590 likes | 1.1k Views
NANOTEHNOLOGIJE. PRIMENA NANOCELULOZE. http://www.tappi.org/Events/Upcoming-Events/Virtual-Seminars/Webinars/nanocellulose.aspx. PRIMENA NANOCELULOZE. PRIMENA NANOCELULOZE. PRIMENA NANOCELULOZE. NANO ČESTICE. NANO ČESTICE. NANO ČESTICE. NANO ČESTICE. PRIMENA NANOCELULOZE.
E N D
NANOTEHNOLOGIJE PRIMENA NANOCELULOZE http://www.tappi.org/Events/Upcoming-Events/Virtual-Seminars/Webinars/nanocellulose.aspx
PRIMENA NANOCELULOZE NANOČESTICE NANOČESTICE NANOČESTICE NANOČESTICE
PRIMENA NANOCELULOZE • Savremeni kompozitni materijali, na primer, staklena ili ugljenična vlakna zatopljeni u epoksi smoli ili nezasićenom poliestru, pokazuju odlična mehanička i toplotna svojstva. • Shodno tome, imaju veoma široku primenu...
PRIMENA NANOCELULOZE • Međutim, ovi kompozitni materijali istovremeno uzrokuju i ekološke probleme, naročito kada se njihov otpadak uklanja spaljivanjem. • Ovo uslovljava sve veću potražnju za kompozitnim proizvodima koji nisu štetni po okolinu (environmentally friendly composites).
PRIMENA NANOCELULOZE • Celuloza... • predstavlja najdostupniji i najobimniji sirovinski izvor biomase, • poseduje odlična mehanička i toplotna svojstva.
PRIMENA NANOCELULOZE • Celuloza... • U kristalnom području prirodne celuloze (celuloza I) u pravcu paralelno sa osom lanaca, postižu se vrednosti modula elastičnosti (EA) od oko 140 GPa (okvirni opseg = 110-220 GPa). Ovo se može porediti sa vrednostima EA za sintetička vlakna, kao što je poli-fenilen-tereftalamid (130 GPa). • Modul elastičnosti za prirodnu biljnu celulozu (128 GPa) veći je u poređenju sa aluminijumom (70 GPa) i staklenim vlaknima (76 GPa). • Konačno, zatezna čvrstoća celuloze (oko 17,8 GPa) veća je za 7 puta u odnosu na čelik.
PRIMENA NANOCELULOZE • Celuloza... • Suštinski, veoma visoke vrednosti modula elastičnosti i zatezne čvrstoće ukazuju da celuloza poseduje potencijal da zameni staklena vlakna, kao ojačavajuću komponentu, naročito u slučajevima gde gustina proizvoda nije od bitne važnosti. • Sadašnji trendovi ka korišćenju ekološki podobnih kompozita uglavnom se fokusiraju na celulozna vlakna.
PRIMENA NANOCELULOZE • Proizvodi i primena: • Celulozno-celulozni nanokompoziti • Nanokompoziti iz celuloznih derivata • Celulozno-neorganski nanokompoziti • Nanokompoziti na bazi skroba • Agens ojačanja za polimerne elektrolite za primenu u litijumskim baterijama • U bio-medicini • U industriji papira • Ambalaža • Nanotehnologija i drvo kao građevinski materijal
1. CELULOZNO-CELULOZNI NANOKOMPOZITI • Značajan problem kod mnogih kompozita predstavlja kontaknta površina (interface) između vlakana i matrice, što se može ogledati u slaboj adheziji i povećanom upijanju vode od strane kompozita. • Sa druge strane, kada su vlakna i matrica izrađeni od istog materijala, mogu se očekivati određena poboljšanja u pogledu mogućnosti recikliranja i poboljšanoj adheziji na liniji lepljenja.
