1 / 28

Osnivanje grada Rima i vladavina kraljeva

Osnivanje grada Rima i vladavina kraljeva. Jelena Pavlović. Antički Rim je bila civilizacija koja je nastala od grada-države osnovanog na Apeninskom poluostrvu, a postala dominantno carstvo Zapadne Evrope i Mediterana.

rwhitt
Download Presentation

Osnivanje grada Rima i vladavina kraljeva

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Osnivanje grada Rima i vladavina kraljeva Jelena Pavlović

  2. Antički Rim je bila civilizacija koja je nastala od grada-države osnovanog na Apeninskom poluostrvu, a postala dominantno carstvo Zapadne Evrope i Mediterana. • Legenda o osnivanju večnog grada Rima počinje 1184. godine pre nove ere, razaranjem Troje. Trojanski junak Eneja je posle pada Troje pobegao i dugo lutao svetom. U potrazi za najpogodnijim tlom za osnivanje naselja, poražena trojanska vojska prešla je Mediteran i dospela na područje današnjeg Ancija i Fjumićina, jugozapadno od današnjeg Rima, u zemlju kojom je vladao Latin.

  3. Prema Titu Liviju, postoje dve verzije događaja posle dolaska Eneje. Prema prvoj, Latin je izgubio bitku i u znak pomirenja ponudio ruku svoje kćeri Lanivije. Prema drugoj verziji događaja, Latin se sažalio nad tragičnom sudbinom Trojanaca i dozvolio im da se nasele u njegovoj zemlji i u znak zahvalnosti Eneja je mesto nazvao Lavinijum, a narod Latinima. Ovaj narod razvio je organizovano društvo i nove gradove, od kojih je najznačajniji Alba Longa.

  4. Posle Enejine smrti, Alba Longom su vladali njegovi potomci a kad je na presto došao Enejin unuk Numitor, sa prestola ga je svrgnuo brat Amulije. Numitora je ostavio u životu ali mu je ubio sina, a njegovu ćerku Rea Silviju poslao u hram vestalki. Vestalke nisu smele da se udaju i time je Amulije želeo da se osigura da Numitor neće imati potomke.

  5. Rea Silvija je bila sveštenica vestalka ali se u nju zaljubio bog rata Mars. Uskoro mu je ona r odila blizance – Romula i Rema. Kada je kralj Amulije saznao za ovo, naredio je svom robu da blizance baci u reku Tibar.  Rob je spustio korpu sa decom u reku, ali je voda korpu izbacila napolje u podnožju Palatina, jednog od sedam rimskih brda. U blizini obale je bila vučica Martia, koja je danas simbol grada Rima. Prema drugim tumačenjima, Latini su izraz “lupoe” koristili za vukove ali i za razvedene žene, pa je moguće da je o blizancima u stvari brinula žena, ali se u kasnijim prevodima ovo značenje izgubilo i do današnjih dana legenda pripisuje vučici spas braće Romula i Rema. Posle nekog vremena brigu o dečacima je preuzeo Faustul, pastir koji ih je pronašao, i njegova žena Aka La. On je dečake odgajao krijući istinu o njihovom poreklu, naučio ih da čitaju i pišu.

  6. Braća Romul i Rem su rasli kao časni momci, takođe pastiri. Uskoro je Rem došao u sukob sa Amulijevim pastirima koji su ga zarobili. Da bi spasio Rema, Faustul Romulu otkriva istinu o njihovom poreklu. Romul je podigao nezadovoljan narod i ubio Amulija, vrativši presto svom dedi Numitoru.

  7. Posle nekog vremena Romulu i Remu se učinilo da je Alba Longa mali grad i odlučili su da osnuju novi, veći grad. Prihvatili su sve doseljenike i prižili im zaštitu. Broj stanovnika se uveliko povećavao. Romul je svoj deo grada nazvao “Roma quadrata”, a Rem je na brežuljku Avetinu svoj deo nazvao “Remonium”. Kako bi utvrdili koji brat će imati glavnu reč u novom gradu, dogovorili su se da onaj koji ugleda više ptica, bude osnivač novog grada, i time su odluku prepustili bogovima. 

