U ČIZMICAMA ŠEGRTA HLAPIĆA

1. U ČIZMICAMA ŠEGRTA HLAPIĆA PRVI KORAK

2. I mi krenusmo na putovanje,na putovanje na kojem se želimo družiti i uživati u ljepoti riječi i na kojem želimo doživjeti radost čitanja. Na tom ćemo putovanju istraživati, učiti, maštati, igrati se i stvarati neke nove svjetove.

3. SAZNALI SMO O OBUĆI…

5. U POSTOLARSKOJ RADIONICI

9. PJESMA CIPELA CIPELO, CIPELICE Jedne male cipele cijeli dan su škripale. U lokve su skakale i u blato capale. U školu su žurile i preko trave jurile. Po kamenju su žuljale i polako se ljuljale. Na kraju su se istrošile i kod postolara završile. Jan Štampf Cipelo, cipelice, nasmijana budi. Cipelo, cipelice, šeći kroz ulice. Cipelo, cipelice, Cipelo, cipelice, budi uvijek najljepša. ti si mi najdraža. Cipelo, cipelice, Cipelo, cipelice, nek ti ljepotu ne moja mala lutalice. pokvare lokvice. Marko Barać

10. RITAM BOJA I OBLIKA

13. BAJKA O ČAROBNIM CIPELAMA Jednom davno bile jedne čarobne cipelice. U to vrijeme postojale su samo jedne takve cipelice. Njih su svi željeli imati kako bi u njima išli na dvor na bal. Te su cipelice bile bijele boje s crvenom mašnom na vrhu i pozlaćenom potpeticom. Jednog je jutra jedna djevojčica poželjela baš te cipelice. Toliko je plakala i molila da joj ih kupe, ali takve se cipelice nisu mogle kupiti. Odjednom, cipelice se stvore ispred nje. Ona ih obuje i tada je počela najčarobnija bajka, počeo je čarobni ples. Djevojčica se vrtjela u krug, poskakivala kao balerina, kao najbolja svjetska plesačica. Tada ih je ta djevojčica skrila i nitko ne zna gdje su čarobne cipelice. Nevena Stupar

14. BAJKA O ČAROBNIM CIPELAMA Nekoć davno dok su još postojale čarolije, dogodila se ova istinita priča. U zemlji čuda živio je stari postolar koji je imao unuku Miju. Svakoga dana ona je sa svojim djedom popravljala cipele. Djed je Miji poklonio cipelice koje su bile čarobne. Čarolija se dogodila kada je Mija obula cipele. Odjednom se našla u Zemlji cipela. Posvuda su bile različite cipele: velike, male, svjetlucave, tamne. Mia je bila oduševljena. Ubrzo je primijetila da neke cipele nemaju para. Zla vještica odnijela je parove cipela. Mija je otišla do vještičina dvorca i zamolila je da vrati cipele, jer jedna cipela ništa ne vrijedi. Obećala joj je da će joj njezin djed postolar napraviti cipele kakve poželi. Vještica je vratila cipele svojim parovima. U Zemlji cipela svi su bili sretni, a Mija se vratila kući svome djedu postolaru. Kristina Sanić

15. IVANA BRLIĆ MAŽURANIĆ Ivana Brlić Mažuranić rođena je 18. travnja 1874. u Ogulinu. Njenu obitelj činili su otac, majka, dvoje braće i sestra. Otac je bio odvjetnik, a majka iz bogate obitelji. Ivanina obitelj često se selila u druge gradove: karlovac, Jastrebarsko i zagreb. Polazila je privatnu školu. Djed joj je bio ban Ivan Mažuranić. Kaže da je bio strog, a li je od njega naslijedila ljubav prema čitanju i pisanju. Udala se s 18 godina za Vatroslava Brlića. S njim se preselila u Slavonski Brod. U kući su imali knjižnicu. To ju je jako veselilo. Rodila je sedmero djece. Dva sina su joj nakon rođenja umrla. Zbog muža i djece morala je prestati pisati. No, kada su djeca porasla zanimalo ih je čitanje te je opet počela pisati. 1913. napisala je roman Čudnovate zgode šegrta Hlapića. Nakon muževe smrti preselila se sa sestrom u Zagreb. Umrla je 1938. godine. Magdalena Dumančić

