PREDZAKLJUČNI I ZAKLJUČNI RADOVI

1. PREDZAKLJUČNI I ZAKLJUČNIRADOVI PREDZAKLJUČNI RADOVI - Ispravci netočnih knjiženja - Obračun prihoda i rashoda u alikvotnom dijelu obračunskog razdoblja (vremenska razgraničenja) - Usklađivanje knjigovodstvenog sa stvarnim stanjem imovine i obveza - Usklađivanje analitičkih evidencija s računima glavne knjige - Konačni obračun amortizacije - Konačni obračun revalorizacije - Sastavljanje probnog računa dobiti i gubitka ZAKLJUČNI RADOVI

2. PREDZAKLJUČNI RADOVI • Predzaključni radovi odnose se na radove koje se moraju poduzeti kako bi se obračuni pojedinih razdoblja mogli pravilno i točno iskazati. • Najčešće se vrše slijedeći predzaključni radovi: - Ispravci netočnih knjiženja - Obračun prihoda i rashoda u alikvotnom dijelu obračunskog razdoblja (vremenska razgraničenja) - Usklađivanje knjigovodstvenog sa stvarnim stanjem imovine i obveza - Konačni obračun amortizacije - Konačni obračun revalorizacije - Sastavljanje probnog računa dobiti i gubitka

3. Ispravci netočnih knjiženja (knjigovodstvene pogreške) • U knjigovodstvenim poslovima često mogu nastati pogreške koje je potrebno u što kraćem roku, a najkasnije krajem obračunskog razdoblja ispraviti. • Nepravodobno otklanjanje knjigovodstvenih pogrešaka rezultira netočnim stanjem imovine, dugova, kapitala, prihoda i rashoda. • Sve se pogreške mogu svrstati u dvije osnovne skupine: - formalne i - materijalne pogreške.

4. Ispravci netočnih knjiženja (knjigovodstvene pogreške) • Pogreške formalne prirode vidljive su iz neravnoteže dugovne i potražne strane u poslovnim knjigama, a najčešće nastaju zbog zamjena brojki, krivog zbrajanja ili zamjene knjiženja između dugovne i potražne strane. Ovu vrstu pogreška moguće je riješiti: - metodom najkraće linije i - metodom sužavanja polja pogreška. • Materijalne pogreške vidljive su iz netočnih stanja na računima imovine, dugova, kapitala, rashoda i prihoda, a nastaju u slučajevima: - kada poslovni događaj, iskazan u knjigovodstvenoj ispravi nije knjižen u cijelosti već djelomično, - kada proknjižena vrijednost ne odgovara vrijednosti u ispravi,

5. Ispravci netočnih knjiženja (knjigovodstvene pogreške) - kada je knjig. isprava knjižena na krivoj strani, - kada je knjig. isprava knjižena na krivom računu, - kada je knjig. isprava različito knjižena u različitim poslovnim knjigama i dr. • Najsigurniji način pronalaska materijalnih pogrešaka, uz usporedbu dugovnih i potražnih prometa kojom se mogu pronaći samo neke pogreške, jest provođenje inventure i sravnjivanje prometa pomoćnih knjiga i analitičkih evidencija.

6. Ispravci netočnih knjiženja (knjigovodstvene pogreške) • Sve pronađene pogreške moraju se ispraviti, a u tu svrhu koriste se slijedeće metode: - storno, - precrtavanje i - dopunsko evidentiranje. • Storniranje se koristi kako bi se ispravila nastala knjigovodstvena pogreška pri čemu je ona i dalje vidljiva. Pogrešno knjiženje ispravlja se na temelju izdanog naloga za ispravljanje. Ono može biti potpuno i djelomično.

7. Ispravci netočnih knjiženja (knjigovodstvene pogreške) • Primjer: Sa žiro računa isplaćena je obveza za otplatu kratkoročnog zajma u iznosu od 5.000,00 kn. Poslovni događaj je pogrešno evidentiran kao plaćanje obveze prema dobavljaču. D Žiro račun P D Dobavljač P D Kratk. zajam P X5.000,00 (1) (1) 5.000,00 X (2) 5.000,00 (2) 5.000,00 (1) Pogrešno knjiženje poslovne promjene (2) Ispravak pogrešnog knjiženja metodom crvenog storna

8. Ispravci netočnih knjiženja (knjigovodstvene pogreške) • Precrtavanjem se ispravljaju iznosi u trenutku njihova upisivanja u dnevnik ili glavnu knjigu. Za ovu metodu nije potrebno ispostaviti posebnu knjigovodstvenu ispravu. • Primjer: Od dobavljača je primljen račun za nabavu sitnog inventara u vrijednosti od 54.000,00 kn. Knjigovodstvo je evidentiralo sitan inventar na zalihama u vrijednosti od 45.000,00 kn. D Dobavljač P D Zalihe sitnog invent. P 54.000,00 54.000,00 45.000,00 (1) (1) 45.000,00 (1) Pogrešno knjiženje i njegov ispravak metodom precrtavanja

