220 likes | 669 Views
DEVIJANTNOST. IZRADILE: Natalija Bingula Sanja Čajko Andreja Pavlek. ŠTO JE DEVIJANTNOST?. Devijantno ponašanje je sveprisutna društvena pojava, a to znači da nema društva u povijesti i danas koji ne poznaju devijantnost
E N D
DEVIJANTNOST IZRADILE: Natalija Bingula Sanja Čajko Andreja Pavlek
ŠTO JE DEVIJANTNOST? Devijantno ponašanje je sveprisutna društvena pojava, a to znači da nema društva u povijesti i danas koji ne poznaju devijantnost U društvu jednako je prošireno nesuglasje što je devijantno, a što normalno Devijantnost je relativna, jer ne postoji apsolutan način da se definira devijantan čin Varira od vremena do vremena, od mjesta do mjesta, a to znači da je kulturno determinirana, jer kulture se s vremenom mijenjaju i razlikuju od društva do društva
DEVIJANTNOST U svakodnevnom jeziku devijantnost znači skretanje s prihvaćenog puta. Marshall B. Clinard izraz devijantnost rezervira za ono ponašanje koje toliko nedopustivo da ga zajednica ne može tolerirati.
DEVIJANTNOST je kršenje bilo kojeg oblika normi koje nameće društvena grupa ili društvo u cjelini kršenje normi nije dovoljan uvjet da se nešto proglasi devijantnim, već je potrebna uvijek neka grupa koja će prekršaj uočiti, kazniti i dalje progoniti
NORME NORME-društvena pravila ili upute što određuju prikladno ponašanje u određenim situacijama. VRSTE: Običajne Mores Zakoni
SANKCIJE SANKCIJE-svaka reakcija drugih na ponašanje pojedinca ili grupe koja za cilj ima osiguranje poštivanja normi. VRSTE: Pozitivne i negativne Formalne i neformalne
BIOLOŠKA TEORIJA DEVIJANTNOSTI Polazi od ideje da je devijantno ponašanje prouzročeno tjelesnim, genetskim i instinktivnim osobinama čovjeka Glavna zadaća je odrediti tipove ljudi koji su skloniji devijantnost, utvrditi razlike u usporebi s normalnim ljudima, odnosno utvrditi oznake predispozicije prema devijantnosti. C. Lombroso-prvi povezao zločin sa čovjekovom biologijom, tvrdi da je ustanovio niz genetski determiniranih svojstva koja se često uočavaju kod kriminalaca: izražena čeljust, visoke jagodične kosti, velike uši, neosjetljivost na bol - nema dokaza Wiliam Sheldon-osim biološke različitosti uzima i temperamentnu različitost
PSIHOLOŠKA TEORIJA DEVIJANTNOSTI u pitanju je duševna, a ne tjelesna bolest: neki emocionalni poremećaj u prošlosti izazvao je psihološku neravnotežu Hans Eysenck-tvrdi da postoji veza između genetski utemeljenih karakteristika ličnosti i zločinačkog ponašanja John Bowlby-tvrdi da se uzroci devijantnog ponašanja u ranoj socijalizaciji djece, a ne da se nasljeđuju
FUNKCIONALISTIČKA PERSPEKTIVA izvor devijantnosti traži u naravi društva neki funkcionalisti tvrde kako je devijantnost nužan dio svih društava određena količina devijantnosti ima pozitivnu funkciju pa čak pridonosi održavanju i dobrobiti društva. EMIL DURKHEIM-zločin neizbježan i normalan aspekt društvenog života, on je integralan dio svih zdravih društava. neizbježan zato što ne može svaki pripadnik društva biti jednako odan kolektivnim čuvstvima (zajedničkim vrijednostima i moralnim uvjerenjima) društva.
POZITIVNE FUNKCIJEDEVIJANTNOSTI: Promicanje društvene konformnosti Učvršćivanje društvenih normi Osnaživanje grupa Katalizator promjena
STRUKTURALNE I SUPKULTURNE TEORIJE DEVIJANTNOSTI STRUKTURALNE TEORIJE-podrijetlo devijantnosti objašnjavaju položajem pojedinca ili skupina u društvenoj strukturi. SUPKULTURNE TEORIJE-obješnjavaju devijantnost supkulturom neke društvene skupine -devijantnost rezultat prilagođavanja pojedinca vrijednostima i normama društvene skupine kojoj pripadaju Strukturalne i supkulturne teorije se često kombiniraju, tj. razvoj supkultura objašnjava se položajem skupina ili pojedinaca u društvenoj strukturi.
INTERAKCIONISTIČKAPERSPEKTIVA Interakcionističko gledište razmatra: -kako su i zašto neki pojedinci ili skupine definirani kao devijanti, -učinak takvih definicija na njihove daljne postupke Ističu važnost čimbenika koji su vezani za pojedinca
TEORIJAETIKETIRANJA devijantnost se proizvodi procesom interakcije između potencijalnog devijanta i čimbenika društvene kontrole čin postaje devijantnim tek kada ga drugi tko doživljavaju i definiraju. etiketa uglavnom zasjenjuje etiketiranoj osobi status roditelje, prijatelje i sl. te se drugi prema toj osobi odnose u okviru te etikete
FAZE U PROCESU ETIKETIRANJA isprva je pojedinac u javno etiketiran kao devijantan te može doživjeti odbacivanje mnogih društvenih skupina poticaj za daljnju devijantnost poteškoće u traženju posla priključenje organiziranoj devijantnoj skupini razvoj devijantne supkulture
PRIMARNA DEVIJANTNOST-ponašanje kojim se krše društvene norme, ali uglavnom prolazi nezapaženo djelovanju socijalne kontrole SEKUNDARNA DEVIJANTNOST- označivanje pojedinaca devijantnima -devijantnost koju pojedinci usvajaju kao odgovor na reakciju okoline
DEVIJANTNOST I STATISTIKA Mnoge teorije devijantnosti temelje se djelomice na službenim statističkim podacima policije, sudova i drugih državnih agencija koje sudjeluju u nametanju zakona U SAD-u i Velikoj Britaniji statistički podaci pokazuju kako su neke skupine uključenije u zločin od drugih Prema službenim podacima prije će počiniti zločin pripadnik radničke klase, mladež, muškarac nego pripadnik srednje klase, starija osoba i žena
Statistika pruža: Informacije o ukupnom broju zločina (poznatih policiji) Informacije o društvenim karakteristikama onih koji su osuđeni za prekršaj, poput njihove dobi i spola Potpuno je jasno da policija ne dozna za sve zločine i oblike kriminala koji se događaju
PREKRŠAJ JAVNOG REDA I MIRA (uništenje okoliša, drsko ponašanje, tučnjave, svađe i sl.) KRIMINALITET (ubojstvo, silovanje, pokušaj ubojstva, teške krađe i sl.) 2005.- 61 160 2006.-61 349 - U 2006. godini u odonosu na 2005. godinu za 3 % više kriminalnih djela.
LITERATURA: 1. M. Haralambos, M. Holborn: Sociologija, teme i perspektive 2. Nenad Fanuko: Sociologija 3. J. Kregar, D. Polšek, S. Ravlić: Uvod u sociologiju