Bolesničko pomazanje

1. Bolesničko pomazanje Priredila: Vlatka Panenić, dipl. theol.

2. Biblijsko utemeljenje • Isus sam sebe predstavlja kao liječnika koji je došao radi bolesnih (usp. Mt 9, 12; Lk 5, 31; Mk 2, 1). • Za Isusa liječenje bolesnih ide uz bok naviještanja kraljevstva Božjega (usp. Mt 4, 23-25; Mk 1, 39; Lk 6, 17-19).

3. Apostoli nastavljaju Kristovo djelo • Nalog liječenja i ozdravljanja Isus daje i apostolima (usp. Mt 10, 7). Apostoli su propovijedali obraćenje, izgonili zloduhe i mnoge nemoćnike mazali uljem, a oni su potom ozdravljali. • Ozdravljenja su vezana uz propovijedanje, ona su stoga znak onoga što čini Kristova riječ, no ozdravljenja su nužno vezana uz vjeru i molitvu.

4. Temeljni tekst: Jak 5, 14-15 Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići i, ako je sagriješio, oprostit će mu se.

5. Iz ovog teksta je vidljivo sljedeće: • Ovdje se pretpostavlja da se radi o bolesniku koji leži. • Iako se ne mora raditi o zaređenim “starješinama” (tj. prezbiterima), očito je da se radi o određenim starješinama, predstavnicima hijerarhijske, a ne karizmatske Crkve. • Molitva vjere isključuje svaku magiju. • Izraz “podići” ima i duhovno i tjelesno značenje. • Spominjanje grešnosti bolesnika ne želi stavljati grijeh i bolest u uzročnu vezu. Bolest nipošto nije posljedica grijeha.

6. Povijesni pregled • Praksa molitve, polaganja ruku i mazanja bolesnika uljem nastavljena je i kasnije u Crkvi (Tertulijan, Hilarije, Ćiril Aleksandrijski…) • Od vremena teologa Petra Lombarda (1160.) ovaj sakramenat naziva se: posljednja pomast. • Pravoslavna crkva svrstava bolesničko pomazanje među sakramente; u bitnim stvarima slaže se s Katoličkom crkvom. No, u ovoj Crkvi ovaj sakramenat mogu primiti i zdrave osobe, koje žele ozdraviti od svojih duhovnih slabosti, bolesti. • Protestanti odbacuju sakramenat bolesničkog pomazanja. Naime, već je Luther odbacio Poslanicu sv. Jakova, koja u sebi krije temelje ovog sakramenta. • Tridentski sabor (1545.-1563.) je naglasio je bitne oznake ovog sakramenta, koje i danas vrijede. Djelitelj sakramenta isključivo je svećenik i biskup. Iako je ovaj Sabor naglasio da se bolesničko pomazanje podjeljuje bolesnicima, ipak je poslije njega u Crkvi prevladao stav da se ovaj sakramenat podjeljuje onima koji su u bližoj smrtnoj opasnosti, to jest umirućima.

7. Bolesničko pomazanje prema novom Redu bolesničkog pomazanja i skrbi za bolesne iz 1973.godine • Drugi vatikanski sabor (1962.-1965.) donosi neke novosti u pogledu ovog sakramenta. Prije svega, on s pravom smatra da je ovaj sakramenat prikladnije nazivati bolesničkim pomazanjem, a ne posljednjom pomašću. Papa Pavao VI. 1972. godine ostvaruje smjernice Sabora u dokumentu “Sveto bolesničko pomazanje”. • Plodovi bolesničkog pomazanja su: • 1.     bolesnik se sjedinjuje s Kristovom mukom za svoje dobro i za dobro Crkve; • 2.     prima potporu, mir i ohrabrenje da kršćanski podnosi tegobe bolesti ili starosti; • 3.     prima opraštanje grijeha, ako to nije mogao primiti u sakramentu ispovijedi; • 4.     dobiva zdravlje, ako to koristi duhovnom spasenju; pripravlja bolesnika za prijelaz u vječni život.

8. Primatelji sakramenta • Vjernici koji su zbog bolesti ili starosti pogibeljno bolesni. • Svaki put kada kršćanin teško oboli, može primiti sveto pomazanje; isto tako i nakon primanja, kad se bolest pogorša. • Prije operacije, starci kojima su snage znatno oslabile, te bolesna djeca koja razumiju da im ovaj sakramenat može biti okrepom. • Ako je bolesnik umro, onda mu se ne podjeljuje ovaj sakramenat; a ako se sumnja da je umro, onda mu se podjeljuje uvjetno

9. Način podjeljivanja bolesničkog pomazanja • Podjeljivanje sakramenta bolesničkog pomazanja sastoji se u mazanju čela i ruku blagoslovljenim uljem, pri čemu se jedanput izgovaraju riječi tj. forma. Ovim svetim pomazanjem i svojim preblagim milosrđem neka te Gospodin milošću Duha Svetoga pomogne, neka te oslobođena od grijeha spasi i milostivo pridigne.

10. Neke napomene • Sakramenat bolesničkog pomazanja trebalo bi primati pri punoj svijesti. • Obitelj treba na prikladan način reći svom bolesnom članu da je teško bolestan i da se preko sakramenata ispovijedi, bolesničkog pomazanja i euharistije (pričesti-popudbine) treba pripremiti za susret s Bogom. • Prikladno je da se ovaj sakrament, ako je moguće, slavi u sklopu euharistijskog slavlja.

11. Društvena percepcija bolesti, patnje i smrti • Zavjera šutnje: bolesnik ne smije znati da je teško bolestan, ne smije znati da će možda uskoro umrijeti i zato mu ne treba ni bolesničko pomazanje. • Patnja se nastoji izbjeći po svaku cijenu, nije osmišljena • Smrt je tabu tema, o njoj se ne govori, a ona je jedina sigurnost i neminovnost čovjekova života

12. Bolest i patnja u kršćanskoj perspektivi • Bolest je iskušenje za našu vjeru, za naše pouzdanje i za našu ljubav. • Naš stav prema Bogu i ljudima u trenucima suočenja s patnjom i sa smrću daje vrijednost svemu onome što činimo i svemu našem životu. Tako se pridružujemo Kristovu vazmenom otajstvu: njegovu prijelazu kroz smrt u život. • Krist nas je naučio kako i naša patnja i smrt mogu i trebaju biti “spasiteljske” i “osloboditeljske”, ako ih ljubavlju pridružimo njegovoj patnji i smrti.