1 / 75

Psihodetektivske priče

Psihodetektivske priče. Priča 1. Zamislite da ste klinički psiholog i da vas telefonom poziva majka dječaka čija ličnost se iznenada i dramatično promijenila.

gunther
Download Presentation

Psihodetektivske priče

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Psihodetektivske priče

  2. Priča 1. Zamislite da ste klinički psiholog i da vas telefonom poziva majka dječaka čija ličnost se iznenada i dramatično promijenila. Majka: “Do sada je bio zlatno dijete, a odjednom se promijenio, postao čangrizav, naduren i drzak te spreman udariti svakoga na najmanji povod. Ono što me je zaprepastilo je što je prošle noći svom snagom počeo tući svog brata. Ne znam što bi se dogodilo da ih nismo razdvojili. Do sada u životu nisam nikada vidjela nekoga tako razjarenog.” Koje bi bilo vaše prvo pitanje majci?

  3. Priča 2. Dok uživate na nekoj zabavi, prilazi vam vrlo popularni bivši boksač. Nakon nekoliko neobaveznih riječi o ravnopravnosti spolova počinje: “Prošli tjedan se moj sin obratio majci rekavši da kada dovoljno poraste namjerava postati djevojka. Kada ga je žena upitala odakle mu takve šašave ideje odgovorio je da su dječaci jako grubi i da više voli biti s djevojčicama. Znam da je uvijek bio mamina maza, ali u svakom slučaju ne bih želio da moj sin promijeni spol.” Koje bi bilo vaše prvo pitanje ocu?

  4. Priča 3. Kao dječjem kliničkom psihologu majka vam dovodi svoju kćer: “Ona je oduvijek bila osjetljiva, ali mislim da se razvijala sasvim dobro sve do nedavno kada su se pojavile neke čudne ideje. Dok smo se vozile autoputom rekla je da može slupati sve automobile na putu samo ako podigne ruke u vis. Mislila sam da se šali, ali ona je pri tomu imala sasvim ozbiljan izraz lica. Sljedeći put je htjela izaći u dvorište dok je pljuštalo i grmilo i bila je ljuta što nisam zaustavila kišu. Sada me svaku večer moli da pripazim na to vise li joj noge s kreveta, jer je čudovište može zgrabiti. Ono što me brine je vjeruje li ona odista da se sve to može dogoditi. Ne znam je li poludjela ili gleda previše filmova na televiziji.” Koje pitanje biste prvo postavili?

  5. U sva tri slučaja prvo pitanje je jednako: Koliko vaše dijete ima godina? Parafraze priča kojima Wenar uvodi čitatelje u knjigu Developmental Psychopathology (New York, McGraw-Hill, Inc., 1994.) (prema Jerković, I. i Kondić, K. (2003).)

  6. Dijete osnovnoškolske dobi

  7. Kutak za aforizam • Čovjekov život se može podijeliti u tri razdoblja:  • "Moj tata je jači od tvog tate",  • "Ali tata, ne shvaćaš ti to", • "Moj tata je uvijek govorio..."

  8. Patricija, 6 i pol godina, crtež čovjeka Ivan, 10 i pol godina, crtež čovjeka

  9. Andrej, 6 godina, crtež čovjeka Petra, 6 godina, crtež čovjeka

  10. Sličnosti i razlike • Postoje jasni obrasci koji se javljaju u određeno doba – opće značajke koje označavaju uobičajeni razvojni obrazac, no oni nisu kriterij koje svako dijete određene dobi treba postići. • Svako dijete je zasebna jedinka, jedinstveno po utjecaju nasljeđa, kulture, obitelji, okoline, zdravlja... – jedinstvena ličnost.

  11. Razvojne karakteristikeosnovnoškolske djece

  12. Tjelesni razvoj • Kognitivni razvoj • Razvoj pažnje • Razvoj pamćenja • Razvoj govora • Emocionalni i socijalni razvoj • Razvoj pojma o sebi

  13. Razvoj djeteta predškolske i rane školske dobi

  14. Razvoj djeteta predškolske i rane školske dobi • Tjelesni razvoj – promjene u tjelesnom izgledu i motoričkim vještinama • Motorički razvoj –povećana mišićna kontrola – fina motorika (zakopčavanje, vezanje cipela, izrezivanje škarama, precizno bojenje površina...)