1. CELULOZNO-CELULOZNI NANOKOMPOZITI • Poznato je da se celuloza ne topi, ali i da je podložna toplotnoj degradaciji na visokim temperaturama. • Shodno tome, za izradu celulozno-celuloznih kompozita neophodna je primena mokrog postupka. Ovakvi kompoziti se već proizvode u mokrom postupku primenom litijum hlorid/N,N-dimetilacetamida, kao celuloznog rastvarača, kao i putem kontrole rastvorljivosti celuloze u različitim uslovima pred-tretmana. • Dobijeni kompozit potpuno je izgrađen od održive celulozne sirovine, čime je obezbeđena biorazgradljivost datog proizvoda.
1. CELULOZNO-CELULOZNI NANOKOMPOZITI • Celulozni samo-ojačavajući kompoziti poseduju odlična mehanička i toplotna svojstva tokom upotrebe, ali i transparentnost. Samim tim oni mogu biti alternativa kompozitima od staklenih vlakana. • Izborom uslova predtretmana vlakana -> mogu se poboljšati i poprečna mehanička svojstva ovih kompozita, putem molekularne difuzije po kontaktnoj površini između vlakana i matrice.
1. CELULOZNO-CELULOZNI NANOKOMPOZITI • Na svojstva nanokompozita, proizvedenih delimičnim rastvaranjem mikrokristalnog celuloznog praha ulitijum hlorid/N,N-dimetilacetamidu, utiče odnos celuloze I i celuloze II. • Kompozitni film je izotropan, transparentan, visoko kristalan i sadrži različite količine kristala nerastvorene celuloze I kao punioca. • Variranjem odnosa celuloze I i II, mogu se fino podešavati mehaničke karakteristike nanokompozita. Njihove mehaničke performanse nadvisuju većinu drugih celuloznih materijala, pri čemu je njihova najveća prednost ta da su potpuno prirodni i biodegradabilni, pri čemu poseduju relativno visoku čvrstoću.
2. NANOKOMPOZITI IZ CELULOZNIH DERIVATA • Hemijska modifikacija industrijskih drvnih vlakana pomoću različitih kiselina i anhidridima predstavlja dugogodišnju ustaljenu praksu. • Celulozni etri i estri kosrite se u širokom spektru proizvoda različitih industrija, kao što su prehrambena, farmaceutska, drvna, tekstilna i druge. • Estri sa kratkim alkilnim lancima (acetati ili propionati) ili estri sa substituentima (butirati, heksanoati i dr.) u većoj su meri podložni toplotnoj degradaciji pod pritiskom. • Od praha ovakve esterifikovane celuloze, u prisustvu različitih plastifikatora i aditiva, moguće je ekstruzijom proizvesti različite komercijalne celulozne proizvode u vidu peleta.
2. NANOKOMPOZITI IZ CELULOZNIH DERIVATA • Od svih biopolimernih materijala, celuloza i njeni derivati predstavljaju najzastupljeniji biopolimer, veoma široke primene. • Kod višefaznih polimernih materijala, celuloza se može primeniti kako u polimernoj smeši, tako i u vidu vlakana u ojačanim polimenrim materijalima. • Danas su ovi kompozitni materijali predmet intenzivnih istraživanja. • Isto kao što polimerni nanokompoziti predstavljaju jedno od važnijih polja primene u nanotehnologiji, tako i prirodno dobijeni organski nanofazni materijali imaju poseban značaj među polimernim nanokompozitima.
2. NANOKOMPOZITI IZ CELULOZNIH DERIVATA 1. • Nanokompoziti se uspešno izrađuju od celuloznog acetata, trietil citratnog platifikatora i organski modifikovane gline, sa ili bez MA graftovanog celuloznog acetat-butirata kao kompatibilizatora. • Pri tome se celulozna plastika sa smešom celuloznog acetata i trietil citrata (80/20 % maseno) koristi kao polimerna matrica.
