E N D
Razgovarajući i razmišljajući što i kako ove korizme shvatih nekoliko uvjeta „dobrog“ korizmenog odricanja. Prvo, to treba biti nešto za, neka pozitivna odluka a ne još jedna zabrana samom sebi kojom ću si dokazivati kako sam jak i karakteran (i koju ću vjerojatno prvom prilikom prekršiti). Drugo, ta me odluka treba nadilaziti, tako da me potiče na molitvu Gospodinu u kojoj ću moliti za snagu da ju izvršavam ali opet ne nerazumna i nedohvatljiva u toj mjeri da će mi se i Gospodin slatko nasmijati i ostaviti me u mojim djetinjarijama. Konačno, ona mora biti oslobađajuća. Divno je kada se događa na nekom području u kojem se osjećam zarobljen i skučen i u kojem vapijem Gospodinu da me oslobodi.
Korizma je i vrijeme ispovjedi. Naravno ovdje mislim i na sakrementalnu ispovijed ali i na ono svakodnevno preispitivanje sebe pred Gospodinom, mogu li i želim li ići dalje s njime, želim li i ovu korizmu pokušati doći korak bliže njemu, otkriti nešto novo o sebi i o njemu, ponovo riskirati da se ništa neće dogoditi, da ću biti još jadniji i potišteniji i onda dozvoliti da me iznenadi kako samo On to zna. Mogu li se još jednom odazvati na Njegov poziv: Reci sebi da
No Reci sebi da onakvom kakav jesi. Samo onaj tko je sebi milosrdan bit će takav i prema drugima. Bog želi, da ga ljubiš kao samog sebe. Budi dobar prema sebi i prihvati se. Samo onaj koji sebe ljubi, ljubi i druge pokraj sebe. Bog želi da ga ljubiš kao samog sebe. Otkrij sebe i svoju vrijednost. Samo onaj tko svoje darove cijeni, cijeni i onoga pokraj sebe. Bog želi da ga ljubiš kao samoga sebe.
Oprosti sebi pogreške i krhotine, samo onaj koji vlastite granice pozna, oprostit će onome pokraj sebe. Bog želi da ga ljubiš kao samoga sebe. Bog te prihvaća i dobar je prema tebi, a ti predaj dalje što on dobra učini onima koji su pokraj tebe. A onda će od ja i ti nastati jedan mi. Reci sebi da