  15. Čitanje i pisanje Šestogodišnje i sedmogodišnje dijete: • Prepisivanje s ploče teško je šestogodišnjacima i ne treba to tražiti od njih • Teško im je ostavljati razmak između riječi i ostajati na istoj crti pri pisanju. • Sposobnost slijeđenja očima dovoljna je za uspješno čitanje. • Ispravno i sigurno rabi olovku (7 godina). • Sigurno povlači okomite, vodoravne i kose crte. • Sve uspješnije piše slova i brojke. • Još je sklono zrcalnom izvrtanju slova i brojki te likova koje precrtava.

  16. Spremnost za školu Djeca se znatno razlikuju u trenutku upisa u školu. Razlikuju se po spremnosti za školu. Mirna je povučena, tiha djevojčica. Premda ima šest godina i osam mjeseci, teško joj ide skoro sve što se radi u školi. Spora je, dugo traži bilježnicu ili pribor u torbi. Piše sporo i s velikim naporom, neki su joj znakovi kao u ogledalu, a ono što je napisala često briše. Ne može izdvojiti početni glas neke riječi i pri tome katkad zaplače. Na odmoru je vedrija, ali pretežno gleda kako se djeca igraju. Jedva čeka odlazak kući, brzo sve nagura u torbu i žuri, skoro trčeći kući. Dževdet Hadžiselimović, prof. psiholog: SPREMNOST ZA UČENJE ČITANJA, URL: http://www.hud.hr/w-clanci/spremnost.html

  17. Kognitivni razvoj – Jean Piaget - Predoperacijsko razdoblje (2 – 7 godina) • Konkretnost – dijete je usmjereno na razmišljanje o prisutnim predmetima ili onima koji su povezani s trenutnom situacijom. • Ireverzibilnost – nemogućnost logičkog povezivanja uzajamno ovisnih predodžaba. • Egocentrizam – dijete se ponaša kao da svi oko njega znaju ili vide ono što i ono opaža ili zna. • Centracija – usmjeravanje na samo jedan aspekt situacije.

  18. Piaget - Predoperacijsko razdoblje (2 – 7 godina) • Ovisnost o percepciji – usmjerenost na trenutno stanje ili oblik onoga što dijete opaža. • Transduktivno prosuđivanje – nemogućnost međusobnog povezivanja i uspoređivanja poznatih pojmova; dijete još ne koristi induktivno i deduktivno rasuđivanje. • Ograničenja predoperacijske misli ometaju dijete u logičkom prosuđivanju koje počiva na načelima konzervacije (mase, težine, volumena, kontinuirane veličine, broja) • A • B

  19. Što savjetovati učiteljima? • SMISLENO UČENJE MOGUĆE JE SAMO AKO ODGOVARA RAZINI KOGNITIVNOG RAZVOJA; POTREBNO JE POTICATI AKTIVNO UKLJUČIVANJE – ŠTO VEĆI BROJ RAZLIČITIH AKTIVNOSTI KOJE ĆE DJECI OMOGUĆITI IZRAVNU INTERAKCIJU S OKOLINOM.

  20. Razvoj pažnje • Hotimična pažnja djeteta između 6 i 7 godina varira od 10 do 15 minuta. • Trajanje aktivnosti može biti i do sat vremena s povremenim otklonima kao spontanim odmorima.

  21. Razvoj pamćenja PAMĆENJE – razvoj pamćenja je rezultat povećanja upotrebe strategija pamćenja, povećanje složenosti strategija – npr. kod ponavljanja povećanje broja čestica – mlađa djeca ponavljaju ovako: (yard, yard, yard; cat, cat, cat; man, man, man; desk, desk, desk), a starija: (yard, cat, man, desk; yard, cat, man, desk). Djeca od 7 do 10 god. koriste mehaničko ponavljanje, a zatim počinje strukturiranje ponavljanja.

  22. Razvoj pamćenja • Metamemorija - znanje o vlastitom pamćenju i strategijama koje nam pomažu da bolje pamtimo - djeca u dobi 5 do 6 god. shvaćaju da se poznate čestice lakše pamte od nepoznatih, kraće od dužih, da je prepoznavanje lakše od dosjećanja, da tijek vremena doprinosi zaboravljanju - u drugim područjima metamemorija je relativno ograničena (učenje smisla i dr.). • Mlađa djeca sklona preuveličavanju sposobnosti upamćivanja - starija djeca su realističnija.

