Joseph Stiglitz

1. Joseph Stiglitz

2. Bilješka o J. Stiglitzu • Joseph Stiglitz, rođen 1943. • Američki ekonomist, bivši dopredsjednik i glavni ekonomist Svjetske banke • Poznat je po kritici globalizacije i međunarodnih institucija poput MMF-a i Svjetske banke • 2000. godine osnovao je think-tank za međunarodni razvoj IPD (Initiative for Policy Dialogue) • Dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2001, • Trenutno predaje na Sveučilištu Columbia i savjetnik je na World Poverty Institute (Sveučilište Manchester) • Poznatija djela: • Globalization and Its Discontents (2002) • Free Trade for All (2005) • Towards a New Paradigm in Monetary Economics (2003) • Principles of Microeconomics (2002) • Principles of Macroeconomics (2002)

3. Stiglitz on-line http://www2.gsb.columbia.edu/faculty/jstiglitz/ http://www.globalpolicy.org/socecon/bwi-wto/wbank/stigindx.htm http://www.globalpolicy.org/socecon/bwi-wto/wbank/stigindx.htm http://en.wikipedia.org/wiki/Joseph_Stiglitz http://cepa.newschool.edu/het/profiles/stiglitz.htm http://www-econ.stanford.edu/faculty/stiglitz.html

4. Joseph Stiglitz: Globalizacija i dvojbe koje izaziva Algoritam, Zagreb,2004. Raščlamba: Anđelko Milardović, travanj 2006.

5. Zanimljivo je uvodno Stiglitzevo izlaganje u kojem otkriva svoju poziciju sveučilišnog profesora i «insidera» u Svjetskoj banci i trustu ekonomskih savjetnika bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona. Na jednom mjestu kaže: «Ova se knjiga temelji na mojim iskustvima»(str.15.). • A na drugom mjestu:»Ovu sam knjigu napisao jer sam, dok sam radio za Svjetsku banku, iz prve ruke vidio poguban učinakglobalizacije na zemlje u razvoju, posebice na siromašne stanovnike tih zemalja. Smatram da globalizacija (ukinuće prepreka slobodnoj trgovini i bolja povezanost nacionalnih gospodarstava) može biti snaga koja će donijeti dobro i koja može svima na svijetu omogućiti da se obogate, a posebice siromašnima.» (str.9.) • Ali da bi se to postiglo, Stiglitz zagovara propitivanje načina temelja provedbe globalizacije. (usp.str.9.)

6. Vidjevši kako radi MMF i drugi «globalni igrači» Stiglitz je imao potrebu javno istupiti. • Upečatljivo je jedno mjesto njegove kritike MMF. Stiglitz:»Njegovi programi za strukturnu prilagodbu (čija je svrha pomoći zemlji da se prilagodi krizi i trajnoj nestabilnosti prouzročili su glad i nerede u mnogim zemljama, a čak i kad rezultati nisu bili tako pogubni, čak i kad su uspjeli navući određeno razdoblje rasta, često su plodovi neravnomjerno odlazili bogatijima, dok su oni na samom dnu katkad padali u joj dublje siromaštvo.» ( str.14.) • I dalje:»Nema dvojbe da su određene patnje bile nužne, ali prema mojemu mišljenju, patnja što ju je u zemljama u razvoju prouzročio proces globalizacije i razvoja kojim upravljaju MMF i međunarodne ekonomske organizacije, mnogo je veća nego li je nužno». (str.14.)

7. Stiglitz je ovdje na pozicijama kritičkog (neo)liberalizma. On nije protiv njega u biti,ali je protiv načina provođenja globalizacije. Poradi toga načina ne krije socijalnu osjetljivost zbog novonastalih «žrtava globalizacije» na neoliberalnim temeljima. Slijedi prikaz glavnih mjesta devet poglavlja ove knjige.

