E N D
SLAVA RAŠKAJ ~ Ponos hrvatskog slikarstva ~
DJETINJSTVO • Slava Raškaj rođena je 1877. u Ozlju, u obitelji općinskog bilježnika g. Vjekoslava Raškaja i njegove žene Olge. Do svoje sedme godine živjela je s roditeljima, sestrom Paulom i bratom Juricom. Rođena je gluhonijema pa se, zbog nemogućnosti komunikacije s ostalom djecom, povlačila u samoću. Već u ranom djetinstvu otkrivena je njezina darovitost u slikanju cvijeća.
MLADOST • G. Otoić omogućuje joj otvaranje slikarskog ateljea u bijeloj okrečenoj sobici, nekadašnjoj mrtvačnici (danas Akademija likovne umjetnosti), gdje slika svoje prve akvarele.Vjerojatno je tu nastao i njezin “Autoportret” (1898.g.). Tijekom 1898/99. g. najviše boravi kod kuće , u Ozlju, lutajući prirodom, slikajući pejsaže ispunjene fluidnom atmosferom. Zatvorena u svoj tihi svijet, obdarena velikim talentom, uspjela je stvoriti svoj vlastiti slikarski izraz te potpuno ovladati tehnikom akvarela.
DALJNJI NAPREDAK • 1898. g. izlaže i na izložbama “Društva hrvatskih umjetnika” u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, te 1899. g. u St. Petersburgu i Moskvi. To će biti početak njenih najplodnijih godina. Slikala je tonske vrednote s istinskim slikarskim duhom. • Oko 1900. g. nastaju njeni najvrijedniji radovi poput slika: “Stablo u snijegu”, “Rano proljeće”, “Proljeće u Ozlju”, “Zimski pejsaž”... Tada nastaje i nekoliko nezaboravnih slika “Lopoča”.
ODLAZAK UMJETNICE... • No nakon kratkog vremena javljaju se i prvi znakovi bolesti – otuđenost, potreba za tihim kutcima, samoća, bijeg u prirodu. To se najviše očituje u izboru motiva: stari napušteni mlinovi, kanjon Kupe, ruševine...Godine 1902., zbog napredovanja bolesti i stanja potpune rastresenosti, agresivnosti i depresivnosti smještena je u Zavod za umobolne u Stenjevcu. • Njen mladi život polako se počeo gasiti i potpuno nestao jednog proljetnog dana (1906. g.) nakon teške bolesti. Pokopana je na Stenjevačkom groblju, ali su nedavno njezini ostaci prebačeni u Ozalj, kraj crkve sv.Vida.