SOFT SKILS Pisana i vizuelna komunikacija: DIO II

1. SOFT SKILSPisana i vizuelna komunikacija:DIO II Mr. Vanja Kenjić, EOQ menadžer & EA Mr. Alma Vranić, EOQ QMS & EA Sarajevo, 21. mart 2013. godine

2. Agenda 15:00-16:00 • Struktura završnog rada I i II ciklusa studija • Primarni, sekundarni i tercijarni podaci • Metoda prikupljanja podataka – metodologija izrade • Plagijarizam, citiranje i referenciranje • Tehnička obrada teze • Priprema prezentacije i prezentiranje (kratki film)

3. Zašto sjedim ovdje danas i da li vrijedi ići na radionicu?

4. Šta je nauka/znanost? • Skup sistematskih i istinitih znanja? • Suma znanja o objektivnost stvarnosti do koje se došlo primjenom određenih metoda istraživanja? • Teoretičari vs. Empiričari? • Pod naukom/znanošću podrazumijeva se određeno PODRUČJE istraživanja sa svim PODACIMA1, POJMOVIMA, HIPOTEZAMA2, ZAKONIMA, METODAMA3 i INSTRUMENTIMA4, kojima se naučni radnici služe u otkrivanju naučne istine

5. Vrste istraživanja • Traženje vs. Istraživanje? Logičko mišljenje = naučno otkriće + iskustveni doživljaj -instrumentalna vrijednost • Naučno istraživanje = proces povezivanja mišljenja i iskustva • Tehničko istraživanje = potencijalna vrijednost i primjena naučnih otkrića; najčešće se koriste MODELI (pojednostavljene realizacije zamisli –izumi/hipoteze) Cilj naučnog istraživanja je otkriće, a tehničkoga je izum. Naučno istraživanje brine o istinitosti otkrića, a tehničko o efikasnosti izuma.

6. Vrste istraživanja 3. Stručno istraživanje(mišljenje+iskustveni doživljaj) Razlika je u sljedećem: -Naučna istraživanja vode generalizaciji (od objektivne stvarnosti do mišljenja – indukcija) -Tehnička istraživanja vode efikasnosti upotrebe (od zamisli prema iskustvu /patenti, izumi- dedukcija) -Stručna istraživanja vode konkretizaciji (tehničke, prirodne, društvene, humanističke....) 4. Akcijska istraživanja – procesno, koje ne završava....

7. Prijedlog završnog rada I ciklusa studija (3-5 stranica) • Idejni projekt: • Naziv • Problem istraživanja (područje) • Hipoteze • Nacrt istraživanja • Metoda prikupljanja podataka • Literatura

8. Prijedlog završnog rada I ciklusa studija NASLOV • Naslov mora upućivati na osnovni sadržaj rada. Ukoliko naslov nije preuzet onda u saradnji sa mentorom, vodeći računa da naslov bude kratak, jasan, precizan, privlačan, inventivan i informativan. • Iako naslov predstavlja prvu informaciju koju čitalac dobija o radu, naslov se vrlo često formuliše posljednji. Obično se na početku izrade rada daje tzv. radni naslov koji se kasnije može izmijeniti.

9. Prijedlog završnog rada I ciklusa studija NASLOVNA STRANICA • Naslovna stranica obavezno sadrži: ime i prezime autora/studenta; broj indexa; naslov rada; naznaka vrste rada - „seminarski rad“ ili „diplomski rad“;· naziv VŠU; naziv predmeta; ak titula, ime i prezime mentora,; mjesto, mjesec i godina predaje rada. • Ne preporučuje se na naslovnoj stranici navoditi druge podatke, niti stavljati bilo kakve ilustracije. Naslovna stranica ne označava se rednim brojem. • Diplomski rad dodatno sadrži vanjsku ili omotnu stranicu, odnosno korice koje dolaze prije naslovne stranice. Na koricama se navodi: ime i prezime autora/studenta, naslov rada, naznaka „diplomski rad“, mjesto, mjesec i godina predaje rada.

10. Prijedlog završnog rada I ciklusa studija PREDGOVOR • Predgovor nije obavezan dio ni seminarskog niti diplomskog rada. Ukoliko rad sadrži predgovor, mjesto predgovora je na samom početku rada poslije naslovne stranice. • U predgovoru autor obično navodi motive i razloge zbog kojih se opredijelio da piše o određenoj temi, ukazuje na ciljni auditorijum kojem je rad namijenjen, opisuje uslove i prilike u kojima je rad nastao, objašnjava eventualne poteškoće i ograničenja na koja je nailazio tokom izrade rada, te na kraju izražava zahvalnost onima koji su mu pružili pomoć u radu.

