360 likes | 617 Views
GRČKA DRAMA. POVIJEST Pripremila: Marta Lončarević, prof. grčka je civilizacija prva velika povijesna civilizacija Europe koja je dotad živjela u prapovijesti (u brončanom dobu)
E N D
GRČKA DRAMA POVIJEST Pripremila: Marta Lončarević, prof.
grčka je civilizacija prva velika povijesna civilizacija Europe koja je dotad živjela u prapovijesti (u brončanom dobu) • razvoj vrlo brz u usporedbi s drevnim civilizacijama (ahahajsko doba u 8. st. prije Krista na granici prapovijesti, a u 5.st. Prije Krista u tzv. Klasičnom dobu grčka umjetnost dostiže vrhunac)
Povijesne okolnosti • Temeljne političke zajednice bili su gradovi-države (polisi): Atena, Sparta, Korint, itd) • Grci osvajaju cijelo Sredozemlje=tadašnji poznati svijet • Osvajanje i trajno naseljavanje gradova – kolonije (kod nas: Issa=Vis, Faros=Hvar, Korkyra=Korčula, Kairos=Trogir) • Visoki zahtjevi skladnog razvoja tijela i duha (temelji sporta i filozofije) • Umjetnost i kultura dobivaju univerzalni karakter • Bogovi i mitologija (Olimp-prijestolnica bogova) • Grčki alfabet • Atenska demokracija
Krajem 6.st.pr.Krista Atenjani su svetom kamenju iznad Atene dali ime Akropola (akra = iznad; polis =grad). • Najstarije zidine Akropole datiraju od mikenskog vremena, iz 12.st.pr.Krista. • Akropola je izgrađena na četiri obronka iznad Atene. Hram boginji Ateni tu je podignut kako bi bio siguran od osvajača. • Perzijanci su u osvajačkom pohodu uništili sve spomenike koji se u 5.st.pr.Krista, u zlatno doba atenske države, obnavljaju
Veličanstveni hramovi na Akropoli: • Propileji - ulazni trijem • Hram božice Nike (Pobjede) • Erehtejon - hram s trijemom karijatida • Partenon – hram božice Atene. • Njen golem kip sagradio je kipar Fidija. Bio je napravljen od zlata i slonovače. Ukraden je, a postolje na kojem je stajao promjera je 4,09 x 8,04m.
Dioniz ili Bacchus • Grčki bog vina, rađa se iz Zeusova bedra. Bio je prvi vinogradar, a poznat je i kao bog plodnosti, opuštanja i svih životnih užitaka. • Njegov mitološki pratitelj je jarac koji se prinosi kao žrtva Dionizu. • Jarac se na grčkom naziva tragos, a pjesma u čast Dioniza tragodia (tragedija).
Dioniz ili Bacchus • Grčki bog vina, rađa se iz Zeusova bedra. Bio je prvi vinogradar, a poznat je i kao bog plodnosti, opuštanja i svih životnih užitaka. • Njegov mitološki pratitelj je jarac koji se prinosi kao žrtva Dionizu. • Jarac se na grčkom naziva tragos, a pjesma u čast Dioniza tragodia (tragedija). • Svečanosti u slavu boga Dioniza obilježene su pjesmom i plesom. U njima je u okviru pjesme zvane ditiramb postupnim odvajanjem jednog pjevača i formiranjem zbora došlo do zametka tragedije. Vođa zbora = korifej, počeo se odvajati od zbora te se preobražava u različite likove, a zbor komentira radnju. • Prve se takve izvedbe pripisuju Tespisu 534.pr.Krista. u Ateni. Putovao je svojim kolima i priređivao predstave u čast Dionizu.
Društveno-političke okolnosti u 5. st. pr. Krista • Nestanak tiranije u atenskom društvu. • Pobjeda nad perzijskim osvajačem. • Pun razvoj demokracije. • Pun procvat Atene u vojnom, kulturnom i gospodarskom pogledu • Filozofski pogled: sofizam • Krilatica: čovjek kao mjera svih stvari (Protagora ) • Ljudi se sve više okreću sebi, a manje su okrenuti zajednici ( polisu ).
Antička drama • Radnja drame zasniva se na mitu. • Pjesnici su mogli mijenjati detalje, ali ne i osnovne odnose u mitu. • Drama je uvjetovana PROSTOROM = scenski prostor i VREMENOM = jedinstvena i pregledna radnja. Zato drama nema epsku širinu ni lirske asocijacije. • Lice iz drame sputano je i scenom i psihofizičkim mogućnostima svojeg tumača= glumca, živog čovjeka. • Drama prikazuje odlučni preokret u čovjekovu životu koji definitivno rješava neku njegovu životno važnu dilemu. • Obrat iz sreće u nesreću= tragedija. • Obrat iz nesreće u sreću= komedija.
U drami je najvidljivija čovjekova ovisnost o silama koje ga nadrastaju i s kojima dolazi u susret ili sukob. • Ishodište drame je dramatičnost čovjekova opstanka u povijesnom svijetu. Korijen dramatičnosti je u vječnom čovjekovom između: između htijenja i mogućnosti, sklonosti i dužnosti, pojedinca i društva, pravde i nepravde, istine i neistine, sadašnjice i ciljeva budućnosti. • U drami se postavljaju pitanja o porijeklu bogova, heroj, naroda, pitanja o slobodi, pravednosti, snazi i slabosti čovjekovoj. Ta se pitanja postavljaju s puno strasti i oštrine i budila su na razmišljanje i raspravu brojnu publiku te zakonodavce, filozofe i državnike.
