SJEVERNA KOREJA

1. SJEVERNA KOREJA

2. Sjeverna Koreja, službeno Demokratska Narodna Republika Koreja je država u istočnoj Aziji. Na zapadu izlazi na Žuto more, a na istoku na Japansko more. Graniči na jugu s Južnom Korejom, te na sjeveru s Kinom i Rusijom. Zauzima sjeverni dio Korejskoga poluotoka.Sjeverna Koreja pretežno je planinska zemlja u kojoj nizine zauzimaju tek oko petine ukupne površine. U osnovi se izdvajaju tri glavne cjeline. Najveći dio zemlje zauzima složeni planinski sustav koji čini okosnicu Korejskoga poluotoka, a sastoji se od nekoliko cjelina. Na sjeveroistoku prostire se visočje Kaema, prosječne visine malo iznad 1000 metara, s kojega se, na kineskoj granici, uzdiže Paektu-san (2744 m), najviši vrh zemlje i cijeloga Korejskoga poluotoka. To je ugasli vulkan u čijem je krateru nastalo jezero.

3. Prema jugu, središnjim dijelom zemlje pruža se gorje Nangnim koje u Sjevernoj Koreji oblikuje glavnu razvodnicu Žutog i Japanskog (ili Istočnog) mora. Od njega se prema jugozapadu pružaju gorja Kangnam, južno od granice s Kinom i još južnije, paralelno s prethodnim, Myohyang. Prema jugu nastavljaju se gorja Onjin i Myorak. Od središnjega gorja prema sjeveroistoku pruža se gorje Hamgyong koje doseže visinu od 2541 metara (vrh Kwanmo), s istočne strane obrubljuje visočje Kaema i strmo se spušta priobalnoj nizini uz Japansko more. Na krajnjem jugoistoku su ogranci gorja Taebaek koje se najvećim dijelom nalazi u Južnoj Koreji.

4. Ukupna površina Sjeverne Koreje iznosi oko 120.540 kilometara kvadratnih.Oni su 97. država po površini.Imaju 24.052.231 stanovnika, a gustoća naseljenosti je 198 stanovnika na kilometar kvadratni.

5. Nizinska područja zauzimaju maleni dio površine, ali su demografska i ekonomska žarišta zemlje. Na zapadu su uske i plodne doline koje se pružaju između gorskih hrptova i spajaju u priobalnoj nizini uz Žuto more. Niske brežuljakste zone dijele je u više prostranih uravnjenih područja. Obala je razvedena s mnogobrojnim zaljevima i otocima. Treća cjelina je nizinsko područje uz Japansko more koje je znatno uže, a brežuljkastim područjima još izrazitije razdijeljeno na više manjih nizina. Istočna obala slabije je razvedena, ima samo nekoliko većih zaljeva.

6. Zimski monsun, koji puše sa sjevera i sjeverozapada donosi većinom suho i vrlo hladno vrijeme. Ipak, zbog prelaska preko Žutog mora, gdje upije nešto vlage, južnim planinskim područjima može donijeti i obilne snježne padaline. Siječanjske temperature su između -6 °C na jugu i -22 °C u planinskoj unutrašnjosti na sjeveru. Bezmrazno razdoblje ovdje traje samo 4 mjeseca. Zbog planinskih lanaca koji je štite od prodora zimskog monsuna te zbog tople Korejske morske struje, istočna obala zimi je za nekoliko stupnjeva toplija od zapadne. • Najveći dio zemlje prima oko 1000 mm padalina; sjevernog visočja, do kojih dopire oslabljeni ljetni monsun, primaju oko 600 mm, dok povoljno eksponirane padine planina u središnjem dijelu zemlje imaju oko 1500 mm. Povezano sa smjenom monsuna, padaline su tijekom godine raspoređene neravnomjerno, većina ih padne u toplom dijelu godine, najviše od lipnja do kolovoza, kada su moguće i poplave.

