Zagreb: Golden marketing tehnička knjiga. • Dyregrov, A. (1990). Tugovanje u djece. Zagreb: Educa.