1 / 16

NEOGEN

NEOGEN. granica između paleogena i neogena nije obilježena nekim dramatičnim zbivanjima, ni u evolucijskom, ni u tektonskom smislu sve četiri neogenske epohe imenovao je Charles Lyell , 1833, a to na temelju podjele marinskih sedimenata u Francuskoj i Italiji. Klima neogena.

gates
Download Presentation

NEOGEN

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript

  1. NEOGEN

  2. granica između paleogena i neogena nije obilježena nekim dramatičnim zbivanjima, ni u evolucijskom, ni u tektonskom smislu • sve četiri neogenske epohe imenovao je Charles Lyell, 1833, a to na temelju podjele marinskih sedimenata u Francuskoj i Italiji

  3. Klima neogena • tijekom miocena klima je bila toplija nego danas • krajem miocena globalni morski nivo pao je za 50-ak metara - "mesinski događaj" ("mesinska solna kriza") • početkom pliocena započinje zatopljenje (subtropski uvjeti), globalni morski nivo raste i tijekom donjeg pliocena bio je viši nego danas • potkraj pliocena (prije 3 milijuna godina), sjeverna hemisfera Zemlje zahlađuje – razdoblje "ledenog doba" koje traje i danas • promjena planktonske zajednice sjevernog Atlantika • pojava morena u prostoru sjevernog Atlantika i na Islandu • najjasniji tragovi "ledenog doba" u pleistocenu • četiri razdoblja kontinetalnih oledbi - glacijali • klimatske oscilacije i tijekom glacijala i tijekom interglacijala (18 glacijalnih ekspanzija) (1500.-1850. godine - "malo ledeno doba") • glacijalni intervali započinjali su sporije, a završavali brže (zadnji je započeo prije 100 tisuća godina, maximum je imao prije 18 tisuća godina, a topljenje leda dešavalo se u intervalu izmedu 15-8 tisuća godina)

  4. pleistocenski sedimenti na prostorima koji nisu bili zahvaćeni glacijacijom pokazuju pravilnu cikličnost • sedimenti šumskog tla bogati polenom • sedimenti prerija i šuma četinjača • les

  5. dokazi koji upućuju na postojanje velikih kontinentalnih oledbi vrlo su jasni • eratički blokovi • morene • depresije zaostale nakon otapanja ledenjaka • izdizanje terena nakon otapanja ledenjaka • formiranje ledenječkih dolina "U" oblika • fosilni "zapis"

  6. Beringija • Grenland i Antartika - ledeni pokrovi koji nalikuju onima iz pleistocenskih glacijala (25 milijuna km3) • tijekom pleistocenskih glacijala volumen leda je bio 3 puta veći nego danas, uz prosječnu debljinu ledenih pokrova od oko 2 km • sniženja globalne morske razine za 100-120 m u odnosu na današnju (usječene riječne doline danas su podmorski kanjoni) • tri glacijalna centra - Sjeverna Amerika, Grenland, Skandinavija • hladnija golfska struja

  7. Uzroci glacijacije • "automatska glacijacija" • gibanja kontinenata • orogenetska aktvnost • smanjenje Sunčeve aktivnosti • formiranje panamske prevlake • promjena orbitalnih parametara Zemlje (Milankovićevi ciklusi) • promjene gibanja i orijentacije Zemlje prema Suncu postupno i različito mijenjaju intenzitet Sunčeva zračenja na različitim dijelovima Zemlje • tijekom razdoblja većeg smanjenja intenzitete Sunčeva zračenja na Zemljinim polovima, na njima dolazi do oledbi

  8. Paleogeografija neogena na prostoru Tethysa • tijekom oligocena i početkom miocena, zbog približavanja Afrike Euraziji, Tethys se znatno sužava, te se kolizijom Jadranske ploče i Eurazije izdižu planinski lanaca Dinarida, Helenida (u Grčkoj) i Taurusa (u Turskoj). • sjeverno od tih izdignutih planinskih lanaca "zaostaje" jedan krak Tethysa koji se naziva Paratethys

