E N D
Geografski položaj • Velebit je najveća hrvatska planina i proteže se kroz tri regije: Hrvatsko primorje, Liku i Dalmaciju. 1999. godine sjeverni dio Velebita proglašen je Nacionalnim parkom. Površina parka je 109 km2. Od cijelog Nacionalnog parka posjetiteljima je dostupna samo Premužićeva staza, dok je ostatak parka namjenjen istraživačima i vođenju u edukativne svrhe, uz dopuštenje nadležne uprave za zaštitu prirode.Na ovom području sile prirode napravile su najljepše krške morfološke i hidrogeološke fenomene i uvrstile ga u svijetski vrh krške morfologije.
Vremeske prilike U uskom planinskom prolazu prevladava mediteranska klima,a u preostalom djelu parka planinska klima.Potrebno je,također, istaknuti jednu specifičnost ove regije BURA;odnosno snažni sjeverni vjetar koji puše s Velebita prema moru.
Ugrožene vrste-životinje • U parku obitavaju četiri vrste velikih grabežljivaca - mrki medvjed (Ursus arctos), ris (Lynx lynx), vuk (Canis lupus) te divlja mačka (Felis sylvestris). Na području parka živi i endemična velebitska gušterica (Lacerta horvathi), petrofilna vrsta koja obitava na stijenama, liticama i drugim kamenim podlogama. Jedna od najmnogovrsnijih životinjskih skupina na Velebitu su danji leptiri (red Rhopalocera). Njih se može vidjeti posvuda - po šumama, livadama, stijenama; do sada ih je registrirano oko 115 vrsta, što zasigurno nije konačan broj
Ugrožene vrste-biljke • Kao rijetko koja planina u Europi, a nijedna u Hrvatskoj, Velebit obiluje raznolikošću i brojnošću biljnih vrsta - na području Velebita ima ih oko 2700, a u samom nacionalnom parku nekih 1500. • Na području nacionalnog parka najreprezentativniji su endemi hrvatska sibireja (Sibiraea croatica) i velebitski zvončić (Campanula velebitica), dok poznata velebitska degenija (Degenia velebitica) ne nastanjuje područje parka, a pronađena je još i na Velikoj Kapeli, na oko 300 metara n.v. Raste na srednjem i južnom Velebitu. Karakterističnost velebitske vegetacije očituje se i u temperaturnim inverzijama u ponikvama Luka Šimundža