1 / 32

ADHD Attention Deficit Hyperactivity disorder

ADHD Attention Deficit Hyperactivity disorder. Vanja Marković, prof. defektolog. ŠTO JE ADHD?. razvojni poremećaj samokontrole radi se o sindromu s osnovnim obilježjima nepažnje i nemira, koji susrećemo kod djece predškolske i školske dobi, pa i adolescenata, a samo izuzetno i u odrasloj dobi.

lida
Download Presentation

ADHD Attention Deficit Hyperactivity disorder

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. ADHDAttention Deficit Hyperactivity disorder Vanja Marković, prof. defektolog

  2. ŠTO JE ADHD? • razvojni poremećaj samokontrole • radi se o sindromu s osnovnim obilježjima nepažnje i nemira, koji susrećemo kod djece predškolske i školske dobi, pa i adolescenata, a samo izuzetno i u odrasloj dobi

  3. ŠTO NIJE ADHD? • nije samo razvojna faza koju će dijete prerasti • nije uzrokovan roditeljskim neuspjehom u odgoju • nije znak djetetove "zločestoće".

  4. ETIOLOGIJA • nepoznati čimbenici • multifaktorska etiologija: • naslijedni faktori • poremećaj funkcioniranja SŽS • neurobiološki poremećaji • poremećaji socijalnih odnosa • patologija obiteljskih odnosa • emotivni problemi

  5. UČESTALOST • 1 – 5% populacije • učestaliji kod dječaka nego kod djevojčica (2:1)

  6. KLINIČKA SLIKA • Klinička slika poremećaja različita je u zavisnosti od starosti djeteta i stupnja njegova razvoja. Općenito se može reći da  smetnje ovog poremećaja obuhvaćaju područja:

  7. KLINIČKA SLIKA • pažnje • percepcije • motorike •  učenja • mišljenja • odnosa • emocionalnosti • ponašanja • spavanja • različitosti u tjelesnom razvoju

  8. KARAKTERISTIČNA PONAŠANJA (kako prepoznati dijete s ADHD-om) • Počinje raditi prije negoli je dobilo upute i shvatilo ih. • Radi prebrzo i čini nepotrebne pogreške, a ne pogreške povezane s neznanjem. • Stalno je u pokretu, sve dodiruje i ne može duže vrijeme sjediti na jednome mjestu. • Na pitanja odgovara prebrzo i ne daje si dovoljno vremena da razmisli. • Nije sposobno slijediti upute koje se daju cijeloj grupi. • Ne može zapamtiti upute, iako nema teškoća s pamćenjem. • Prelazi s jedne aktivnosti na drugu i rijetko kada završava započete zadatke. • Ima teškoća u organiziranju pismenih radova: oni su obično zbrkani.

  9. KARAKTERISTIČNA PONAŠANJA (kako prepoznati dijete s ADHD-om) • Pogrešno tumači jednostavne izjave, ne razumije mnoge riječi i rečenice. • Može ponoviti izjave koje su mu rečene prije dosta vremena, a ne može ponoviti one koje su rečene nedavno. • Lako posrne i padne, nespretno baca predmete ili mu oni padaju iz ruku. • Lako se povodi za onom djecom koja puno pričaju i prave buku, često potpuno prekine rad da bi im se pridružio. • Previše je pričljivo, često prekida razgovor. • Često napušta klupu i nešto pretražuje po razredu, dok druga djeca mirno sjede. • Ne pazi kada nastavnik nešto objašnjava, gleda nekamo drugdje. • Često kaže: "Ne mogu to učiniti" i prije negoli pokuša, lako odustajanje posebno je uočljivo kod novih zadataka. • Govori, pjeva i šapće samo sebi. • Ne može izraziti misli na logičan i razumljiv način.

  10. Sva djeca sa navedenim poremećajem ne pokazuju ista ponašanja, a sva ponašanja (simptomi) se ne javljaju na isti način u svim situacijama.

  11. Ponašanja se tipično pogoršavaju u situacijama u kojima se traži trajnija pažnja ili mentalni napor (npr. grupne situacije kao što su učenje u  razredu, zajednički ručak) ili kojima nedostaje privlačnosti, vedrine, dinamike, nečeg novog (npr. slušanje učitelja, slušanje, čitanje ili pisanje dužih tekstova, a u odrasloj dobi je to rad na stalno istim i monotonim poslovima). 

  12. DIJAGNOSTICIRANJE • ADHD se najčešće dijagnosticira s početkom osnovnog školovanja, odnosno u školskom uzrastu djeteta. • PAŽLJIVO S POSTAVLJANJEM DIJAGNOZE

  13. PODTIPOVI • HIPERAKTIVNA DJECA • IMPULZIVNA DJECA • DJECA S POTEŠKOĆAMA PAŽNJE I KONCENTRACIJE

  14. HIPERAKTIVNA DJECA • neobično aktivna već u dojenačkoj dobi • u kasnijoj dobi stalno u pokretu, nestrpljiva • rano prohodaju • nespretna • loše planiraju i predviđaju posljedice svojih aktivnosti • nekritična u prilaženju nepoznatim osobama, neustrašiva • teškoće u organizaciji, zaboravljivost

  15. IMPULZIVNA DJECA • teškoće s kontrolom u reagiranju na signale, podražaje ili događaje koji su nevažni za obavljanje tekućih zadataka • reagiranje bez razmišljanja o mogućim posljedicama ponašanja • skloni nezgodama i ozljedama • podložna nagovaranju • radoznala • teškoće sa stvaranjem i održavanjem prijateljstava

  16. DJECA S TEŠKOĆAMA PAŽNJE I KONCENTRACIJE (poremećaj pažnje bez hiperaktivnosti) • vrlo teško uče i mogu imati teškoća s akademskim uspjehom, ali i s usvajanjem praktičnih i motoričkih vještina • teškoće s učenjem govora • imaju sposobnost da nauče potrebne vještine, ali im je potrebna pomoć kako bi uspjela zadržati pažnju dovoljno dugo da to i učine • teškoće u domeni zadovoljavajućih odnosa sa članovima obitelji i prijateljima.

