Autor – nažalost – nepoznat. Aranžirao, popratio tekstom i glazbom Dottore El Cidre

1. VLAK ŽIVOTA Autor – nažalost – nepoznat. Aranžirao, popratio tekstom i glazbom Dottore El Cidre

2. Nedavno sam čitao knjigu u kojoj je život uspoređivan s putovanjem u vlaku. Bila je to vrlo zanimljiva lektira…

3. Život je, dakle, poput putovanja u vlaku. Ljudi ulaze i silaze. Za nekih zaustavljanja znaju se dogoditi ugodna iznenađenja. Čovjek proživljava sretne trenutke, ali ima i nezgoda, nesreća, žalosti.

4. Kad se rodimo i kročimo u vlak, susrećemo se s ljudima za koje mislimo da će nas pratiti za cijeloga našega putovanja. Primjerice, naši roditelji…

5. Nažalost, istina je posve drukčija. Kad-tad oni će sići s vlaka i ostaviti nas bez svoje ljubavi, svoje naklonosti, nježnosti, bez svoga prijateljstva i svoga društva.

6. Međutim, u vlak će ući druge osobe koje će nam biti veoma važne.

7. To su naša braća i sestre, naši prijatelji te ljudi koje susrećemo i koje ćemo zavoljeti u svome životu.

8. Mnoge osobe koje ulaze gledaju na putovanje kao na kratku šetnju.

9. Drugi, pak, na svojoj vožnji nalaze samo žalost i tugu. Ima i onih koji su u vlaku uvijek nadohvat ruke, te spremno pomažu onima kojima treba pomoć.

10. Mnogi nakon svog silaska s vlaka ostavljaju iza sebe trajnu čežnju. Neki nas sunovraćuju u duboku nevolju. Mnogi ulaze i silaze a da ih nismo ni zapazili.

11. Čudi nas što su mnogi od najdražih nam putnika negdje u nekom drugom vagonu. Ostavljaju nas same u tom odsječku našega putovanja. Naravno da nas to ne priječi riješiti se tegobe putovanja i samoće, potražiti ih, te se pokušati smjestiti u njihov vagon.

12. Međutim, na našu žalost ne možemo sjesti uz njih. Mjesto je pored njih već netko drugi zauzeo.

13. I takav je život. Prepun izazova, snova, maštanja, nadanja, prepun sastanaka i rastanaka, bez ponovnoga sastanka. I nikad se ti trenutci neće vratiti. Pokušajmo od svog putovanja kroz život učiniti najbolje što možemo.

14. Pokušajmo sa svima u vlaku biti u miru. Pokušajmo u svakome od njih vidjeti ono najbolje što je u njima.

15. Sjetimo se i toga da na svakom odsječku životnoga kolosijeka netko od suputnika može ‘iskliznuti’ te da treba naše razumijevanje i simpatije.

16. I mi ćemo možda iskliznuti s kolosijeka. I vjerujmo da će se naći netko tko će nas razumjeti.

17. I najveći je misterij putovanja što ne znamo kad ćemo mi napokon sići s vlaka. Isto tako ne znamo ni kad će naši suputnici sići. Pa čak ni oni koji sjede tik uz nas.

18. Bit ću tužan i žalostan kad ću zauvijek morati sići s vlaka. Vjerujem da će jako boljeti rastanak s nekim prijateljima koje sam susreo za vrijeme putovanja i koji su mi postali dragi. Veoma će me ražalostiti što ću morati ostaviti svoju djecu samu. Međutim, nadam se da će doći i glavni kolodvor. Tada ću vidjeti kako svi oni pristižu, sa svom svojom prtljagom što je za ulaska u vlak nisu imali. To će me silno obradovati…

19. Usrećit će me činjenica da sam im pomogao povećati putnu prtljagu, te da sam u nju stavio prave sadržaje.

20. Trudimo se i nastojmo imati sretno putovanje kako bi njegov kraj dočekali s vjerovanjem kako se sva muka isplatila. Pokušajmo, pri silasku s vlaka, ostaviti prazno sjedalo koje će u putnicima što nastavljaju putovanje buditi čežnju, lijepa i ugodna sjećanja…

21. Svima želim sretno i ugodno putovanje!