POREMEĆAJ PAŽNJE / HIPERAKTIVNI POREMEĆAJ (ADHD)

1. POREMEĆAJ PAŽNJE / HIPERAKTIVNI POREMEĆAJ (ADHD) A = Attention /pažnja, pozornost/ D = Deficit /deficit, nedostatak/ H = Hyperactivity D = Disorder /poremećaj/

2. Razvojni poremećaj samokontrole, poznat kao hiperaktivnost, zapravo je poremećaj pažnje koji je često praćen nemirom i impulzivnošću • razvojni poremećajkoji se izučava od početka 20.stoljeća

3. Dosadašnji nazivi: • Minimalno moždano oštećenje • Minimalna cerebralna disfunkcija – MCD • Minimalna moždana disfunkcija • Hiperaktivnost • Psihoorganski sindrom • Hiperkinetski poremećaj • Deficit pažnje - ADD • ADHD

4. Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje – DSM-IV(1994), bitno obilježje tog poremećaja je trajni model nepažnje i /ili hiperaktivnog-impulzivnog ponašanja koji je češći i teži od tipičnog za osobe odgovarajućeg razvojnog stupnja(DSM-IV).

5. Smetnje se javljaju na područjima: • motorike/nemir, nespretnost, nestabilnost, crtež ne odgovara dobi/ • pažnje/kratkotrajna, neselektivna, - nije uspostavljena hijerarhija važnih i manje važnih događaja, svaki podražaj je za dijete jednako važan/, zamor • emocija i socijalnih odnosa/teškoće u kontroli poriva, nedostatak kočnica na somatskom i na emocionalnom planu/- impulzivnost, eksplozivnost, nizak prag tolerancije na frustraciju, nepredvidljivost, prisustvo agresivnosti, „loši“ i „dobri“ dani, dezorganiziranost • na planu percepcije/ loša procjena veličina, udaljenosti, odnosi L/D, loša orjentacija u vremenu, loša sposobnost precrtavanja figura, problemi u razlikovanju dijela od cjeline • u području kognitivnih funkcija /loše apstraktno mišljenje, dezorganizirano razmišljanje, teškoće u stvaranju koncepta, teškoće pamćenja; poremećeji čitanja, pisanja, računanja.../

6. Karakteristična ponašanja djeteta s ADHD sindromom: • izrazita nestrpljivost • psihomotorni nemir • poteškoće u organizaciji (zaboravljaju, gube, zameću pribor, knjige, upute...) • radi prebrzo i čini “nepotrebne“ greške • na pitanja odgovara prebrzo, bez razmišljanja • nije sposobno slijediti upute koje se daju cijeloj grupi • ne uspijeva upamtiti uputu iako nema poteškoća s pamćenjem • pismeni radovi su mu najčešće “zbrkani” • nespretno je, ispadaju mu stvari, lako posrne i padne • pretjerano je pričljivo • često mijenja aktivnost ostavljajući prethodnu nedovršenu • često mnogo pita a ne dočeka odgovor • lako ga je omesti u bilo kojoj aktivnosti • sklono povesti se za „bučnijom“ djecom • neujednačen uspjeh u različitim predmetima • ne uspijeva misliti na logičan i razumljiv način

7. Osnovni simptomi ovog poremećaja su:hiperaktivnost, impulzivnost, nepažnja HIPERAKTIVNOSTse očituje u slučajnoj aktivnosti koja je neorganizirana i nije usmjerena prema postavljenom cilju. IMPULZIVNOSTje reagiranje koje ne uključuje razmišljanje o mogućim posljedicama ponašanja. NEPAŽNJA se očituje u teškoćama koncentracije, pojačanoj distraktibilnosti, smanjenom rasponu pozornosti, nedovoljnoj sposobnosti slušanja što otežava sljeđenje uputa, te problemu završavanja započetih aktivnosti.

8. HIPERAKTIVNOST… • Često tresu rukama ili nogama ili se vrpolje na sjedalici • Ne mogu dugo mirno sjediti na jednom mjestu, za radnim stolom • Često su u “pogonu” ili kao da ih “pokreće motor” • često pretjerano pričaju

9. IMPULZIVNOST… • Često “istrčavaju” s odgovorima prije nego što je dovršeno pitanje • Preskaču stranice kod čitanja ili idu na kraj knjige • “Zatvorenik” trenutka • Nestrpljivost (npr.problem čekanja u redu) • Nepromišljene reakcije • teško odgađaju zadovoljavanje želje, teško čekaju neki događaj - manjak planiranja • teško se odupiru trenutnom iskušenju

10. IMPULZIVNOST…. česta ponašanja: ne slušaju zapovijedi, upute, započinju razgovor u neprikladno vrijeme, pretjerano prekidaju druge, ometaju druge, grabe tuđe predmete, diraju stvari koje ne bi smjeli, ludiraju se, drugi se mogu žaliti da ne mogu doći do riječi