8. 1. Obećanje globalnih institucija • Simboli svjetskog gospodarskog poretka nalaze se na permanentnom udaru • Globalizacija je preko noći postala vrućom temom • Smanjila je osjećaj izoliranosti • Povezala je nacionalne ekonomije i utjecala na razvoj međunarodne trgovine • Proizvela je još dublji jaz među razvijenih i nerazvijenih • Globalizacija i uvođenje tržišnog gospodarstva u Rusiji i diljem zemalja srednje i istočne Europe «nisu izazvali obećane rezultate» (str. 26.) • Stiglitz glede toga kaže:»Zapad je tim zemljama rekao da će im novi gospodarski sustav donijeti nezapamćen napredak. Umjesto toga, novi sustav donio im je nezapamćeno siromaštvo. • Za mnoge ljude tržišno gospodarstvo pokazalo se još gorim nego što su njihove komunističke vođe predviđali.»(str.26.)

9. 1. Obećanje globalnih institucija • Skreće pozornost na razlike između ruske pretvorbe koju su osmislile međunarodne institucije na neoliberalnim zasadama i one autohtone kineske bez znatnog utjecaja međunarodnih institucija Pa kaže:»U Rusiji je neviđeno poraslo siromaštvo, a u Kini se broj siromašnih smanjio kao nikada prije». • Cijena plaćena globalizacijom velika je u Južnoj Americi, Africi i Indoneziji • Tri su važne institucije koje upravljaju globalizacijom MMF, Svjetska banka i Svjetska trgovinska organizacijaili sveto trojstvo globalnih igrača. Te različite regionalne banke kao sestre Svjetske banke. • Ove institucije vode glavnu riječ u globalizaciji.

10. 1. Obećanje globalnih institucija • Ove institucije vode glavnu riječ u globalizaciji. • Umjesto svjetske vlade, kaže imamo « sustav kojega bismo mogli nazvati globalnim vladanjem bez globalnevlade. U tom sustavu glavnu riječ vodi nekolicina institucija (Svjetska banka, MMF, WTO) i nekolicina sudionika (ministri financija i trgovine, blisko povezani s određenim financijskim i poslovnim interesima), a glas mnogih na koje njihove odluke utječu gotovo se i ne čuje.» (str.41.) • Stiglitz se zalaže za promjenu pravila ovakvog formatiranja međunarodnog gospodarskog poretka» • Zalaže se za pravednu globalizaciji i participaciju u upravljanju u globalizaciji.

11. 2. Prekršena obećanja • Opisuje funkcioniranje MMF i Svjetske banke u odnosu na zemlje klijenata • Primjere tog odnosa pokazuje na primjeru istih institucija i Etiopije. Pa kaže: »Suočivši se s nevoljkošću Etiopije da ispuni njegove zahtjeve, MMF je rekao vladi da zapravo ne želi provesti reformu i, kako sam već rekao, prekinuo je svoj program» (str.52.) • Pokazuje kako je na primjeru Etiopije bolje upoznao način rada MMF: «Iz sukoba zbog zajmova za Etiopiju naučio sam mnogo o načinu rada MMF-a. Imao sam jasne dokaze da MMF griješi kad se radi o liberalizaciji financijskog tržišta i europskog makroekonomskog položaja, ali je MMF morao raditi po svom. Činilo se da ne želi slušati nikoga drugog, neovisno o tome koliko je taj netko dobro informiran i nepristran.» (str.53.) • Neravnotežu moći između MMF-a i zemlje «klijenta» Stiglitz ovako opisuje: «Diktirajući uvjete sporazuma, MMF učinkovito guši bilo kakvu raspravu s vladom zemlje zajmoprimca o alternativnim gospodarskim politikama, a osobito širu raspravu unutar same zemlje.» (str.63.)

