1 / 21

Pravo mjerodavno za ugovore s međunarodnim obilježjem

Pravo mjerodavno za ugovore s međunarodnim obilježjem. Doc. dr. sc. Davor Babić Pravni fakultet u Zagrebu. Savjetovanje sudaca trgovačkih sudova Zagreb, 18. listopada 2007. Sadržaj izlaganja. Uvod Primarno mjerodavno pravo za ugovore (primarni ugovorni statut)

zora
Download Presentation

Pravo mjerodavno za ugovore s međunarodnim obilježjem

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Pravo mjerodavno za ugovores međunarodnim obilježjem Doc. dr. sc. Davor Babić Pravni fakultet u Zagrebu Savjetovanje sudaca trgovačkih sudova Zagreb, 18. listopada 2007.

  2. Sadržaj izlaganja • Uvod • Primarno mjerodavno pravo za ugovore (primarni ugovorni statut) • Podredno mjerodavno pravo za ugovore (podredni ugovorni statut)

  3. Uvod • Kolizijska pravila: pravila koja upućuju na mjerodavno pravo za privatnopravne situacije s međunarodnim obilježjem. • Međunarodno obilježje može biti: • u subjektu • u objektu • u radnji • Struktura kolizijskih pravila: kategorija vezivanja + poveznica • Primjer: Za poslovnu sposobnost fizičke osobe (kv) mjerodavno je pravo njezina državljanstva (p) • Kolizijska pravila vs. pravila o međunarodnoj nadležnosti

  4. Kolizijska pravila su prisilni propisi • Sudovi po službenoj dužnosti • primjenjuju kolizijsko pravo i • utvrđuju sadržaj stranog prava na koje uputi kolizijsko pravo (iura novit curia) • Čl. 13. ZRSZ: “Sud ili drugi nadležan organ po službenoj će dužnosti utvrditi sadržaj stranoga mjerodavnog prava. Organ iz stavka 1. ovoga članka može zatražiti obavijesti o stranom pravu od Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske. Stranke u postupku mogu podnijeti i javnu ispravu o sadržaju stranog prava.” • Pogrešna primjena kolizijskog prava ili pogrešna primjena stranog mjerodavnog prava predstavlja razlog za žalbu odnosno reviziju (pogrešna primjena materijalnog prava).

  5. Primjer: rješenje VSRH, II Rev-61/99-2, 12. ožujka 2003. “U prvom redu ovaj Vrhovni sud nalazi da je u pitanju spor koji sadrži međunarodne elemente, jer je tužitelj inozemna osoba sa sjedištem u inozemstvu, pa se glede ocjene pogrešne primjene materijalnog prava postavlja kao prvo pitanje, da li su niži sudovi utvrdili koje se kao mjerodavno supstancijalno pravo ima primijeniti u ovom sporu. Niži sudovi nisu se određeno o tome izjasnili, ali bi se moglo zaključiti da su pošli s motrišta da se primjenjuje domaće, dakle hrvatsko materijalno pravo, jer se u svojim odlukama ne pozivaju na primjenu nekog stranog prava. Prema odredbi čl. 356. ZPP-a pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio. Kako niži sudovi nisu raspravili i utvrdili koje se materijalno pravo u ovom sporu s međunarodnim elementom treba primijeniti, već iz tog razloga ovaj revizijski sud nije mogao ocijeniti da li je materijalno pravo pravilno primijenjeno u sporu. * * * Iz navedenih razloga, a pozivom na odredbu čl. 395. st. 2. ZPP-a valjalo je prihvatiti reviziju, ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, u kojem će sud prvog stupnja biti dužan ustanoviti da li su se parnične stranke sporazumjele o mjerodavnom pravu za slučaj spora iz zaključenog ugovora, a ako nisu ispitat će na koje mjerodavno supstancijalno pravo upućuju ranije navedena pravila međunarodnog privatnog prava te će primjenom mjerodavnog materijalnog prava raspraviti o sporu i pritom utvrditi sve one činjenice koje su odlučne u primjeni mjerodavnog materijalnog prava.”