  17. DODATNE TEŠKOĆE Uz već navedena karakteristična ponašanja javljaju se dodatne smetnje (neke kao posljedica) koje se razlikuju ovisno o dobi i razvojnom stupnju, ali i o težini samog poremećaja

  18. DODATNE TEŠKOĆE • Slab školski uspjeh - teškoće u učenju • Nepecifične teškoće u učenju • Poremećaji govornog i jezičnog razvoja • Razvojno zaostajanje • Veze s odraslima • Teškoće u odnosima • Nisko samopoštovanje • Psihijatrijsko-psihološki poremećaji • Tourette sindrom

  19. TEŠKOĆE S UČENJEM Hiperaktivnost, impulzivnost i teškoće s održavanjem pažnje mogu ozbiljno narušiti djetetovu sposobnost za učenje

  20. TEŠKOĆE S UČENJEM • zaostajanje za razredom • teškoće u čitanju i pisanju • buka i pokreti oko njih vrlo im lako skreću pažnju • često propuste važne informacije ili upute • neuredan i nečitljiv rukopis • teško podnose dugi boravak u školi

  21. TEŠKOĆE S UČENJEM • 90% pokazuje smanjenu produktivnost u školskom radu, • 90% postiže snižen uspjeh u školi, • 20% ima teškoće s čitanjem, • 60% ima ozbiljne teškoće s rukopisom, • 30% prekida školovanje, • 5% završava fakultetsko obrazovanje, za razliku od 25% djece iz opće populacije.

  22. SAVJETI ZA NASTAVNIKE • važnost akademskog postignuća • potrebna visoka razina strukture • svakodnevni raspored i rutina

  23. SAVJETI ZA NASTAVNIKE • jasna pravila • strukturiranje okoline • klasičan raspored klupa • sjedenje u prvom redu, dalje od buke • sjedenje kraj modela • pohvalite trud • ne grdite, objasnite • skratite pismene zadatke (nenapadno) • ne ističite ograničenja pred razredom • varirajte zadatke • pripremite gotove tekstove • kontinuirano usmjeravajte pažnju • omogućite ciljano kretanje

  24. SAVJETI ZA NASTAVNIKE • jednostavne, konkretne upute • potičite na aktivno sudjelovanje • govorite smirenim i blagim glasom • omogućite priliku za pomaganje drugima • ne isključujte ga iz razrednih aktivnosti • prihvatite ga onakvo kakvo jest

  25. SPECIFIČNOSTI ČITANJA I PISANJA • suočavanje s tekstom predstavlja problem zbog motoričkog nemira i smetnji pažnje i koncentracije • sporo pišu • teško prepisuju s ploče • poteškoće u orijentaciji na papiru (preskaču stranice u bilježnici ili okrenu bilježnicu naopako) • i kad je tehnika čitanja usvojena često imaju teškoća s razumijevanjem teksta (s povezivanjem priče sa vlastitim iskustvom) • vještine slušanja obično su bolje razvijene od čitalačkih vještina

  26. što možemo učiniti • razlomiti tekstove na manje dijelove • koristiti tekstove u stripu • uvažavati sporost pri pisanju • dati mu gotov tekst da zalijepi u bilježnicu ili diktirati umjesto prepisivanja s ploče • čitati im na glas (ali ne predugo) • poticati ih da vizualiziraju događaje u priči (neka stvaraju slike u glavi i opisuju ih)

  27. učiti ih kako koristiti isticanje bitnih činjenica u udžbenicima (podebljani tekst, okviri) • tražiti da predviđaju (što misle da bi se u priči dalje moglo dogoditi) • poticati pisanje zabilješki i korištenje markera pri čitanju i učenju • razvijati rječnik (što je širi vokabular bolje je i razumijevanje teksta) • prevesti jezične figure (doslovni su) • naučiti ih da čitaju između redova • pomoći im izabrati literaturu koja odgovara njihovim interesima

  28. UTJECAJ OKOLINE Iako su ponašanje i snalaženje djeteta sa ADHD poremećajem i njegove teškoće u učenju u osnovi biološke, okolina značajno na njih utječe

  29. FIZIČKA OKOLINA Promjene ponašanja mogu biti uzrokovane: • atmosferskim promjenama • vidnim, slušnim i drugim uznemirujućim podražajima • manjkom prostora • duljinom trajanja aktivnosti

  30. SOCIJALNA OKOLINA Na promjene ponašanja utječu: • neorganiziranost i kaotičnost • nejasne i nestrukturirane situacije • pretjerani zahtjevi i pritisci • stresne situacije

  31. Utjecaji iz socijalne okoline mogu na dijete djelovati izuzetno pozitivno, poticajno, ohrabrujuće, mogu mu pomoći mobilizirati vlastite snage za savladavanje teškoća u učenju i ponašanju.

  32. Ne smijemo zaboraviti, dijete / osoba sa ADHD-om prvo je dijete, osoba, sa imenom i prezimenom, svojom osobnošću, željama, osjećajima, interesima, na koje ovaj poremećaj svakako djeluje, ali nikako ne pretvara osobu u skup simptoma na kojima i sa kojima moramo "raditi".

More Related