1 / 62

Uvodna prezentacija

Uvod u EU pravo kroz sudsku praksu. Uvodna prezentacija. Osnovni izvori prava EU. Primarno pravo Osnivački ugovori (UEU; UEZ) Osnovna načela prava Sekundarno pravo Akti koje donose institucije EU Međunarodni sporazumi Sudska praksa. Institucije koje donose akte. Europski parlament

oshin
Download Presentation

Uvodna prezentacija

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Uvod u EU pravo kroz sudsku praksu Uvodna prezentacija

  2. Osnovni izvori prava EU Primarno pravo Osnivački ugovori (UEU; UEZ) Osnovna načela prava Sekundarno pravo Akti koje donose institucije EU Međunarodni sporazumi Sudska praksa

  3. Institucije koje donose akte • Europski parlament • Vijeće ministara/Europsko vijeće • Europska komisija • Uloga institucija različita je u različitim nadležnostima

  4. Vrste akata - EZ • Obvezujući akti: • Uredbe (Regulations) • Smjernice (Directives) • Odluke (Decisions) • Neobvezujući akti: • Preporuke (Recommendations) • Mišljenja (Opinions) • Akti sui generis

  5. Vanjske ovlasti EZ • EZ ima pravnu osobnost i može sklapati međunarodne sporazume s državama i međunarodnim organizacijama • Eksplicitne ovlasti: • Sporazumi o trgovini (čl. 133 UEZ) • Sporazumi o pridruženom članstvu (čl. 310 UEZ) • Implicitne ovlasti: predmet 22/70 ERTA

  6. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju • Mješoviti sporazum • Sklapa ga EZ temeljem čl. 310 UEZ • Sklapaju ga istovremeno i države članice, jer se odnosi i na pitanja izvan nadležnosti EZ

  7. Prva cjelina Uvod u EU pravo kroz sudsku praksu Izravni učinak i nadređenost prava Zajednice

  8. Svrha seminara Objasniti ulogu sudova u primjeni prava EU Objasniti kako se načela prava EU mogu primjenjivati u Hrvatskoj već danas i zašto? Objasniti kako pravni sustav EU utječe na položaj sudova u odnosu na druge grane državne vlasti u odnosu na druge sudove

  9. Svrha seminara: primjena prava EU pred sudovima U članstvu EU • ulogu sudova u primjeni prava EU određuju • izravni učinak prava EU • nadređenost prava EU • interpretacija nacionalnog prava u skladu s pravom EU

  10. Svrha seminara: primjena prava EU pred sudovima Prije članstva: • Primjena Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) • Primjena prava nastalog temeljem SSP (sekundarno asocijacijsko pravo) • Primjena hrvatskog prava

  11. Svrha seminara:Utjecaj članstva u EU na sudove • mijenjaju se ovlasti sudova • jačanje sudbene vlasti u odnosu na zakonodavnu i izvršnu • relativizacija sudske hijerarhije • pojačana odgovornost sudova

  12. ‘Novi pravni poredak’ • pravni poredak uspostavljen Ugovorom o EZ razvio se u sustav koji je različit od sustava međunarodnog prava • taj sustav razvio je autonomna pravila koja uređuju na koji način su suci u državama članicama dužni primjenjivati njegove pravne norme • ta su se pravila razvila kroz sudsku praksu • stoga je bitno proći kroz najvažnije predmete koji su pokrenuli ovakav razvoj • najvažnija načela: izravni učinak; nadređenost; obveza usklađenog tumačenja

  13. Izravni učinak • U načelu, sva obvezujuća pravna pravila prava EU mogu imati izravni učinak • Značenje izravnog učinka nije potpuno definirano. U najopćenitijem smislu ono znači da se u zaštiti svojih subjektivnih prava stranke pred nacionalnim sudovima mogu pozivati na odredbe prava EU koje su obvezujuće i koje su JASNE, PRECIZNE I BEZUVJETNE. • Kada se govori da neka norma prava EU ima izravni učinak misli se da takva norma može stvarati subjektivna prava.