11. NEPAŽNJA… • Ne slušaju kad im se izravno obraća • Problem u pažljivom slušanju ili čitanju • “Odlete” usred konverzacije • Kratka koncentracija • Lako su ometeni od okoline • Problemi u organizaciji • Vrlo brzo se dosađuju • često gube stvari potrebne za ispunjavanje zadaća ili aktivnosti (npr. igračke, školski pribor, olovke, knjige, alat)

12. Simptomi impulzivnosti mogu dovesti do kršenja obiteljskih, interpersonalnih i edukacijskih pravila, posebice u adolescenciji. Uz impulzivnost se često javlja EMOCIONALNA NESTABILNOSTkoja se izražava kroz: • nisku toleranciju na frustracije • provale bijesa • socijalno povlačenje (izolacija, osamljivanje) • okrivljavanje drugih za vlastite probleme • pretjerana osjetljivost na kritiku

13. TEŠKOĆE VEZANE UZ ADHD • nisko samopoštovanje • slab školski uspjeh • konflikti s autoritetima • sekundarni poremećaji ponašanja • anksioznost i depresija • noćno mokrenje • poremećaji govora i jezika • alergije, poremećaji spavanja, noćne more

14. Slab školski uspjeh javlja se na nekoliko načina • neka djeca su općenito neuspješna • neka su ciljano neuspješna (npr. povijest ili čitanje lektire) • kod nekih je problem snižena inteligencija (rijetko)

15. Konflikti s autoritetima • Njihovo stanje često dovodi do konflikata s autoritetima u školi i obitelji, jer se nemogućnost primjerenog posvećivanja zadacima koji zahtijevaju trajniji mentalni napor često tumači kao znak lijenosti, slabog osjećaja odgovornosti i suprotstavljanja • U obitelji su često poremećeni odnosi roditelj - dijete jer različitost simptomatskog ponašanja navodi roditelje na uvjerenje da je problematično ponašanje namjerno

16. Istraživanja provedena u SAD-u pokazala su da hiperaktivna djeca imaju sljedeće probleme vezane uz učenje: • 90% hiperaktivne djece pokazuje smanjenu produktivnost u školskom radu • 90% hiperaktivne djece postiže snižen uspjeh u školi • 20% hiperaktivne djece ima teškoće s čitanjem • 60% hiperaktivne djece ima ozbiljne poteškoće s rukopisom • 30% hiperaktivne djece prekida školovanje

17. Etiologija Prema različitim teorijama i istraživanjima uzroci se nalaze u području -nasljeđivanja -poremećenog funkcioniranja mozga -neurobioloških poremećaja -socijalnih poremećaja -patologije obiteljskih odnosa -emotivnih problema

18. Prema najnovijim istraživanjima • poremećaj ima u najvećoj mjeri biološku osnovu ( ili oštećenja mozga ili poremećaji u razvoju mozga), čemu u velikoj mjeri doprinose genetski i nasljedni faktori. • Posebno su zahvaćeni frontalni režnjevi, odnosno centri koji su odgovorni za inhibiciju ponašanja, ustrajnost, otpornost na distrakciju i samokontrolu.

19. Učestalost pojavljivanja, spol i dob • ADHD se javlja prije 7.godine života. Dijagnozu jeteško postaviti prije 4. – 5. godine života jer je karakteristično ponašanje djece te dobi varijabilnije, a postavlja im se i manje zahtjeva za trajnijim održavanjem pažnje. • Procjenjuje se da se ADDH javlja kod 5-7 % školske djece i to 4 do 5 puta češće kod dječaka nego kod djevojčica. • Hiperaktivnost i impulzivnost se čine da nestaju ili slabe s godinama, ali nemogućnost pažnje i nedostatak organizacije ostaju nepromijenjeni.

20. Značajni faktori u procesu dijagnostike: - ciljani intervju s djetetom, roditeljima, nastavnicima -podaci o razvoju (ponašanju, bolestima, poremećajima) - dijagnostičke ljestvice - laboratorijski nalazi - analiza snimaka i rada mozga - tjelesni pregled djeteta

21. Druga stanja koja mogu izgledati kao ADHD • poremećaji vida i sluha • epileptički napadaji • traume glave • akutne ili kronične medicinske bolesti • loša prehrana • nedostatak spavanja • nuspojave nekih lijekova ili droga

22. Savjeti za nastavnike, pravila za učenje • prihvatite dijete kao vrijednu osobu, općeniti odnos prema djetetu treba biti pozitivan, dobronamjeran • Usmjerite se na pozitivno, omogućite djetetu osjećaj kompetentnosti. Potkrepljujte poželjna, pozitivna ponašanja • Jasno definirana pravila ponašanja (pozitivna, izražena u terminima poželjnih ponašanja a nezabrana) - dijete s ADHD poremećajem treba strukturiranu situaciju i jasne granice više nego druga djeca

