Drama

1. Drama Sofoklo: Antigona

2. grč. drahme – radnja Drama - u užem smislu - tragedija - komedija (intrige, karaktera, situacije, razgovora) Osobitosti dramskog teksta:dijalog, monolog, dramatičar, činovi, sukob, dramski tekst, popis lica, didaskalije, napetost Aristotel: jedinstvo mjesta vremena i radnje Kompozicija dramske radnje: ekspozicija, zaplet, kulminacija, peripetija, rasplet Dramska se radnja dijeli na manje cjeline (scene, prizori, slike) i veće (činovi) Drama

3. Tragedija • Grč. trāgodiá, trágos –jarac, ode, aoide – pjesma • Rađanje tragedije: Dionizov kult (jarčeva pjesma) • Tespis – osnivač tragedije, uvodi masku • u VI. st. prije Krista Tespis je iz skupine satira izdvojio zborovođu koji je počeo voditi dijalog s drugim članovima zbora (kora) i dionizijska pjesma (ditiramb) dobila je oblik kazališne predstave, drugog glumca uvodi Eshil, a trećeg Sofoklo • Opća obilježja tragedije: • Tragični junak • Tragična krivnja • Tragičan završetak • Uzvišeni stil • Katarza – pročišćenje osjećaja kod gledatelja (Aristotel)

4. Sofoklo: Antigona • Grčka tragedija doživljava sa Sofoklom (5. st. Pr. Krista) svoj najveći uspon • Sofoklovi likovi sami usmjeravaju svoje postupke i sudbinu • U Antigoni Sofoklo obrađuje sukob između zakona i ljudske savjesti pojedinca Ukratko o djelu: • Uzroke Antigonine tragične krivnje možemo pronaći u mitu o Edipu. Edipov je otac Laj zbog jedne otmice navukao na sebe prokletstvo koje je trebalo pratiti i njega i sav njegov rod do trećeg koljena. Laju je bilo suđeno umrijeti od ruke vlastitog sina, a taj se sin zatim oženi svojom majkom i s njom izrodi djecu, koja će također biti prokleta: Antigonu, Izmenu, Eteokla i Polinika. • Poslije smrti Eteokla i Polinika, koji su poginuli u međusobnom sukobu, vlast u Tebi preuzima njihov ujak Kreont. Polinik je kriv što se borio protiv domovine i zbog toga mora ostati nepokopan. Onaj tko prekrši tu zapovijed, bit će kažnjen smrću. • Antigona prekrši Kreontov zakon i pokopa Polinika.

5. Antigona... • Pošto su je otkrili i zatvorili, Antigona se ubije. Njezin zaručnik Hemon, koji je Kreontov sin, uzalud traži milost za Antigonu. Dolazi u zatvor, nađe Antigonu mrtvu i sam se ubija. Čuvši vijest o Hemonovoj i Antigoninoj smrti, ubija se i Kreontova supruga. Kada se Kreont osvijestio, bilo je već kasno: oskvrnuće božanskog načela upropastilo je grad i dinastiju. • Sukob Antigone i Kreonta utemeljen je na dva različita svjetonazora,ljubavi i mržnji (Kreont: “I mrtvog dušmanina mrzim srcem svim” Antigona: “ A ja za ljubav samo na taj dođoh svijet”) i na sukobu pisanih ljudskih i nepisanih božanskih zakona • Kreontove postupke vode oholost, osvetoljubivost, ljubav prema vlasti, sila • Etička načela koja upravljaju Antigonini postupcima su ljubav, poštenje, čast, ponos, opraštanja • Neprihvaćanjem zemaljskih (Kreontovih) zakona Antigona svjesno ugrožava vlastiti život; ona je svjesna posljedica svog čina – Antigona:”Da, mrijet moram, to dabome dobro znam.”

6. ...Antigona • Antigonin čin je hrabar i promišljen; zna da mora biti kažnjena jer Kreont ne smije ugroziti svoju strahovladu i ispasti slabić (Kreont: “Zar ne bih bio žena ja, a ona muž,/ da drzak njezin čin bez kazne ostavim.”) • Čitatelj doživljava katarzu, suosjećajući s Antigoninom patnjom, pročišćuje i oplemenjuje vlastite osjećaje