Pravo osoba (Status)

1. Pravo osoba (Status) Martina Požgaj Anja Zubak

2. Subjekti prava – pravna i djelatna sposobnost Danas • Pravni subjekt → nositelj prava i dužnosti • Pravna sposobnost → sposobnost imati prava i dužnosti • Postoje pravni subjekti koji nisu pojedinac čovjek, već su kolektivi osoba ili imovine → pravne (jurističke) osobe (država, općina, trgovačka društva, bolnice...) • Takvim zajednicama se, radi postizavanja njihovih svrha, priznaju imovinski odnosi, različiti od imovinskih odnosa njihovih članova

3. Djelatna sposobnost • Sposobnost vlastitim djelovanjemproizvoditi pravne učinke • Poslovna sposobnost- sposobnost sklapati pravne poslove • Deliktna sposobnost- sposobnost odgovarati za svoja protupravna djela (delikte) • Netko može biti pravno sposoban, ali nema uopće djelatnu sposobnost, ili mu je djelatna sposobnost ograničena → njima se određuje pomoćnik ili zastupnik

4. U Rimu • Za čovjeka se upotrebljavao izraz persona –obuhvaća i robove premda oni nisu subjekti prava • Izraz caput upotrebljava se i za slobodnog čovjeka (liberum caput ) i za roba (servile caput ) • Izrazom status označava se položaj pojedica u pravnom poretku, pri čemu se razlikuje: - slobodan čovjek (status libertatis) od roba - rimski građanin (status civitatis) od Latina i peregrina - položaj u obitelji (status familiae) bilo kao pater familias ili kao podloženi član obitelji

5. Fizičke osobe - postanak i prestanak, stupnjevi pravne sposobnosti Za postanak fizičke osobe potrebno je: • Da se novo biće potpuno odvoji od materine utrobe • Da se rodi živo • Da porod bude perfektan • Da novorođenče ima ljudski oblik • Zametak još nije čovjek, nego se smatra dijelom majke. No, za slučaj da se ukaže potreba da se nasciturusu sačuvaju neka prava, razvilo se pravilo: nasciturus pro iam nato habetur, quotiens de commodis eius agitur

6. Stupanj tj. mjera pravne sposobnosti nije kod svih bila jednaka Strancima je s vremeno priznata sloboda, te se status libertatisrazlikuje od status civitatis Rimski građanin imao je različitu mjeru pravne sposobnosti, ovisno o tome je li bio pater familias,osobasui iurisili filius familias Punu pravnu sposobnost imao je samo čovjek sa sva tri statusa (status libertatis, civitatis i familiae) → pater familias

7. Status libertatis • U staro doba - ropstvo patrijarhalni oblik • Od 3. st. n.e. robovi postaju predmetom najgrublje eksploatacije → u to doba rob postaje samo stvar – servi pro nullis habentur • Carsko zakonodavstvo donosi niz propisa kojima se robovi štite od zlouporaba i zlostavljanja - Lex Petroniazabranjuje davanje robova za borbu sa zvijerima - Ediktom cara Klaudija rob postaje slobodan ako ga gospodar napusti zbog bolesti i starosti - po konstitucijama cara Antonina Pija predviđene su kazne zagospodara koji bez razloga ubije svog roba - robovi su imali i pravo azila

8. Rob nema obitelj • Gospodar nad robom ima pravo vlasništva • Rob je mogao za gospodara stjecati, ali ga nije mogao obvezivati, no kasnije je došlo do iznimaka od toga: - Noxae deditio, actio noxalis - Actio institoria - actio exercitoria - actio quod iussu • Gospodar je mogao prepustiti robu na slobodno upravljanje i faktično korištenje peculium, tj. stanovitu imovinsku masu → actio de peculio • Potkraj klasničnog doba prirodna sloboda i jednakost sviju ljudi; ropstvo se obilježava kao ustavova iuris gentium koja se protivi prirodnom pravu

9. Načini postanka ropstva • Zarobljivanjem neprijatelja u ratu, nasljednim putem, ali i prelaskom iz statusa slobodnog čovjeka u status roba. Prestanak ropstva • Manumissio vindicta • Manumissio censu • Manumissio testamento → u carsko doba i manumissio testamento fideicommissaria • kasnije se javljaju i pretorske manumisije uređene s lex Iunia Norbana • U početku carstva dolazi do ograničenja manumisija : - Lex Fufia Caninia ograničila je oporučno nasljeđivanje - Lex Aelia Sentia → za punovažnu manumisiju gospodar mora imati najmanje 20, a rob najmanje 30 godina

10. Pravni položaj oslobođenika- Patronat • Oslobođeni rob (libertinus) postaje rimskim građaninom, no i nadalje je imao služiti bivšem gospodaru kao objekt eksploatacije. • Gospodar sada postaje oslobođenikov patronus. • Libertus- obvezan na poslušnost i poštovanje • Libertus nije smio tužiti patrona krivično • Uzajamna dužnost uzdržavanja • Patronu je pripadalo tutorstvo nad oslobođenikom i zakonsko nasljedno pravo na oslobođenikovu imovinu. • Patron prema oslobođeniku nije imao nikakvih pravnih obveza. • Viši slojevi oslobođenika težili su ukidanju inferiornosti; to se postizalo s ius aureorum anulorum i sa natullum restitutio.

