TERMOREGULACIJA

1. Tamara Golić 380/06 TERMOREGULACIJA KAMILE

2. Rasprostranjenost • Jednogrbe kamile kao domaće životinje žive u cijeloj Sjevernoj Americi, u Africi i u jugoistočnoj Aziji od prednje Azije do Indije. Krajnjom južnom granicom njenog rasprostiranja smatra se od prilike 1° južneširine, dok je sjeverna granica u Turkestanu, gdje se, kao i u Maloj Aziji, pojavljuje zajedno uz dvogrbe, baktrijske deve. Dovedena je na Balkan i na Kanarska ostrva. Od oko 1840. pa do 1907. ljudi je dovode kao korisnu životinju u Australiju. Potomci tih životinja, dijelom odbjeglih, dijelom, nakon što ih ljudi više nisu trebali, puštenih u divljinu, do danas žive u središnjim dijelovima Australije.

3. Krzno kao toplotni izolator. Njeno krzno sastoji se od debelih čvrsto zbijenih dlaka, koje, ne samo da štite tijelo životinje od smrzavanja i izgaranja, nego takođe eliminišu višak vode iz tijela. Sa svojom debelom dlakom kamile u Aziji mogu preživjeti temperature i do +50°C u ljetnom periodu i do –50°C u zimskom periodu.

4. Debela i neprobojna dlaka na kamilinom tijelu sprečava jaku sunčevu svjetlost da dospije do kože životinje. To je takođe održava toplom u uslovima smrzavanja. Pustinjske kamile su otporne do visokih temperatura čak i do +70°C, a dvogrbe kamile mogu preživjeti niske temperature i do –50°C. Ova vrsta kamila može preživjeti i na velikim nadmorskim visinama (do 4000 m). Grba je drugi snažan pomagač kamilii. Jedna petina kamiline ukupne tjelesne težine nalazi se u grbi. Uskladištenje masnoća u grbi u samo jednom dijelu kamilinoga tijela sprečava lučenje vode iz čitavog tijela, što je zavisno od masnoća.

5. Izvanredna otpornost na žeđ i glad.Kamile mogu živjeti bez imalo hrane i vode osam dana pri temperaturi od 50°C. U ovom periodu ona gubi 22% svoje tjelesne težine. Dok bi čovjek bio blizu smrti ako bi izgubio tjelesnu tečnost jednaku 12% tjelesne težine, mršava kamila može preživjeti sa istim gubitkom vode do 40% tjelesne težine. • Drugi razlog njene otpornosti na žeđ jeste mehanizam koji kamili omogućava podizanje unutarnje temperature na 41°C. Zahvaljujući ovome životinja zadržava gubitak vode na minimalnom nivou u krajnje vrućim pustinjskim uslovima. One takođe mogu smanjiti unutrašnju tjelesnu temperaturu do 30°C u hladnim pustinjskim noćima.