12. 3. Sloboda izbora? • Razumjeti što se događa u vrijeme globalizacije i tranzicije moguće je samo upoznavanjem stupova «Washingtonskog konsenzusa» • Pa kaže: «Fiskalne stabilizacijske mjere, privatizacija i liberalizacija tržišta bila su tri stupa na kojima su se temeljili savjeti washingtonskog konsenzusa tijekom 80-tih i 90-tih godina 20. stoljeća» (str.73.) • Po njemu je MMF odlučno zagovarao privatizaciju i liberalizaciju s velikim troškovima zemljama koje su ih trebale provoditi. Osvrćem se sada na privatizaciju i liberalizaciju.

13. PRIVATIZACIJA I KORUPCIJA KAO DRUGO LICE • MMF i Svjetska banka privatizaciji su pristupile usko ideološki smatra Stiglitz • Smatrali su da privatizaciju treba provesti brzo • Pratile su privatizaciju u zemljama ekonomske tranzicije tj. iz komunizma na tržišno gospodarstvo • Zemlje koje su brže provodile privatizaciju bili su bolji učenici globalizacije i MMF tj. bolje su bile ocjenjene • Privatizacija često nije donijela dobitak. Stiglitz: »Rezultat toga bio je da privatizacija često nije donijela obećani boljitak. A problemi uzrokovani tim neuspjehom stvorili su odbojnost prema samoj zamisli privatizacije» (str.74.) • Ona je provedena na štetu radnika i potrošača: «Privatizacija nije provedena samo na štetu potrošača, nego i na štetu radnika. Njezin utjecaj na zapošljavanje možda je istodobno bio najveći argument i za i protiv privatizacije» (str.76.)

14. PRIVATIZACIJA I KORUPCIJA KAO DRUGO LICE • Uzrokovala i nezaposlenost i minimalnu zaštitu radnih mjesta • Državna poduzeća trebaju se restrukturirati, »a privatizacija je često djelotvoran način da se to postigne» (str.77.) • Ona «često uništava radna mjesta, umjesto da stvara nova» (str.77.) • Otpuštanje radnika amortizira se otpremninama Nju je pratila i prati korupcija: «Najveću zabrinutost privatizacija uzrokuje zbog pojave korupcije u smislu potcjenjivanja stvarne vrijednosti poduzeća i unosa dijela troška kao provizije za aktere privatizacije. • Oslanja na retoriku “tržišnog fundamentalizma” • Žalostan primjer privatizacije je Rusija i Hrvatska: «Zbog toga u Rusiji i mnogim drugim zemljama privatizacija nije bila onako djelotvoran pokretač rasta kao što je mogla biti. Katkad je privatizacija čak uzrokovala pad i snažno poljuljala povjerenje u demokratske i tržišne institucije» (str.79.) Drugi stup MMF politike je liberalizacija.

15. LIBERALIZACIJA I LECEMJERJE VELIKIH I MOĆNIH • «Liberalizacija, odnosno ukidanje vladinih intervencija na financijskom tržištu i tržištu kapitala, te uklanjanje trgovačkih prepreka, ima različite oblike. Danas čak i MMF priznaje da je s liberalizacijom otišao predaleko i da je liberalizacija financijskih tržišta i tržišta kapitala pridonijela globalnoj financijskoj krizi 90-tih godina, te da u malim, novonastalim zemljama može izazvati kaos.» (str.79.) • Glavni tip liberalizacije je liberalizacija trgovine. • Ona je trebala donijeti prosperitet zemljama, a imala je drugi učinak • Otuda antiglobalizacijski prosvjedi: «Razlog za snažno protivljenje liberalizaciji trgovine jest u tome da ona često ne ispuni svoje obećanje, nego čak uzrokuje veću stopu nezaposlenosti» (str.80.)

