Antička filozofija II Aristotel

2. Antička filozofija II Aristotel

3. ARISTOTEL (384-322) Rodom iz Stagire, iz liječničke obitelji; odgojen u prirodoznanstvenom i realističnom duhu Kao sedamnaestogodišnjak stupio je u Platonovu akademiju i djelovao u njoj punih 20 godina do Platonove smrti Na poziv Filipa Makedonskog tri godine bio je odgajatelj njegova sina Aleksandra

4. U šetalištima Likeja Aristotel je osnovao svoju filozofsku školu – peripatetička škola • (peripatos= šetalište)

5. Podjela filozofije: • Teorijska (prva filozofija ili metafizika) • Praktička (etika, politika) • Poetička (filozofija umjetnosti)

6. Prva filozofija proučava prve principe bića Prvi principi: tvar, oblik, uzrok kretanja i svrha Postoji hijerarhija oblika, tvar je uvijek ono potencijalno, u mogućnosti, dok je ideja ona što podaruje bitak Iznad svakog oblika postoji viši, savršeniji oblik

7. REALIZAM Ono što postoji je konkretna, pojedinačna ova tu S-TVAR. S-TVAR je OBLIKOVANA GRAĐA prema nekoj SVRSI Njeno postojanje dolazi od TVORCA ili PRVOG POKRETAČA

9. AKT Moment aktualnog bitka (grč. energeia) na temelju kojega zbiljsko jest ono što aktualno jest POTENCIJA Moment mogućeg bitka (grč. dynamis) potencija, moć, mogućnost, možnost na temelju potencije zbiljsko ima mogućnost postati nešto drugo od onoga što jest Kretanje je prijelaz iz potencije u akt

10. Prva supstancija – pojedinačno, konkretno biće, (nedjeljivo), po broju jedno – individuum jest svako živo biće Druga supstancija – općenita bit po kojoj biće jest to što jest (rod, vrsta) – po ideji jedno Druga supstancija može se izreći o prvoj, dok se prva ne može izreći ni o čemu drugome

11. Materija (tvar) kao mogućnost , amorfnost leži između nebitka i bitka kao zbiljnosti u materiji je biće prisutno samo po mogućnosti, dok aktualnost, zbiljnost dobiva po formi. Mogućnost jest realna moć da nešto bude, ali još nije zbiljski prisutno U kamenu je mogućnost statue Hermesa, u sjemenu mogućnost čovjeka

12. Na vrhu hijerarhije oblika jest krajnja svrha svega, čisti oblik koji sve pokreće, a sam je nepokretan NEPOKRETNI POKRETAČ – mišljenje mišljenja BOG Bog je samosvjesna supstancija koja motri sebe sama Bog svojim postojanjem uvjetuje da sve prema njemu ide Čista forma – duh

13. Praktička filozofija • Čovjek nije samo biološko biće. On se razlikuje od svakog drugog živog bića: • čovjek je po prirodi političko biće (fisei zoon politikon) što se ne smije shvatiti u današnjem smislu pojma politički. • Čovjek ostvaruje svoju svrhu tako da se ujedinjuje u zajednicu. Samo tako može postići svoju pojedinačnu prirodu, svoje sklonosti i mogućnosti – činidbom u zajednici. • Zajednica nije puko zajedničko stanište, čopor, horda, radna zajednica pčela, već zavičaj slobodnih građana.

14. čovjek je jedino biće koje ima um i govor (logos). Druga bića se glasaju, mogu doživjeti i izraziti bol i ugodu, ali ne mogu priopćiti korisno i škodljivo, pravedno i nepravedno. Ljudi međusobno djeluju. • Oni komuniciraju. Govor je glasno smisleno očitovanje umske prirode čovjekove koja se očituje u zajednici. On je i rezultat čovjekove društvenosti – obrnuto ne vrijedi. • Da nema zajedništva čovjekov logos bi ostao samo neostvarena mogućnost. Tamo gdje nema polisa nema ni zajedništva.

