110 likes | 347 Views
Talcot Parsons. 1902-1979. Osnovni cilj Parsonsove teorije je stvaranje apstraktnih analiti č kih koncepata koji ć e biti tako poredani da odrazavaju bitne karakteristike svih ljudskih dru š tava. 1937. Struktura socijalne akcije u kojoj formulira svoju voluntaristi č ku teoriju akcije.
E N D
Talcot Parsons 1902-1979
Osnovni cilj Parsonsove teorije je stvaranje apstraktnih analitičkih koncepata koji će biti tako poredani da odrazavaju bitne karakteristike svih ljudskih društava. 1937. Struktura socijalne akcije u kojoj formulira svoju voluntarističku teoriju akcije. Osnovni koncepti (blokovi od kojih se gradi teorija) a)Akteri koji su sposobni djelovati b)Ciljevi koje akteri žele ostvariti c)Izbori koje akteri čine medju alternativnim mogućim sredstvima za ostvarenje ciljeva; d) Ograničenja koja dolaze iz bioloških i ekoloških izvora; e) Norme i vrijednosti koje utječu na izbor ciljeva i sredstava. Prema tome akteri čine izbor u uslovima bioloških, ekoloških i, najvažnije, normativnih ograničenja
Norme, vrijednosti, “ideje” Aktor sredstva Ciljevi Situacioni uvjeti
Za Parsonsa to je osnovna “jedinica” socijalne akcije. To je osnovni “blok” od kojeg se gradi teorija. Ako želim objasniti odluku studenata da se studira • Studenti su akteri • Oni postavljaju cilj, upis i završavanje fakulteta • To se zbiva u društvu na u kojem se obrazovanje vrednuje na odredjeni način, u kojem djeluj odredjena norma-da se korumpira ili ne za upis. (sredstvo za upis) • Sitacioni uvjeti – od akterovih mentalnih sposobnosti, ekonomsko socijalne situacije obitelji. Teorije se razlikuju koliko gledaju aktera kao autonomog (on sam donosi odluke) od onih koje naglašavaju situacione faktore koji ga navode na odluke.
Socijalni sistem (1951) Tu se naglasak mijenja od individualne akcije prema interakciji individualnih akcija i ograničenjima koja proizlaze iz stabilnih obrazaca ponašanja proizašlih iz instituicionaliziranog ponašanja. (Naše odluke iz kojih proizlazi da se upisujemo na sveučiliste proizlaze iz očekivanja u društvu da imamo obrazovanje koje garantira uspješno vršenje uloga) Važno je da individualni akteri budu motivirani da djeluju u skladu sa zahtjevima sistema. Od tuda naglasak na važnosti vrijednosnog sistema. (Mi moramo vednovati znanje uspjeh zasnovan na profesionalnim kriterijima, moramo biti motivirani za postizanjem uspjeha onako kako je sistemski definiran).
Interakcije ljudi su medjuzavisne zbivaju se u institucionalnoj strukturi (akcija studenta zbiva se u strukturiranim sistemima obitelji i obrazovnom sistemu). Socijalna interakcija je ona koja uzima u obzir djelovanje drugih. To se analizira kroz koncet uloge Pošto su norme i vrijednosti ključne za funkcioniranje socijalnih sistema ključnu ulogu ima sistem socijalizacije. To je sistem u kojem pojedinci uranjaju u vrijednosti i očekivanja društva (prenosi se opreko obitelji, prijatelja, škole, masovnih medija). Toward a General Theory of Action (1951) Svaki sistem akcije je odredjen sistemom (pattern variable) obrazaca varijabli u obliku dihotomija • afektivnost- afektivna neutralnost • Univerzalizam-partikularizam • Difuznost-specifičnost • Postignuće - pripisanost
Ad 1) porodični odnosi, odnosi medju prijateljima zasnovani su na afektivnosti, birokracija funkcionira na temelju afektivne neutralnosti Ad 2) krćanska zajednica funkcionira na pricipu univerzalnosti –Pavle; nisi više niti Grk niti Egipćanin nego kršćanin; moderna ideja ljudskih prava. tradicionalna zajednica funkcionira na temelju partikularnosti: nije grijeh prevariti stranca ali je grijeh prevariti suplemenika Ad 3)u plemenu svatko radi sve, u modernoj organizaciji imamo striktnu podjelu rada Ad 4) status zasnovan na rodjenju od onoga zasnovanog na uspjehu. Moderna društva se pomiču : od afektivnosti prema afektivnoj neutralnosti, od partikularizma prema univerzalizmu, od difuznosti prema specifičnosti, ad pripisanosti prema postignuću.
Osnovni nivoi sistema: Kulturni sistem (vrijednosti, norme, ideje) Socijalni sistem (statusi i uloge) Sitem ličnosti (potrebe i orijentacije) Postoje socijalni mehanizmi koji uskladjuju djelovanje ovih raznih nivoa. • Mehanizam socijalizacije osigurava da kulturni obrasci (vrijednosti, norme, jezik, simboli) bivaju internalizirani unutar sistema ličnosti. • Mehanizam socijalne kontrole osigurava da sistem uloga i statusa funkcionira bez frikcije (tj. da socijalni sistem bude u ravnoteži)
Working papers in the Teory of Action. (1953) Ako sistem želi preživjeti i dalje se razvijati mora riješiti četiri osnovna problema (AGIL shema) A (adaptation)=adaptacija. Osiguanje resursa iz okoline i njihova distribucija . G (goal attainment) postizanje ciljeva = mobilizacija resursa za postizanje ciljeva sistema, postavljanje prioriteta i njihovo ostvarivanje I (integration) unutar sistema (koordinacija i prilagodba unutar sistema) L Latent pattern maintenance – osiguranje da akteri igraju uloge (motivacija). Da želim studirati, da se trudim i sl. Takodjer i mehanizmi za razriješenje unutarnjih napetosti.
Parsonsov evolucionizam (Societies: Evolutionary and Comparative Perspective 1966; The System of Modern Societies 1971) Osnovni mehanizam evolcije je diferencijacija i integracija. Kako se društvo više diferencira (na pr. Razvija specijalizirane podsisteme i posebno upravljačku strukturu i tako povećava svoju kontrolu nad okolinom-od poljoprovrede do moderne industrije) Prema tome društvo napreduje odjednostavnijih(nediferenciranih) struktura pema sve složenijim (diferenciranim) strukturama. Specijalizacija i razvoj integrativnih mehanizama. Razvoj tržišta znači pdjelu rada podjela rada znači razvoj trgovine, razvoj trgovine znači razvoj financijskog sistema, financijski sistem i specifična tržišta vode do razvoja burze, razvoj burze do regulacije burzovnog poslovanja.
Kritika Parsonsa Prenaglašva vrijednosni sisem, integraciju- zanemaruje konflikt i promjenu (zadnje dvije knjige Pasons vjerojatno i piše kao odgovor na kritiku da zanemaruje promjenu). On prenaglašava konformizam a zanemaruje inovaciju. Svaki pritisak na promjenu, svaki radikalizam su “patološki” jer ugrožavaju stabilnost društvenog sistema. Mills ga kritizira da je sistem kategorija previše apstaktan i da zapravo ne pomaže u empirijskoj analizi. Gouldner ga kritizira da je apologet modernog kapitalizma.