11. Ropstvu slični odnosi • Osobe in mancipio- osobe koje je njihov pater familias otuđio drugom starješini obitelji u obliku mancipacije • Addictus- dužnik starog prava kojega je u osobnom ovršnom postupku magistrat dosudio vjerovniku • Nexus- obveznik pod vlašću vjerovnika temeljem nexuma • Redempti ab hostibus- osobe otkupljene iz ratnog zarobljeništva • Auctoratus- osoba koja se iznajmila poduzetniku gladijatorskih igara • U carsko doba došlo je do kolonata tj. nasljedne zavisnosti zemljoradnika vezanih za tuđu zemlju, uz dužnost podavanja u novcu ili naturi.

12. Status civitatis S obzirom na status civitatisrazlikovali su se: • cives • Latini • peregrini

13. CIVIS (RIMSKI GRAĐANIN)→ima punu pravnu sposobnost, te puna politička i građanska prava. Na području javnog prava pripada mu: • ius suffragii (pravo glasa) • ius honorum (pravo na magistrature)

14. Na području privatnog prava pripada mu: • pravna sposobnost da stječe kviritsko vlasništvo (dominum ex iure Quiritium) • rimska obiteljska vlast (manus, patria potestas, tutela) • pravo da bude strankom u civilnom procesu (legis actio, in iure cessio) • aktivna i pasivna rimska nasljedno-pravna sposobnost (testamenti factio activa i passiva) Osim toga, rimski građanin ima i: • pravo sklapanja prometnih poslova civilnog prava – tzv. civilna poslovna sposobnost (ius commercii) • pravo sklapanja rimskog civilng braka (ius connubii)

15. Rimsko građanstvo stjecalo se: • rođenjem • manumisijom robova po rimskom građaninu • podjeljivanjem civiteta pojedincima, skupinama, odnosnočitavim općinama i pokrajinama, po aktima rimske vlasti (naturalizacija)

16. LATINI→ uživali bolji položaj od peregrina, ali nisu imali punu pravnu sposobnost kao rimski građani. Postojale su tri vrste Latina: • Latini prisci iliveteres • Latini coloniarii • Latini iuniani • Lex Iulia(90.g.pr.n.e.) i lex Plautia Papiria(89.g.pr.n.e.) → svi Italici, a time i svi Latini dobili rimsko građanstvo. STRANCI IZVAN STARE RIMSKE CAVITATIS (HOSTES,PEREGRINI) • isprva su peregrini bili pripadnici savezničkih država, a kasnije je izraz „peregrinus” označavao stanovnike carstva koji nisu bili ni cives ni Latini • isprva bespravni, kasnije na temelju međunarodnih ugovora dobili određena prava i pravnu zaštitu • nisu se mogli služiti s ius civile, te im prema tome nije pripadao ni ius commercii, ni ius connubii, ali su mogli s rimskim građanima stupati u pravne odnose prema pravilima ius gentium. • u svojim privatnopravnim odnosima oni se služe nacionalnim pravom svoje domovine

17. Status familiae STATUS FAMILIAE → pravni položaj pojedinca s obzirom na obitelj. • za punu pravnu sposobnost traži se određen porodični položaj, tj. samostalnost u porodičnim odnosima • obiteljska pripadnost temeljila se na agnaciji (agnatio) koja je sadržana u podložnosti pripadnika obitelji vlasti starješine (patria potestas, pater familias) Razlikuju se: • osobe sui iuris koje su slobodne od očinske vlasti te su i same patris familias • osobe filii familiaskoje su podvrgnute vlasti patris familias

18. Capitis deminutio CAPITIS DEMINUTIO → gubitak ili promjena statusa • gubitak ili promjena statusa uzrokuje gubitak ili promjenu pravne osobnosti Stupnjevi capitis deminutio: • capitis deminutio maxima • capitis deminutio media • capitis deminutio minima

19. Ograničenja pravne sposobnosti fizičkih osoba Razlozi ograničenja pravne sposobnosti: • klasna i socijalna pripadnost • vjera • ženski spol • čast (existimatio) • intestabilitas • nota censoria • infamija • infamia immediata • infamia mediata • turpitudo

20. Ograničenja djelatne sposobnosti • pravna sposobnost ≠ djelatna sposobnost DJELATNA SPOSOBNOST→ sposobnost svojim djelovanjima proizvoditi pravne učinke. Razlozi koji isključuju ili ograničuju djelatnu sposobnost su: • dob • spol • zdravstveno stanje • rasipništvo

21. PRAVNE (JURISTIČKE) OSOBE) PRAVNE OSOBE→ socijalne tvorevine kojima pravni poredak priznaje pravnu sposobnost, dakle svojstvo pravnog subjekta, iako nisu fizičke osobe. • npr. političke tvorevine (države, općine, gradovi), privredna udruženja, društvene organizacije,zavodi,zaklade i sl. Podjela pravnih osoba: • universitas personarum (korporacije) • universitas rerum(zavodi i zaklade) Teorije o naravi pravne osobe: • teorija fikcije ili personifikacije (Savigny) • teorija realne egzistencije (Gierke) • teorija destinatara (Ihering) • Brinzova teorija

22. Pravne osobe u rimskoj državi KORPORACIJA→organizirani kolektiv prirodnih osoba (universitas personarum) koji je samostalni pravni subjekt različit od pojedinih članova. Rimske korporacije bile su: • rimska država (populus Romanus) • gradske općine u Italiji i provincijama • društva • Lex Iulia de collegiis → ograničena sloboda privatnog udruživanja, zabranjeno stvaranje novih društava bez dozvole senata.