S0MATOPSIHOLOGIJA

1. S0MATOPSIHOLOGIJA UTJECAJ TJELESNIH BOLESTI NA PSIHIČKA STANJA

2. SOMATOPSIHOLOGIJA se bavi: • Utvrđivanjem psiholoških posljedica izazvanih tjelesnim bolestima i oštećenjima • Razvijanjem metoda i tehnika pružanja svih oblika pomoći tijekom rehabilitacije • Proučavanjem utjecaja soc. sredine na proces prilagodbe bolesnika na tjelesno oštećenje

3. TIJELO • PERCEPCIJA TIJELA – body image • FUNKCIJE TIJELA

4. “Problem ljepote” • Što ljude čini lijepima tj. tjelesno privlačnima? • Jesu li kriteriji ljepote kulturološki uvjetovani? • Je li prednost biti lijep? • Ugrožavaju li tjelesni nedostaci tjelesnu privlačnost? • Koliko je tjelesni izgled povezan s ponašanjem ili crtama ličnosti? Tražite li kod žena tjelesnu ili duhovnu ljepotu?

5. Klasični kriterijljepote = tjelesni sklad, proporcije (diskobolos) Pojam ljepote se mijenja kroz povijest:

6. Pojam ljepotekroz povijest: Renesansni kriterij ljepote = tijelo punih oblina (Rembrandt)

7. Pojam ljepote kroz povijest: Suvremeni kriterij ljepote = Barbie - Miss 21st century

8. Mogu li osobe s tjelesnimnedostatkom biti lijepe? - primjer: Venera MiloskaZašto na tjelesni nedostatakljudi reagiraju s odbojnošću?

9. FUNKCIJE TIJELA • PRIMATELJ PODRAŽAJA –putem osjetila • OMOGUĆUJE RAZNA PONAŠANJA – rad, zabava, kretanje, komunikacija... • IZVOR POTREBA – bol, glad, umor... • IZVOR PODRAŽAJA – za druge ljude Poremećaj tjelesnih funkcija = višestruki gubitak

10. PSIHIČKE REAKCIJE NA GUBITAK TJELESNIH FUNKCIJA • ODBIJANJE • PRIZNAVANJE – emocionalne reakcije agresija potištenost • PRIHVAĆANJE, MIRENJE

11. Najčešće reakcije na gubitak zdravlja i tjelesnih funkcija • Opća zbunjenost i i nesigurnost • Tjeskoba, noćne more • Strah da se ne postane teret obitelji • Osjećaj da se bitno razlikuje od drugih, sram • Povećana emocionalna osjetljivost • Tumačenje nesposobnosti kao kazne • Razmišljanja o samoubojstvu i želja za smrću • Nekontrolirano neprijateljstvo

12. Reakcije… • Osjećaj odbačenosti • Predbacivanje sudbini, ogorčenost • Osjećaj gubitka statusa odraslog čovjeka • Zabrinutost oko dostupnosti fizičke pomoći • Povlačenje s apatijom i pasivnošću • Preobrazba neugode u euforiju • Shvaćanje situacije kao olakšanja od odgovornosti • Iskorištavanje drugih kao nadomjestak za pretrpljeni gubitak • Percepcija nesposobnosti kao nove prilike za ispravljanje pogrešaka • Vjerovanje i nada u ozdravljenje

13. Prihvaćanje gubitka ovisi o: • Prijašnjim iskustvima • Subjektivnoj vrijednosti izgubljenog • Raspoloživosti socijalne podrške Prilagodbana život s gubitkom ovisi o: • Stupnju onesposobljenosti • Vidljivosti invaliditeta • Postojanju specifičnog hendikepa

14. Reakcije na gubitak vida Početne reakcije: • Jaka potištenost • Osjećaj ovisnosti o drugima • Gubitak slobode Problemi prilagodbe: • Problemi komunikacije • Problemi kretanja • Nemogućnost obavljanja ranijih aktivnosti – ekonomska ovisnost, nedostatak hobija

15. Reakcije na hemiplegiju • Pojačana razdražljivost • Emotivna labilnost • Tjeskoba i potištenost • Osjećaj bespomoćnosti • Moguć poremećaj percepcije vlastitog tijela • Mogući poremećaji mišljenja • Smanjena motivacija • Govorni poremećaji: afazija, agrafija

16. Reakcije na kvadriplegiju • Jaka tjeskoba i potištenost • Beznađe i ravnodušnost • Krajnja ovisnost • Emocionalne reakcije obilježene agresivnošću

17. Psihološke reakcije nakon amputacije: • Tjeskoba • Potištenost • Sumnja u mogućnost rehabilitacije • Osjećaj krivnje • Bijes

18. PSIHOLOŠKE REAKCIJE NA MASTEKTOMIJU • Problemi suočavanja s neizlječivom bolešću. • Problemi suočavanja s gubitkom dijela tijela. RAK DOJKE –višestruka psihička trauma zbog: • dijagnoze raka; • operativnog zahvata; • tjelesnog osakaćenja i posljedica – uloga žene...; • moguće ponovne pojave bolesti.

