M O J S I J E

1. M O J S I J E (iz vode izvađen)

2. Egipćani su zaboravili Josipove zasluge, a Izraelci su u Egiptu postali brojni i snažni tako da su ih se Egipćani počeli bojati.

3. Zavladao je novi faron koji je naredio da se ubiju svi novorođeni dječaci.

4. Baš u to vrijeme jedna žena iz Levijeva plemena rodi dječaka. Skrivala ga je tri mjeseca. Stavila ga je u košaricu od trske i rekla svojoj kćeri Mirjam da vidi što će s njim biti.

5. Kad se faraonova kći došla kupati na rijeku vidjela je košaricu i naredila sluškinji da joj je donese.

6. Čim je vidjela dječaka, faraonova kći ga je odlučila posvojiti jer nije imala djece. Znala je da je Izraelac. Dala mu je ime Mojsije što znači “iz vode izvađen”.

7. Mojsije je odrastao na faraonovu dvoru, ali nikada nije zaboravio da je Hebrej.

8. Jednog dana vidio je Egipćanina koji tuče jednog Izraelca. Odgurnuo ga je, a ovaj je tako nezgodno pao da je umro.

9. Kad se saznalo za taj nesretni događaj, Mojsije je pobjegao u pustinju.

10. Jednoga dana, dok je čuvao ovce, vidio je nešto veoma neobično. Vatra je zahvatila grm. Grm je gorio ali nije izgorio.

11. Mojsije se približio da vidi što se zbiva. “Mojsije, ne prilazi ovamo!”, reče jedan glas. “Izuj svoju obuću jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo.”

12. Mojsije izuje obuću. Glas nastavi: “Ja sam Bog otaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Čuo sam molitve svoga naroda. Vidio sam njegove jade i odlučio sam ga izvesti iz ropstva. Šaljem te faraonu da izbaviš Izraelce iz Egipta”.

13. Mojsije je bacio štap na zemlju i on se pretvorio u zmiju. Uhvatio ju je za rep, a ona je ponovo postala štap.

14. Mojsije je krenuo faraonu da mu prenese Božju poruku. Bio je spor u govoru pa mu je Bog rekao da sa sobom povede svoga brata Arona koji je bio veoma rječit.

15. Mojsije i Aron zatražili su u Božje ime da faraon pusti Izraelce iz Egipta. Faraon se razbjesnio i nije pustio narod, nego je naredio da još više rade.

16. Mojsije je udario štapom po rijeci Nil i vode su se pretvorile u krv.

17. Faraon nije htio pustiti narod. Mojsije ga je upozorio da će biti deset zala nad Egiptom ako ne posluša Boga.

18. Na Egipat je padala strašna tuča; bio je pomor stoke; obadi, žabe i komarci napali su ljude i životinje... Nastala je tama koja je trajala puna tri dana ali faraon nije pustio narod da ode u svoju zemlju.

19. U noći Pashe svi egipatski prvorođenci su umrli. Izraelci su žrtvovali janje i krvlju označili vrata svojih kuća. Bog je poštedio izraelske prvorođence.

20. Faraon je pustio narod, u stvari potjerao je Izraelce iz Egipta. Tako je počeo izlazak Izraelskog naroda iz Egipta i put prema Obećanoj zemlji.

21. Egipćani su im dali zlata i srebra i odjeće samo da odu iz njihove zemlje. Tako su Izraelci krenuli kroz pustinju.

22. Stigli su do Crvenog mora. Faraon se predomislio i poslao svoju vojsku za njima. Tako su se Izraelci našli između Crvenog mora i moćne faraonove vojske.

23. Mojsije je ispružio ruku nad morem i Bog je poslao jak istočni vjetar. Vjetar je razdvojio more i Izraelci su prešli po suhom.

24. Mojsije je vodio Izraelski narod kroz pustinju do brda Sinaj, gdje mu se Bog bio objavio. Bog im je pokazivao put. Išao je pred Izraelcima u stupu od oblaka danju,

25. a noću u ognjenom stupu. Dok je narod išao kroz pustinju Bog je preko Mojsija rekao: “Izveo sam vas iz Egipta i želim da budete moj narod.”

26. Na brdo Sinaj spustio se oblak. Bog je boravio u oblaku. Mojsije se popeo do oblaka u kojem je Bog boravio, i Bog mu je dao dvije ploče sa 10 zapovijedi za sve ljude. Narod je čuo silnu grmljavinu.

27. “Uvijek ću biti s ovim narodom”, rekao je Bog. “Načinite mi šator kao što su šatori u kojima vi stanujete.

28. U šatoru načinite oltar od zlata, stol i svijećnjak sa sedam svijeća. Stavite u njega i kovčeg saveza koji ste napravili Meni u čast.”

29. Izraelci su sa Sinaja krenuli pustinjom prema Kanaanu, zemlji koju im je Bog obećao.

30. Kod Kadeša Mojsije je izabrao iz svakog plemena po jednog čovjeka da ode i vidi kakva je nova zemlja u kojoj će živjeti.

31. Vratili su se nakon 40 dana. Donijeli su plodove koji rastu u Kanaanu: grožđe, mogranje, smokve... Ali vidjeli su da su gradovi utvrđeni i ljudi puno veći i snažniji od njih.

32. Narod je počeo govoriti protiv Boga i protiv Mojsija:“Bilo bi bolje da smo ostali u Egiptu. Vratimo se u Egipat.”

33. Jošua i Kaleb, koji su također vidjeli Obećanu zemlju, rekoše: “Prestanite mrmljati. Ovo je bogata zemlja koju nam je Bog obećao. Zar ste zaboravili kako nam je Bog cijelim putem pomagao? On će nam dati zemlju a ne vaša snaga.”

34. Narod ih nije htio slušati. Onda je Bog rekao: “Kad ne vjerujete u mene, lutat ćete pustinjom 40 godina, dok svi koji su vidjeli moja čudesa nad Egiptom i kroz pustinju ne umru. Samo će Jošua i Kaleb, od svih koji su krenuli iz Egipta, ući u Obećanu zemlju.”

35. Ni Mojsije nije ušao u Obećanu zemlju. Popeo se na brdo Nebo i Bog mu je rekao: “Ovo je zemlja koju sam obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu. Možeš je vidjeti ali nećeš u nju ući.” I Mojsije umre na brdu Nebu. Bio je jako star – imao je 120 godina. http://split.hbk.hr/katehetskiprijevod sa www.netcrim.org