2. NANOKOMPOZITI IZ CELULOZNIH DERIVATA 2. • Celulozni diacetatni filmovi, koji sadrže male količine montmorilonit nanogline, pripremaju se uz pomoć smeše rastvarača metilen hlorida i etanola (9:1 maseno). • Različite nanogline ugrađuju se u strukturu celuloze u cilju poboljšanja mehaničkih i toplotnih svojstava celuloze. • Korišćeni plastifikatori su dibutil ftalat, dietil ftalat i polietilen glikol. • Film ovakve celuloze je transparentan. • Povećanjem sadržaja plastifikatora smanjuje se temperatura ostakljivanja sa 180 oC (originalni celulozni diacetat) do 95 oC (u zavisnosti od vrste plastifikatora). • Dodatak plastifikatora negativno utiče na mehanička svojstva filma, dok se povećanjem sadržaja montmorilonit gline mehanička svojstva poboljšavaju.
2. NANOKOMPOZITI IZ CELULOZNIH DERIVATA 3. • Biodegradabilni nanokompoziti od celuloznih acetata dobijaju se in situ polimerizacijom ε-kaprolaktona u prisustvu celuloznog acetata i organski modifikovanih ljuspica silikata. 4. • Skoro monodisperzne nanočestice mogu biti sintetizovane na osnovu prirodnog polimera hidroksipropilne celuloze. Čestice hidroksipropilne celuloze slažu se u vodi i potom stabilizuju stvaranjem kovalentnih veza sa susednim česticama, time stvarajući trodimenzionalnu mrežu.
2. NANOKOMPOZITI IZ CELULOZNIH DERIVATA 5. • Mikrokristalna celuloza korišćena je u farmaceutskoj industriji za proizvodnju tableta, kao vezivni materijal i kao kompatibilizator. • Mikrokristalna celulozna vlakna mogu se koristiti i kao ojačavajuća komponenta, pri čemu se kao matrica upotrebljava celulozni derivat, hidroksipropil celuloza. • Različiti izocijanati korišćeni su kao kuplujući agensi. Međutim, kako i matrica i vlakna sadrže hidroksilne grupe, istraživanja se fokusiraju na mogućnost direktnog kuplovanja matrice i vlakana.
2. NANOKOMPOZITI IZ CELULOZNIH DERIVATA 6. • Karboksimetil celuloza predstavlja polielektrolit dobijen iz prirodnih materijala. Najviše je istraživan kao hidrogelni polimer. • Kompozitni materijal sastoji se od karboksiovane celuloze i mikrokristalne ili nanokristalne celuloze. • Celulozni nanokristali poboljšavaju čvrstoću i tvrdoću kompozita u odnosu na mikrokristalnu celulozi.
2. NANOKOMPOZITI IZ CELULOZNIH DERIVATA 7. • Etil celulozni / montmorilonit nanokompozitni filmovi dobijaju se uz pomoć prirodnog plastifikatora od epoksidovanog sojinog ulja. • Plastifikator smanjuje mehanička svojstva, međutim, dodatak montmorilonita ih poboljšava.
3. CELULOZNO-NEORGANSKI NANOKOMPOZITI • Intergracija polimera i neorganskih materijala predstavlja sve zanimljivije područje nauke o materijalima. • Međutim, različite međumolekularne sile uslovljavaju nekompatibilnost na kontatknoj površini između neorganskih i organskih materijala, što često dovodi do problema u pripremi ovih kompozita. • Nedostatak afiniteta i hidrofobnost polimera predstavljaju problem za ostvarivanje homogene smeše.
3. CELULOZNO-NEORGANSKI NANOKOMPOZITI • Celulozno-turmalinski nanokompoziti • Turmalin je veoma složeni poludragi kamen. Predstavlja prirodni kompleks hidratnih silikatnih minerala koji sadrže Li, Al, B i Si, različite količine alkalija (K i Na) i metale (Fe, Mg i Mn). • Turmalin formira heksagonalne i prizmatične kristale i poseduje antibakterisjka svojstva.
