1 / 13

Vladimir Vidrić

Vladimir Vidrić. Osnovna škola Vladimira Vidrića Kutina. Vladimir Vidrić. Lirski pjesnik hrvatske moderne Rođen 30. travnja 1875. Umro u 35. godini života; 29. rujna 1909. (pneumonia hypostatica) Rođen u imućnoj obitelji. Biografski podatci.

yvon
Download Presentation

Vladimir Vidrić

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Vladimir Vidrić Osnovna škola Vladimira Vidrića Kutina

  2. Vladimir Vidrić

  3. Lirski pjesnik hrvatske moderne Rođen 30. travnja 1875. Umro u 35. godini života; 29. rujna 1909. (pneumonia hypostatica) Rođen u imućnoj obitelji Biografski podatci • Jedan od vođa prosvjedne skupine prilikom posjeta cara Franje Josipa,1895. (spaljivanje mađarske zastave) • Pravnik po struci

  4. Počeo pisati kao gimnazijalac Pjesma Boni mores (1897., Vijenac) Cjelokupni opus: 40-ak pjesama Jedna pjesnička zbirka: Pjesme (1907.) Početak pjesničkog stvaralaštva

  5. Jezik u središtu poezije Prezent Klasična čistoća izraza Malo usporedbi i metafora Pjesnik boja, likovnih senzacija Antologijska vrijednost pjesama Nekoliko trubadurskih pjesama, pomodnih Vidrićevo pjesništvo

  6. Simbolično i stvarno, animalno i eterično Erotični opisi ženskih tijela (Dva levita, Na Nilu...) Važnost slike Pejsaž, klasični (grčko-rimski, slavenski) motivi Mitološki motivi ( Pomona, Dva levita...) Sveprisutno osjećanje Jednostavan, koncizan izraz Zbitost stiha, muzikalnost Vidrićevo pjesništvo

  7. Nekoliko pjesama • Dva pejzaža • Adieu • Roblje • Kipovi • U oblacima

  8. I. U travi se žute cvjetovi I zuje zlaćane pčele, Za sjenatim onim stablima Krupni se oblaci bijele. I nebo se plavi visoko Kud nečujno laste plove; - Pod brijegom iz crvenih krovova Podnevno zvono zove. A dalje iza tih krovova Zlatno se polje stere Valovito, mirno i spokojno - I s huma se k humu vere... Dva pejzaža

  9. II. Nebeski putnik mjesecLako je odskakivoNad svijetlim oblačnim rubomI opet u nebo plivo. I kad sam otvorio prozor,Blistav od kapi kiše,Trznula se je granaI još se lagano njiše. "Gledaj" - glas mi se javi -"Iskrice noći lete..."I vidjeh u rosnom grmlju,Gdje blisnuv - ginu i - svijete. "Tko mi to kaza?" - viknuh, Al grmlje i bašta sniva,Tek mjesec nad svijetlim rubomNaglije hiti i pliva. "Zdravstvuj!" - i smijeh se pronije.Il prosu se šaka pijeska?Ja ne znam.-- Na mokrih stazahTiha se voda ljeska... Dva pejzaža

  10. O moja je leđa lagano Kucnula mandolina I moj se je kaput raskrio. Purpurna pomrčina Moje je vjeđe prekrila Od sunca, vjetra i vina. A moja se ruka ganula Koja pjesmice sklada, Svijetlu je suzu utrla Što mi sa zjenâ pada. - Tako silazim, gospojo, Stubama tvojega grada. Adieu

  11. O, kako je pusto, kako je tužno!Sunce pada za gole planine,Daleko tamo na krvavo neboVijor povije oblačine.A kipi more. – Nad talasom talasPjenav se diže i šumeć se sliva.Vijore ptice lupajuć krili,A stenjuć o boku lađa pliva.Ogromna, crna. Na svijetloj proviVrzu se sapeti ljudi i ženeI lamaju ruke i nijemo plaču,A kose im lete raspletene.Stištu prsi i grče ruke,Okovane pružaju k nebosklonu,Sa tala se dižu i kažu,Gdje sunce tone na stranu onu.Daleko tamo u onom kraju,Vijor gdje huči, vijor gdje huji,Daleko u demonskoj onoj olujiVidješe žal i domaju. Roblje

  12. Kipovi U omrkom parku jablaniBunar okružuju bijeli,Gdje smo ja i gospoja Kao saneni sjeli,Dok tavni - šume i tugujuGordi i neveseli. Laki na nebu oblaci, Svijetle pahulje dana, Lebde i gasnu nad jablani. I dalje od šumnih grana, Nad livadom – blijede i putuju Put tihih i neznanih strana. A gledaju za njima kipovi U grmlju i za čistine, Pobijeljeni. – Lire i kamene Stisle su ruke njine: Hladni su bozi ljubavi I zamiču hladni u tmine.

  13. Na oblaku sam ponad mora bio,Gdje mermer-stupi nose plavet neba,I Zevsu sam se poklonio boguS vijencem o čelu i s lirom iz Theba. A Zevus je divan bog. Razgaljen sjedi. Prsa su mu široka i gola I bijel je kao starac. Od dok zbori Silnu glavu spušta ko od bola. On plašt prigrnu svoj i sam mi reče: ‘’Razlijetaju se preko neba ptice, O, ti, koj’ gledaš pučinu i nebo I komu pada svjetal pram u lice; I ti, koj’ sniš o divnoj, nagoj ženi Na tamno-modrom valu što se rodi, Kad siđeš k zemlji, u jablana sjeni Nad plug se sagni i za brazdom hodi. I kad ti padne znoj na čelo tio Pod oblacima istog ovog neba, Zatajit ćeš me rad muke i hljeba.’’ - na oblaku sam ponad mora bio. U oblacima

More Related