370 likes | 523 Views
Literarna skupina škole na smotri u Slavoniji. Babina Greda, Cerna , Vinkovci i Vukovar ,rujan 2012. Mentor: Gordana Podobnik. Jutrenje na trijemu kod prijatelja. Program promocije zbornika "Duša moja hrvatski je kraj" 7.rujna 2012.
E N D
Literarna skupina škole na smotri u Slavoniji Babina Greda, Cerna, Vinkovci i Vukovar ,rujan 2012. Mentor: Gordana Podobnik
Program promocije zbornika "Duša moja hrvatski je kraj" 7.rujna 2012. 10, 30 do 11, 30 sati okupljanje gostiju i sudionika u predvorju OŠ „Mijat Stojanović“ Babina Greda11,30 sati vožnja na kolima do stana (OPG zadruge Salić)12,00 sati predstavljanje zbornika na OPG-u zadruge Salić: -čitanje nagrađenih radova-uručivanje nagrada najboljima -podjela zbornika učenicima čiji su radovi objavljeni13,00 sati gostiknjiževnik Franjo Nagulov i sudionicislikarske kolonije14, 00 sati zajednički ručak 15,00 sati čobanske igre, jahanje, igra na stanu
Dolazak na farmu gdje se održava smotra“ Duša moja hrvatski je kraj”
Pozdrav konjiću prije književnog susreta ( Iva i Elena , Laura gleda…)
Hrabre i za slavonsku tradiciju( Elena i Iris, Sara se sprema…)
Svi na štule!!! ( Sara fotografira Ivu, Lauru, Barbaru i Iris)
Dunav Velik sam vam ja Prostrana sam rijeka Stižem iz daleka i daleko ću još teći. Moćna sam ja rijeka Kamenje po dnu valjam A koliko vode u meni ima Navodnjavam obale svima. U meni mnogo riba ima Koje plivaju, svijetom sa mnom putuju. Širok sam toliko Da jedva vidite preko Do druge strane čamcem morate doći. Nisam uzak kao mnoge rijeke koje možete preskočiti u trku. Po meni brodovi plove, dugački i snažni jer uzvodno ploviti lako nije. Samo nizvodno brod se smije. Najljepše je preko mene splavom zaploviti Jer tada kapljice moje možete uloviti. Iris Despotović, V. razred
Dunav Ima jedna rijeka, koja teče i teče. Nikada stati neće. Dunav joj je ime. Kada Vukovaru teško je bilo, Dunav je i dalje tekao milo. Ta milina nije bila stvarna, tek privid, grad mu je bio velika rana. Čudio se zašto u tišini, svugdje se dimi, čudio se buci u toj mirnoj luci, čudio se plaču što noću ga je čuo . Kad zaspao je, na sve loše, i u snu, mislio je. Bilo mu je teško jer se taj ratni san nastavljao svaki novi dan . Svašta se desilo, u dubine svoje bol je povukao. Postao je siv, tužan i promukao.
… No jednog dana, buka je nestala, dim se ugasio, mir se vratio. Konačno je odahnuo Vukovar koji je puno patio. Dunav je napokon mir svoj vratio. I sada teče, ponosan i plav. Po njem plovi i brod, i splav. Kad ga vidiš kako teče i teče, znaš da stati neće. Njegovu tužnu priču čuti ćeš i sada dok teče i umiva obale ponosnog Vukovara grada. Elena Liker, V. razred
Kontrast Ruševina i cvijet
Procvala ruševina Gomila kamenja. Srušena zgrada. Srušeno djetinjstvo. Srušeni snovi i Iščekivanje grada. Bujna lončanica, puna cvijeća, priča bojama. Priča oblicima. Cvijet živi. U gomili kamenja miriši cvijeće. Nikad ne prestaje krasiti dom nekad velikih snova. Tako u gradu tom zajedno žive život, i kamen, i cvijet. Nova iščekivanja. Iva Bolf, V. razred
Vodotoranj Ispod njega sam stala. Zadivio me visinom. Bila sam tako mala, a on tako prijeteći neobičan. Čuđenje je izašlo u obliku kratkih riječi – vauuu, uu.- Pogled mi je lutao od gore do dolje, od dolje do gore. Sve smo stale ispod njega. I zajedno bile smo neznatne. Strah da će se srušiti , da će pasti onaj kamen što na žici visi, povukao me na sigurno. Ta opasnost podsjeća Na dane kad su mnogi čuvali svoje glave. A danas , sa zastavom koja na vrhu tornja veselo leprša, maše svim dobrim namjerama. Pozdravlja mene, i nas. Laura Štefanac , V. razred