15. Etika ulazi u područje ljudske prakse kao djelovanja utemeljenog na odluci Svako biće teži prema sebi svojstvenom dobru u kojemu pronalazi svoje ispunjenje Ljudsko dobro je djelatnost duše prema razumu Konačni cilj ljudskih težnji i (moralnog) djelovanja jest eudaimonija (blaženstvo)

16. Aristotelova ETIKA se bavi dobrim življenjem. • Ona ispituje stavove, mnijenja, navike, običaje • ona se oslanja na iskustvo, ne bi li u njemu pronašla odredbu dobra života, dobra djelovanja, dobroga čovjeka. • vrlina vezana uz spoznaju dobra, ali ne kao ideje, već dobra pojedinačne stvari. • Najviše dobro se postiže samo u državi - etika je nužno politika.

17. «Vrlina je… odabiralačka naklonost volje koja se drži sredine u odnosu na nas, razumom određene… To je sredina između dva loša smjera: pretjerivanja i zaostajanja za mjerom» • kukavičluk HRABROST neustrašivost • malodušnost PONOS oholost • škrtost DAREŽLIVOST rasipnost

18. Pravednost je sredina između podnošenja nepravde i nanošenja nepravde. To je krepost koja okuplja sve ostale. • Javlja se na dva načina • 1. pravednost u razdiobama, materijalnih dobara ili časti («Svakome prema zasluzi») • 2. kao ona koja ispravlja i izjednačuje (npr. u nagodbi –ugovorne strane su izjednačene u pravima – «Svi smo mi različiti, ali jednaki» )

19. Pravednost se uozbiljuje u političkoj i građanskoj pravednosti među slobodnim građanima u polisu. • Pojavljuje se kao prirodna i kao zakonska. • ono što je po prirodnom pravu jače i trajnije od konvencije, dogovora. • No, ni prirodno pravo nije apsolutno, vječno i nepromjenljivo (Po prirodi stvari nepravedno je krasti i nekoga umoriti i nema toga zakonodavstva koje bi ikada pripisalo obratno – ali pozitivno zakonodavstvo se prema tome različito odnosi, neko strože, neko blaže.)

20. Eudajmonizam Posjedovanje vrline jest kvalifikacija za dobro djelovanje, no vrlina nije sama sebi svrha, već u blaženstvu, sreći – eudaimonia. • Sreća nije ono što slučajno su-srećemo, već ono na što razboritim djelovanjem sami utičemo. • Dobar je život sretan život • Eudajmonija zapravo znači uspio život, dobar čin, i nema nikakve veze s osobnim probitkom.

21. SVRHA Svjesni svoje svrhe nismo bespomoćni kad trebamo djelovati. Znamo što hoćemo i uočavamo ono što propuštamo. Ciljevi nisu isto što i svrha. Oni su “jedno od mjesta koje želimo na svom putu posjetiti” (npr, zaraditi novac) oni ne mogu biti svrha života Vrsta osobe koja želim biti, način života na koji želim živjeti Kojim poslom ću se baviti i na koji način

22. Najvrijedniji rad je onaj koji ima shrhu u sebi samom Shole – dokolica, slobodno vrijeme, kreativnost, igra Danas se ljudi žure, čak glume žurbu vjerujući da bi svaka pomisao da imaju slobodnog vremena ili da dokoličare pokvarila sliku o njima kao uspješnim ljudima.

23. Uspješni ljudi nemaju ni trenutak vremena za besposlicu i stalno su zauzeti poslom ne bi li zaradili dovoljno novaca kojim bi mogli kupiti slobodno vrijeme Dokolica nije besposlica Besposlica je vrijeme u kojem je čovjek slobodan od posla ili rada kao prisilne djeloatnosti Dokolica je vrijeme u kojem je čovjek slobodan za stvaralaštvo, za igru, za svoje ostvarenje

24. Bit slobodnog vremena je dosegnuta u dokolici; dokolica je pravo slobodno vrijeme Besposlica postaje slobodno vrijeme ako postoje pretpostavke da se ona ispuni bitno ljudskim i uljuđujućim sadržajima Nerad, ubijanje vremena, prepuštenost potrošačkoj izmanipuliranosti

25. Kapitalizam u dvije stotine godine svoga postojanja podriva i ideološki napada dokolicu i profinjenost polaganosti jer one ne donose profit. I škola je izgubila privlačnost kad je prestala biti ono što je prvotno bila – vrijeme i mjesto dokolice. Učenje se pretvorilo u dosadan rad s ciljem često odgođenim za deset i više godina