9. Ispravci netočnih knjiženja (knjigovodstvene pogreške) • Dopunsko evidentiranje koristi se kad je na računu jednom ili više puta upisan veći ili manji iznos od stvarnog na ispravi. Ispravak se provodi na način da se dopisuje razlika do stvarnog iznosa na temelju interne knjigovodstvene isprave. • Primjer: Kupac je doznačio na žiro račun iznos od 50.000,00 kn. Knjigovodstvo je evidentiralo 5.000,00 kn. D Žiro račun P D Kupci P (1) 5.000,00 X 5.000,00 (1) (2) 45.000,00 45.000,00 (2) (1) Pogrešno upisana poslovna promjena (2) Dopunsko knjiženje

10. Obračun prihoda i rashoda u alikvotnom dijelu obračunskog razdoblja (vremenska razgraničenja) • Kvalitetni računovodstveni sustav mora pružati korisnicima računovodstvenih informacija što realniji rezultat poslovanja u obračunskom razdoblju tj. vremenskom razdoblju za koje se sastavljaju izvješća. • Prihodi i rashodi često se odnose na jedno obračunsko razdoblje, budući su poslovne transakcije iz kojih su oni proizašli započele i završile u istom razdoblju. • Postoje, međutim, i transakcije koje započnu u jednom, a završe u nekom kasnijem razdoblju te se kod njih nastali prihodi i rashodi tretiraju na poseban način.

11. Obračun prihoda i rashoda u alikvotnom dijelu obračunskog razdoblja (vremenska razgraničenja) • Različite vrste transakcija koje zahtijevaju usklađivanje pojedinih pozicija na kraju određenog razdoblja, mogu se svrstati u slijedeće grupe: - Knjiženi troškovi koji moraju biti jednako podijeljeni između dva ili više obračunskih razdoblja, - Knjiženi prihodi koji moraju biti jednako podijeljeni na dva ili više obračunskih razdoblja, te odgođeno priznavanje prihoda za koje je u vrijeme prodaje ili obavljanja usluge neizvjesna konačna naplata, - Neuknjiženi troškovi (npr. kamate, zarade djelatnika nakon njihove zadnje isplate u obračunskom razdoblju…)

12. Obračun prihoda i rashoda u alikvotnom dijelu obračunskog razdoblja (vremenska razgraničenja) - Neuknjiženi prihodi (npr. oni koji su ostvareni, ali još nefakturirani kupcima). • Knjiženi troškovi koji moraju biti jednako podijeljeni između dva ili više obračunskih razdoblja javljaju se kada izdatak poduzeća postaje trošak kroz više obračunskih razdoblja pri čemu se koriste konta vremenskih razgraničenja kako bi se uskladila vremenska razlika između nastanka i obračunavanja alikvotnog dijela troška, odnosno prihoda koji tom razdoblju pripada.

13. Obračun prihoda i rashoda u alikvotnom dijelu obračunskog razdoblja (vremenska razgraničenja) - Vremenska razgraničenja provode se u cilju razgraničenja prihoda i rashoda između obračunskih razdoblja i isključivanja svih transakcija koje se ne odnose na određeno razdoblje. Razlikujemo: - Aktivna vremenska razgraničenja (plaćeni troškovi budućeg razdoblja i nedospjela naplata prihoda) i - Pasivna vremenska razgraničenja (odgođeno plaćanje troškova i prihod budućeg razdoblja). - Predzaključnim radovima obračunava se odgovarajući dio troškova ili prihoda koji tereti obračunsko razdoblje. • Knjiženi prihodi koji moraju biti jednako podijeljeni na dva ili više obračunskih razdoblja odnose se na primitke koji obvezuju poduzeće na određenu protučinidbu u budućnosti nakon koje se mogu tretirati kao prihodi.

14. Obračun prihoda i rashoda u alikvotnom dijelu obračunskog razdoblja (vremenska razgraničenja) • Neuknjiženi troškovi odnose se na troškove koji su u obračunskom razdoblju nastali, ali nisu evidentirani (akumuliraju se npr. dan za danom kao plaće djelatnika) te ih je stoga potrebno evidentirati u odgovarajuće razdoblje. • Neuknjiženi prihodi odnose se na prihode koji su u obračunskom razdoblju nastali, ali nisu evidentirani te ih je stoga potrebno evidentirati u odgovarajuće razdoblje.

15. Usklađivanje knjigovodstvenog sa stvarnim stanjem imovine i obveza • Postupak usklađivanja knjigovodstvenog sa stvarnim stanjem provodi se temeljem podataka iz inventara. • Inventar je rezultat dobiven postupkom popisa imovine i obveza (inventura). • Imovina i obveze dobivene inventurom smatraju se realnim pa se podaci iz poslovnih knjiga moraju svesti na stvarno stanje. • Inventura ima slijedeće faze: - prethodni radovi, - utvrđivanje stvarnog stanja, - procjena pojedinih oblika imovine, - utvrđivanje inventarskih razlika i - sastav i razmatranje elaborata o popisu.