3. CELULOZNO-NEORGANSKI NANOKOMPOZITI • Celulozno-turmalinski nanokompoziti • Turmalin je osnovni mineral bora (koga ima u ljusci), a stvara se u magmatskim i metamorfnim stenama. • Strukturna formula: Na(Li,Al)3Al6(BO3)3Si6O18(OHF)4
3. CELULOZNO-NEORGANSKI NANOKOMPOZITI • Celulozno-turmalinski nanokompoziti • Nanočestice turmalina su hidrofilne i mogu se dispergovati u vodenom rastvoru, takođe hidrofilne smeše NaOH/tiouree. • Istovremeno korišćenje vodenog rastvora NaOH/tiouree za rastvaranje nanočestica turmalina i celuloze, predstavlja jednostavan, ekonomičan i ekološki podoban način za pripremu celulooznih kompozitnih materijala. • Na ovaj način pripremljeni celulozno-turmalinski nanokompoziti mogu biti liveni u filmove putem koagulacije u vodenim rastvorima CaCl2 i HCl.
3. CELULOZNO-NEORGANSKI NANOKOMPOZITI • Celulozno-turmalinski nanokompoziti • Istraživanja ukazuju na prisustvo adhezije između celuloze i turmalinskih nanokristala, kao i na veoma homogen raspored nanokristala u celuloznom materijalu. • Nedostatak ovih kompozita: • Uvođenje termalina dovodi do delimičnog raskidanja međumolekulskih vodoničnih veza u celulozi, što utiče na smanjenje toplotne stabilnosti kompozitnih filmova (premaza). • Njihova prednost: • Kompozitni filmovi sa termalinom poseduju izražena antibakterijska svojstva.
4. NANOKOMPOZITI NA BAZI SKROBA • Određeni broj istraživanja bio je posvećen postupcima izrade i ispitivanju svojstava kompozita od skroba i različitih nano glina. • Nanokompoziti od želatinoznog skroba i montmorilonit glina proizvedeni su korišćenjem kako prirodne natrijum montmorilonit gline, tako i sa glinama modifikovanim alkil amonijakom. • Prirodni natrijum montmorilonit je veoma dobro usađen u ovim kompozitima, dok je modifikovana glina naizgled nepromenjena i aglomerisana. • Takođe, kompoziti sa natrijum montorilonitom imali su najveće povećanje modula elastičnosti.
4. NANOKOMPOZITI NA BAZI SKROBA • Nanokompoziti od plastifikovanog termoplastičnog skroba i glicerolom ojačanog montmorilonita pokazali su veoma dobru disperziju zrnca montmorilonita. FTIR spektroskopija je ukazala na međudejstvo molekula montmorilonita i skroba, te da dolazi do formiranja vodoničnih veza između odgovarajuće hidroksilne gupe montmorilonita i hidroksilne grupe skroba. Osim mehaničkih, poboljšana su i toplotna svojstva nanokompozita skroba. • Osim montmorilonita, za izradu nanokompozita na bazi termoplastičnog skroba korišćene su i druge nano gline, poput kalcijum hektorita i kaolinita. U svim slučajevima došlo je do povećanja modula elastičnosti.
5. AGENS OJAČANJA ZA POLIMERNE ELEKTROLITE ZA PRIMENU U LITIJUMSKIM BATERIJAMA • Jono-provodni čvrsti polimerni elektroliti imaju veliki značaj za izradu raznih elektrohemijskih uređaja, kao što su: dopunjive baterije, gorivne ćelije, elektrohemijske svetlosne ćelije, elektrohromatska stakla i dr.