11. Prijedlog završnog rada I ciklusa studija SADRŽAJ • Sadržaj je obavezan dio svakog stručnog rada. • Elementi sadržaja su: glavni naslovi i podnaslovi, numeracija naslova i podnaslova (treba biti ista kao u tekstu rada),redni brojevi početnih stranica svih dijelova rada. • Za stručne radove manjeg obima kao što su seminarski i diplomski radovi, sadržaj ne treba da ima više od četiri do pet glavnih naslova. • Poslije predgovora-prije uvoda

12. Prijedlog završnog rada I ciklusa studija UVOD • Tekst seminarskog i diplomskog rada obavezno započinje uvodom. • Cilj uvoda je da kod čitaoca pobudi interesovanje i da ga preliminarno upozna sa tematikom koja se obrađuje u radu. • Uvod stoga treba biti kratak (jedna do dvije stranice teksta), jezgrovit, jasan, informativan i interesantan.

13. Prijedlog završnog rada I ciklusa studija ELEMENTI • Uvodnim razmatranjima treba obuhvatiti: definisanje problema i predmeta istraživanja, određivanje osnovnog cilja istraživanja, postavljanje osnovne hipoteze i pomoćnih hipoteza, navođenje metoda primijenjenih u istraživanju, opisivanje sadržaja pojedinih dijelova rada, ocjenjivanje dosadašnjih istraživanja u datoj oblasti, navođenje osnovnih izvora informacija, ukazivanje na teorijski i praktični značaj obrade izabrane tematike. OVO SU UJEDNO I ELEMENTI PRIJAVE ZAVRŠNE TEZE!

14. Definisanje problema i predmeta istraživanja • Zadatak koji stoji pred studentom jeste rješavanje određenog problema u izabranoj stručnoj oblasti; stoga istraživanje počinje formulacijom problema. • Problem treba formulisati u obliku pitanja. • Sve ono što slijedi je traženje pravog odgovora na to pitanje. • “Sljepilo za probleme” • Novina, važnost, primjenjivost, interes, stručnost istraživača, oprema i uvjeti rada, vrijeme, troškovi i teškoće, aktualnost rezultata i mogućnost rješenja.....

15. Definisanje problema i predmeta istraživanja – loši primjeri • Problemi se često formuliraju nedovoljno jasno: • Ovim istraživanjem se želi istražiti problem upravljanja? • Ovim istraživanjem se želi istražiti maloljetnička delinkvencija? • Upravo zato problem istraživanja treba postaviti u obliku pitanja, jer je hipoteza mogući, ali ne i jedini odgovor na pitanje koje smo postavili sebi kao istraživaču. Dakle, istraživanje mora biti provjervanje, a ne dokazivanje hipoteze. • Vremenski obuhvat; populacijski obuhvat

16. Izbor područja/predmeta • Disciplinarna vs. Interdisciplinarna istraživanja

17. Određivanje ciljeva istraživanja • Cilj istraživanja se uvijek mora vezati uz postavljeni problem. Cilj istraživanja jeste otkriti ono što je definirano kao nepoznato, kao problem. • Cilj može biti pragmatički (društveni) – da se ustanove koristi koje mogu proizaći iz rezultata istraživanja, • ili može biti naučni (spoznajni) – da se pruži opći uvid u neku pojavu ili proces, da se objasne uzročno-posljedične zavisnosti, te predvide buduća kretanja.

18. Postavljanje hipoteza • Precizno formuliran problem i cilj istraživanja doprinosi jednostavnijem kreiranju hipoteze. • Na osnovu problema istraživanja definira se predmet istraživanja, a na osnovuproblema i predmeta postavlja se glavna hipoteza. • Hipoteza je određena tvrdnja (pretpostavka) koja treba objasniti neku pojavu i koju korištenjem odgovarajućih metoda treba provjeriti i dokazati. • Hipoteza je zapravo mogući odgovor na postavljeno pitanje u problemu.