  14. Izravni učinak • Vertikalni: u pravnim odnosima između država članica i njihovih pravnih subjekata • Imaju ga načelno sve obvezujuće norme prava EU • Horizontalni: u pravnim odnosima između pravnih i fizičkih osoba međusobno • Ugovori ga mogu imati (Defrenne II) • Uredbe ga mogu imati • Smjernice ga nemaju

  15. Druga cjelina Uvod u EU pravo kroz sudsku praksu Učinci smjernica

  16. Odnos prava EZ i nacionalnog prava i obveze sudova • Izravni učinak – pravna norma EZ postaje dio internog prava neovisno od bilo kakve akcije države da je uvrsti u interno pravo i izravno stvara prava za pojedince (pravne i fizičke osobe) • Sud je dužan priznati postojanje subjektivnog prava pojedinca izravno primjenjujući normu EZ i pružiti mu pravnu zaštitu • Nadređenost – pravna norma EZ ima prednost u primjeni pred normom nacionalnog prava • Ako postoji konflikt, Sud je dužan primijeniti normu EZ, a ostaviti neprimijenjenu internu normu u svrhu rješenja predmeta

  17. Članak 249 EZ U svrhu provođenja svojih zadaća i u skladu s odredbama ovog Ugovora, Europski parlament postupajući zajednički s Vijećem, Vijeće i Komisija donosit će uredbe, smjernice, odluke, preporuke ili mišljenja. Uredba ima opću primjenu. Obvezujuća je u cijelosti i izravno primjenjiva u svim državama članicama. Smjernica obvezuje, u pogledu rezultata koji se ima ostvariti, svaku državu članicu kojoj je upućena, ali ostavlja nacionalnim vlastima izbor forme i metoda. Odluka obvezuje u potpunosti one kojima je upućena. Preporuke i mišljenja nemaju obvezujuću snagu.

  18. Razvoj doktrine o izravnom učinku smjernica • Predmet 41/74 Van Duyn – uveo načelo po kojem i smjernice mogu imati izravni učinak • Predmet 148/78 Ratti – uvedeno dodatno opravdanje za izravni učinak smjernica – načelo estoppel ili nemo auditur propriam turpitudinem alegans • Predmet 8/81 Becker – ES potvrdio i jasno rekao koje su posljedice izravnog učinka smjernica • Predmet 152/84 Marshall – smjernice ne mogu izravno stvarati obveze za pojedince, tj. Ne mogu imati horizontalni izravni učinak • Predmet C-91/92 Faccini Dori – potvrdio predmet Marshall

  19. Pojam države za potrebe izravnog učinka smjernica Predmet C-188/89 Foster, para 18 presude: na jasne odredbe smjernice može se pozivati protiv “organizacija ili tijela koje su pod autoritetom ili kontrolom države ili imaju specijalne ovlasti koje prelaze ovlasti koje bi imali primjenom pravila koje uređuju odnose među pojedincima”

  20. Razvoj doktrine posrednog učinka • Predmet 14/83 Von Colson and Kamman – ES rekao da su nacionalni sudovi dužni tumačiti nacionalno pravo koje provodi smjernicu u skladu sa smjernicom • Predmet C-106/89 Marleasing – ES objasnio da načelo posrednog učinka obvezuje nacionalne sudove da ukupno nacionalno pravo, doneseno prije ili nakon smjernice EU, i bez obzira je li usvojeno specifično radi primjene smjernice, moraju tumačiti u skladu s ukupnim europskim pravom.

  21. Razvoj doktrine posrednog učinka • Predmet 14/83 Von Colson and Kamman – ES rekao da su nacionalni sudovi dužni tumačiti nacionalno pravo koje provodi smjernicu u skladu sa smjernicom • Predmet C-106/89 Marleasing – ES objasnio da načelo posrednog učinka obvezuje nacionalne sudove da ukupno nacionalno pravo, doneseno prije ili nakon smjernice EU, i bez obzira je li usvojeno specifično radi primjene smjernice, moraju tumačiti u skladu s ukupnim europskim pravom.