  6. Izvori kolizijskih pravila za ugovorne obveze - HR • Međunarodni ugovori • gotovo da i nema m.u. kojima je RH stranka koji sadrže kolizijska pravila o ugovorima • ali u RH jesu na snazi neki m.u. koji sadrže unificiranamaterijalna pravila za ugovore s međunarodnim obilježjem, npr. • Bečka konvencija o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe iz 1980. (CISG) koja se primjenjuje ako • obje stranke imaju poslovni nastan u nekoj državi ugovornici (čl. 1(1)(a) CISG) ili • ako je za ugovor mjerodavno pravo države ugovornice (čl. 1(1)(b) CISG) • m.u. o prijevozu (Varšavska, CMR, CIM, CIV, COTIF) • Unutarnji izvori • Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (čl. 19.-25.) • Posebni izvori, npr. • Pomorski zakonik iz 2004. • Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnoj plovidbi iz 1998. • Zakon o zaštiti potrošača iz 2007.

  7. Izvori kolizijskih pravila za ugovorne obveze - EU • Rimska konvencija o pravu mjerodavnom za ugovorne obveze iz 1980. • ugovornice su države članice EU (tzv. zatvoreni ili mnogostrani ugovor) • primjenjuje se i onda kada upućuje na pravo države koja nije članica EU (potpuna unifikacija kolizijskih pravila o ugovorima) • ujednačena tumačenja konvencije daje Sud EZ prema posebnom protokolu • Nacrt Uredbe Rim I. o pravu mjerodavnom za ugovorne obveze (COM(2005) 650 final) • Direktive za pojedina posebna područja (npr. osiguranje, prijevoz, potrošače, itd).

  8. Polje primjene prava mjerodavnog za ugovor • Pravo mjerodavno za ugovor uređuje obveznopravna pitanja u vezi s ugovorom, npr: • nastanak, trajanje i prestanak ugovora i pojedinih ugovornih prava i obveza; • materijalna valjanost ugovora (nevaljanost i njezine posljedice); • tumačenje ugovora; • sadržaj ugovora; • ispunjenje ugovornih obveza i posljedice neispunjenja. • Posebna kolizijska pravila za: • oblik ugovora (alt. lex causae i lex loci actus) • poslovnu sposobnost (alt. lex patriae i lex causae)

  9. Ugovorni statut ne uređuje: • procesnopravna pitanja (lex fori) • druga materijalnopravna pitanja, npr. • stvarna prava (lex rei sitae, lex bandi) • pravo društava (lex registrationis) • izvanugovornu odgovornost za štetu (lex loci delicti)

  10. Primarni ugovorni statut: pravo koje su stranke izabrale • Čl. 19. ZRSZ-a: “Za ugovor mjerodavno je pravo što su ga izabrale ugovorne strane, ako ovim zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.” • Čl. 3. st. 1. RK: “Na ugovor se primjenjuje pravo koje stranke izaberu.”

  11. Stranački izbor mjerodavnog prava • ugovor nezavisan od glavnog ugovora • ima kolizijskopravni (ne samo materijalnopravni) učinak • dopuštenost stranačkog izbora ocjenjuje se prema polaznom (lex fori), a valjanost prema izabranom pravu (lex autonomiae) • ograničenja slobode izbora za neke vrste ugovora (ugovori o nekretninama, potrošački ugovori, ugovori o radu) • ne traži se koneksitet • stranke mogu za različite dijelove ugovora ugovoriti različita prava (depeçage)

  12. Što stranke žele postići izborom mjerodavnog prava? • osigurati primjenu vlastitog (ili barem neutralnog) prava; • osigurati primjenu prava koje pogoduje zajedničkom interesu stranaka ili interesu jedne od stranaka; • otkloniti neizvjesnost u pogledu mjerodavnog prava (tijekom ispunjavanja ugovora i nakon toga); • smanjiti informacijske troškove.

  13. Neformalnost izbora: izbor može biti izričit ili prešutan (v. čl. 19. ZRSZ-a; čl. 3. st. 1. RK-a). • Izričiti izbor: • najčešće u pisanom obliku (ugovorne klauzule o mjerodavnom pravu) • dopušten je i usmeni izbor mjerodavnog prava • Prešutni izbor: ako iz ugovornih odredaba ili okolnosti slučaja s dovoljnom sigurnošću proizlazi da su stranke imale na umu primjenu određenog prava.