5. AGENS OJAČANJA ZA POLIMERNE ELEKTROLITE ZA PRIMENU U LITIJUMSKIM BATERIJAMA • Danas se u ovom polju u velikoj meri koriste celulozni kristali u vidu mikrokristalne celuloze. • Samim tim i celulozne nanokristalne niti(whiskers) imaju značajan potencijal kao mehanički ojačavajući agensi za tanke polimerne elektrolite kod litijumskih baterja. • U cilju smanjenja prekomerne jonske provodljivosti, sadržaj punioca je relativno nizak, uglavnom ispod 10 % maseno.
5. AGENS OJAČANJA ZA POLIMERNE ELEKTROLITE ZA PRIMENU U LITIJUMSKIM BATERIJAMA • Nanokompozitni polimerni elektroliti zasnovani na polioksietilenu visoke molekulske mase, pripremaju se od veoma dugih celuloznih nanokristalnih niti i litijum trifluorometil sulfonil imida. • Osnovni uticaj nanokristalnih niti ogleda se u toplotnoj stabilizaciji i poboljšanju modula elastičnosti kompozita iznad temperature topljenja polioksietilen/litijum-trifluorometil-sulfonil-imidnog kompleksa. • Kao punilac, nanokristalne niti daju visoko ojačavajuče efekte uz istovremeno održavanje odgovarajućeg nivoa jonske provodljivosti (u skladu sa zahtevima za litijumske baterije).
5. AGENS OJAČANJA ZA POLIMERNE ELEKTROLITE ZA PRIMENU U LITIJUMSKIM BATERIJAMA • Istraživanja uticaja celuloznih niti na mehanička svojstva nanokompozita obavljena su u vodenoj suspenziji veoma dugih, štapićastih celuloznih čestica sastavljenih od tunikatnih niti i vodenog rastvora polioksietilena. • Nakon isparavanja vode dobijen je čvrst kompozitni film veće toplotne stabilnosti sa aspekta modula elastičnosti kompozita iznad tačke topljenja polioksimetilenske matrice. • Mehanička svojstva kompozita poboljšana su umrežavanjem celuloze putem stvaranja vodoničnih veza između celuloznih niti.
5. AGENS OJAČANJA ZA POLIMERNE ELEKTROLITE ZA PRIMENU U LITIJUMSKIM BATERIJAMA • Dodavanjem plastifikatora postiže se bolja jonska provodljivost, usled smanjenja temperature ostakljivanja i kristaliničnosti, međutim, ovim se smanjuju i mehanička svojstva polimernih elektrolita. Kao plastifikatori koriste se organska jedinjenja niske molekulske mase kao što su: propilen karbonat, etilen karbonat, dimetil karbonat, dioktil ftalat i dr. • Efikasan plastifikator treba da zadovolji sledeće zahteve: • dobro mešanje sa polioxietilenom, • nizak viskozitet, • niska isparljivost, • elektrohemijska stabilnost, • dobra mogućnost rastvaranja litijumovih soli.
5. AGENS OJAČANJA ZA POLIMERNE ELEKTROLITE ZA PRIMENU U LITIJUMSKIM BATERIJAMA • U cilju dobijanja nanokompozitnih polimernih elektrolita poboljšanih mehaničkih svojstava i poboljšane provodljivosti obavljena su istraživanja sa tetraetilenglikol dimetil etrom kao plastifikatorom i celuloznim nitima kao nano-puniocem. • Značajan ojačavajući efekti su ostvareni već sa dodatkom manje količine tunikatnih niti.
6. PRIMENA U BIOMEDICINI • Sa biološkog aspeta, skoro svo ljudsko tkivo i organi sagrađeni su u obliku nanovlaknasth struktura, kao na primer: kosti, dentin, kolagen, hrskavica i koža. Svi oni imaju dobro organizovanu hijerarhijsku vlaknastu strukturu. • U biomedicini veoma su traženi materijali koji služe kao zamena za meko tkivo. Osim što treba da imaju slična mehanička svojstva poput tkiva koje zamenjuju, ovi materijali takođe treba da imaju: • produžen životni vek, • biokompatibilnost, • da nisu trombogenični i • da imaju nizak stepen kalcifikacije.
