80 likes | 272 Views
MORFONOSTILEMATIKA. Literatura Marina Katnić-Bakaršić (2001) – Stilistika , Sarajevo, str. 238-256 Krunoslav Pranji ć (1983) Stil i stilistika , u knjizi Š kreb - Stama ć: Uvod u knji ž evnost , Zagreb .
E N D
MORFONOSTILEMATIKA Literatura Marina Katnić-Bakaršić (2001) – Stilistika, Sarajevo, str. 238-256 Krunoslav Pranjić (1983) Stilistilistika, uknjizi Škreb-Stamać: Uvoduknjiževnost, Zagreb. K.Pranjić (1968) - Jezikiknjiževnodjelo, morfonostilematski primjeri, Zagreb.
DEFINICIJA K. Pranjić: • “Morfonostilematika, stilistička disciplina koja popisuje-opisuje-vrednuje izražajna sredstva i stilističke postupke na planu morfonologije (sustava oblika i njihovih varijacija, opozicijskih kombinacija, njihove afiksalne, kompozitske ili kalkirane tvorbe; jedinica stilskog pojačanja na ovome planu jest morfonostilem”
PRIMJERI MORFOLOŠKIH VARIJANATA • pis-ac, pis-ar, pis-ač jesu li to sinonimi? Korijenski morfem /pis/ ima u sva tri primjera isto značenje: pisati, ali morfemi /ac/, /ar/ i /ač/ imaju različita značenja: pis-ac: autor koji u jeziku stvara; pis-ar: koje mu je djelatnost pisanje (ali ne kao kreativan čin); pis-ač: naprava za ispisivanje, printer. • čital-ac / čita-telj / čit-ač jesu li sinonimi u hrvatskom jeziku?; varijanta sa sufiksom -telj frekventnija je u aktualnom trenutku razvoja hrvatskog standardnog jezika, ali je uporabno ravnopravna sa varijantom -ac – to su sinonimi, ali čit-ač ima različito značenje: može biti naprava za čitanje (mikročitač) ali i označiti osobu koja posjeduje u većoj ili manjoj mjeri vještinu čitanja: On je dobar / slab čitač; par primal-ac – prima-telj je sinonomski; taj parni tvorbeni odnos nije svugdje moguć: varil-ac nema par vari-telj, sklada-telj nema par skladal-ac.
PRIMJERI MORFOLOŠKIH VARIJANATA • spasil-ac – spasi-telj ovo nisu sinonimski parovi jer je oblik na -telj terminologiziran, značenje mu je onimizirano: umjesto općenitog označuje pojedinačno pak se i piše velikim slovom: Spasitelj – Isus Krist • stvaral-ac – stvara-telj – stvori-telj u ovom nizu riječ stvoritelj nije sinonimna s ostale dvije jer je onimizirana – označuje stvaratelja svijeta – Boga pa se piše velikim početnim slovom Stvoritelj.
PRIMJERI MORFONOSTILEMA • Poiskah štit dobri da štiti me (Dizdar – Zapis o štitu) Od imperfektivnog gl. Iskah prefiksacijom po+iskah napravljen jeperfektivan glagol poiskah koji deminuira (umanjuje) čin traženja i daje mu značenje jednoaktne radnje. Efekt je postignut novotvorbom s arhaičnim prizvukom pojačanim imperfektivnim nastavkom -ah koji označuje trajnost, a samim sobom djeluje arhaično. • Crni zemljoskoci dizali se od granata lijevo i desno. Loborec Štef ustrčao se kao izgubljeni mravac u tamnoj kolonadi crnih čađavih stupova dima i jama…(M. Krleža: Bitka kod Bistrice Lesne) Tvorenica zemljoskok stvorena je analogijom prema riječi vodoskok. Njena ekspresivna vrijednost ostvarena je upravo tom analogijom koju konotira: erupcija zemljane mase, izazvana padom granate, koja sune uvis poput vodoskoka. Ustrčao se mravac – sufiksacija -ac deminuira ionako riječ mrav, koja je ionako, usporedbom čovjeka i mrava, naglasila čovjekovu sičušnost, neznatnost, bespomoćnost u vrtlogu topovske kanonade. U kontekstu Krležine novele ti mofonostilemi svojom ekspresivnošću naglašavaju besmislenost ratnoga stradanja čovjeka na fronti.