  14. Prešutni izbor mora biti izraz stvarne, a ne hipotetske volje stranaka da ugovore određeno pravo. • Indiciji o prešutnom izboru: • ugovorne odredbe, npr. • klauzula o nadležnosti suda određene države; • upućivanje na odredbe zakona neke države; • upotreba općih uvjeta poslovanja tipičnih za neko pravo; • (jezik ugovora); • (ugovorena valuta). • okolnosti slučaja, npr. • praksa koju su stranke između sebe uspostavile; • ponašanje stranaka tijekom ispunjenja ugovora; • ponašanje stranaka tijekom postupka.

  15. Podredni ugovorni statut • Ako stranke nisu izabrale mjerodavno pravo, mjerodavno je pravo s kojim je ugovor najuže povezan. • Oboriva presumpcija da je ugovor najuže povezan s pravom karakteristične činidbe (uz neke iznimke) • čl. 20. ZRSZ-a • čl. 4. RK-a

  16. Načelo karakterističnog sadržaja • A. Schnitzer, 1944: za svaki pravni odnos mjerodavno pravo treba odrediti prema onome što je za taj odnos karakteristično. • Ugovorni statut: pravo stranke koja obavlja činidbu koja predmetnu vrstu ugovora razlikuje od drugih. • Za većinu ugovora karakteristična je nenovčana (naturalna) činidba. • npr. činidba prodavatelja, zajmodavca, izvođača radova

  17. Zašto pravo karakteristične činidbe? • najčešće ispunjava glavnu gospodarsku i društvenu svrhu ugovora • uglavnom je više regulirana od činidbe plaćanja • upućivanje na pravo karakteristične činidbe omogućuje da se za slične ugovore mjerodavno pravo određuje na sličan način • relativno predvidljiv kriterij za određivanje mjerodavnog prava • Kako primijeniti načelo karakterističnog sadržaja u ugovorima: • u kojima su sve činidbe novčane (npr. zajam) • u kojima su sve činidbe nenovčane (npr. zamjena) • u jednostranoobvezujućim ugovorima (npr. darovanje)?

  18. Lokalizacija karakteristične činidbe: • čl. 20. ZRSZ-a: prebivalište odnosno sjedište ugv. strane koja obavlja karakterističnu činidbu u vrijeme prihvata ponude • čl. 4. st. 2. RK-a: uobičajeno boravište odnosno mjesto uprave ili, kod profesionalnih djelatnosti, glavno poslovno mjesto ili drugo poslovno mjesto u vrijeme sklapanja ugovora • Iznimke od primjene prava karakteristične činidbe (npr. čl. 20. t. 16., 18. ili 20. ZRSZ-a, čl. 4. st. 3.-5. RK)

  19. Izbjegavajuća klauzula • Ako je prema okolnostima slučaja s ugovorom očito bliže povezano neko drugo pravo, mjerodavno je to pravo (čl. 20. ZRSZ-a; čl. 4. RK-a). • Okolnosti koje se pritom mogu uzeti u obzir: • mjesto ispunjenja pojedinih ugovornih obveza; • mjesto pregovaranja i sklapanja ugovora; • jezik ugovora; • valuta plaćanja; • državljanstvo stranaka.

  20. Ne 1. Ima li ugovor međ. obilježje? Primijeniti hrv. pravo. Izabrano strano pravo samo u granicama prisilnih propisa RH. Da Da 2. Je li mjerodavan neki međ. ugovor koji sadrži unificirana mat. pravila? Primijeniti unificirano pravo. Podredno – kao pod “Ne”. Ne Da 3. Jesu li stranke izričito izabrale mjerodavno pravo? Primijeniti izričito izabrano pravo (čl. 19. ZRSZ-a) Ne Da 4. Jesu li stranke prešutno izabrale mjerodavno pravo? Primijeniti prešutno izabrano pravo (čl. 19. ZRSZ-a). Ne Da 5. Upućuju li posebne okolnosti slučaja na pravo najuže veze? Primijeniti pravo najuže veze (čl. 20. ZRSZ-a). Ne Primijeniti pravo na koje upućuju odredbe čl. 20. t. 1.-20. ZRSZ-a

  21. Kontakt Doc. dr. sc. Davor Babić Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu Ćirilometodska 4 4895 621 091 2062 561 dbabic@pravo.hr

More Related