6. PRIMENA U BIOMEDICINI • U cilju dobijanja biokompatibilnih nanokompozita mogu se koristiti hidrofilna celulozna vlakna bakterije Acetobacter xylinum, prečnika oko 50 nm, u kombinaciji sa polivinil alkoholom. Mehanička svojstva nanokompozita od polivinil alkohola i bakterijske celuloze mogu biti podešena tako da odgovaraju mehaničkim svojstvima kardiovaskularnog tkiva, kao što su aorta i srčani zalisci. • Kompozitni filmovi od svilenog fibriona (protein insekata) i niti tunikatne celuloze pokazali su se pogodnim za primenu u biomedicinu kao medijum u ćelijskoj strukturi ili kao implantatski materijal, pošto su obe komponente hemijski inertne i veoma kompatibilne sa živim tkivom.
6. PRIMENA U BIOMEDICINI • Novu klasu nanokompozita predstavlja hidroksiapatit - bakterijska celuloza. • Veličina kristala hidroksiapatita je u nanorazmeri, a njihova kristaličnost je niska.
6. PRIMENA U BIOMEDICINI • Kristali hidroksiapatita formiraju se kada se fosforizovana vlakna bakterijske celuloze tretirana CaCl2 potope u artificijelni telesni fluid. Tada se kristali hidroksiapatita delimično supstituišu sa karbonatom i poprimaju svojstva prirodnih kostiju. • Samim tim, kompoziti koji sadrže hidroksiapatit slični su biološkom apatitu što ih čini pogodnim za primenu u veštačkim kostima. Hidroksiapatit: Ca10(PO4)6(OH)2
6. PRIMENA U BIOMEDICINI • U slučaju nefosforizovane bakterijske celuloze, pretpostavka je da hidroksilne grupe prvo vezuju jone kalcijuma putem jonsko-dipolnih veza, a potom se oko ovih zarobljenih jona formiraju kristali hidroksiapatita (slika a). • Tokom fosforizacije celuloze, jonske fosfatne grupe vezuju se za lanac celuloze jakim kovalentnim vezama (slika b). Negativne fosfatne grupe u mogućnosti su da zarobe kalcijumove jone stvarajući kalcijum fosfatni kompleks koji deluje kao nukleus hidroksiapatita. Hidroksiapatit dalje raste gradeći komplekse sa fosfatnim jonima (slika c).
7. INDUSTRIJA PAPIRA • Industrija celuloze i papira proizvodi materijale koji se koriste u oblastima komunikacije, ambalaže, potrošnih proizvoda i dr. • Susret materijala na bazi drvnih vlakana i nanomaterijala pruža skoro neograničene mogućnosti industriji celuloze i papira u cilju razvoja novih proizvoda poboljšane funkcionalnosti i veće upotrebne vrednosti. • Papir, sam po sebi, predstavlja odličnu platformu za razvoj nano-vlaknastih kompozita, kao osnove za kvalitetnije štampanje, pakovanje i pametnih komunikacionih medijuma.
7. INDUSTRIJA PAPIRA • TiO2 - celulozni nanokompoziti pripremaju se hidrolizom titanil sulfata u kiselim uslovima u prisustvu celuloznih vlakana. • U specifičnim uslovima, celulozna vlakna omogućuju nukleizaciju i rast TiO2 čestica, stvarajući tako hibridni materijal koji sadrži i do 46% TiO2. Papiri od ovakvog materijala imaju bolje optičko pokrivanje (veća neprovidnost). • Struktura pora ćelijskog zida nesušene vlaknaste mase predstavlja dobar mikro-ambalažni ili enkapsulatorni sistem za širok opseg organskih i neorganskih hemikalija. • Ove supstance su zarobljene u celuloznoj vlaknastoj matrici tokom sušenja vlakana i skupljanja (kolapsa) pora unutar ćelijskog zida.