23. Razlikujte nemogućnostod neposlušnosti • Razdijelite gradivo na više manjih dijelova, strukturirajte okolinu tako da dijete uspješno završi zadatak (stavite naglasak na ono što dijete može radije nego na ono što ne može učiniti) • Izbjegavajte ismijavanje, prodike ili kritiziranja • Ignorirajte nepoželjna ponašanja • Kada dajete uputu cijelom razredu, stanite kraj hiperaktivnog učenika • NE ističite pred razredom djetetova ograničenja

24. Preferirajte usmeno ispitivanje pred pismenim, • Ukoliko je to potrebno, produljite mu vrijeme rada • Smanjite opseg zadanog materijala, a nenjegovu težinu • Frustracija tijekom nastave može se smanjiti omogućavanjem kratkih pauza iliizlazaka iz razreda • Socijalne vještine moguse učiti i razvijati i u razrednoj sredini, od čega će sva djeca imati koristi. • Od izuzetne važnosti je suradnja roditelja i nastavnika

25. Čarobni štapić za ovakve teškoće ne postoji, a kada bi postojao bio bi sastavljen od: • strpljenja • smirenosti • optimizma • pohvale kada god je to moguće

26. 7 osnovnih principa odgoja djeteta s ADHD sindromom

27. 1. Neposredna povratna informacija i posljedice • Kada se želi promjeniti nepoželjna ponašanja, djetetu treba pružiti nagradu i povratnu informaciju kada se ponaša na poželjan način i brze negativne posljedice za nepoželjno ponašanje.

28. 2. Pružajte češće povratnu informaciju • Hiperaktivna djeca trebaju povratne informacije i posljedice brže i češće nego druga djeca. • Npr. umjesto da čekate da dijete završi sa rješavanjem cijelog listića zadataka, da biste ga pohvalili, vi mu dodijelite nagradni bod za svaki riješeni zadatak

29. 3. Koristite veće i snažne posljedice • Kako bi ga se potaknulo da završi neki zadatak, poštuje pravila ili da se dobro ponaša, ono treba snažnije posljedice nego druga djeca. • Priroda samoga poremećaja zahtjeva da se koriste veće, značajnije i ponekad materijalne posljedice kako bi se razvila i održala pozitivna pažnja hiperaktivnog djeteta.

30. 4. Koristite poticaje prije kazne • Kod hiperaktivne djece naročito vrijedi pravilo pozitivno prije negativnog • Kada želite promjeniti neko nepoželjno ponašanje, potrebno je odlučiti kojim pozitivnim ponašanjem ćete ga zamijeniti.

31. 5. Nastojte biti konzistentni • znači svaki puta reagirati na određeno ponašanje ili situaciju, po mogućnostina isti način

32. 6. Imajte na umu prirodu poremećaja • Pokušajte se distancirati od situacije • Nemojte dozvoliti da Vaš vlastiti osjećaj vrijednosti postane vezan uz to jeste li ili ne uspijeli “pobijediti “ neko ponašanje. • Kada situacija izmakne kontroli ili ne završi onako kako ste Vi predvidjeli, nikako nemojte zaključiti da ste Vi loš učitelj ili loša osoba.

33. 7. Vježbajte opraštanje • Opraštanje je pre-važan princip u odgoju djeteta, no često ga je teško provoditi u svakodnevnom životu. • Vježbanje opraštanja znači razmisliti o djetetovim ” prijestupima” i oprostiti mu ih; zatim pustite da Vas prođu osjećaji ljutnje, razočarenja, zamjeranja, povrede i naposlijetku oprostite sami sebi za pogreške koje ste napravili u odgoju toga dana.

34. Tretman • U literaturi se kao najučinkovitiji i znanstveno provjereni navode • psihosocijalni pristupi • farmakoterapija

35. Psihosocijalni pristupi • Bihevior terapija • Obiteljska terapija • Trening socijalnih vještina • Učenje akademskih vještina • Individualna psihoterapija • Kognitivno bihevioralna terapija • Terapeutska rekreacija • Multimodalni tretman

36. Farmakoterapija • Preporuka je da se u takav tretman krene samo ako su problemi tako intenzivni da nikakav drugi tretman ne daje rezultata • Medikamenti se obično kombiniraju s nekim psihosocijalnim tehnikama

37. Pripremila Alma Rovis Brandić, socijalni pedagogstručni suradnik u OŠ Petra Zrinskog, Zagreb Korištena literatura: • Dijete izvan kontrole” Iva Prvčić , psiholog i Mihaela Rister, psiholog, Psihotrauma centar, Klaićeva 16, Zagreb 2.”Hiperaktivno dijete”, dr.Dubravka Kocijan Hercigonja, Naklada “Slap” 1997. 3. “ADHD i mogućnosti primjene oligo i fito terapije”, predavanje prof.Alfredo Torti 4. “Hiperaktivnost” mr.sc. Snježana Sekušak-Galešev, časopis ‘Dijete i društvo’, tema Poremećaji u ponašanju 7 / 2005.