  22. Granice obveze usklađenog tumačenja • Postavljene internim pravom – ne traži se tumačenje contra legem • Postavljene pravom EZ – ne traži se usklađeno tumačenje ako bi to dovelo do uspostave ili otežanja kaznene odgovornosti pojedinca

  23. Obveza usklađenog tumačenja i SSP • Članak 69 SSP – obveza usklađivanja prava • Članak 120 SSP – klauzula lojalnosti (usporedivo s člankom 10 UEZ) • Opći kontekst – status kandidata te uvjeti za članstvo

  24. Treća cjelina Uvod u EU pravo kroz sudsku praksu Sloboda kretanja dobara

  25. Koji je smisao zabrane količinskih ograničenja i mjera s istovrsnim učinkom? • Kako države mogu nastaviti štititi domaće proizvođače nakon što su ukinute carine između država članica?

  26. Faze ekonomske integracije • Zona slobodne trgovine (Čl. 15 SSP) • Zajednica i Hrvatska će tijekom razdoblja od najviše šest godina, počevši od stupanja na snagu ovoga Sporazuma, postupno uspostaviti područje slobodne trgovine u skladu s odredbama ovoga Sporazuma i odredbama Općega sporazuma o carinama i trgovini 1994 i Svjetske trgovinske organizacije. One će pritom uzimati u obzir posebne uvjete navedene u daljnjem tekstu • Carinska unija (Čl. 23 Ugovora o EZ) • Zajednica se temelji na carinskoj uniji koja se odnosi na svu trgovinu dobrima i koja uključuje zabranu, između Država članica, carina na uvoz i izvoz, te svih davanja s istovrsnim učinkom, te prihvaćanje zajedničke carinske tarife u odnosima s trećim državama. • Unutrašnje tržište (Čl. 2 Ugovora o EZ) • Unija si postavlja slijedeće ciljeve: Promicati gospodarski i društveni napredak i visoku razinu zapošljavanja kako bi se ostvario uravnotežen i održiv razvoj, posebice putem stvaranja područja bez unutrašnjih granica, putem jačanja gospodarske i društvene kohezije i putem uspostave gospodarske i monetarne unije, što konačno uključuje jedinstvenu valutu, u skladu s odredbama ovog Ugovora.

  27. Pravna osnova Zabrane količinskih ograničenja i MIU • Čl. 28 UEZ Količinska ograničenja na uvoz i sve mjere s istovrsnim učinkom zabranjeni su između država članica. • SSP Čl. 18(4): Danom stupanja na snagu ovoga Sporazuma ukinut će se količinska ograničenja te mjere s jednakim učinkom na uvoz u Hrvatsku robe podrijetlom iz Zajednice.

  28. Isključenje protupravnosti količinskih ograničenja i MIU • Čl. 30 UEZ – 1. rečenica • razlozi isključenja protupravnosti • Čl. 30 UEZ – 2. rečenica • zabrana arbitrarne diskriminacije i prikrivenog ograničenja trgovine između država članica • Čl 42 SSP • Zrcalna odredba (reproducira čl. 30 UEZ)

  29. MIU – praksa Europskog suda • Predmet Dassonville • Široka interpretacija MIU (izravno ili posredno, stvarno ili potencijalno) • MIU su per se nezakonite • Obuhvaćene su i “jednako primjenjive mjere” • Protupravnost nacionalnih mjera može biti isključena temeljem Čl. 30 i prakse ES • Ne smije postojati namjera da se diskriminiraju uvozni proizvodi (2. rečenica Čl. 30)

  30. Negativna i pozitivna integracija • Negativna integracija (deregulacija) sastoji se od uklanjanja postojećih trgovinskih barijera • Pozitivna integracija zahtijeva regulatornu aktivnost na europskoj razini što pretpostavlja politički dogovor • U odsustvu političkog suglasja oko pozitivne integracije ES nadomjestio ju je svojom praksom (predmet Cassis de Dijon).