  23. Što savjetovati učiteljima? • POTREBNO JE OMOGUĆITI OPAŽANJE OKOLINE SVIM OSJETILNIM PUTOVIMA RADI ODRŽAVANJA PAŽNJE I BOLJEG UPAMĆIVANJA – TAKO DOBIVENI PODACI SE MOGU BOLJE KOMBINIRATI S VLASTITIM ISKUSTVIMA I PREDODŽBAMA. • POVEĆAVATI MOTIVACIJU DJETETA SMISLENOŠĆU MATERIJALA TE POVEZIVANJEM S POSTOJEĆIM ISKUSTVIMA DJETETA. • POTREBNO JE POUČAVANJE UČENJA I KOMUNIKACIJSKIH VJEŠTINA.

  24. Razvoj govora U dobi od 5 do 6 godina većina djece svlada osnove materinskog jezika, rabe sve vrste rečenica kao i odrasli. Djeca sa 6 do 7 godina su usvojila artikulaciju, ali zbog ispadanja prednjih zuba mogu imati “nečistoće” u izgovoru. Usvojila su gramatička pravila, ali još uvijek više griješe od odraslih, griješe u padežu i broju. Upotreba govora u predškolskoj dobi može biti posve egocentrična, djeca često govore sama sa sobom, upotrebljavajući posebne riječi; egocentrični govor se još često sreće u 1. razredu kad djeca nešto pišu ili računaju. Prvoškolci također ne razumiju promjenu smisla u rečenici ako se neki dijelovi različito naglašavaju.

  25. Emocionalni razvoj • 5 – 6 godina – mogu doživjeti ambivalentne emocije (opisuju kao jednu za drugom), do punog razumijevanja i govornog izraza ambivalentnih emocija potrebno je više godina razvoja • 6 godina – djeca razumiju diferencirane izraze za emocionalna stanja i aktivno upotrebljavaju polovicu riječi za emocije koje pasivno posjeduju Ljutnja kod djeteta u dobi 6 – 7 godina: • Sve su rjeđe eksplozije bijesa Emocionalna kontrola kod djeteta u dobi 6 – 7 godina: • Kontrolira svoje ponašanje samousmjeravajućim govorom • Uviđa negativan učinak nekontroliranog emocionalnog reagiranja

  26. Strahovi: Brojna istraživanja su potvrdila da djeca školske dobi imaju vrlo često izražene strahove i fobije. Neki od čestih strahova šestogodišnjaka: od posjekotine, krvi, zvukova (neugodan glas, zvono...), od duhova, vještica, da je netko pod krevetom, da će se netko izgubiti, da će se mami nešto dogoditi, od vode, groma, munje, od samoće... Neki od čestih strahova sedmogodišnjaka: od mraka, tavana, podruma, sjena, duhova, vještica, špijuna, ljudi koji se skrivaju u ormaru, pod krevetom, strahovi koji nastaju nakon pričanja strašnih priča, filmova, pojačava se strah od gubitka ljubavi (roditelja, odgajatelja)... Emocionalni razvoj

  27. Razvoj pojma o sebi • Djeca, na osnovu pohvala i komentara okoline i usporedbe s drugom djecom, vrednuju svoje osobine, stvaraju mišljenje o vlastitoj vrijednosti i povezuju osjećaje s onim što misle o sebi. • Dijete ove dobi je osobito sklono usvajanju “bespomoćnosti” – osjećaja nekompetentnosti, ako mu se ponavljano upućuju kritike, osobito ako to rade odrasle osobe.

  28. Odnos prema vršnjacima • U predškolskom dobu djeca uče vještine dogovaranja i suradnje u igri. • Prijatelji su za dijete oni koji su prema njemu dobri i s kojima je lijepo igrati se. Prijateljstva su u toj dobi često privremena. Stabilnost prijateljstava povećava se s dobi djece. • Djeca u dobi od 5 do 7 godina još uvijek ne prave razliku između “dobrih” i “najboljih” prijatelja.