  9. Paratethys je od Tethysa bio odvojen izdignutim planinskim lancima, a sa njegovim sjevernim dijelom bio je vezan u području Rhone i Alpi, te se preko današnjeg Panonskog prostora, Crnog i Kaspijskog jezera, protezao dalje na istok

  10. U sarmatu puca veza između Paratethysa i Tethysa u području Rhone i Alpi, te Paratethys postaje ogromno jezero koje postupno oslađuje • istovremeno, na području današnjih Sirije i Iraka, kolizijom Afričke i Eurazijske ploče, prekida se veza Tethysa sa indopacifičkim prostorom na istoku - formira se Sredozemno more

  11. krajem miocena dolazi do potpunog isušivanja Sredozemnog mora • Paratethys se raspao na niz manjih bazena; Panonski, Dacijski, Egejski, Crnomorski i Kaspijski • bazeni nastali raspadom Paratethysa najvećom dijelom su isušili, ili su pak od njih zaostala velika jezera (npr. Kaspijsko jezero)

  12. Razvoj neogena u području centralnog Paratethysa • u području sjeverozapadne i istočne Hrvatske • između Bavarske i Karpata - centralni Paratethys - njegov najveći dio predstavlja panonski bazenski sustav - ograničen Alpama, Karpatima i Dinaridima • naslage panonskog bazenskog sustava nalježu ili na oligocenske kopnene naslage ili na još stariju podlogu • do karpata - bazen Hrvatskog Zagorja i Sjevernohrvatski bazen • od karpata - jedinstveni taložni prostor • zbog diferenciranag kretanja tektonskih blokova formiraju se depresije (potoline) • naslage u depresijama debljine su između 4-7 km • do konca badena su marinske, a od sarmata brakične, odnosno jezerske

  13. Korelacija podpovršinskih naslaga iz depresija (potolina) panonskog prostora (INA-Naftaplin)

  14. Razvoj neogena u području Vanjskih Dinarida • tijekom neogena taloženje se na prostoru Dinarida odvijalo jedino u mjestimičnim izoliranim jezerima zaostalim nakon njihova izdizanja • naslage takvih okoliša danas nalazimo u poljima (depresijama) sjeverne i srednje Dalmacije; na područjima Knina, Miočića, Sinja • u ovim depresijama tijekom miocena i pliocena taložili su se lapori, gline, vapnenci vapnenački konglomerati, a mjestimice ima i lignita i tufova • zbog izoliranosti prisutne su endemske životne forme bez izrazitije provodnosti • na prostoru Vanjskih Dinarida ima i glacijalnih i fluvioglacijalnih sedimenata pleistocena, npr. morene na Rujanskoj kosi i na Krasnom polju Velebita • tijekom holocena mjestimice se formiraju i sedrene barijere, pa su tako na Korani nastala Plitvička jezera

  15. Razvoj neogena u području Jadranskog bazena • neogenska sedimentacija na "hrvatskom" dijelu Tethysa odvijala se na prostoru današnjeg Jadranskog mora (bazena) • povremene i mjestimične emerzije za koje su vezane kopnene (slatkovodne) naslage (npr. na Pagu). • najduža emerzija na prijelazu oligocen-donji miocen • na kraju micena - evaporiti • debljina naslaga neogena oko 800 m • depresije - Jadransko-Jonska, Dugootočka, Padska, Venecijanska • tipičan profil neogena vidljiv je unutar bušotina iz središnjih dijelova Jadranskog mora • pliocen na Palagruži • na Korčuli, Lastovu, Mljetu, Hvaru i Susku ima i eolskih sedimenata pleistocena • tijekom pleistocena u marinskom prostoru Jadrana odvijalo se taloženje pjesaka koji su još i danas necementirani

More Related