SINTAKTOSTILISTIKA

1. SINTAKTOSTILISTIKA

2. REČENICA KAO GRAMATIČKA I KAO KOMUNIKATIVNA JEDINICA • Rečenica kao gramatička jedinica jest potencijalna rečenica. Ona je gramatička struktura koja se sastoji od subjekta, predikata i dodataka. Ona generira moguće aktualne rečenice. • Rečenica kao komunikativna jedinica jest aktualna rečenica koja prenosi obavijest. Sastoji se od dva dijela: 1. poznato (ono što je kontekstom zadano) – obavijesni subjekt; novo (dio koji prenosi novu informaciju) – obavijesni predikat. Primjer analize Roko lovi ribu. Ova rečenica gramatička jedinica ne zavisi od konteksta. Ona ima strukturu S+P+O Kad je rečenica uključena u kontekst tek je onda obavijesna jedinica koja se sastoji od OS (obavijesni subjekt – poznato) i OP (obavijesnog predikata – novo) 1. Tko lovi ribu? - Roko lovi ribu. OP (Roko) + OS (lovi ribu) 2. Što Roko lovi? - Roko lovi ribu. OS (Roko lovi) + OP (ribu) 3. Što Roko radi? - Roko lovi ribu. OS (Roko) + OP (lovi ribu) Potencijalna rečenica (gramatička) Roko lovi ribu – aktualizira se u tri različita konteksta u tri različite rečenice. U prvom primjeru rečenica je stilski obilježena zbog inverzije OP+OS (predikat na prvom mjestu)

3. DEFINICIJA • K. Pranjić: “Sintaktostilematika, stilistička disciplina koja popisuje-opisuje-vrednuje izražajna sredstva i stilističke postupke na planu sintakse (proučava gramatička sredstva pomoću kojih se riječi spajaju u rečenične cjeline); jedinica stilskog pojačanja na ovome planu jest sintaktostilem.”

4. PRIMJERI SINTAKTOSTILEMA • Pasivna konstrukcija General umire (…) Jest, moj tužni generale! Ovo nije herojska smrt (…) Ovo je privatna, pasivna smrt… “Ja umirem”, “ja dajem život”, “ja ću poginuti”! Dakako, tu sam ja onaj koji nešto čini, tu sam ja glavno lice, gospodar situacije! Ne, dragi gospodine! Ovdje se ne umire tako! Nećeš ništa ti dati, nego će ti nešto biti oduzeto! Nećeš ti poginuti, nego ćeš naprosto biti poginut! (V. Desnica – Proljeća Ivana Galeba) • Komentar Pasivna konstrukcija biti poginut otklon je od sintaktičke norme – antigramatemski oblik, ali takva konstrukcija sugerira, na ekspresivnoj razini izraza, nemoć i pasivnu ulogu subjekta prema sili na koju ne može utjecati, koja nadilazi njegovo htijenje, volju, odluku, prema sili čiji je on predmet.

5. PRIMJERI SINTAKTOSTILEMATSKI • Kongruencija – slaganje riječi s nekom drugom riječi ili riječima u rečenici prema broju, rodu, padežu, licu itd. Ja vapim žarki ilinštak (T.Ujević – Svakidašnja jadikovka) Komentar Glagol vapiti jest neprijelazan (nema dopunu objektom u akuzativu: vapiti za čim, a ne vapiti što kao i neprijelazni glagoli čeznuti, žudjeti (za čim) za razliku od prijelaznih tražiti, govoriti (što)…Otklonom od norme (Ja vapim za žarkim ilinštakom (srpanj) – Ja vapim žarki ilinštak, postignut je ekspresivan izraz – naglašena je žudnja redukcijom leksičkog materijala (za). Izraz je zgusnutiji, žudnja za svjetlom, suncem srpnja (ilinštaka) intenzivirana otklonom od sintaktičke norme.

6. PRIMJERI SINTAKTOSTILEMATSKI • Elipsa Pokraj rijeke /Stari samostan / Siv. I tih. (D.Tadijanović – Samostan) • Komentar Atributi siv i tih uz imenicu samostan postponirani su – nalaze se iza imenice (inverzija). K tome su izdvojeni iz sintaktičkog ustrojstva prethodne bespredikatne rečenice (Pokraj rijeke / Stari samostan). Veznik i (I tih) nema konjunktivnu funkciju jer je veza s prethodnim atributom (Siv) prekinuta točkom (Siv. I tih.). Veznik ovdje ime funkciju priloga isticanja. Sintaktičkim izdvajanjem atributa u posebne rečenice, kao i inverzijom pridjevsko-imenske sintagme, sadržaj tih atributa izrazito je naglašen.

7. PRIMJERI SINTAKTOSTILEMATSKI • Ponavljanje, elipsa Ti nisi čula ništa? Što? Doktor je bio tu! Pred jednu minutu! Bio je tu! Doktor! Pred jednu minutu! Sada ga više nema! Pred jednu minutu! On! Doktor! Bio je tu! (M. Krleža – Golgota) • Komentar Pojačana afektivnost izraza ostvarena je nizanjem upitnih i uskličnih rečenica, ponavljanjem eliptičnih rečenica. Nestanak čovjeka izaziva snažnu emociju, zaprepaštenost, očaj, a ponavljanja potenciraju afektivnost izraza. Deskripcija ustupa mjesto ekspresiji, izraz ne opisuje afektivni intenzitet već postaje afektom, on je ikona afektivnosti, a ne opis.