16. A DA SMO ŽIVJELI U IVANINO VRIJEME, POSTAVILI BI JOJ NEKA OD OVIH PITANJA: Kako ste se odlučili biti pisac? Jesu li se Vaši roditelji s tim slagali? Gdje ste pronalazili ideje za bajke? Antonio Kristina Jeste li slušali mamu i tatu? Klara Koje Vam se Vaše djelo Je li Vam Vaš učitelj ostao u lijepom sjećanju? Zašto? najviše sviđa? Matija Ana Kako je to biti slavan? Jan U kojem ste prostoru najviše voljeli pisati? S koliko ste godina počeli pisati? Ana Vjeran Jeste li kao dijete voljeli čitati? Marijana

17. NAŠA PISMA IVANI Draga Ivana! Jako si dobro napisala knjigu Čudnovate zgode šegrta Hlapića. Odlično pišeš knjige i veoma mi se sviđaju. Sigurno si morala naporno raditi kako bi napisala prvi dječji roman. Sviđa mi se što si pisala priče za svoju djecu. Iako ne volim baš puno čitati, potrudit ću se da zavolim čitanje i više čitam. Ema Sarić Draga Ivana! Htjela sam ti čestitati što si napisala tako lijepu i zanimljivu knjigu – Čudnovate zgode šegrta Hlapića. Ta knjiga mi je pokazala kako je čitanje zanimljivo. Sada jako puno znam o knjigama, o bajkama i nestvarnim likovima. Pišeš prekrasne priče o svemu što vidiš oko sebe. Iako nisam pročitala tvoju prvu knjigu , mislim da je prekrasna kao i tvoje ostale knjige. Tvoja Nina !

18. SUSRET IVANE I MALOG ŠEGRTA Na trgu ispod šatora bio je maleni dječak, šegrt. Prodavao je cipele. Otišla sam do trga pronaći šegrtovog gazdu. Bio je jako ružan i mrgudan. Jedne noći netko je bio u mome vrtu. To su bili ljutiti čovjek i mali šegrt. Tražili su čizmice malog šegrta. I upravo u tom trenu pronašli su čizmice. Marko Rovazdi Na kišnom trgu dječak je pod šatorom prodavao cipelice. Jedne hladne crne noći dječak je pošao van i u Ivaninom vrtu tražio svoju mačkicu. Postolar se zabrinuo i pošao potražiti dječaka. Zapričao se s ženom i tada se pojavio bucmasti dječak. Postolar i dječak sretni su otišli kući. Ana Pjerabon

19. PRIČA MOŽE POČETI OVAKO… Na trgu pod šatorom maleni dječak prodavao je cipele. On nije imao niti mame, a niti tate. Radio je kao šegrt. Na štandu je bilo mnogo različitih cipela. Došla je jedna gospođa kupiti neke cipele. Ali, kada ih je probala bile su joj jako neudobne. Počela je vikati na dječaka. Dječak je otišao po gazdu. Gazda je zamolio gospođu da se smiri. Gospođa je otišla, a kada je otišla cipele su oživjele i počele govoriti… Vjeran Frisch Na trgu pod šatorom maleni mršavi dječak prodavao je cipele. Došao je jedan gospodin i tražio šarene cipelice. Ali, mali prodavač nije imao šarenih cipela. Gospodin je naredio malom prodavaču da do sutra napravi šarene cipelice. Mali postolar cijelu je noć radio cipele. No, bio je jako umoran… Klara Špiranec

20. ILI OVAKO … Jednoga jutra maleni dječak po imenu Hlapić, izašao je van kako bi donio vodu svome psu Bundašu. Kada je Hlapić izašao van, vidio je da Bundaša nema. Odmah je pomislio kako ga je netko ukrao. Htio ga je ići tražiti, ali nije imao vremena. Morao je raditi, popravljati i prodavati cipele. Došla je jedna gospođa i vidjela da Hlapić ima mnogo lijepih cipela. Gospođa je kupila jedne. Poslije posla pošao je potražiti Bundaša. Pronašao ga je ispod jednog hrasta kako se igra s malom žutim mačkom… Marijana Rabuzin Po jednom kišnom danu na izložbi su bile izložene cipele. Cipele je slagao mali šegrt. S njim je bio njegov gazda i njegova kćer. Nakon nekog vremena došao je jedan gospodin i zatražio crne cipele broj 40. No, nije bilo tog broja pa je maleni šegrt rekao da će pokušati izraditi cipele kakve je gospodin naručio. Sljedećeg dana došao je gospodin i ugledao cipele… Ema Kozić

21. NAŠE NASLOVNICE

24. POBJEĆI ILI NE? U MISLIMA ŠEGRTA HLAPIĆA