7. Podaci o gospodarstvu često su nepouzdani ili zastarjeli i rezultat procjena. Ipak, može se ustvrditi da je Sjeverna Koreja gospodarski slabo razvijena zemlja. Gospodarstvo je neefikasno i suočeno s mnogobrojnim problemima (zastarjela tehnologija, niska produktivnost, nedostatak rezervnih dijelova, slabe investicijske mogućnosti…). Od nastanka države promovirana je doktrina samodovoljnosti, što je rezultiralo izolacijom, a trgovinske veze održavane su samo s Kinom, SSSR-om i drugim komunističkim zemljama.Slomomkomunizma u Europi, mnoge od tih veza su prekinute, a Koreja se našla u još većoj izolaciji. Manjak mnogih važnih proizvoda uzrokovao je nastanak crnog tržišta s cijenama znatno višima od službenih, što posebno ugrožava neke društvene skupine (umirovljenici, nezaposleni).

8. Razlika razvijenosti između Koreja

9. Veliki troškovi za vojne potrebe i masivan državni aparat sve jače pritišću slabašno gospodarstvo. Ipak, tijekom 1990-ih, i s početkom normalizacije dviju korejskih država, počinje njihova međusobna trgovina. Procjenjuje se da je BNP po stanovniku 1000 USD, a neke procjene govore samo oko 400 USD. Prema podacima s početka 1990-ih, primarni sektor u BNP-u sudjeluje s oko 40%, a sekundarni i tercijarni s po 30%.

10. Poljoprivreda je kolektivizirana i također nisko produktivna (manjak obradivih površina, goriva, gnojiva, strojeva) pa je zemlja godinama ugrožena manjkom hrane koji je u pojedinim godinama kritičan, a veća stradanja ublažuje međunarodnu pomoć. Glavne poljoprivredne kulture su riža i ostale žitarice (kukuruz, pšenica, ječam, proso), krumpir, različito povrće, voće, soja. U stočarskoj proizvodnji najvažniji je uzgoj svinja, a zatim peradarstvo. Od industrijskih biljaka najviše se uzgajaju duhan, pamuk, lan i uljana repica. Za prehranu stanovništva važno je ribarstvo. Šume su važno prirodno bogatstvo, ali velik dio drva koristi se kao izvor energije. Najintenzivnija, često neracionalna sječa je na primorskim padinama.

11. Sjeverna Koreja jedna je od etnički najhomogenijih zemalja svijeta. Gotovo cjelokupno stanovništvo čine Korejci, neznatnu manjinu, niti 1% stanovika Kinezi i zanemariv broj Japanaca. Službeni jezik je korejski, koji se piše posebnim korejskim pismom, koje se u Sjevernoj Koreji naziva “choson mutcha” i sastoji se od 24 znaka. Za razliku od Južne Koreje, gdje se koriste i određeni kineski znakovi, u Sjevernoj Koreji koristi se čisto korejsko pismo.

12. Iako su religijske slobode zajamčene ustavom, u stvarnosti ih vlada obeshrabruje. Oko dvije trećine stanovništva izjašnjava se kao nereligiozno. Tradicionalni šamanizam okuplja oko 12% st., po 2% je budista i kršćana, a više od 10% pripadnici su autohtone monoteističke vjere ch’ondo-gyo , određene kombinacije budizma, konfucijanizma i kršćanstva. Prema službenim podacima nepismenih je samo 1%. Obvezno školovanje traje 10 godina. Najveće sveučilište je Kim Il-sung u glavnom gradu, osnovano 1946. Danas je sjeverna Koreja suočena sa problemom ilegalnih iseljenika, čiji broj u zadnje vrijeme dosegao nekoliko stotina tisuća. Ilegalni emigranti najprije dolaze u Kinu (zbog oštre kontrole granica između dvije Koreje), pa tek onda nastoje doći u Južnu Koreju, koja je po standardu života, nešto sasvim suprotno od sjeverne.