  31. MIU – praksa Europskog suda • Predmet 120/78, Cassis de Dijon • Mjere koja se primjenjuje jednako na domaće i uvozne proizvode (indistinctly applicable measures) obuhvaćene su Čl. 28 • ES je proširio popis razloga isključenja protupravnosti. Popis je otvoren! • Načelo uzajamnog priznanja

  32. Analiza 28-30 nakon odluka Cassis i Dassonville • Može li mjera izravno ili posredno, stvarno ili potencijalno ograničiti trgovinu između država članica • Ako može, predstavlja li mjera arbitrarnu diskriminaciju ili prikriveno ograničenje trgovine • Ako ne predstavlja, postoji li neki od razloga isključenja protupravnosti. • Za diskriminatorne mjere vrijedi restriktivna interpretacija Čl. 30 UEZ • Za jednako primjenjive mjere primjenjuju se dodatni razlozi isključenja protupravnosti (mandatory requirements)

  33. Suženje područja primjene Čl. 28 • Nakon odluka u predmetima Cassis i Dassonville, veliki broj nacionalnih mjera postao je per se nezakonit. Stoga je ES počeo sužavati područje primjene tog članka.

  34. Kada neka mjera nije obuhvaćena Člankom 28? • Mjera mora biti jednako primjenjiva na domaće i uvozne proizvode • Ne smije imati za svrhu uređenje trgovine • Učinak joj ne smije biti diskriminatoran • Mora promicati jedan od ciljeva zajednice • Mjera mora biti srazmjerna cilju za čijim ostvarivanjem teži

  35. Kasniji razvoj • Predmet C-267/91 i C-268/91 Keck i Mithuard • Dodatno ograničenje područja primjene Čl. 28. • Nacionalna mjera dolazi u područje primjene tog članka samo kada se njome uređuju karakteristike određenog proizvoda, a ne kada se uređuju prodajni aranžmani!

  36. Razlike između UEU i SSP • Predmet 270/80, Polydor • Razlozi isključenja protupravnosti prema UEU i SSP interpretiraju se različito • Neke nacionalne mjere koje su zabranjene u EU, mogu biti dopuštene prema SSP-u • Razlog: različiti ciljevi UEU i SSP

  37. Četvrta cjelina Uvod u EU pravo kroz sudsku praksu Nadležnosti Europskog suda

  38. Sud EU • Sud EU kao institucija sastoji se od dva suda: • Europskog suda (uspostavljenog na počecima europske integracije jos 1952.) • Prvostupanjskog suda (uspostavljenog 1989.)

  39. Postupci koji se pokreću izravnom tužbom • Postupak za utvrđenje povrede prava EU od strane države članice (čl. 226-228 UEZ) • Postupak za poništenje akta institucije EU (čl. 230 i 231 UEZ) • Postupak za utvrđenje propusta institucije (čl. 232 i 233 UEZ) • Tužbe za naknadu štete temeljem izvanugovorne odgovornosti Zajednice(čl. 235 UEZ)

  40. Exceptio illegalitatis i privremene mjere • U kontekstu bilo kojeg od postupaka koji se pred njima vode, sudovi EU ovlašteni su na zahtjev stranke izuzeti iz primjene normativni akt (čl. 241 UEZ) • Sudovi EU ovlašteni su, ako smatraju da okolnosti to zahtijevaju, narediti suspenziju primjene osporavanog akta (čl. 242 UEZ) • Sudovi EU također mogu u bilo kojem postupku koji se pred njima odvija dosuditi potrebne privremene mjere (čl. 243 UEZ)

  41. Prethodni postupak • Prethodni postupak je posebna vrsta postupka pred Europskim sudom koja predstavlja samo stadij postupka pred nacionalnim sudom • Prethodni postupak pokreće nacionalni sud te njime od ES traži bilo tumačenje bilo ocjenu valjanosti norme EU

