Životopis

2. Životopis • Ivo Andrić (1892-1975), književnik, jedan od najvećih južnoslavenskih pisaca. Rođen je u Travniku. Gimnaziju je završio u Sarajevu, a slavenske književnosti i povijest studirao u Zagrebu, Beču, Krakovu i Gracu. Za vrijeme Prvog svjetskog rata uhićen je i interniran. Između dva rata bio je u diplomatskoj službi. Živio je u Beogradu gdje je i umro. Pisac je snažne imaginacije, a istovremeno i vanredan poznavalac povijesnih prilika stare Bosne. Najprije je objavljivao pjesme, lirsku prozu, prijevode, članke i kritike, a zatim prešao na pripovijetku i roman.

3. 1903. godine upisuje Veliku gimnaziju, najstariju srednju školu u Bosni i Hercegovini. Za gimnazijskih dana, Andrić počinje pisati poeziju i 1911. godine u Bosanskoj vili objavljuje svoju prvu pjesmu “U sumrak”. • Dobivši stipendiju hrvatskoga kulturno-prosvjetnog društva „Napredak“, Andrić u listopadu 1912. godine započinje studije na fakultetu Kraljevskog sveučilišta u Zagrebu. Naredne godine prelazi u Beč gdje sluša predavanja iz povijesti, filozofije i književnosti. U to vrijeme piše refleksivne pjesme u prozi, a u mjesecu lipanju 1914. godine Društvo hrvatskih književnika u Zagrebu objavljuje mu šest pjesama u prozi u panorami Hrvatska mlada lirika.

4. Zbog ponovljene bolesti pluća, odlazi na liječenje u Zagreb, u čuvenu Bolnicu Milosrdnih sestara, pažljivo dovršava knjigu stihova u prozi koja će pod nazivom Ex Ponto, biti objavljena u Zagrebu 1918. godine sa predgovorom Nika Bartulovića. Već početkom 1920. godine Andrić započinje svoju vrlo uspešnu diplomatsku karijeru postavljenjem u Poslanstvu pri Vatikanu. U tišini svoje iznajmljene sobe, piše prvo Travničku hroniku, a krajem 1944. godine okončava i Na Drini ćupriji. Oba romana objavit će u Beogradu nekoliko mjeseci po završetku rata, a koncem 1945. godine u Sarajevu izlazi i roman Gospođica. Godine 1954. štampa u Matici Prokletu avliju, a  pripovijetka Igra pojavljuje se 1956. godine.

5. Andrićevi romani • Na Drini ćuprija • Travnička hronika • Gospođica • Prokleta avlija • Omer-paša Latas

6. Najpoznatiji roman Ive Andrića, „Na Drini ćurpija“ (1945), kronološki prati četiri stoljeća zbivanja oko velikoga mosta preko rijeke Drine u Višegradu. Most, kao nijemi svjedok, pamti ukrštaj različitih kultura, vjera i tradicija i dvije civilizacije, istočne i zapadne. Travnička hronika (1945) je povijesni roman pisan za vrijeme Drugog svjetskog rata, ostvaren  po modelu europskoga realističkog romana. Obuhvaća vrijeme od 1807. do 1814. godine. U Travničkoj hronicisudarila su se četiri svijeta, različita po vjeri, kulturi, povijesti, običajima.

7. Roman Gospođica nema karakteristike romana nego je sastavljen iz niza odvojenih proznih struktura, bez jasno definiranog glavnog junaka i koncipiran je kao romaneskna struktura u kojoj središnju ulogu ima jedan lik. Život Rajke Radaković protekao je u znaku jedne strasti – ljubavi prema novcu. Pisac zauzima stanovište da život predstavlja neprekidno trošenje svega oko nas i u nama. Kratki roman „Prokleta avlija“, čije pisanje Andrić započinje između dva svjetska rata, a dovršava ga i objavljuje 1954. godine, smatra se piščevim remek-djelom. Prokleta avlija okrenuta je povijesti. . „Avlija živi sama za sebe, sa stotinu promena, i uvek ista.“

8. Andrićeve pripovijetke • Put Alije Đerzeleza - Anikina vremena - Zeko • Ćorkan i Šubica - Žeđ - Bife “Titanik” • Za logorovanja - Mila i Prelac - Znakovi • Ljubav u kasabi - Smrt u Sinanovoj tekiji - Trup • Mustafa Madžar - Nemirna godina - Žena na kamenu • U musafirhani - Čaša - Igra • Most na Žepi - Pismo iz 1920. godine - Panorama • Mara milosnica - Zlostavljanje - Ljetovanje na jugu • Priča o vezirovom slonu - Kuća na osami • Jelena, žena koje nema

9. Poezija Ive Andrića Prvu knjigu stihova u prozi Ex Ponto Andrić je objavio 1918. godine u Zagrebu, a zbirku Nemiri štampao je u Beogradu 1920. godine. Njegove lirske pjesme  koje za života nisu sabrane u knjigu, objavljene su posthumno, 1976. godine u Beogradu, pod nazivom “Što sanjam i što mi se događa”. Andrić ne razbija sasvim logičku strukturu jezika, već od pjesme traži da progovori smislom.Slobodan stih bez rime, odbacivanje stroge arhitektonike sonetske forme, pokazali su se kao najpogodniji za spontano i intuitivno pulsiranje misli. U poeziju se unose jasna i neposredna značenja, a pjesma se ne piše da zbunjuje, već da kazuje, da slika.

10. Karakterističan mladalački nemir sa tragovima melankolične jadikovke svojstven je Andrićevim ranim stihovima. U Andrićevoj poeziji pisanoj prije Prvog svjetskog rata, kao ni u poeziji većine pripadnika njegove generacije, nema nagovještaja povijesne bure koja će izmjeniti lice svijeta. I knjiga Nemiri (1920) nastaje djelom u zatvoru i internaciji. Kao i Ex Ponto, i ova knjiga je ispovijednoga karaktera, s tim što su autobiografski elementi zamaskirani ili poetski tranformirani. Tri ciklusa koja čine ovu knjigu - „Nemir od veka“, „Nemir dana“ i „Bregovi“ predstavljaju tri  bitna odnosa subjekta prema fundamentalnim ljudskim mogućnostima, nalaženju mjesta za čovjeka.

11. Putopisi Prvi putopis Andrić objavljuje 1914. godine pod nazivom „Pismo iz Krakova“ u Hrvatskom pokretu, za vrijeme studija na Jagelonskom univerzitetu. Živeći i učeći u Gracu, Andrić je 1923. godine utiske o životu i zemlji u vidu „zabilješki s puta“  pretočio u tekst „Kroz Austriju“. U putopisima Andrić prije svega iznosi ono što jednu zemlju i njezin način života čini specifičnim. Ljubav prema Jugu nije, naprotiv, isključivala piščevo interesiranje za Sjever.

12. Ivo Andrić i Nobelova nagrada Izražavam kao svoju najveću želju da se pri dodjeljivanju nagrade ne uzima u obzir nacionalna pripadnost kandidata, što znači da se nagrada dodijeli najzaslužnijem, bio on po podrijetlu Skandinavac ili ne. Alfred Bernhard Nobel, Pariz, 27. studenog 1895. Odluka o izboru laureata Nobelove nagrade iz oblasti književnosti donijeta je 26. listopada 1961. godine. Andrić se 17. svibnja 1962. godine obratio Savjetu za kulturu NR BIH u kojem saopćava svoju odluku da 50% dinarskog iznosa primljenog na ime Nobelove nagrade poklanja u svrhu unapređenja bibliotekarstva.