  8. Romul se popeo na Palatin a Rem na Avetin i bogovi su odlučili da Romul ugleda 12 Rem šest ptica i tako je Romul postao osnivač novog grada. Kada je Romul počeo da kopa temelje budućeg odbrambenog zida grada, Rem, ljubomoran na brata, je preskočio to mesto budućeg “zida” i ponizio Romula ulazeći nepozvan u njegov deo grada. Romul ga je tada ubio, govoreći “neka ovako prođe svako ko pređe moje zidove”.

  9. Kao datum osnivanja Rima uzima se 21. april 753. godine p.n.e, datum kada je Romul završio grad i nazvao ga Roma. Romul je postao prvi od sedam legendarnih kraljeva Rima.

  10. Prema antičkoj tradiciji, Rimom je u početku vladalo sedam kraljeva, čija vlast nije bila nasledna, nego je svaki bio biran u senatu i kurijatskoj skupštini. To su, prema tradiciji, bili ovi kraljevi: • 753. pne. - 716. pne. - Romul (Romulus), kasnije božanstvo Kvirin • 715. pne. - 673. pne. - Numa Pompilije (Numa Pompilius) • 673. pne. - 642. pne. - Tul Hostilije (Tullus Hostilius) • 642. pne. - 617. pne. - Anko Marcije (Ancus Marcius) • 616. pne. - 579. pne. - Lucije Tarkvinije Prisk (Lucius Tarquinius Priscus) • 578. pne. - 535. pne. - Servije Tulije (Servius Tullius) • 535. pne. - 509. pne. - Lucije Tarkvinije Oholi (Lucius Tarquinius Superbus)

  11. Romul - 753. - 716. pne. • Romul (lat. Romulus) je bio sin bogaMarsa (bog rata) iRejeSilvije, Vestinesveštenice (vestalka). Gesta koja je Romula proslavila kao izuzetno lukavog i mudrog kralja bila je famozna otmica Sabinjanki. Nakon što su Romul i njegovi prijatelji osnovali grad, bilo je potrebno osigurati mu i budućnost koja je neostvariva bez žena. Pošto u gradu nije bilo žena, Romul je organizovao veliko slavlje u čast boga Neptuna na koje je pozvao okolna sela, među njima i Sabinjane. Na slavlju je bio prisutan i sabinjanski kralj, Tit Tacije. Dok je slavlje bilo u tijeku, na Romulov znak, prisutni mladići navalili su na sabinjanske djevojke pa su ih silovali. Kasnije će, upravo zbogovog čina, doći do sukoba između Sabinjana i Rimljana. Ali, otete djevojke su kasnije uticale na odnos dva naroda čiji će kraljevi nakon pomirenja deliti rimski presto. Romul je za vreme svoje vladavine uspostavio senat i narodnu skupštinu (comitia) i uspešno je vodio nekoliko ratova. 

  12. O Romulovoj smrti postoje dve verzije: patricijska (artistokratska) i  plebejska (pučka). Aristokrati tvrde da je Romul živ uznesen na nebo na ognjenim kolima boga Marsa dok je jednom (tačnije 17. marta nepoznate godine) prinosio žrtvu na Marsovom polju, kod Koprejskih močvara. Ceo taj događaj bio je propraćen vetrom i pljuskom i od tada ga niko nije vidio. • Drugapak, plebejskaverzijagovorikakosuRomulaubilirimskipatricijijer je navodnohteodaograničinjihovumoć. RimljanisugazatopokopalinarimskomForumu. Kasnije je proglašenbogom pod imenomKvirin (Quirinus) ipostajezaštitnikgrada.

  13. Numa Pompilije – 715. - 673. pne. • Numa Pompilije (lat. Numa Pompilius) bio je Romulov naslednik i drugi rimski kralj. Po nekoj čudnoj podudarnosti rođen je upravo istog dana kada je Romul zaorao brazdu budućeg grada. Bio je sabinjanin, a vladao je punih 43 godine. Segment kome se Numa najviše posvetio i na šta je najviše obraćao pažnju, bila je rimska religija.