19. Postavljanje hipoteza • Istraživanje nije samo prikupljanje i proučavanje činjenica, već tek kada imamo hipotezu, tek tada znamo koje činjenice prikupljati i kako ih povezati. • Hipoteza je okosnica istraživanja i ona se provjerava. Može biti prihvaćena ili odbačena. Postoje i tzv radne hipoteze (afirmativne i negativne hipoteze). • Vrste hipoteza: deskriptivne, klasifikacijske, eksplanacijske i prognostičke

20. Postavljanje hipoteza • Hipoteza je SUD o onome o čemu se pitamo u problemu! • SUD je spoj pojmova kojim se nešto tvrdi ili negira! • ZAKLJUČAK je sud izveden iz više sudova! • Sudovi iz koji se izvode zaključci nazivaju se PREMISAMA! • Premise i zaključak čine SILOGIZAM! • Do zaključka dolazimo dedukcijom, indukcijom i analogijom. • U DEDUKCIJI zaključivanje ide od općeg na posebno! • U INDUKCIJI ide od posebnog na opće! • SOFIZMI su namjerne logičke pogreške! • PARALOGIZMI su nenamjerne logičke pogreške!

21. Razrada teme • Glavni dio rada odnosi se na razradu izabrane teme. Preporučuje se da se izlaganje tematike rasporedi u tri osnovna dijela od kojih svaki može imati više poddijelova: 1. Istorijsko-teorijski, retrospektivni ili eksplikativni dio (u prvom dijelu izlaže se historijat nastanka određenog problema, upućuje na dosadašnja istaživanja i navode postojeće teorijske spoznaje o problemu).

22. Razrada teme 2. Analitičko-eksperimentalni dio (u drugom dijelu izlažu se činjenice, informacije, podaci, zapažanja i ideje do kojih se došlo na osnovu vlastitih istraživanja ili na osnovu analize tuđih istraživanja, a u svrhu potkrjepljivanja postavljene hipoteze). 3. Perspektivni dio (U trećem dijelu predlažu se konkretna rješenja problema ili se nastoji predvidjeti daljnji razvoj situacije u pogledu izloženog problema).

23. Zaključak • Zaključak je završni dio stručnog rada. Tu se na koncizan, jezgrovit, precizan i logičan način iznose rezultati i spoznaje. • Sadrži odgovore na postavljena pitanja u uvodu, u njemu se potvrđuje ili odbacuje glavna hipoteza. • Zaključak ne smije sadržati tabele i ilustracije. Po pravilu, u zaključak se ne uvrštavaju citati niti fusnote. • Zaključak se piše na posebnoj stranici, a njegova dužina treba da se kreće oko 10% ukupno napisanog teksta rada.

24. Prijedlog završnog rada II ciklusa studija (3-5 stranica)

25. Struktura završnog rada • Prvo poglavlje iz gore navedenih elemenata; • Drugo poglavlje treba predstavljati sveobuhvatni pregled literature; • Treće poglavlje treba sadržavati definiranje istraživačkog okvira istraživanja (koncepti, hipoteze..), na osnovu prethodnih poglavlja.

26. Struktura završnog rada • Centralno poglavlje (jedno ili više) treba sadržavati aspekte obrade problema, prikupljanja i analize podataka, uz primjenu odgovarajućih naučnih metoda/ tehnika/ metodologija i dr. alata. • Prezentacija rezultata istraživanja i njihova interpretacija, uspoređivanje sa dr. relevantnim istraživanjima iz literature, itd. • Zaključci i preporuke za dalje istraživanje.

27. Utvrđivanje izvora podataka • Sekundarni podaci • Interni (izvještaji o ranijim istraživanjima, svi ostali interni podaci u organizaciji) • Eksterni (pub. Intl i nacionalnih org; statistički zavodi, udžbenici, časopisi, novine, priručnici, b.p., siva literatura) • Primarni podaci su originalni podaci koje različitim tehnikama prikuplja istraživač. • Obično se klasificiraju u slijedeće grupe: demografski, socioekonomski, geografski, psihografski, ponašanje ispitanika, namjere, stavovi i motivi

28. Prikupljanje podataka

29. Izbor metoda prikupljanja podataka (podatak vs. Informacija) Za prikupljanje podataka koristimo više različitih metoda:

30. Metod posmatranja i prednosti Direktno prom. je najjednostavniji način prikupljanja podataka. Pod posmatranjem podrazumijevamo svaku činjenicu koja se odnosi na jednu situaciju ili slučaj, pod uslovom da oni ne mogu biti promijenjeni posmatranjem. Npr. posmatramo broj učenika prisutnih u učionici, boju table, boju očiju itd. Osnovne prednosti ovog metoda su: objektivnost; aktuelnost; prikupljanje podataka pomoću određenih tehnika posmatranja Neki se primarni podaci (o namjerama, stavovima, osjećajima i motivima), ne mogu prikupiti posmatranjem. Veoma je teško posmatrati neka intimna ponašanja; Neke pojave zahtjevaju dosta vremena da bi se istražile, pa bi rad na terenu mogao odnijeti puno vremena i sredstava.

