70 likes | 485 Views
Cesija. Autor: Ana Profozić. Ustup ( cesija) je ugovor kojim vjerovnik (cedent) svoju otuđivu tražbinu prenosi na drugoga ( cesionara)
E N D
Cesija Autor: Ana Profozić
Ustup ( cesija) je ugovor kojim vjerovnik (cedent) svoju otuđivu tražbinu prenosi na drugoga ( cesionara) • Prenošenje obveznih odnošaja od jedne osobe na drugu putem univerzalne sukcesije (hereditas, bonorum possessio, conventio in manum žene sui iuris, adrogatio, bonorum emptio) • Tokom vremena su se razvila različita sredstva kojima se praktički postizao učinak cesije premda se nije odstupilo od teoretskog načela neprenosivosti tražbina.
*A) najstarijedoba- vjerovnik bi svoga dužnika pozvao (delegirao) neka se drugome obveže na istu činidbu koju je do sada njemu dugovao - to nije prijenos tražbine već se radi o novaciji (obnovi, preinaci) obveze promjenom osobe vjerovnika, koju nazivamo aktivnom delegacijom *B) do promjene dolazi kada se s formularnim postupkom uvodi procesualno zastupanje- ovaj na koga se tražbina imala prenijeti utužio bi tražbinu kao vjerovnikov zastupnik u procesu (cognitor ili procurator) te bi pomoću pretorske formule s premještajem subjekta ishodio presudu na svoje ime
Za razliku od običnog mandatara ovlastio bi vjerovnik takvog zastupnika-cesionara da mu o utjeranoj tražbini više ne treba polagati računa ( mandatuminremsuam, cognitorodnosnoprocuratorinremsuam) • Cesija akcije – stoga zastupnik-cesionar mora tužiti u ime dosadašnjeg vjerovnika • Nedostaci: 1.) vjerovnik je mogao do litiskontestacije mandat opozvati 2.) mandat bi utrnuo smrću jedne ili druge stranke 3.) cedent je do časa litiskontestacije bio još uvijek vjerovnik te je mogao od dužnika primiti platež, sam ga utužiti otpustiti mu dug ili se s njime nagoditi
*C) - od Antonina Pija se počela cesionaru davati actio utilis (mogao je tražbinu utužiti samostalno u svoje ime i nezavisno od volje cedentove) - izbjegnuti dotadašnji nedostaci mandata, cesionarov zahtjev prelazi i na nasljednike - u postklasično doba ustanova denuncijacije; ukoliko je cesionar obavijestio dužnika ouslijediloj cesiji, nije više dužnik od toga časa mogao valjano platiti cedentu, niti bi ga ovaj više mogao izravno tužiti -Justinijanovo pravo dolazi do potpunog praktičnog učinka cesije, tj. do prijenosa tražbine u današnjem smislu, premda nije institut cesije teoretski izgradilo.
Cesija je apstraktni posao • Pravni se razlog tiče samo internog odnošaja između cedenta i cesionara, a za ustupljenog dužnika (debitor cessus) mjerodavan je samo akt cesije i činjenica da je o cesiji obaviješten • Cesionar stječe tražbinu u istom opsegu i s istim uzgrednim pravima kako je ona pripadala cedentu • Nemo plus iuris ad alium transferre potest, quam ipse habet • Debitor cessus ima protiv cesionara sve prigovore koje je imao i protiv cedenta ( izuzev strogo osobne, privilegia personae)
Carsko doba - donesene različite odredbe da se spriječe spekulativni poslovi jeftinim kupovanjem dvojbenih tražbina: pod prijetnjom ništavosti zabranjene cesije tražbina humiliores na potentiores i cesije tražbina o kojima teče parnica ( reslitigiosae) - lexAnastasiana- 506., konstitucija cara Anastazija - cesionar koji je tražbinu stekao kupnjom mogao je od dužnika zahtijevati samo onoliko koliko je sam za tražbinu platio *iznimka-u ovom slučaju pravni razlog cesije, interni odnošaj između cedenta i cesionara ipak djeluje prema ustupljenom dužniku