E N D
Orao krstaš Oraokrstaš, iliimperijalniorao(lat.Aquila heliaca), je impozantnagrabljivicakoja je nekadanaseljavalaširokepredeleEvroazije, a danas je njenbrojveomasmanjeni pod pretnjom je istrebljenja.Glavnostanište mu je jugoistočnaicentralnaEvropa,zapadnaicentralnaAzija. Oraokrstašnaseljavauglavnompredele do 1000 metaranadmorskevisine, ne preteranopošumljene. Pticazagnezdobiravisokousamljenodrvosakojegimapregledširokogterena. Nažalostovo je jednaodčinjenicakojaju je učinilaveomapodložnomljudskomometanjustaništa, pljačkanjuiliuništavanjugnezda.
Ovaj orao naseljava stepe, retke šume i polupustinje, pa je tako jedan par krajem osamdesedih i početkom devedesetih bio primećen u rejonima Deliblatske peščare ali je nepažnjom nadležnih (jedna ptica je ubijena) kao i zbog promene habitata, krstaš nestao iz Banata. Jedan par je viđen i u rejonu Fruške gore.
Nekada je ova ptica bila odabrana za simbol Austrougarske ali joj to nije pomoglo da izbegne sudbinu gotovo potpunog nestanka sa terena Evrope, danas ga zahvaljujući intenzivnim programima zaštite ima nešto više u Slovačkoj i Mađarskoj, ukupno oko 120-130 parova, kao i u Bugarskoj i Makedoniji gde se gnezdi između 80 i 100 parova
Imperijalni orao gradi velika gnezda od grana na vrhovima drveća, a vrlo retko se događa da gnezdo napravi i na električnim stubovima. Tokom marta i aprila ženka izleže dva do tri jajeta; po paru prosečno preživljava 1,5 mladunaca, ali ovaj prosek veoma varira u zavisnosti od pristupa hrani. • Mladi ostaju sa roditeljima tokom celog leta a zatim se odvajaju. Polnu zrelost ptica dostiže sa 5-6 godina starosti.
Krstaš se uglavnomhranimalimsisarima, pticama, glodarimaigušterima, a ukolikonemadrugogizborailešinom.
Fruška Gora je oddavninastaništeovegrabljivicezakoju se u naroduverujedapredstavljazaštitnikaselakojiteragradonosneoblake. Žalosno je što im preti istrebljenje na našem prostoru jer je nepažnjom nadležnih ( jedna ptca ubijena ) kao i zbog promene habitata, još se viđa samo oko Frške Gore.Potrebno je sprečiti nelegalnu seču stabala gde su gnezda i tako omogućiti da se ova vrsta održi i na treritoriji Srbije.
Kraj autori: MirkoNedimović i Vladimir Vukadinov, učenici TŠ”Mileva Marić Ajnštajn, razred-TLR21