31. Metod ispitivanja Metoda ispitivanja (metoda intervjuiranja, anketni metod ili anketa) najčešće se koristi u istraživanju tržišta. Ovom metodom se prikupljaju sve vrste primarnih podataka: činjenice, mišljenja, stavovi, namjere i motivi (ponašanje potrošača, korisnika ili kupaca). Zbog obima, raznovrsnosti i značaja podataka (informacija) koje možemo prikupiti ispitivanjem ovu metodu nazivamo i «pravo istraživanje tržišta».

32. Tehnike ispitivanja Postoje različite tehnike ispitivanja (ili oblici komuniciranja sa ispitanicima) koje se koriste u istraživanju. U zavisnosti od oblika komuniciranja sa ispitanikom, razlikujemo tri osnovne tehnike ispitivanja (intervjuisanja tj. anketiranja): • Lični intervju (lično ispitivanje ili lična anketa) • Ispitivanje poštom (poštanski intervjui ili poštanska anketa) • Telefonski intervju (telefonsko ispitivanje ili telefonska anketa)

33. Lični intervju Lični intervju predstavlja najrasprostranjeniji vid ispitivanja. Ostvaruje se u neposrednom kontaktu intervjuiste (anketara) i respondenta (ispitanika). Rezultate razgovore, tj. iskaze (odgovore) ispitanika anketa upisuje u unaprijed pripremljeni upitnik Ličnim intervjuiranjem mogu se prikupljati (primarni) podaci o činjenicama, mišljenjima, osjećajima, stavovima, namjerama, motivima i dr. Od vrste prikupljenih informacija zavisi realizacija ličnog intervjua

34. Anketa Anketa se sastoji u ispitivanju određenog broja osoba jedne populacije. Ova metoda omogućava prikupljanje podataka koji se ne mogu prikupiti metodom direktnog posmatranja i koje je teško prikupiti na neki drugi način. Budući da se ova metoda odnosi na osobe jedne populacije potrebno je precizno definirati populaciju. Odabrani broj osoba iz populacije se naziva uzorak. Izbor uzorka se vrši primjenom različitih metoda koje zavise od cilja istraživanja, ograničenja i raspoloživih informacija o populaciji.

35. Ispitivanje poštom Ova vrsta ispitivanja ima prednost nad ličnim intervjuom što može pokriti veliku geografsku oblast uz relativno niske troškove. Glavna karakteristika ispitivanja poštom je odsustvo anketara, što eliminira subjektivno biranje ispitanika. U isto vrijeme ovo ima i svoju negativnu stranu, budući da je ispitanicima ponekad potrebno dodatno pojasniti određena pitanja, a pri ispitivanju poštom to nije moguće. Problemi ovog tipa ispitivanja: Nema dodatnog objašnjenja pitanja od strane anketara i slab odziv ispitanika!

36. Telefonski intervju Telefonski intervju (telefonsko ispitivanje ili telefonska anketa) je sličan ličnom intervju, s tim što se ovdje komuniciranje između intervjuiste i ispitanika odvija telefonskim putem (a ne «licem u lice»). Ovaj vid ispitivanja obično se koristi u slučaju kada na osnovu malog broja precizno definisanih, kratkih i jasnih pitanja treba prikupiti informacije koje se unaprijed tačno određene.

37. Prednosti i nedostaci klasičnih tehnika ispitivanja

38. Eksperiment Eksperiment zahtjeva sistematsku i kontroliranu realizaciju eksperimenta s namjerom da se izučavaju razni fenomeni, porede situacije ili provjere hipoteze. Da bi eksperiment bio pouzdan potrebno je: • isključeno dejstvo eksternih faktora • način mjerenja rezultata se ne smije mijenjati • skup eksperimentalnih jedinica izabranih u uzorak mora biti reprezentativan za osnovni skup

39. Metod rangiranja Ovaj metod se najčešće koristi u istraživanju stavova. Ispitivano lice iskazuje svoj stav preko skupa kategorija koje su uređene po redoslijedu. Pri tome mogu da se koriste različite vrste skala: • sa verbalnim oznakama • sa numeričkim oznakama • sa verbalnim i numeričkim oznakama