16. LIBERALIZACIJA I LECEMJERJE VELIKIH I MOĆNIH • Uzrok prosjeda protiv liberalizacije je licemjere velikih zemalja koje teže istoj ali štite neke sektore kako ne bi ista ugrozila njihovo gospodarstvo • Kako je izgledala liberalizacija trgovine u zemljama u razvoju: »Liberalizacija trgovine u zemljama u razvoju bila je preuranjena i loše vođena, no liberalizacija tržišta kapitala bila je još gora.» (str.85.) • Liberalizacija tržišta kapitala «obuhvaća i ukidanje propisa koji nadziru priljev i odljev «vrućeg» novca u zemlje (to su kratkoročni krediti i ugovori koji obično znače samo oklade o kretanju tečaja) (str.85. ) • Pojačava se rizik od kriminala

17. ULOGA STRANIH ULAGANJA • Premda nisu dio «washingtonskog tria» strana ulaganja ključan su dio liberalizacije: «Strana ulaganja nisu jedan od triju stupova washingtonskoga konsenzusa, no ona su ključan dio nove globalizacije. Prema washingtonskom sporazumu, rast se postiže liberalizacijom, odnosno oslobođenjem tržišta» (str.87.) • No, stranim ulaganjima trebalo je stvoriti ozračje: • «Privatizacija, liberalizacija i makrostabilnost trebali bi stvoriti ozračje koje će privući ulaganja, uključujući i ona iz inozemstva. Ta ulaganja dovode do rasta. Strane tvrtke sa sobom donose nova tehnička znanja i pristup stranim tržištima, i tako omogućuju otvaranje novih radnih mjesta.» (str.87.)

18. ULOGA STRANIH ULAGANJA • Strana ulaganja nisu bez posljedica:«No strana ulaganja imaju i velike negativne posljedice. Kad u zemlju uđu strane tvrtke, one često unište lokalnu konkurenciju i uguše ambicije malih poduzetnika koji su se nadali da će razviti domaću industriju. Mnogo je primjera takvog razvoja događaja.» (str.88.) • MMF pristup boluje od nedostataka:«Temljena kritika pristupa kakav zastupaMMF ili washingtonski konsenzus jest u tome što on ne prihvaća da je za razvoj potrebna pretvorba društva» (str.96.)

19. EKONOMIJA «KAPANJA» • Politika washingtonskog konsenzusa nije baš socijalno senzibilizirana, tj. ne uključuje pravednost. Stiglitz: «Dio društvenog ugovora odnosi se na «pravednost», prema kojoj siromašni trebaju sudjelovati u dobrobiti društva u vrijeme rasta, a bogati trebaju sudjelovati u patnji u krizno doba» (str.98.) • Njezini zagovornici tvrde da bi bilo najbolje stvoriti gospodarski rast pa bi se na taj način najbolje pomoglo siromašnima: «Mnogi njezini zagovornici rekli bi kako je najbolje pomoći siromašnima tako da se stvori gospodarski rast. Oni vjeruju u ekonomiju kapanja. Tvrde da dobrobit od togarasta kad-tad kapne i do siromašnih» (str.98.) • Zaključak glede politike «washingtonskoga konsenzusa» glasi: «Rezultati politike koja se temelji na washingtonskome sporazumu ne ohrabruju. Većina zemalja koja je prihvatila njihova načela razvija se sporo, a u zemljama koje su ostvarile rast, njegova dobrobit nije ravnopravno raspoređena. Krizama se loše upravljalo, pretvorba s komunizma na tržišno gospodarstvo (kako ćemo vidjeti) dala je razočaravajuće rezultate» (str.106.)