19. STRATEGIJE I POSTUPCI U PSIHOSOCIJALNOJ REHABILITACIJI INVALIDA STADIJI U PROCESU PRILAGODBE NA INVALIDITET (Livneh, 1991.): Šok Poricanje Srdžba Depresija Prihvaćanje

20. Psihološka pomoć - u stadiju šoka: • Što češća komunikacija; • Pružanje emocionalne podrške, omogućavanje izražavanja emocija; • Empatičko slušanje, zadovoljavanje potreba; • Poučavanje tehnika relaksacije.

21. Psihološka pomoć - u stadiju poricanja i cjenkanja: • Neutralan stav (prihvaćanje poricanja kao samozaštitnog mehanizma). • Pružanje bitnih i istinitih obavijesti o posljedicama. • Postupno usmjeravanje na budućnost - npr. prilagodba prostora. • Potkrepljivanje ponašanja prihvaćanja invaliditeta – npr. vježbanje za protezu.

22. Psihološka pomoć - u stadiju ogorčenosti i agresivnosti: • Razumjeti izvor agresivnosti. • Poučiti alternativnim oblicima ponašanja – kad se osjećate jako ljutito... • Poticati preuzimanje odgovornosti za vlastito ponašanje – kako si ja mogu pomoći?... • Poticati prihvaćanje pomoći – na koga se mogu osloniti?...

23. Psihološka pomoć - u stadiju početnog prihvaćanja: • Poticati verbaliziranje osjećaja - tuge, srama, seksualnih problema... • Poticati samopoštovanje –vlastitu vrijednost, sposobnost... • Odrediti bliske, dostižne ciljeve –samozbrinjavanje, kretanje u kući... • Poništavati iracionalna vjerovanja – nikad više neću raditi... nikome neću biti privlačan/-na...

24. Psihološka pomoć - u stadiju potpunog prihvaćanja -reintegracije: • Poticanje preuzimanje raznih obaveza - radnih, obiteljskih, socijalnih... • Poticati samostalno donošenje odluka i rješavanje problema –osobnih, poslovnih, društvenih...

25. PONAŠANJE PREMA OSOBAMA S INVALIDITETOM Nemojte pretpostavljati: • da je osoba nemoćna ako je slijepa, gluha ili ako je netko gura u invalidskim kolicima, • da osoba ne čuje dobro ili da je glupa ako ima problema s pokretljivošću ili vidom, • da se gluha osoba ponaša nekontrolirano ili da je glupa zato što vam nije poznat njen način komunikacije, tj. govor tijela. • http://www.hsuti.hr • http://www.hsuti.hr/plakat.jpg

26. Nemojte pretpostavljati: • da je svaka osoba s invaliditetom materijalno ovisna, • da je netko manje sretan zato što je drugačiji, • da je netko puno hrabriji od drugih ljudi zato što mora prevladati posebne zapreke koje proizlaze iz njegovog invaliditeta, • da je dokaz da ste dobra osoba to što sažalijevate ljude koji moraju prevladavati neka tjelesna, mentalna ili senzorna ograničenja.

27. Ponašajte se bez predrasuda! • Komunicirajte s osobom s invaliditetom. Obraćajte se direktno toj osobi. • Nemojte vikati, govoriti pretjerano sporo ili na pojednostavljen način. • Nemojte se ponašati nadmoćno ili prezaštitnički prema osobama u invalidskim kolicima, sa štapom ili onima koji imaju vidljivo tjelesno ili mentalno oštećenje. • Nemojte namjerno ili svjesno odvraćati pogled od osobe s invaliditetom, njenog oštećenja, ožiljka, pomagala ili aparata. • Nemojte pretpostavljati da osoba nije u stanju sama platiti pregled, potpisati nešto i sl.

28. Ponašajte se bez predrasuda! • Nemojte djelovati kao da vam je neugodno ili se ispričavati kad pred osobom spominjete njen invaliditet. • Ako trebate duže razgovarati s osobom u kolicima, razgovarajte sjedeći. • Nemojte se obraćati osobi poistovjećujući je s opremom, npr.: "Idu kolica, propustite kolica!" ili "Pazite na štap!". • Nemojte kategorizirati ili depersonalizirati pacijenta s invaliditetom, npr.: "Doktore, imam ovdje jednog hendikepiranog pacijenta.” • Invaliditet nije ono što određuje tko je ta osoba - pogledajte ju i vidite osobu!