  29. Što savjetovati učiteljima? • TREBA OMOGUĆITI EMOCIONALNO RASTEREĆENJE KROZ IGRU. • UČITELJI TREBAJU PRIHVATITI UČENIKE ONAKVIMA KAKVI JESU I STVARATI NORMU DA JE SVAKI UČENIK VRIJEDAN I DA SU SVI TU DA UČE. • POTREBNO JE SVAKOM DJETETU OMOGUĆITI DA SAMO PLANIRA I DO KRAJA PROVEDE ZAMIŠLJENU AKTIVNOST UZ OSJEĆAJ USPJEŠNOSTI I KOMPETENTNOSTI. • DJECU TREBA PODUČAVATI DA SE USPOREĐUJU SAMA SA SOBOM I DA UOČAVAJU SVOJ NAPREDAK. • TREBA POMOĆI DJETETU DA UZ UVAŽAVANJE SVOJIH ŽELJA UVIDI I ŽELJE I POTREBE DRUGIH – TO MU TREBA RAZLOŽNO OBJASNITI. • POTREBNO JE ORGANIZIRATI RAZNOLIKE AKTIVNOSTI – TAKO ĆE SVAKO DIJETE IMATI PRILIKU POKAZATI INICIJATIVU I BITI USPJEŠNO. NA TAJ NAČIN SE IZBJEGAVA OSJEĆAJ INFERNIORNOSTI U NATJECATELJSKIM SITUACIJAMA.

  30. Razvoj djeteta od 8 do 10 godina

  31. Tjelesni razvoj • Usporava se rast; za razvoj mišića potrebno je puno vježbe. • Postoje velike razlike među djecom. • Djeca savladavaju mnoge vještine kao što je plivanje, vožnja bicikla, igranje nogometa, vožnja koturaljki i dr. Djeca u ovom periodu pokazuju snažnu potrebu za kretanjem koja u određenoj mjeri opada s početkom puberteta. • Razvoj fine motorike

  32. Tjelesni razvoj Djevojčice počinju naglo rasti u desetoj godini i do dvanaeste su više i teže od dječaka (u periodu su najintenzivnijeg razvoja), a dječaci tada tek ulaze u tu etapu.

  33. Što savjetovati učiteljima? Vizek-Vidović, V. i dr. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP – VERN

  34. Kognitivni razvoj • Napredovanje kroz razdoblje širenja kompetencija • Piaget – razdoblje konkretnih operacija – sposobnost da se uzimaju u obzir dva aspekta problema istodobno – djeca te dobi još uvijek ne razmišljaju poput odraslih – mogućnost logičnog razmišljanja i mogućnost konzervacije na poznatim i konkretnim sadržajima • Razvoj se premješta iz faze u kojoj dominira egocentrično mišljenje u fazu u kojoj počinje prevladavati vještina uzimanja u obzir tuđeg pogleda i motrišta. Djeca te dobi počinju u svojim socijalnim interakcijama obraćati pažnju ne samo na ono što govore nego i na potrebe slušatelja.

  35. Kad eksperimentiraju sa zadacima u materijalnom okolišu, kao što su eksperimenti s očuvanjem količina (konzervacija), djeca ne uzimaju više u obzir samo najočitije promjene, nego i istodobne kompenzacijske promjene u drugoj dimenziji (stupac vode prelivene iz čaše u zdjelu postaje niži, ali istodobno i širi). Drugim riječima, mišljenje djece te dobi nije više isključivo pod utjecajem onoga što vide. Umjesto toga, njihovi misaoni procesi sve su više pod utjecajem sustavnije logike.

  36. Što savjetovati učiteljima? • DJECI VALJA OMOGUĆITI AKTIVNO UKLJUČIVANJE U NASTAVNI PROCES. VAŽNO JE POTICATI DJECU DA SAMA ISTRAŽUJU SVIJET OKO SEBE I TAKO STJEČU I IZGRAĐUJU SVOJE SPOZNAJE. STOGA UMJESTO FRONTALNOG POUČAVANJA VALJA OSIGURATI OBRADU GRADIVA KROZ ŠTO VEĆI BROJ RAZLIČITIH AKTIVNOSTI KOJE ĆE DJECI OMOGUĆITI IZRAVNU INTERAKCIJU S OKOLINOM.