Grčko kazalište • Dramske izvedbe bile su dio Dionizova kulta izvođene o svetkovinama tog boga: na prijelazu siječnja i veljače te u ožujku i travnju. • Organizator svečanih igara je država, izvode se u obliku natjecanja: tri pjesnika tragičara bore se za nagradu koju dodjeljuje službeni žiri. • Svaki natjecatelj nastupa s tri tragedije i jednim veselim igrokazom, tzv. satiričkom igrom. • Tragedije: povezane su sadržajem ili su samostalne, sastavljena od tri nezavisna dramska komada • Kazalište: na otvorenom, na obronku brežuljka • Sastoji se od: POZORNICE = SCENE, na kojoj su igrali glumci; PLESIŠTE = ORKESTRA, TJ. PROSTOR ZA KOR; GLEDALIŠTE = TEATAR (stepenice na kojima sjede gledatelji)
Najpoznatije kazalište antičke Grčke je ono u Epidauru koje je moglo primiti oko 40 000 gledatelja. • Akustika je bila izvrsna, glumci nose tipizirane maske (tragičke, komičke ili satiričke). • Drama je nalikovala današnjim mjuziklu: bilo je glazbe, pjevanja, plesa, izmjenjivali su se govoreni (recitirani) i pjevani dijelovi. Pjevane dijelove izvodi kor, a govorne glumci.
Dramske konvencije • ženske su uloge igrali muškarci; • nisu se smjela prikazivati ubojstva; • ona se izvode iza kulisa i o njima izvještava glasnik • RADNJA: odvija se u dijalozima između glumaca (najviše 4- zato su glumci igrali više uloga) • Pjevani dijelovi bili su komentar, izraz raznih duševnih stanja lica, odraz njihova raspoloženja
Predstavama su mogli prisustvovati svi slobodni građani, robovi te hetere (obrazovane bludnice). • Predstave su bile besplatne. • Prvi je red uz orkestru rezerviran za Dionizove svećenike, ugledne goste i poslanike drugih gradova. • Za kazališnih svečanosti prestaju političke rasprave, sudski procesi i vojni pothvati.
Kazalište je u staroj Grčkoj igralo veliku ulogu. Pratilo je suvremena povijesna zbivanja ali i s puno zanimanja govorilo o bitnim pitanjima čovjekova opstanka, njegove egzistencije.
Dramske vrste • Tragedija • Komedija • Drama u užem smislu Festival drame u staroj Grčkoj uvijek je završavao komedijom, podsjetnikom da se život treba uživati. Najznačajniji komediograf toga doba bio je ARISTOFAN
SOFOKLO 5.st.prije Krista
Rođen je oko 497. g. a umro s 92 godine. • Otac mu je vlasnik radionice oružja. • Sofoklo je bio vješt u pjesmi i plesu. Glumio je u svojim prvim dramama. • Bile su mu povjerene visoke političke i vojne dužnosti. Zajedno s Periklom i još desetoricom drži najviše vojničke časti u Ateni. • Teorije o njegovoj smrti: - zagušio se bobicom nezrela grožđa; - od radosti kad je čuo za pobjedu u kazalištu - počeo je recitirati dugačku rečenicu iz "Antigone" i zbog nedostatka zraka izdahnuo. • Napisao je 123 dramska djela, na dramskim natjecanjima pobijedio 18/20/24 puta (nije potvrđeno).
Sofoklove inovacije • Povećao je broj članova kora s 12 na 15 • Uveo je trećeg glumca • Prvi je prešao na pisanje pojedinačnih, sadržajno zaokruženih drama • Uveo je oblikovanje scenske zgrade: kulise Sofoklo je bio miljenik atenske publike. U svojim tragedijama napušta mitološki svijet te se fokusira na čovjekove strasti i djelovanja. Radnju više ne pokreće božanstvo, već slobodna ljudska volja
Aleksandrijska knjižnica posjedovala je 123 njegove drame. • Od 123 drame 96 ih je dobilo prvu nagradu. • Antigonaje izvedena 442 puta.
Tragedija • Aristotel je smatrao tragediju najvrednijom umjetničkom vrstom jer govori o onome što se može dogoditi. • Tragedija pobuđuje u ljudima osjećaje samilosnog zajedništva (sympathia) sa svakom patničkom sudbinom jer prikazivanje obrata iz sreće u nesreću dovodi do pročišćenja (katharsis), osjećaja samilosti i straha za tragičkog junaka. • Tragički junak nije ni zao ni dobar već sličan nama, a njegova propast proizlazi iz tragičke pogreške = iz neznanja okolnosti koje ga uništavaju. • Tragedija je ta koja ukazuje na slabosti čovjeka i njene strašne posljedice te budi osjećaj opreza, uči suzdržanosti u djelovanju.
Aristotel: teorija tragedije • Tragediju tvori neka zgoda koja mora biti oblikovana na određen način (jedinstvo mjesta, vremena i radnje) • Mora sadržavati: 1. tragičnog junaka 2. tragičnu krivnju 3. tragični završetak 4. uzvišeni stil 5. katarzu: probuđeni osjećaji sažaljenja kod gledatelja i time pročišćenje gledateljevih osjećaja
Antigona Lica: • Antigona - Edipova kći, Izmenina sestra • Izmena - Edipova kći, Antigonina sestra • Kreont- njihov ujak, tebanski kralj • Tiresija - prorok • Hemon - Kreontov sin • Euridika - Kreontova žena • Stražar • Glasnici • Zbor