20. 4. Kriza u istočnoj Aziji. Kako je politika MMF-a dovela svijet na rub globalnog raspada • Stiglitz pokazuje kako je došlo do krize u istočnoj Aziji koja je uvelike poljuljala globalno gospodarstvo. Ona se može prispodobiti samo sa velikom gospodarskom krizom tridesetih godina dvadesetog stoljeća. Stiglitz ovako započinje opis krize u istočnoj Aziji: • «Kad se 2. srpnja 1997. slomio tajlandski baht, nitko nije znao je to početak najveće gospodarske krize od Velike depresije. Ta kriza proširila se iz Azije u Rusiju i Južnu Ameriku i ugrozila čitav svijet. Deset godina se baht prodavao prema tečaju oko 25 za dolar, a onda je preko noći pao oko 25 posto. Valutno spekuliranje se proširilo i pogodilo Maleziju, Koreju, Filipine i Indoneziju. Ono što je počelo kao katastrofa s valutnim tečajem do kraja godine zaprijetilo je mnogim bankama, burzama pa i čitavim gospodarstvima u toj regiji. Kriza je prošla, ali zemlje poput Indonezije još će godinama osjećati njezine posljedice. Nažalost, politika koju je MMF nametnuo tijekom burnog razdoblja dodatno je pogoršala stanje. Budući da je MMF osnovan upravo zato da spriječi i riješi takve krize, a u tome nije uspio, trebalo je temeljito preispitati njegovu ulogu» (str.109.)

21. 4. Kriza u istočnoj Aziji. Kako je politika MMF-a dovela svijet na rub globalnog raspada • Uzrok krize bila je politika MMF-a i američkog Ministarstva financija • Nekoliko je krugova pogrešaka • Prvi krug • Politika dovođenja samoga sebe na prosjački štap. «MMF je osmislio strategiju s još gorim učinkom od politike dovođenja susjeda na prosjački štap koja je uništila zemlje diljem svijeta tijekom depresije u 30-im godinama. Zemljama je rečeno da, zaprijeti li im gospodarski pad, moraju smanjiti deficit trgovačke bilance, pa čak i napraviti višak.» • Gušenje gospodarstva visokim kamatnim stopama

22. 4. Kriza u istočnoj Aziji. Kako je politika MMF-a dovela svijet na rub globalnog raspada • Drugi krug pogrešaka • Kriza se produbljavala. MMF je uveo mantru «restrukturiranje». Nije osigurao likvidnost kako bi se financirala nužna potrošnja. Restrukturiranje je ostalo bez rezultata. MMF je svojim potezima smo pomogao da posrnula gospodarstva potonu još dublje • Kriza u istočnoj Aziji bila je kriza financijskog sustava, kao «mozga gospodarstva» • MMF nije razumio da kriza financijskog sustava utječe na krizu gospodarstva • Krutost MMFih makroekonomskih modela poljuljala je bankarske sustave • Poduzeća u krizi utjecala su na smanjenje novčanih zalih u bankama • Banke su se pokušale izvlačiti ali to nije uspjelo i pogoršalo je stanje • Mnoge banke su zatvorene • Došlo je do «izazivanja navala na banke» tj. povlačenja novca • To su pogreške koje su izazvale socijalne i političke nemire • Zaključak glede azijske krize: «Politika MMF-a u istočnoj Aziji imala je iste one posljedice zbog kojih je i globalizacija na udaru. Promašaji međunarodnih institucija u siromašnim zemljama u razvoju trajali su godinama, ali o njima se nije pisalo na novinskim naslovnicama» (str.153.)

23. 5. Tko je izgubio Rusiju • Epilog tranzicije i globalizacije u Rusiji • Stiglitozov opis gospodarske tranzicije u Rusiji dosta je realističan i može se uzeti kao važeći za većinu zemalja srednje,istočne i jugoistočne Europe. Rusija i zemlje bivšeg SSSR su eklatantan primjer privatizacije kao legalizirane pljačke stoljeća s nesagledivim socijalnim posljedicama • Stiglitz: »Za najveći dio stanovnika bivšeg Sovjetskog Saveza gospodarski život u uvjetima kapitalizma pokazao se još gorim nego što su to najavljivali njihovi bivši komunističke vođe. Izgledi za budućnost su loši. Srednja klasa je uništena, razvio se sustav rođačkog i mafijaškog kapitalizma, a jedini uspjeh (razvoj demokracije sa znanstvenim slobodama, uključujući slobodu tiska) djeluje krhko, osobito kad znamo da se nekoć nezavisne televizijske postaje danas zatvaraju» (str.155.)