  14. NumaPompilije u narodu je ostaozamapćenkaovrlodobar, miranimudarvladar. Bio je jednostavančovek, uvekpredanvrliniiobrazovanju. Živeo je naselu, vrlopovučeno, a državničkiposloviganikadnisuzanimali.  • Numina vladavina bila je obeležena mirom, ali i značajnom produktivnošću koju je dokazao u organizaciji kako državnog tako i verskog aspekta. Za vreme svoje vladavine podigao je Janusov hram. Svešteničke dužnosti podelio je na nekoliko kolegijuma pa mu je takođe pripisano stvaranje flamina, od kojih je jedan vršio Marsov, a jedan Jupiterov kult. Stvorio je kolegijum Salijaca i ustanovio “pontifex maximus”. Reformisao je kalendar čiji je cilj bilo usklađivanje sunčevih i mesečevih ciklusa. Uz to je reformisao vojsku, smanjio broj aktivnih vojnika, podigao je hramove itd. Udario je temelje religije budućeg grada. 43 godine Numine vladavine zapamćene su po jednostavnosti, plemenitosti i miru (kojeg će u kasnijem razvoju Grada biti sve manje i manje).

  15. Tul Hostilije - 673. pne. - 642. pne. • Tul Hostilije ( lat. Tullus Hostilius) bio je treći rimski kralj i naslednik NumePompilija. Za kralja je izabran od strane narodne skupštine. Gradom je vladao 31 godinu nakon kojih je u narodu ostao zapamćen po ratobornom duhu i stalnim vođenjem ratova. Uz njegovu porodicu veže se jedno poznato ime, a to je ime Hosta Hostilija.

  16. Najvažnija stvar koja se veže za njegovu vladavinu je to da su se Rimljani po prvi put u svojoj istoriji proširili izvan gradskih zidina. Glasoviti grad razorio je Alba Longa. U početku je njegove pripadnike smatrao saveznicima, ali nakon izdaje Metije Fufetija, njihovog vođe, Tul se razočaran okrenuo protiv svojih navodnih saradnika. Nakon napada na Albu Longu, Tul grad razara do temelja, a njegove preživele stanovnike dovodi u Rim čime udvostručuje broj građana u Gradu. Alba Longijski vođa uskoro je uhvaćen i bio je rastrgan konjima čime je platio svoju izdaju. Takođe je važno spomenuti kako je Tul neke bogatije pripadnike sada razorenog grada prihvatio u Senat, ali nepoznat je razlogtog Tulovog čina. Ipak, kao mogući razlozi navodi se uspostavljenje mira među Alba Longijskim građanima, njihova povezanost sa glavnim gradom ili jednostavno povećanje grada, kako navodi Tit Livije. SmrtTula Hostilijaslična je Romulovojjer je smrtobojiceobavijenavelomtajne.

  17. Anko Marcije - 642. pne. - 617. pne. • AnkoMarcije (lat. AncusMarcius,  642. pne. - 617. pne. ) je bio četvrtipolulegendarnirimskikralj. Bio je pobožankralj, poputnjegovogadedeNumePompilija. Ratovao je saLatinimaipreselio je nekolikolatinskihgradova u Rim. Izgradio je prvizatvoriprvidrveni most u Rimu. Osnovao je lukuOstijuikrajnjeizgradiosolane.

  18. Latini su odmah počeli da upadaju u rimske teritorije pretpostavljajući da će pobožni Anko Marcije biti posvećen više religiji nego ratovanju. Anko Marcije je po religijskoj proceduri tražio od Latina odštetu i dao im je 33 dana da odgovore, a nakon toga je proglasio rat. Latinski grad Politorijum je zauzeo na juriš, a stanovništvo je preselio u Rim. Nastanio ih je na Aventin, a tu je nakon zauzimanja Telena i Fikane naselio i stanovništvo tih gradova. Nakon osvajanja ispražnjeni Politorij nije držao pod stražom pa su ga zauzeli drugi Latini. Ponovo je osvojio Politorij i sravnio ga je sa zemljom da ga ne bi naselili drugi Latini. Rat sa Latinima odvijao se sa promenljivom srećom oko Medulije, a na kraju su Rimljani pobedili. Latine je nakon poraza naselio u Rimu kraj Palatina. Rimu je tada priključen Janikul, da ga neprijatelj ne bi iskoristio kod napada na Rim. Janikul je utvrđen zidom i povezan je sa gradom Sublicijevim mostom, drvenim mostom preko Tibra. Bio je to prvi drveni most preko Tibra. Rim je imao mnogo više stanovništva, pa je zbog porasta kriminala izgrađen i prvi zatvor. Bio je to Mamertinski zatvor. Povećao je teritoriju Rima. Od Veja je uzeo Mezijsku šumu, a proširio je rimske teritorije i do mora, gde je izgrađena luka Ostija na ušću Tibra u more. Oko Ostije osnovane su mnoge solane. Arheološka iskopavanja ne potvrđuju tu činjenicu, odnosno prema arheološkim nalazima luka Ostija je izgrađena mnogo kasnije.

