Download
1 / 9
E N D
Kad poduzetniku ponestane radne snage, on zaposli nove ljude.Ako mu se pokvari dostavno vozilo ili kakva oprema, on popravi ili kupi novu. No, što može učiniti kad mu ponestane struje? Kada mu HEP zbog tehničkih ograničenja mreže jednostavno ne može isporučiti dovoljnu količinu? • Upravo u takvoj situaciji se našao vlasnik tvornice parketa Strizivojna Hrast Mato Ravlić. Umjesto da nastavi trošiti više od milijun kuna na mjesec na gorivo za dizelske agregate, kojima je nadoknađivao manjak od 90 posto struje, Ravlić je pribjegao najlogičnijem, ali i dosad u nas nezabilježenom rješenju. Odlučio je sagraditi vlastitu elektranu proizvodnog kapaciteta od 3,3 MW.
Energent na koji će raditi šumska je biomasa, odnosno drveni otpad iz tvorničke proizvodnje te manji dio koji će se nabaviti direktno od Hrvatskih šuma. S obzirom na to da će elektrana biti kogeneracijska, dakle, proizvodit će električnu i toplinsku energiju, ona je ujedno i prva takva koja će biti sagrađena u Hrvatskoj. Zbog toga se taj projekt u energetskim krugovima već naziva „Ledolomcem“.
S obzirom na to da se Strizivojna nalazi na tzv. energetskom repu, „žica je pretanka“ kao što kaže Ravlić, maksimalna količina struje koju je HEP do ove tvornice mogao dopremati iznosila je 160 kW. Na početku osnivanja tvrtke u ranim 90-ima, to je bilo i više nego dovoljno. No kako je s vremenom pilana rasla i postajala pogon za proizvodnju parketa, rasle su i potrebe. Često je zbog tvornice cijelo selo znalo ostati bez struje, pa je Ravlić polako počeo koristiti dizelske agregate. U konačnici je tvornica na taj načinproizvodila 2MW struje skuplje 3,8 puta od one koju bi, da se nalazi drugdje, mogla kupovati od HEP-a.
Iako bi vjerojatno svoju elektranu mogli voditi u potpunosti izvan sustava Elektroprivrede, to ovdje ipak neće biti slučaj jer će u konačnici imati više struje nego što im je potrebno. Višak će stoga ustupati HEPu.Kao proizvođač električne energije iz obnovljivih izvora imat ćemo status povlaštenog proizvođača. To znači da ćemo mi svu struju prodavati HEP-u i onda od njega svu potrebnu količinu kupovati po gotovo dvaput nižoj cijeni od naše prodajne.
Pretpostavka je da će nam trebati oko 2,2 MW, a višak od 1,1 MW oni će dalje moći prodavati trećim potrošačima po tržišnim cijenama. Struja zapravo u tom poslu nigdje ne odlazi, nego mi proizvedemo i uzmemo koliko nam je potrebno – objasnila je pomalo ironičnu situaciju u kojoj HEP tvornici nije mogao isporučivati dovoljno struje, a uskoro će od nje kupovati viškove. Ugovor koji su potpisali trajat će 12 godina.
Otpad kao zlato energetske budućnostiPoslovni put kojim se razvijala Strizivojna Hrast također je prilično neobičan. Ono što je do jučer bio samo otpad od proizvodnje već sutradan će im donijeti zaradu. Smeće, otpad, višak drveta, kako god to zvali zapravo u sebi krije zlato budućnosti energetike. U ovoj tvrtki imaju ga napretek, a čvrsti ugovor o nabavi od Hrvatskih šuma jamči im dugoročnu stabilnost .
Iako se u javnosti mnogo priča o obnovljivim izvorima sve dok se u Strizivojni nisu odlučili ući u taj projekt zapravo osim priča ničeg nije ni bilo. • HEP-ova tvrtka ESCO prepoznala je potencijal tog slavonskog proizvođača te mu zapravo sama ponudila pomoć u ostvarenju gradnje elektrane. Zato i ne treba čuditi što su im u konačnici odlučili pomoći i Fond za zaštitu okoliša, Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, HBOR, lokalna zajednica...