24. 5. Tko je izgubio Rusiju • Tranzicija je početkom devedesetih donijela izazove i mogućnosti nove • Središnje planiranje trebalo je tranzitirati u tržišni sustav • Potaknuta je reformska strategija koja se temeljila na liberalizaciji, stabilizaciji i privatizaciji. • Stiglitz: »Liberalizacija i stabilizacija dva su stupa radikalnih strategija. Brza privatizacija bila je treći stup. No prva dva stupa stvorila su prepreke za treći, privatizacijski stup. Početna visoka inflacija uništila je ušteđevinu većine Rusa, pa u zemlji nije bilo dovoljno ljudi koji su mogli kupiti poduzeća što se se privatizirala» (str.165.)

25. 5. Tko je izgubio Rusiju • Strategija radikalnih reformi nije bila plodonosna pa je došlo do pad domaćeg proizvoda u Rusiji. • Zatim je provedena neuspješna pretvorba; došlo je do rasprodaje bogatstva po niskim cijenama ili legalizirane pljačke stoljeća. • Posljedice krize bile su u porastu siromaštva i nejednakosti, porastu inflacije • Divlja privatizacija na površinu je izbacila nove moćne ruske oligarhe: »A ruski oligarsi rasprodali su imovinu i za sobom ostavili mnogo siromašniju zemlju. Poduzeća su ostala na rubu bankrota, a bankovni računi oligarha postali su mnogo bogatiji» (str.182.)

26. 6. Nepošteni zakoni o poštenoj trgovini • Stilitz razotkriva politički karekter MMF-a: «MMF je politička institucija.Spašavanje Rusije godine 1998. provedeno je radi nastojanja da se Boris Jeljcin održi na vlasti, iako je u pogledu načela na kojima bi se trebalo zasnivati odobravanje zajmova taj potez nije imao smisla». • On otkriva kako MMF nije imao izbora u izboru suradnika u Rusiji: «U Rusiji se moglo surađivati samo s bivšim komunistima jer drugih nije bilo. I sam je Jeljcin bivši komunist i kandidat za člana Politbiroa. U Rusiji komunisti nisu srušeni s vlasti.» (str.190.) • Ne odriče učiteljsku ulogu MMF u tečaju tržišnog gospodarstva: «Rusija je prošla kroz brzi tečaj tržišnog gospodarstva, a pritom smo joj mi bili učitelji» (str.201.) • Koji su bili savjeti učitelja uzornoj učenici? Stiglitz: «Rečeno im je da je liberalizacija trgovine nužna za uspješno tržišno gospodarstvo, ali kad su pokušali izvoziti aluminij i uran (i druge proizvode) u Sjedinjene Američke Države, vrata su bila zatvorena» (str.202.) • Tu je uočljiva «dvostruka strategija» globalnog igrača.

27. 7. Bolji putovi do tržišta • Poljska i Kina primijenile su strategiju različitu od washingtonskoga konsenzusa • Poljska strategija bila je postupan pristup privatizaciji s izgradnjom institucija tržišnoga gospodarstva • Restrukturianje se provelo prije privatizacije: «Tako je stvoren novi i aktivan sektor malog poduzetništva na čijem su čelu mladi menadžeri, spremni ulagati u svoju budućnost.» (str.204.) • Kineski model tranzicije temeljio se na procesu «kreativnog uništavanja: ukidanja starog gospodarstva stvaranjem novoga» • Pokrenuto je sitno poduzetništvo • Tranzicija autoritarnog režima u demokraciju teče sporije. • Prednost tranzicija u Poljskoj i Kini što su ih osmislili «domaći ljudi» s manje ili nikakvim utjecajem MMF-a. • One zemlje koje nisu slijedile upute MMF a koje su imale autohtoni model tranzicije bolje su prošle