  19. Lucije Tarkvinije Prisk - 616. pne. - 579. pne. • Lucije Tarkvinije Prisk (lat. Lucius Tarquinius Priscus) je prema predanju peti rimski kralj, koji je vladao od 616. pre n.e. do 579. pre n.e.. Kao sin bogatoga korintskoga trgovca i etrurske aristokratkinje nije mogao u svom etrurskom gradu da stekne visoki položaj, pa se preselio u Rim. U Rimu je zahvaljujući svom bogatstvu stekao naklonost kralja Anka Marcija, a nakon njegove smrti uspeo je da nagovori Rimljane da ga izaberu za kralja. Povećao je broj senatora i viteza konjanika. Izgradio je Cirkus Maksimus i Forum, a započeo je i gradnju rimskih bedema. Uspešno je ratovao sa Latinima i Sabinjanima. Ubijen je po naređenju sinova Anka Marcija, ali zahvaljujući pribranosti Tarkvinijeve žene za novoga kralja je izabran njegov zet Servije Tulije.

  20. Močvarni niži delovi Rima su isušeni i izgrađena je veliki kanalizacioni sistem. Stvoren je prostor za Forum Romanum. Tarkvinije je izgradio Cirkus Maksimus. Izgrađen je na mestu, koje je isušivanjem oteto od močvare. Obezbeđen je poseban prostor za senatore i vitezove, gde su oni mogli da podignu svoja sedišta. Na prvim igrama učestvovali su konji i bokseri iz Etrurije, a Velike rimske igre su se nakon toga organizovale jednom godišnje. Počeo je da gradi veliki kameni zid oko Rima, a te radove je završio njegov naslednik Servije Tulije. Njegovo delo je i Forum Romanum sa portikom i nizom trgovina. Započeo je na Kapitolu izgradnju hrama posvećenoga Jupiteru.Prvi rat je vodio protiv Latina. Latini su nakon smrti Anka Mancija smatrali nevažećim mirovni sporazum sklopljen u njegovo doba, pa su počeli da pljačkaju rimske teritorije. Tarkvinije je nakon toga sa velikom vojskom pustošio najplodniji deo latinske zemlje. Nakon dve pobede opsedao je i zauzeo Apiole i sakupio je ogroman ratni plen da je mogao da organizuje skupe igre. Apiole je srušio do temelja, a stanovništvo prodao u roblje. Nakon toga zauzeo je latinske gradove Krustemerij, Kolatiju i Noment. Ti gradovi su bili samo novčano kažnjeni i u njima je ostavio rimski garnizon. Tokom opsade latinskoga grada Kornikula Rimljani su imali mnogo gubitaka, pa je nakon zauzimanja spalio grad, a stanovništvo prodao u roblje. Takav postupak ogorčio je Latine, pa su oni napali rimsku teritoriju i uzeli su mnogo plena. Nakon toga dve strane su pustošile protivničke teritorije, sve do odlučne bitke kod Fidene u kojoj su Rimljani pobedili. Tarkvinije je išao od jednoga do drugoga latinskoga grada prisiljavajući ih da se predaju. Latini su zbog toga sazvali skupštinu na kojoj su odlučili da zajednički nastupaju i da pozovu Sabinjane i Tirenjane da im pomognu. Rimljane su napale snage tri naroda: Latina, Sabinjana i Tirenjana. Tarkvinije je pobedio udruženu vojsku Latina i Tirenjana. Latini su posle toga predali. 

  21. Sabinjani su napali Rim upravo kad je Tarkvinije pripremao gradnju bedema. Borili su se sa promenljivom srećom sa mnogo žrtava na obe strane. Tokom predaha u ratu sa Sabinjanima Tarkvinije je povećao broj viteza konjanika. U drugoj bici sa Sabinjanima Rimnjani su bili mnogo uspešniji. Imali su više konjice, koju su rasporedili na dva krila. Rimska pešadija je na početku bitke gubila, ali onda je konjica naterala Sabinjane u beg. Rimska vojska je nakon toga prešla na teritoriju Sabinjana i kada ih je ponovo pobedila Sabinjani su tražili mir. Sabinjanima je oteta Kolatija i okolne teritorije. Upravu u Kolatiji Prisk je predao svom nećaku Erigiju ( ocu Lucija Tarkvinija Kolatina ). Nakon pobede nad Sabinjanima proslavio je trijumf. Bio je to prvi takav trijumf. 