26. Škola je preorganizirana i preisplanirana Vrijeme za dokolicu nije predviđeno, kao ni vrijeme za tišinu i kontemplaciju Za školske planere bio bi to nerad, prazni hod i neproduktivnost Tehnologija proizvodnje roba primijenjena je na “proizvodnju” znanja. I u jednom i u drugom slučaju traži se brza i jeftina proizvodnja

27. “Jer vladavina nad slobodnima ljepša je od despotske vladavine i više je praćena vrlinom. Osim toga, ne treba neki polis cijeniti sretnim i hvaliti zakonodavca zbog toga što je građane uvježbao da vladaju susjedima, jer to upravo sadrži veliku pogibelj. Jasno je naime da će i od samih građana onaj tko to može nastojati da to isto pokuša ne bi li, ako može, gradom zavladao. ...

28. Isto je naime ono najbolje i pojedincu i zajednici, i to treba da zakonodavac usađuje u duše ljudi: da ratnička uvježbavanja treba provoditi ne zato da bi se pokoravali oni nevrijedni, nego prije svega da ne bi sami bili drugima podvrgnuti. ...

29. A da zakonodavac treba više nastojati oko toga kako bi zakone o ratništvu i ostale uredbe usmjeravao radi življenja u slobodi i mira, o tome svjedoči i ono što se zbiva. Naime najveći broj takvih polisa se doduše ratom spašava, no propada nakon što stekne vlast. Zahrđaju poput željeza, našavši se u miru. A krivac je zakonodavac koji ih nije odgojio za življenje u slobodi.“ Aristotel, Politika

30. Shole je bitna riječ i stvar cjelokupne Aristotelove filosofije o onom ljudskom. Samo onaj tko je za shole sposoban jest građanin u pravome smislu riječi, kao što i samo onaj polis koji svoje građane za nju odgaja i na nju usmjerava zavređuje doista ime polisa, kao otvorenog mjesta povijesnog zajedništvovanja ljudi, bogova i svega što jest. Damir Barbarić, Grčka filosofija

31. Prema Aristotelu, stvari se u okružju čovjekova života mogu razlikovati kao za život nužne i, s druge strane, dobra: ''Stvari koje ljubimo radi nečeg drugog, bez kojih je život nemoguć nazivamo nužnima... a one koje ljubimo radi njih samih i kada iz njih ne slijedi ništa drugo, dobra su u pravom smislu. Jer nije tako da se ovo izabire radi onoga a ono pak radi drugoga, nego se negdje stane.''

32. PONOS Kao ljudi koji živimo u perspektivi svrhe postižemo rezultate na koje možemo biti ponosni, i ne samo mi već i oni do kojih nam je stalo, s kojima živimo i radimo. To nam daje snagu da činimo ono što je ispravno pa makar postojali i jaki pritisci.

33. Osjećaj zadovoljstva kojeg imamo mi i ljudi do kojih nam je stalo kao rezultat onoga što smo postigli • Oni koji zdravu količinu samopoštovanja imaju više snage da učine ono što je ispravno, makar postojali i jaki pritisci

34. Neki ljudi misle da su nosioci svih zasluga, izvor svih dobrih ideja, da je njihov rad najvažniji, da ne trebaju pomoć drugih. • SKROMNI LJUDI NE MISLE DA SU MANJE VRIJEDNI ONI JEDNOSTAVNO O SEBI MISLE MANJE

35. Oholi misle da su središte svih stvari; svaka razlika u mišljenju stvara sukob tipa pobijediti ili izgubiti. • Potreba da stalno pobjeđuju motivira ih da racionaliziraju, prikivaju, prepiru se, lažu. Učinit će sve kako bi izbjegli loš dojam • Potreba da se uvijek bude u pravu je naporan način života • Oni su usamljeni jer egoizam uvije razdvaja ljude; to je odvajanje od vlastite prave ličnosti; sprečavaju dobivanje povratnih informacija (novih ideja, prijedloga)