16. Usklađivanje knjigovodstvenog sa stvarnim stanjem imovine i obveza • Prethodni radovi obuhvaćaju: - osnivanje popisnih komisija, - izradu plana popisa, - sistematizacija imovine i obveza - ažuriranje operativne i knjigovodstvene evidencije i - pripremu popisnih tiskanica i dr. • Utvrđivanje stvarnog stanja postiže se brojenjem, mjerenjem, vaganjem i drugim potrebnim postupcima na predmetima popisa. • Procjena pojedinih oblika imovine odnosi se na utvrđivanje realnosti iskazanih stanja u inventaru kako bi se obavile odgovarajuće korekcije.

17. Usklađivanje knjigovodstvenog sa stvarnim stanjem imovine i obveza • Utvrđivanje inventarskih razlika provodi se nakon obavljenog popisa te se ispituju uzroci odstupanja stvarnih od knjigovodstvenih veličina. Na temelju utvrđenih razlika provode se usklađivanja knjigovodstvenih evidencija sa stvarnim veličinama. • Središnja komisija za popis po njegovom završetku sastavlja elaborat o obavljenom popisu te ga, zajedno sa svojim mišljenjem, dostavlja poslovodstvu na razmatranje. • Razlikujemo: - potpuni popis, - djelomični popis i - popis u tijeku godine.

18. Inventar i njegova struktura • Sastavlja se povremeno na temelju popisa stvarnog stanja imovine i obveza. • Struktura inventara: - aktiva, - pasiva (dugovi), - usporedba aktive i pasive i - financijski rezultat. • Aktiva prikazuje svu imovinu poduzeća razvrstanu po pojavnim oblicima izraženu vrijednosno i količinski. • Pasiva prikazuje sve dugove poduzeća razvrstane po pojavnim oblicima.

19. Inventar i njegova struktura • Usporedbom aktive i pasive utvrđujemo vrijednost neto imovine što je jednako vrijednosti vlasničke glavnice (kapitala).

20. Usklađivanje analitičkih evidencija s računima glavne knjige • Provode se usklađivanja analitičkih evidencija (koje detaljno, analitički razrađuju pojedine račune glavne knjige) s računima glavne knjige, budući da i analitičke i sintetičke evidencije (glavna knjiga) sadrže informacije o istim veličinama.

21. Konačni obračun amortizacije • Sastavlja se krajem obračunskog razdoblja te se njime utvrđuje vrijednost troška amortizacije za poslovnu godinu i provode knjiženja u financijskom računovodstvu. • Da bi se mogao sastaviti konačni obračun potrebno je za svaku godinu sastaviti proračun amortizacije koji sadrži vrstu imovine, njezinu vrijednost na koju se primjenjuje stopa amortizacije.

22. Konačni obračun revalorizacije • Revalorizacija je ponovno procjenjivanje, odnosno utvrđivanje vrijednosti imovine, obveza i kapitala. • Budući da vrijednost imovine, obveza i kapitala nije fiksna već protekom se vremena mijenja potrebno je provesti revalorizaciju. Posebice je to izraženo u uvjetima hiperinflacije. • Tijekom godine poduzeća primjenjuju privremeni obračun revalorizacije, dok se njezin konačni obračun provodi na kraju poslovne godine, budući se njezini efekti odražavaju na rezultat poslovanja.

23. Sastavljanje probnog računa dobiti i gubitka • Probni račun dobiti i gubitka dinamički je interni izvještaj koji se sastavlja potkraj obračunskog razdoblja radi izvještavanja o poslovanju tijekom godine. • Veličine iz ovog izvještaja uspoređuju se s planiranim računom dobiti i gubitka te služi za analizu strukture rashoda i prihoda te za usporedbu planiranih i ostvarenih veličina. • Važan je kako bi se utvrdio rezultat pojedinih djelatnosti unutar poduzeća te omogućuje vođenje optimalne računovodstvene politike. • Služi također i za utvrđivanje plaćanja poreza tijekom godine.

24. ZAKLJUČNI RADOVI • Temeljni financijski izvještaji su: - bilanca, - računa dobiti i gubitka (izvještaj o dobiti), - izvještaj o novčanom toku, - izvještaj o promjeni glavnice i - bilješke uz financijske izvještaje. • Krajem poslovne godine vrši se zaključivanje poslovnih knjiga. Prometi na dugovnim i potražnim stranama se zbrajaju. • Promet u dnevniku i glavnoj knjizi mora biti isti. • Temeljne poslovne knjige čuvaju se 10 godina.

25. ZAKLJUČNI RADOVI • Primjer: Stanje na računu zaliha sitnog inventara na dugovnoj strani na kraju godine iznosilo je 150.000,00 kn, a na potražnoj strani 120.000,00 kn. Provodi se godišnji zaključak računa. D Zalihe sitnog inventara P Promet 150.000,00 120.000,00 Promet 30.000,00 Zaključni saldo Ukupno 150.000,00 150.000,00 Ukupno

26. Literatura • Grupa autora: Računovodstvo, HZRiFD, Zagreb, 2003. str. 176 – 189 • Grupa autora: Računovodstvo, HZRiFD, Zagreb, 1994. str. 243 - 259