  22. Servije Tulije - 578. pne. - 535. pne. • ServijeTulije (lat. ServiusTullius) je premalegendi bio šestirimskikralj, koji je vladood 578. pre n.e. do 535. pre n.e.. Rimskiigrčkiizvoripominjuda je bio rob ida se oženiozaćerkukraljaLucijaTarkvinijaPriska. Reformominstitucijapostavio je temeljerimskeadministracije. Uspešno je ratovaoprotivVejaiEtruraca. Proveo je brojneadministrativne, vojne, političkeiverskereforme. Izveo je prviuspešanpopisstanovništva, koji je poslužiozaosnovaizaglasanjeizaodbranu. Bogatijisuimalimnogovećaglasačkaprava, a u skladu s timimnogovećeobaveze u ratu. Nastavio je saizgradnjomiširenjemgradanaKvirinal, ViminakiEskilin. Protivnjega se zaverilanjegovaćerkaTulijainjegovzetLucijeTarkvinijeOholi, kojiga je svrgnuoinaredioda se likvidira. 

  23. Pošto je stanovništvoRimaporaslozbogosvajanjaServijeodlučio jedaukinekurijatskuskupštinuida je zamenicenturijatskomskupštinomkaoglavnimzakonodavnimtelom. Za to je bilopotrebnodasprovedecenzus ( popisstanovništva), da bi se utvrdilaglasačkaprava. Okupio je narodpotribamanaMarsovimpoljimaisvako bi naveoime, adresu, članovefamilijeiimovinu. Zemlja, bogatstvoisposobnostzavojnuslužbupredstavljalisubazuzaklasifikacijuljudi. Ukupno je Rim u to dobaimao 80.000 ljudisposobmihda nose oružje. ServijeTulije je bio prvicenzor, Osnovaoje centurijatskuskupštinusaorganizacijomsličnomrimskojvojsci. Rimskavojska je bilapodeljenanacenturije. Ipakdoksucenturije u rimskojvojsciimaleoko 100 vojnikadotlecenturije u centurijskojskupštinisu bile različitogabroja. Bilo je ukupno 193 centurijei bile supodeljenenaraznegrupepoimovinskomstanju.-Najbogatijisubilivitezovi -konjaniciičinilisu 18 centurijaPrilikomglasanjadovoljno je biloda se vitezoviiprvaklasasložeiglasanje bi se većprekidalo. Tajsistem je preferiraobogatijeslojevedruštva. Nižerangiranecenturijesuretkoiizlazilenaglasanje, jerodluku bi doneleveć one najbogatije. 

  24. Servije Tulije je zaslužan za pomeranje granica Rima. Sve više stanovništva trebalo je dodatnoga prostora. Jedan deo zida koji okružuje Rim pripisuje se Serviju Tuliju kao Servijev zid, a povezuje sedam rimskih brežuljaka. Serviju se pripisuje osnivanje Dijaninoga hrama na Aventinu. Tradicionalno Aventin se povezuje sa Alba Longom, sa Remom i sa Sabinjanima, koje je Romul tu nastanio. Anko Marcije je tu naselio Latine nakon što ih je pobedio. Servije Tulije je završio Jupiterov hram na Kapitolu.Dve ćerke Servija Tulija bile su udane za dva mlađa Tarkvinija, tj. Lucija Tarkvinija Ohologa i Aruna Tarkvinija. Lucije Tarkvinije Oholi i žena njegovoga brata Aruna planirali su da se domognu krune. Nisu bili zadovoljni što Arun Tarkvinije ne pokazuje takvu težnju. Ubili su Aruna. Nakon toga njih dvoje su se oženili. Servije Tulije je zbog svojih reformi gubio podršku Senata. Lucije Tarkvinije Oholi je to iskoristio i krenuo je sa naoružanim ljudima do Senata, sazvao je Senat i proglasio se kraljem. Kada je Servije Tulije ulazio u Senat da se reši uzurpatora Tarkvinije Oholi ga je bacio niz stepenice. Servije Tulije je pokušao da beži, ali na ulici su ga ubile pristaše Tarkvinija Oholog.