36. Oni koji sumnjaju u sebe dovoljno ne vole i nemaju povjerenja u vlastiti sud. Ne žele uzrokovati nemir ili se uzdignuti iznad gomile • Imamo mogućnost izbora ali neki su ljudi izabrali da obezvrijede svoje živote • NITKO VAS NE MOŽE OBEZVRIJEDITI BEZ VLASTITOG DOPUŠTENJA

37. Osobe niskog samopoštovanja teško mogu: • nekoga pohvaliti… …jer nije dovoljno vrijedna da bi kome bilo stalo do njene pohvale • primiti pohvalu… …jer ne vjeruje da ju je zaslužila

38. Tražiti pomoć… ….nije dovoljno vrijedna da bi tko na nju trošio svoje vrijeme • Tražiti informaciju… ….misli da bi ju trebala znati

39. Reći kome da se s njim ne slaže… …misli da će druga osoba imati loše mišljenje o njoj • Izreći kritiku… …druga osoba je vrjednija i ne može je kritizirati

40. Izraziti opravdanu ljutnju, reći da nešto neće učiniti a da se pritom ne osjeća krivom, izraziti opravdano zadovoljstvo… …boji se da će je druga osoba odbaciti • Primiti kritiku… …kritika povećava osjećaj manje vrijednosti

41. Reći svoje mišljenje na sastanku… …misli da ono što će reći nije dovoljno pametno • Govoriti pred većom skupinom… …boji se kako će je toliki ljudi procjeniti

42. Zahtijevati kvalitetnu uslugu… …boji se da će ostaviti loš dojam • Prihvatiti odbijanje… …osjećaj vlastite vrijednosti ovisi o tome kako su je drugi ljudi prihvatili

43. Odgovoriti na podcjenjivanje… …nije sigurna da će u tome uspjeti • Ući u sobu punu ljudi… …svi će gledati u nju i uočiti njene nedostatke

44. Stvoriti i održati kontakt očima za vrijeme razgovora… …boji se da će druga osoba uočiti njenu nesigurnost • Odbiti uvlačenje u tuđe manipulacije… …želi se svidjeti i biti prihvaćena

45. Reći ljudima kako se osjeća… …smatra da njeni osjećaji nisu važni • Jasno reći što misli… …ne želi otkriti svoje mišljenje dok ne vidi što misli druga osoba tako da joj se može prilagoditi.

46. Dobro se osjećam… …ne trebam potvrdu od drugih ljudi da bih imao osjećaj važnosti- Uravnoteženo samopoštovanje mi pomaže da moj ego i želja da me ljudi prihvate… …ne utječu na moje odlučivanje

47. ARISTOTELOV EUDAJMONIZM nije HEDONIZAM (hedone = užitak) • Takvo stanovište su zastupali predstavnici jedne od sokratovskih škola - Kirenjani, a aktualno je i u modernoj filozofiji. • J. Bentham i hedonističkim utilitarizmom ljudsko djelovanje vođeno prirodnim motivima – ono želi izbjeći bol, patnju, neugodu i što je moguće više dovesti do zadovoljstva, ugode, osjećaja sreće. • izbjegavanje neugode i povećanja ugode. Temeljno načelo ove etike je postizanje «najveće moguće sreće najvećega broja ljudi».

48. Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu, odnosno umanjuje neugodu, BENTHAM predlaže uvođenje hedonističkoga računa, Ugoda i neugoda se mjere: • intenzitet ugode i neugode, • trajanje i stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili neugodu, • podnošljivost posljedice i njezina čistoća

49. J. S. MILL: «Bolje biti nezadovoljan Sokrat, nego zadovoljna svinja.» • Hedonistički utilitarizam dovodi do posvemašnjega individualizma • Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici, ne govori o tome da je tu poželjnu stvar moguće smatrati vrijednošću. • Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara, ne mari za pravednost.

50. O pjesničkom umijeću TRAGEDIJA je oponašanje ozbiljne i cjelovite radnje primjerene veličine ukrašenim govorom, i to svakom od vrsta ukrašavanja napose u odgovarajućim dijelovima; oponašanje se vrši ljudskom akcijom, a ne naracijom, i ono sažaljenjem i strahom postiže očišćenje takvih osjećaja.