Svjetska književnost

1. Svjetska književnost Klasicizam i prosvjetiteljstvo

2. Prosvijećeni apsolutizam • Razdoblje prihvaćanja humanističkih ideala prosvjetiteljstva od strane europskih apsolutističkih vladara (17./18.st.) • Jačanje monarhija – naslijeđeno pravo, feudalizam i staleži – samovolja ili prosperitet • Neograničena vlast monarha – česti ratovi – ugovor o vlasti – prenošenje suvereniteta (Thomas Hobbes) • I dalje vjerski sukovi – protestantske i katoličke države • ‘Božji namjesnici’ ili služenje narodu

3. APSOLUTISTIČKI VLADAR • LUJ XIV. – Kralj Sunce, Francuska – europska velesila – agresivna vanjska politika – ogromna vojska – sjaj Versaillesa i vrhunac ekstravagancije – ratno siromaštvo – progon hugenota u kolonije – 17./18.st. PROSVIJEĆENI APSOLUTISTI • MARIJA TEREZIJA – Habsburška monarhija, nasljednik Josip II. – sitno plemstvo i građanstvo – smanjenje ovlasti feudalaca – unutarnja reorganizacija • FRIDRIK II. – Pruska, 18.st. – reformator države – pjesnik, filozof, pokrovitelj književnika – sluga državi

4. AUTORI • Montesquieu – ‘Duh Zakona’ – ideja ustavne monarhije – trodioba vlasti (zakonodavna, sudska, izvršna) • Rousseau – ‘Društveni ugovor’ – čovjek se rađa slobodan i onda pristaje na ograničenja – vlast uvijek pripada narodu • Voltaire – kontrovezna ‘Filozofska (ili Engleska) pisma’ i ‘Rasprava o toleranciji’ – načela slobode pojedinca, njegovog dostojanstva i uzajamne tolerancije

5. Klasicizam • NICOLAS BOILEAU – djelo Pjesničko umijeće – povratak antičkim vrstama – stroga pravila kako treba pisati – stroga hijerarhija i razgraničenje književnih vrsta – najvrjednija tragedija, traži njeno normiranje • Kreativna energija mora biti pod nadzorom razuma (racionalizam) i već uspostavljenih formi • Filozofija racionalizma + antički uzori • Vraćanje pravilnoj formi nakon baroka • Naglašena moralna komponenta – čast, hrabrost, dostojanstvo • Komedija može biti visoka, ali pročišćavanjem

6. PIERRE CORNEILLE • Francuski pjesnik i dramatičar, 17.st. – prvi velikan klasicističkog kazališta – uzor antička tragedija, ali slobodnije obrade – u svoje vrijeme popularan kao komediograf (Lažljivac), ali je upamćen po tragediji Cid • CID – nazvao ‘tragikomedijom’ (tragedija o herojstvu koja nema tragičan rasplet i motivi nisu preuzeti iz antičke tragedije) – publika oduševljena, napad kritičara zbog odstupanja od antičkih pravila (tri jedinstva radnje)

7. Tema – unutarnji sukobi nakon kojih prevladavaju razum i volja nad neracionalnim emocijama (strast, strah, ljubomora) • Junak – Cid (Gospodar) iz španjolskog srednjevj.epa • Radnja – Rodrigo (Cid) je braneći očevu čast ubio oca ljubljene Himene; ona traži njegovu smrt iako pati zbog ljubavi za njim; on bježi u boj protiv Maura • Uzvišen stil – dosljedni likovi – povijesne teme – moralne vrline

8. MOLIERE (Jean Baptiste Poquelin) • Francuski dramatičar, 17.st. – ostavio pravo, pridružuje se glumačkoj družini – pokrovitelj njegovih djela Luj XIV. – napisao 30 komedija – uzor rimski komediograf Plaut • Podjela komedija: farse (Umišljeni rogonja) komedije/baleti (Umišljeni bolesnik) komedije intrige (Scapinove spletke) komedije karaktera ili društva (Kaćiperke, Don Juan, Mizantrop, Škrtac, Tartuffe)

9. Društveni problemi i psihološke karakteristike koje obrađuje: - Kaćiperke – snobizam žena visokog društva - Tartuffe – lažna pobožnost i nemoralnost - Mizantrop – površnost, ljubavne spletke • Zabavljao i polemizirao • Glavni princip karakterizacije likova – društvena prijetvornost (lažni moralisti, bolesnici, učenjaci) • Jezik – heterogensto izraza! – jezik približava karakter, svaki lik jezično individualiziran

10. JEAN RACINE • Francuski dramatičar, 17.st. – bez roditelja, odgajan u samostanu (strogi moral) – najveći klasicistički tragičar – teme: mračni dijelovi ljudske duše (neostvarene želje, opsesije); nelegitimna sredstva za nedostižne ciljeve – snažni likovi u krvavim sukobima • Djela: Fedra, Ifigenija, Andromaha • FEDRA – Fedra zaljubljena u pastorka Hipolita, Tezejevog sina; iz ljubomore uzokuje njegovu smrt; iz očaja počini samoubojstvo