  25. Lucije Tarkvinije Oholi - 535. pne. - 509. pne. • Lucije Tarkvinije Oholi (lat. Lucius Tarquinius Superbus) bio je sedmi i poslednji rimski kralj, koji je vladao od 535. pre n.e. do 509. pre n.e., kada je tokom pobune uspostavljena Rimska republika. Pripada etrurskoj dinastiji kraljeva. U nekoliko istorijskih izvora opisuju da je kao kralj vladao poput tiranina i diktatora. Tokom brojnih ratova anektirao je nekoliko latinskih gradova. Kada je njegov sin silovao Lukreciju to je iskorišteno kao povod za revoluciju, u kojoj je 509. pre nove ere srušena monarhija i uspostavljena republika. Tarkvinije Oholi je proteran iz Rima. Neuspešno je pokušavao da se ponovo domogne vlasti uz pomoć svoga rođaka etrurskoga kralja Larsa Porsene.

  26. 25 godina Tarkvinijevog vladanjagradom bilo je obeleženovelikimkrvoprolićem i nasiljem. Vodio je ratoveprotiv Latina i Etruščana, a nižim je klasamaoduzeo oružje te im dao nalog da rade naizgradnji velikih monumentalnih građevina (nekima je pak dao da rade na važnim javnim/državnim poslovima).  • Lucije Tarkvinije Oholi je započeo gradnju Jupiterovoga hrama na Tarpejskoj steni. Za gradnju hrama unajmio je zanatlije iz cele Etrurije. Međutim i obični ljudi su morali da grade hram. Sibilske knjige su se kasnije čuvale u podrumu Jupiterovoga hrama. Tarkvinije je nakon gradnje hrama terao narod da gradi kanalizaciju i da obavlja druge javne radove za mizernu zaradu. Prilikom opsedanja rutulijanskoga grada Ardeje došlo je do rasprave između kraljevih sinova i Lucija Tarkvinija Kolatina o tome čija žena je čestitija, pa su odlučili da to reše iznenadnom posetom. Kraljevske snahe su zatekli na zabavama, a Kolatinovu suprugu Lukreciju su zatekli kako vredno radi. Seksta Tarkvinija je prilikom te vizite obuzela strast za Lukrecijom, pa je nakon nekoliko dana otišao u Kolatiju bez znanja Lukrecijinoga supruga Lucija Tarkvinija Kolatina. Lukrecija ga je lepo dočekala i ugostila i ne sluteći njegove namere. Sekst Tarkvinije je silovao Lukreciju, a ona je pozvala svoga oca i supruga i zamolila ih da dođu sa poverljivim prijateljima. Došli su sa Publijem Valerijem Publikolom i Lucijem Junijem Brutom. Lukrecija im je ispričala šta se desilo i zatražila da je obavežu da će se osvetiti i nakon toga ona se ubila. Brut je predložio da sruše monarhiju, tj da svrgnu kralja i onda su se svi zakleli sa okrvavljenim bodežom izvađenim iz Lukrecijinoga tela da će učiniti sve da sruše Lucija Tarkvinija Ohologa.

  27. Brut se zaklinjenadmrtvomLukrecijomLukrecijinoteloizloženo je naforumui Brut je pridobiosenatore. Sazvalisukurijatskuskupštinu 509. pre nove ere inanjojsudoneliodlukudazauvekproterajuTarkvinijaOhologainjegovesinove. Nakon toga nacenturijatskojskupštinisuizabralidvakonzula. Bio je to krajmonarhijeipočetakRimskerepublike. KapijeRimasu bile zaključane, a u Rimu je vojskabilaspremnadabraninoviporedak. Kralj je bezuspešnopokušaoda se saratištavrati u Rim. Brut je poslaopismavojsci u kraljevomlogoru, pa je ituizbilapobunaprotivkralja. Vojska je odlučilada se povinujeodlukamadonesenim u Rimu, pa je TarkvinijeOholipobegao u Etruriju. LucijeJunije Brut je zakletvomobavezaoRimljaneda se nikad ne dozvoliobnovamonarhije. 

More Related