  37. Razvoj pažnje Poboljšava se kontrola pažnje. Povećava se trajanje, a smanjuje lakoća odvraćanja. Npr. događaji u kući sve manje odvraćaju pažnju kod gledanja televizije. Povećava se prilagodljivost pažnje – mlađa djeca se usredotočuju na više nevažnih strana zadatka koji trebaju napraviti. Mijenja se planiranost pažnje – ako dijete, koje je mlađe, treba usporediti dvije slike, promatrat će ih bez plana – starije dijete uspoređivat će jednu po jednu pojedinost na slici. Tako, mlađi čitači imaju istu brzinu čitanja bez obzira na težinu teksta, a uvježbani čitači mijenjaju brzinu čitanja prema težini teksta, što znači da lakše i poznatije tekstove čitaju brže. Opseg (koliko stvari možemo zahvatiti pažnjom) i zadržavanje pažnje (koliko se dugo može biti koncentriran na neki sadržaj) povećava se s dobi. Mlađa su djeca “rastresenija” od starije.

  38. Razvoj pažnje • Oko 5% djece (oko četiri puta češće kod dječaka nego djevojčica) imaju teškoće u održavanju pažnje često povezane s hiperaktivnim poremećajem. • Vjeruje se da ove teškoće imaju početak u ranom djetinjstvu, iako se većina slučajeva ne dijagnosticira do početka školovanja. • Ove teškoće mogu biti i razvojne, to je tzv. razvojna hiperaktivnost - kod neke djece se u predškolskom uzrastu javlja prolazni manjak pažnje, pojačana aktivnost i izljevi srdžbe, što otežava rano dijagnosticiranje manjka pažnje i hiperaktivnog poremećaja.

  39. Razvoj pamćenja • Pamćenje u funkciji dobi pokazuje velike razlike – u uspješnosti i korištenju strategija. • Čini se da školski sustav ne koristi dovoljno spoznaje iz ovog područja. • Na određene procese obrade podataka možemo znatno djelovati. ČEMU MOŽEMO POUČITI DJECU? • UVJETI ZA UČENJE • STRATEGIJE PAMĆENJA – PONAVLJANJE, ELABORACIJA, MNEMOTEHNIKE • STRATEGIJE UČENJA • UVJEŽBAVANJE – NA RAZLIČITIM PREDLOŠCIMA • PONAVLJANJE – KORIŠTENJE PREDLOŽAKA KAO ŠTO SU BILJEŠKE, KOGNITIVNE MAPE TEKSTA • UZAJAMNO PRESLIŠAVANJE I DR.

  40. Razvoj govora • Oko 10% osmogodišnjaka još uvijek ima poteškoće s izgovorom nekih glasova (npr. s, š, z, š). • Prosječan šestogodišnjak raspolaže s oko 8 do 14 tusuća riječi, a između 9. i 11. godine rječnik se obogaćuje s još oko 5 tisuća riječi – čini se da je razdoblje srednjeg djetinjstva do ulaska u pubertet osobito važno za širenje rječnika. • U ovom razdoblju djeca nauče i nepisana pravila govora – čekanje na red za javljanje, neupadanje u govor, upravljanje jačinom glasa.

  41. Emocionalni razvoj • Mozak je izuzetno prilagodljiv tijekom djetinjstva - mozgovni regulatorni centri za emocionalne reakcije su među posljednjim koji anatomski sazrijevaju, nastavljaju rasti do adolescencije. • Ponovljene emocionalne lekcije oblikuju mozgovne krugove za odgovore - ako dijete nauči dobro upravljati svojom srdžbom ili nauči kako se umiriti ili biti empatično, stvara prednost za cijeli život. • Strahovi - boje se fizičkih ozljeda, boje se za svoje zdravlje, neuspjeha u školi, požara, odbacivanja vršnjaka i sl., a kod mnoge djece zadržavaju se i neki od strahova iz predškolskog doba.

  42. Strahovi kod školske djece Radovi djece u programu Ja to mogu Brajković, S i Živković, Ž. (2001.).

  43. Strahovi kod školske djece

  44. Strahovi kod školske djece

  45. Strahovi kod školske djece

  46. Strahovi kod školske djece

  47. Strahovi kod školske djece

  48. Strahovi kod školske djece

  49. Strahovi kod školske djece

  50. Strahovi kod školske djece

More Related