Melkior zatraži komadić jetre na žaru…- Bezmesni dan, gospodin profesor. Meso jedu vojske – govorio je ganuto. Rat je veliki gurman, jede samo fine stvari: meso … čovjetinu osobito, reče Melkior u sebi surovo… (R. Marinković, Kiklop) Tvorenicu čovjetina autor je stvorio po analogiji s ekspresivno neutralnim tvorenicama koje su derivirane sufiksom -ina iz naziva životinja: goved+ina, svinj-et+ina, ovč-et+ina, tel-et+ina. Taj stilski postupak konotira svođenje ljudskog bića na bezimeno topovsko meso kojemu je oduzet humanitet i identitet. Čovjek je samo meso u rukama kiklopa koji personificira rat. • Kolporter je izvikivao treće izdanje Jutarnjeg lista. Doista čovječuljak, kako reče Melkior, bez godina starosti, sav nekako skraćen, kao da se štedjelo na gradnji… čovjek – čovječ-uljak morfem -uljak ima pejorativno značenje ali ne sam po sebi nego u riječi čovječuljak. Isti morfem nalazimo u riječi brežuljak (od brijeg – mali brijeg).
Imaju kućicu u Jelenovcu, dolazi Božić, kolinje za Nikolinje, bit će im drago, kod njih je veoma ugodno, toplo, njihova kućica, njihova slobodica, mamica i tatica, i dječica i bančica i trinaesta plaćica…(M.Krleža – Davni dani). Forsiranjem niza umanjenica autor ironizira malograđansku idilu. Niz umanjenice: kućica, slobodica, mamica, tatica, dječica, plaćica ironizira lažnu obiteljsku idilu. Afektivna nježnost prema objektu adoracije (obiteljski dom) izražena je kumulacijom umanjenica kroz ironijsku prizmu promatračkog (pripovjedačkog) subjekta. • Ne gordi se / nisi sam / ima i drugih nego ti / što nepoznati od tebe žive tvojim životom / i svo ono što ti bje, ču i što sni / živi u njima istim žarom čistotom i ljepotom…(Tin Ujević – Pobratimstvo lica u svemiru) Opreka između riječi čistoća – čistota potencirana je Ujevićevim izborom čestotno manje frekventne inačice: čistota a u kontekstu uzvišena pjeva o svemirskoj bliskosti čovjeka s drugim mogućim bićima u svemiru koji dijele njegovu sudbinu: radost života: ljepotu i čistotu. Tu je i unutrašnja rima čist-ota – ljep-ota u kojoj se ne ostvaruje samo fonijska podudarnostveć i semantička podudarnost (čistota je ljepota, ljepota je čistota).
Gdje su zimnje večeri / kraj ognjišta kad bi mu baka / pripovijedila o dragom Bogu / U bijeloj bradi dugačkoj (D. Tadijenović – Gdje su mladi dani). Opreka između zim-ski – zim-nji kao jesen-ski – jesen-ji, suton-ski – suton-ji. To su sinonimni oblici, ali na referencijalnoj razini značenja. Ekspresivni oblik zimnji, koji je autorova tvorenica, u odnosu na oblik zimski ima upravo u toj opreci draž novine, ali i afektivni, emocionalni naboj poetskog izraza. • On svraća svaki čas pogled pun skrbi k naslonjaču gdje sjedi Lucija, no iz tog navoranog i prerano postradaloga lica zaplamsa svaki čas i jasna izjava nade što se umiješa u izraz velike ljubavi materinjega srca (Vjenceslav Novak – Posljednji Stipančići) Opreka mater-inski – mater-inji, kao i u prethodnom primjeru, ostvaruje ekspresivni naboj izborom raritetnijeg ali i eufonijski mekšeg oblika – materinji.