NEZAKCIJ

1. NEZAKCIJ Nezakcij (Vizače; lat. Nesactium), arheološko nalazište na brežuljku Glavica kraj Valture, istočno od Pule.

2. Prapovijest • Gradinsko naselje postojalo je od brončanoga i željeznoga doba. Njegov položaj nad plodnom dolinom i zaljevom Budava većim je dijelom prirodno zaštićen strmim obroncima i vododerinama. Rub platoa bio je opasan bedemom koji je ostao dio obrambenoga sustava i kroz antičko i kasnoantičko razdoblje. Izvan linije zidina, na obroncima, prepoznatljive su još dvije uske terase, vjerojatno zone prapovijesnog naselja. Visok nasip, koji prekriva tri paralelna suhozida, štiti prodor u naselje sa zapadne, najpristupačnije strane.

3.  Izgled prapovjesnog naselja nije poznat, iako je prostrani plato bio posjećivan i nastanjen neprekidno od razdoblja starijega neolitika sve do konačnoga gašenja života na njemu nakon događaja potkraj VI. i na poč. VII.st. Uza zap. obrambeni nasip unutar naselja istražena je tzv. prapovijesna nekropola (114 grobova i grobnica, među kojima je samo jedna s inhumacijom u zgrčenu položaju), otkrivena 1900., ali su željeznodobni grobovi sa žarama dokumentirani i izvan te zone, na širem prostoru naselja (ispod temelja rim. hramova, na području ist. ville urbane).

4. Nezakcij kao »prijestolnicu« Histra potvrđuju mnogobrojni i bogati grobni prilozi, koji predstavljaju tadašnje prestižne predmete (importirana daunijska, etruščanska i atička keramika, brončane posude – ciste i kotlići, figuralno ukrašene situle, žezla, lepeze, nakit i dr.) i posebno skupina monumentalne kamene plastike. 

5. Legenda o kralju Epulonu:Nakon dana i dana rimske opsade Nezakcija i sprečavanja dovoda vode u grad, vidjevši da neće uspjeti obraniti ovaj put Nezakcij, branitelji odlučuju da nikako neće živi dospjeti u ruke neprijatelja.Poubijali su svoje obitelji, a potom i sami sebe, te mrtve bacali sa zidina. Među posljednjima umro je kralj Epulon, nasrnuvši sam na vlastiti mač. Odluka o nepredavanju neprijatelju poslije je opisana u nizu djela, a kralj Epulon postao je simbolom otpora.

6. Antika Spaljena i razorena poslije opsade 177. pr. Kr., gradina vjerojatno nije bila potpuno napuštena, ali je za neko vrijeme izgubila važnost koju je imala u doba histarske samostalnosti. Dosadašnja istraživanja pokazala su tragove naseljenosti tijekom II. i I. st.pr.Kr., ali nije ustanovljeno kada je nastao rimski N. U Augustovo doba već postoji, određen osnovnim gradskim funkcijama, a imao je poseban status unutar agera pulske kolonije, sličan municipiju, s nekim elementima gradske samouprave lokalnoga stanovništva

7. U IV. st. (a možda i prije) u Nezakciju je osnovana kršćanska zajednica koja je izgradila dvije crkve s krstionicom.

8. Zamijećeno je kako se južni bočni hram u svojim temeljima te dijelovima nekih zidova po tehnici gradnje razlikuje od ostala dva hrama.Na koncu je zaključeno kako je na mjestu južnog hrama postojalo svetište lokalnim božanstvima, izgrađeno nekako po padu Nezakcija 177.p.n.e. Histarsko svetište doživjelo je promjene te je naknadno poprimilo obilježja antičkih hramova

9.  Pronađeni su Forum s trijemom i temelji triju rimskih hramova na Kapitoliju, ostatci termi i nekoliko stambenih kuća, te dvije ranokršć. bazilike dvoranskoga tlorisa s upisanom apsidom (dvojne bazilike). Sjev. bazilika imala je malu krstionicu, a u objema su pronađeni ostatci podnih mozaika.

10. Potraga za Nezakcijem, koji je od doba humanizma bio u intelektualnoj javnosti poznat iz Livijeva opisa opsade i osvajanja, ozbiljnije je započela u XIX. st., a P. Kandler prvi je povezao toponim Vizače s ubikacijom Nezakcija.

11.  Arheol. istraživanja su započela 1900., a nalaz natpisa s izrazom res publica Nesactiensium potvrdio je smještaj naselja. Istraživanja su trajala s prekidima do 1914 (P. Sticotti, A. Puschi, B. Schiavuzzi), povremeno između dvaju svj. ratova (A. Degrassi, M. Mirabella Roberti, Giulia Fogolari), te intenzivnije u drugoj pol. XX. st.

12. Izvori: • -Istrapedia • -Cvergla blog • -Arheološki muzej Istre • Autori: - dodatna grupa iz povijesti s mentoricom Valentinom Miletović- Anić, prof.