  42. Nadležnost nacionalnih sudova u europskom pravu • Za odlučivanje u svim sporovima u kojima nisu nadležni sudovi EU, a koji podrazumijevaju primjenu prava EU, nadležni su nacionalni sudovi • Pravo EU ne miješa se internu organizaciju sudstva u državama članicama, ali zahtjeva da postoji sud kojem će se pojedinac moći obratiti sa zahtjevom za zaštitu prava utemeljenog na pravu EU

  43. Nadležnost nacionalnih sudova u europskom pravu • Predmet 179/84 Bozzetti “Kao što je Sud izjavio u svojoj presudi od 19. prosinca 1969., Salgoil, na koju se pozivaju stranke, na nacionalnom je pravnom sustavu svake države članice da odredi koji sud je nadležan za sporove o individualnim pravima koja proizlaze iz prava Zajednice, ali su istovremeno države članice dužne osigurati da se ta prava djelotvornoštite u svakom slučaju. Uz tu rezervaciju, nije na Sudu da intervenira kako bi razriješio bilo koje pitanje nadležnosti koje se može pojaviti unutar nacionalnog sudskog sustava u pogledu definiranja određenih pravnih situacija utemeljenih na pravu Zajednice.”

  44. Zaštita koju pružaju nacionalni sudovi mora biti djelotvorna • Načelo djelotvorne sudske zaštite jest načelo prava EU, pa ga ima pravo tumačiti ES • ES uglavnom postavlja dva zahtjeva: • Uvjeti (procesni i materijalni) pod kojima zaštitu europskim pravima pružaju nacionalni sudovi ne smiju biti manje povoljni od onih koji se odnose na slične postupke u internom pravu • Uvjeti ne smiju biti takvi da ostvarivanje zaštite čine pretjerano teškim ili praktički nemogućim

  45. Članak 234 UEZ Europski sud je nadležan za donošenje prethodnih odluka o: (a) tumačenju ovog Ugovora; (b) valjanosti i tumačenju akata institucija Zajednice i Europske centralne banke; (c) tumačenju statuta tijela uspostavljenih aktom Vijeća, kada ti statuti tako predviđaju. Kada se takvo pitanje postavi pred sudom države članice, taj sud može, ako smatra da je odluka o tom pitanju nužna za donošenje presude, zahtijevati od Europskog suda da presudi o njemu. Kada se takvo pitanje postavi u predmetu o kojem rješava sud države članice protiv čije odluke nema pravnog lijeka prema nacionalnom pravu, taj sud će uputiti predmet na rješavanje Europskom sudu.

  46. Tumačenje i ocjena valjanosti • Prethodni se postupak može voditi o dvije vrste pitanja – tumačenju i ocjeni valjanosti prava EZ, pa ga se može tretirati i kao dvije vrste postupka

  47. Ovlaštenici za pokretanje postupka • Postupak može pokrenuti samo nacionalni sud • ‘sud’ je koncept europskog prava, pa ga objašnjava ES

  48. Ovlast podnijeti zahtjev za tumačenje– čl. 234/2 • Nacionalni sud sam odlučuje da li i kada u postupku podnijeti zahtjev • Kada donosi tu odluku, nacionalni sud mora voditi računa da postupak pred ES danas traje preko 2 godine • Zahtjev ES se može podnijeti samo dok traje postupak pred sudom koji ga podnosi

  49. Ovlast podnijeti zahtjev za ocjenu valjanosti • Ovlast iz čl. 234/2 ES je pretvorio u obvezu kada se radi o pitanju ocjene valjanosti prava EZ • U predmetu Foto-Frost razvio je pravilo da nacionalni sud može sam odlučiti da je akt EZ valjan, ali ako ga smatra nevaljanim, obvezan je zahtjev za donošenje takve ocjene podnijeti ES

More Related