40. Primjer metoda rangiranja Na skali je dato sedam kategorija koje izražavaju stepen prisustva atributa kvaliteta nastavnog procesa u školi. AB - Veoma dobar 6 Definitivno se slažem - Dosta dobar 5 Uglavnom se slažem - Nije dobar 4 Umjereno se slažem - Ni dobar ni loš 3 Umjereno se ne slažem - Nije loš 2 Uglavnom se ne slažem - Dosta loš 1 Definitivno se ne slažem - Veoma loš

41. Anketni upitnik To je najčešće korišteni instrument za prikupljanje primarnih podataka primjenom ličnog intervjua, ispitivanja putem pošte ili telefonskog ispitivanja. Upitnik je lista pitanja koja postavljamo ispitaniku, sa prostorom za odgovore koje upisuje ili anketar ili sam ispitanik. Od kvaliteta upitnika umnogome zavisi uspjeh svakog istraživanja. Svako konkretno istraživanje postavlja posebne zahtjeve u pogledu konstrukcije upitnika.

42. Deset kriterija za kreiranje dobre ankete • Ciljna skupina (populacija) je dobro definirana • Uzorak dobro prezentira ciljnu skupinu (populaciju) • Uzorak je slučajan i dovoljno velik • Ispitivanje je provedeno sa velikim br. odgovora • Tip ispitivanja je dobro izabran • Pitanja su dobro sročena • Ispitivanje je vremenski dobro tempirano • Ispitivači su dobro obučeni • Usaglašenost ciljeva ispitivanja i postavljenih pitanja

43. Sastavljanje pitanja Ciljevi istraživanja određuju sadržaj pitanja i druge detalje upitnika. Sadržaj pitanja, broj pitanja i drugi detalji upitnika moraju biti prilagođeni odabranom obliku komuniciranja s ispitanikom. Npr. broj pitanja koje sadrži upitnik namijenjen za telefonski intervju mora biti znatno manji u poređenju sa upitnikom koji se koristi kod ličnog komuniciranja.

44. Druga pravila za sastavljanje anketnog upitnika: • Svako pitanje mora biti jasno, koncizno i razumljivo. • Izbjegavati pitanja koja uključuju dvostruku negaciju. • Svako pitanje treba imati isto značenje za sve ispitanike (polisemiju- povremeno, redovno, malo, mnogo i dr.) • Izbjegavati sugestivna pitanja • Izbjegavati pitanja koja zadiru u privatni život ispitanika. • Pri oblikovanju pitanja dopustiti sve moguće odgovore. • Ukupan broj pitanja u upitniku treba svesti na minimum.

45. Vrste pitanja – prema sadržaju Pitanja se klasificiraju prema: sadržaju, funkciji, načinu postavljanja tj. načinu odgovaranja itd. Prema sadržaju koji se ispituje, razlikujemo pitanja koja se odnose na: • Činjenice (Koju lektiru najčešće čitate?) • Namjere (Da li namjeravate studirati na EFSA) • Mišljenja i sl. (DL – vrijednost i cijena)

46. Vrste pitanja – prema načinu postavljanja Prema načinu postavljanja pitanja odnosno načinu oblikovanja odgovora, pitanja se dijele na: • Dihotomna pitanja (pitanja da/ne; slažem se/ne slažem se i sl.) • Pitanja sa višestrukim izborom odgovora (više mogućih odgovora u upitniku) • Otvorena pitanja (teško se grupišu, ali daju širok dijapazon različitih informacija)

47. Zatvorena pitanja - primjer

48. Otvorena pitanja

49. Broj pitanja Broj pitanja u upitniku zavisi od ciljeva istraživanja, oblika komuniciranja i sl. U poštanskoj, naročito telefonskoj anketi postavlja se mali broj pitanja, dok lični intervju dozvoljava postavljanje većeg broja pitanja. Gornja granica broja pitanja u upitniku za lični intervju se kreće između 70 i 90 pitanja. Kod ispitivanja poštanskim putem, maksimalan broj pitanja kreće se između 25 i 35, a kod telefonskog ispitivanja negdje između 15 i 25.

50. “If you steal from one author, it's plagiarism; if you steal from many, it's research." • Plagijarizmom se smatra korištenje tuđih riječi, ideja ili informacija, bez navođenja izvora, tj. predstavljanje tuđih ideja svojima. • Plagijarizam je ozbiljan akademski prekršaj koji podliježe strogim sankcijama!!!!