28. 8. Ostali ciljevi MMF • Kako Fond shvaća globalizaciju? • U današnjem MMF prevladavaju «pristaše tržišnog fundamentalizma». Stiglitz skreće pozornost s očitom problemom: «Suočeni smo s očitim problemom: s javnom ustanovom koja je osnovana zato da bi popravila određene kvarove na tržištu, ali njome trenutačno upravljaju ekonomisti koji imaju puno povjerenje u tržište i vrlo malo povjerenja u javne ustanove.» ( str.220/221.) • MMF se pojavljuje u ulogama spašavanja i uključivanja privatnog sektora u spašavanje posrnulih država • Javlja se kao «zajmodavac zadnje šanse» • Njegovi novi zadaci su «jačanje globalne stabilnosti i osiguravanje sredstava zemljama u recesiji kako bi mogle voditi politiku širenja. • Fond danas ostvaruje i ciljeve financijskoga svijeta. To znači da su ti ciljevi često »međusobno u sukobu» (str.230.)

29. 9. Put u budućnost • Na kraju Stiglitz ne odbacuje globalizaciju već metode i tehnike kako se ona provodi. Od nje danas siromašni imaju najmanje koristi. Stiglitz: «Problem nije u globalizaciji, nego o načinu na koji se njome upravlja. Dio problema leži i u međunarodnim gospodarskim institucijama, MMF-u, Svjetskoj banci i WTO-u koji određuju pravila igre» (str.239.) • Pravila su u funkciji najbogatijih i najbogatijih zemalja svijeta. Glede globalnih igrača MMF-a Svjetske banke i WTO-a Stiglitz kaže: «Prečesto su te ustanove globalizaciji pristupile s vrlo uskih gledišta koja su pod utjecajem njihova osobitog pogleda na gospodarstvo i društvo» (str.240.) • Priznaje nužnost reforma: «Očito je potrebna reforma»

30. 9. Put u budućnost • Za sada MMF manje pomaže zemljama u krizi kako bi se iste izvukle a više promiče interese financijskih tržišta i kapitala: «Ako su financijski interesi prevladali u razmišljanjima Međunarodnog monetarnog fonda, poslovni interesi imali su jednako dominantnu ulogu u Svjetskoj trgovačkoj organizaciji.» ( str.241.) • U središte se moraju staviti međunarodne institucije koje bi se trebale koncentrirati na pitanje «zajedničkog djelovanja» • Put u budućnost moguć je samo glavnim reformama koje predlaže Stiglitz: • intervencionizam u slučaju velikih vanjskih troškova uz potporu poreznog novca • reforma stečaja i mirovanja. »Kad privatni dužnici ne mogu vratiti zajmove, domaće ili strane, potrebno je otvoriti stečaj, a ne spašavati vjerovnike uz pomoć MMF-ovih paketa. Potrebno je provesti reforme stečajnog postupka. Kako bi se priznala posebna priroda stečajeva koje su izazvali makroekonomski poremećaji.» (str.262.) • «manje spašavanje tvrtki i banaka» (str.262.) • poboljšanje bankarske regulative. • poboljšanje upravljanja riznicom. • poboljšani sigurnosni mehanizmi • poboljšanje odgovora na krizna stanja (usp.str.262-264.)

31. 9. Put u budućnost • Stiglitz se zalaže i za reformu Svjetske banke • Zemljama u razvoju treba oprostiti dug • Zagovora i reformu WTO • Zalaže se za humanu globalizaciju: «Reforme o kojima sam govorio pomogle bi da globalizacija bude pravičnija i učinkovitija u podizanju životnog standarda, osobito siromašnima (str.271.) • Stiglitzova kritika globalnih igrača kvalitativan je pomak u njihovoj javnoj percepciji.Ona je utemeljena jer se radi o teoretičarku koji je kao insider stekao uvid u globalne strukture moći metodom neposrednog promatranja.