11. JEAN DE LA FONTAINE • Francuski književnik, 19.st. – pisao basne po uzoru na Ezopa – namijenjene sinu Luja XIV. – inspiracija antička, ali dosta izmjena • Zbirka ‘Basne i bajke’ - razrađena radnja; blisko poeziji (stih); elementi satire; psihološka složenost • Poznati citati: ‘Laskavci uvijek žive o trošku svojih slušatelja’ ‘Razlozi jačega uvijek su najbolji’ ‘Mnogo je bolje biti sam, nego s budalama’

12. LA ROCHEFOUCAULD • Francuski pisac, 17.st. – postao ugledni velikaš, miljenik visokog društva, ali i pobunjenik – ‘mali opus koji je formirao ukus francuske publike’ (Voltaire) • ‘Maksime’ – knjižica mudrosti u jednoj rečenici – poznavanje psihologije i britka kritika – višeznačni iskazi usmjereni protiv ljudske gluposti – kontekst: književni salon • ‘Memoari’ – iznimna književna vrijednost – objavljeni bez autorovog znanja

13. Prosvjetiteljstvo FRANCUSKI ENCIKLOPEDISTI • Denis Diderot i D’Alambert(18.st.) – projekt francuske Enciklopedije – reprezentativno djelo francuske znanosti i umjetnosti – sinteza ukupnog ljudskog znanja • Trajanje – 30god; Opseg – 35 svezaka • Humanist i matematičar u pokušaju sinteze neorganiziranog i rasutog znanja • Intelektualni impuls kao priprema za rušenje Bastille • Ostali mislioci: Voltaire, Rousseau, Montesquieu

14. KNJIŽEVNOST PROSJETITELJSTVA • Nije važna forma (klasicizam), nego sadržaj – ideje, misli, svjetonazor • Književnost ispituje moguću primjenu znanja/ znanosti – korisna i angažirana književnost • Obrazovani filozofi – produženo djelovanje – književne ambicije • Pokušaj plasiranja ideja kroz popularne forme i motive • Teme: kritika društva, veličanje razuma i sposobnosti

15. VOLTAIRE • Francuski književnik i filozof, 17./18.st. – sklon poduzetništvu i sumnjivoj zaradi – sukob s dvorom – često u izbjeglištvu – protivnik Crkve – uzor:Engleska • Djela: drame – Edip, Cezarova smrt romani – Candide, Zadig ep – Henrijada filozofske rasprave – Rasprava o snošljivosti, Filozofski rječnik

16. CANDIDE – filozofski + pustolovno-sentimentalni + trivijalno-zabavni roman – bestseller – filozofske ideje kroz fabulu – parodija (Leibniz) – epizode i avanture • Voltairovo stoljeće – protiv institucija, vlasti i sustava u korist ljudskih sloboda

17. CARLO GOLDONI • Talijanski komediograf, 18.st. – nemiran duh – elementi comedie dell’arte – odvjetnik, spletkama protjeran u Pariz – 200 dramskih djela • Dvije vrste: komedije karaktera – Gostioničarka Mirandolina komedije ambijenta – Kavana, Poljana • Prirodni jezik, simpatije prema puku – zabavno i poučno – teme iz svakodnevnog života – prevladava optimizam i razboritost

18. Goldonijev ‘realizam’ – racionalistički nazor, moralizam, težnja za reformama + zrcaljenje aktualnog društvenog trenutka, životnih uvjeta • Gostioničarka Mirandolina – gostioničarka se poigrava osjećajima trojice markiza (dva već zaljubljena, treći ženomrzac kojeg ‘preobrati’), da bi na kraju izabrala sobara – Mirandolinina samosvijest kao žene i pripadnice nižeg sloja – žrtva koja postaje nositelj radnje – pobjeda vrline

19. DANIEL DEFOE • Engleski pisac, novinar i trgovac, 17./18.st. – pripadnik nižeg sloja u potrazi za visokim društvom – napisao više stotina različitih tekstova – zbog pamfleta dospio u zatvor • Robinson Crusoe – pustolovni roman – temeljeno na istinitom događaju – snalažljivost u surovim uvjetima prirode nakon brodoloma; borba s ‘divljacima’, prijateljstvo s Petkom – otuđenost od prirode, uloga razuma i kulture • Moll Flanders – roman kao društvena kronika – junakinja koja se pokušava probiti u više dr.slojeve svim sredstvima – zabavan i prilično realističan tekst – u prvom licu – kritika dr.problema (prostitucija i krađa)

20. JONATHAN SWIFT • Irski pjesnik i prozaik – svećenik i političar, mizantrop – zgrožen aktualnim engleskim društvenim stanjem – potkraj života pomračenje uma • Gulliverova putovanja – pustolovni roman, vrlo kritičan, ali zabavan zbog pustolovina (danas dječja književnost?!) – oštra politička satira • Radnja u 4 dijela: - među sitnim zajedljivim Liliputancima (parlament) - među dobroćudnim divovima - među znanstvenicima o njihovim nedostacima - među ‘razumnim konjima’ kao ‘savršenim prazninama’

21. PIERRE BEUMARCHAIS • Francuski dramatičar, političar, trgovac, glazbenik (18.st.) – uključen u sumnjive poslove za vrijeme Američkog rata za neovisnost – sudjelovao i u Francuskoj revoluciji • Napisao drame Seviljski brijač i Figarov pir • Učestao ženski lik kontesa Almaviva je osmišljena prema njegovoj suputnici kroz Španjolsku, a ostali likovi polu-autobiografski ili karikature njegovih suvremenika