8. SLOBODNI NEUPRAVNI GOVOR • SNG – engl. experienced speach; fr. style indirecte libre; njem. erlebte Rede. • R. Simeon: “Za SNG karakteristično je u stilističkom pogledu da se u njemu prigušuje tuđi govor te se slijeva s autorskim. SNG upotrebljava se kao izvanredno stilističko sredstvo u književnosti.” • K. Pranjić: “postupak je to za koji se u stilografskoj literaturi naglašuje kako je iznimno sintaktostilističko sredstvo kojim se nijansno prepleteno tuđe riječi prenose ne s isključiva stajališta izvještača, već sa stajališta lika…” • R. Katičić: “SNG razlikuje se od običnog neupravnog govora time što nije uvršten kao zavisna rečenica, a od upravnog ratlikuje se time što su prema njemu tri lica promijenjena kao u neupravnome. Glagol govorenja ili mišljenja obično se u SNG dodaje navedenim riječima tako da s njima tvori rečenični niz (…) SNG pruža mogućnost da se okretno prikažu složene situacije i stilističke tančine izraze u finim preljevima

9. SLOBODNI NEUPRAVNI GOVOR • slobodni neupravni govor Ljudi koji su noću išli na lignje da su doživjeli svašta, da su vidjeli mrtve, da su vidjeli vile, duhove!" • upravni govor Ljudi koji su noću išli na lignje,govorili su: „Doživjeli smo svašta, vidjeli smo mrtve, vidjeli smo vile, duhove! • neupravni govor Ljudi koji su noću išli na lignje,govorili su da su doživjeli svašta, da su vidjeli mrtve, da su vidjeli vile, duhove!

10. PRIMJERI SNG-a • 1. Izvukao mi je iz ruke Budhu i zapitao me sarkastično: što će mi Budha (Krleža); • 2. Ljubazan svijet. Veoma srdačan susret. Upravo čitaju neke moje stvari. Zašto ne dolazim nikada k njima? Imaju kućicu u Jelenovcu, dolazi Božić, kolinje za Nikolinje, bit će im drago ... (Krleža); • 3. A pak slušaj kako junak zbori / I strašljivce kao oštro kori: / Vaj, Durače, starče stari / Kuda 'š sade, kamo li ćeš? / Sad gdje smakoh gorske miše? Da ih pustim domu svome / Jer su, reče, vlašad ljuta / Oni će mi odmazditi / Mojom glavom vlaške glave (Mažuranić); • 4. Svima se u očima čitala teška zabrinutost: što onda ako su glasine lažne, a oni nisu ništa poduzeli (Barković).

11. Kuharu je sveđ navarno: ili mu patate nisu dobro ostrugane, ili mu jih nije stavio u vodu, pa su pocrnjele; ili je kasno pokisnuo meso, ili je juha neopjenjena i neprocijeđena. Olova izio, pokupio mu je mast galetom, pustio je da pregori i zagori pofrig! Škrabica je puna pepela, police neoprane, foran neomazan, pićona neosvjetlana. (Mali) • U prvom dijelu pasusa efekt SNG-a postignut je izostavljanjem glagola govorenja (verbum dicendi) koji otvara mjesto zavisnoj izričnoj rečenici (Kuhar kuka da mu je sveđ navarno, da mu patate nisu...). Onda slijedi potpun prijelaz na poziciju lika (kuhara) iz čije perspektive izriče kletvu: Olova izio... Ali ipak to nije prijelaz na upravni govor o čemu svjedoči zamjenica mu koja bi u upravnom govoru bila promijenjena u mi: “pokupio si mi svu mast galetom” i dalje “pustiosi da pregori i zagori pofrig!, a da jepak neupravni govor, imao bi oblik npr. Rekao je da mu je pokupio... i Prigovorio mu je da je pustio da izgori... Dakle, nije ni upravni ni neupravni govor, već SNG. Potom slijedi asindetski rečenični niz izjavnih rečenica koje nemaju nikakvo vanjsko obilježje SNG-a: Škrabica je puna pepela, police neoprane, foran neomazan, pićona neosvjetlana. Međutim one se izriču iz perspektive lika (kuhara), a ne vanjskog promatrača (pripovjedača). Dakle u samo jednom pasusu tri oblika SNG-a: 1. SNG je postignut izostavljanjem glagola govorenja (verbum dicendi) koji otvara mjesto zavisnoj (izričnoj) rečenici; 2. promjenom lica kao u neupravnome - prvog u treće: mi u mu odnosno drugog u treće: (ti) si u (on) je; 3. iskaz određen psihologijom lika, njegovom pozicijom koja je kontekstom određena.

12. LITERATURA • Božanić, J. (1992). Komiške facende. Stilistika i poetika usmene nefikcionalne priče Komiže. Mikrostrukture stila u facendama, SNG. • Vuletić, B. (2006). Govorna stilistika. Slobodni neupravni govor (165-192) • Božanić, J. (2004). Lingvostilistička interpretacijazapisa nepoznatog pomorca iz 19. st. o životu "maloga" na jedrenjacima, SNG. U knjizi R. Vidović - Život pod jedrima, Književni krug Split, str. 289-338. • Božanić, J. Brešan T. (2007) – Slobodni neupravni govor u facendama otoka Visa, Čakavska rič, XXXV, br. 2, str. 237 – 247. • Pranjić, K. (2002). O Krležinu stilu i koje o čem još. Poglavlje Krležin stil (5-72), Artresor, Zagreb. • Božanić, J. (2009). Naratološka, socioantropološka i lingvostilistička interpretacija triju usmenih priča iz sela Okjucina na otoku Visu. Čakavska rič, XXXVII, 1.