POREMEĆAJ SMANJENE PAŽNJE ( ADD )

1. POREMEĆAJ SMANJENE PAŽNJE ( ADD )

2. Što je ADD ( Attention Deficit Disorder) ? • U posljednjih nekoliko godina u ovom području došlo je do novog uzbudljivog i obećavajućeg razvoja. • Djeca s pomanjkanjem pažnje nisu “čista” vrsta odnosno često imaju još neko psihološko stanje, poput anksioznosti, poremećaja raspoloženja, teškoća u učenju.. • Istraživanja mozga sugeriraju moguće razlike u strukturi moždanih područja u ljudi s ADD-om. Genetička istraživanja zaokupljena su proučavanjem kromosoma i gena u nadi da će otkriti prepoznatljive veze s tim problemom • ADD uvijek ima obiteljsku i osobnu stranu jednako kao i kliničku i znanstvenu. Da biste shvatili i učinkovito se s njime nosili, morate razumijeti oboje.

3. Utjecaj • Poremećaj pomanjkanja pažnje dramatično djeluje na obiteljski život. U takvim obiteljima je prisutno puno više napetosti i rasprava, zajednički ručak nije zabava, a večere u restoranima su gotovo nemoguće • Roditelji se obeshrabruju i ponekad padaju u depresiju;ostala se djeca osjećaju posramljeno, zanemareno i ljutito, jer poremećaj ADD utječe na sve članove obitelji, a ponajviše na majku.

4. Simptomi • Nova je definicija utvrdila da je jezgra ovog problema teškoća u usredotočivanju i održavanju pažnje • Utvrđene su dvije vrste ADD-a: • s hiperaktivnošću i bez hiperaktivnosti. • Oba su tipova uključivala ADD ili teškoću pažnje, ali su djeca koja su imala ADD s hiperaktivnošću bila prekomjerno aktivna, impulzivna i nametljiva, odnosno djeca koja često izazivaju pomutnju(najčešće dječaci). Djeca s ADD-om bez hiperaktivnosti također su imala teškoće s usredotočivanjem i održavanjem pažnje, ali su to bile duše blage naravi koje nisu ispoljavale problematično ponašanje (najčešće djevojčice).

5. Ključni simptom: • Nepažljivost ili rastresenost • Temperament: • impulzivnost, • teškoća odgađanja zadovoljenja, • hiperaktivnost, • prekomjerno emocijalno uzbuđenje • Rezultati: • neobuzdanost, • socijalni problemi, • dezorganiziranost

6. Kako obilježja ADD-a utječu na dijete u školi • Postoji • kombinirani tip (ADD s hiperaktivnošću) • nepažljivi tip (ADD bez hiperaktivnosti)

7. Kombinirani tip; • Zbog teškoće s pravilima i samokontrolom dijete s kombiniranim tipom ADD-a često je negativna sila u razredu. • Većina djece s ADD-om želi biti dobra jednako kao i ostala djeca, ali budući da imaju stvarnih problema s koncentracijom i motivacijom, ova djeca ne mogu održati svoje napore. • U općoj populaciji 10-15% sve djece ima specifične teškoće u učenju • Krajnji rezultat svih ovih problema je taj da djeca sa ADD-om obično pokazuju prilično nisku razinu školske uspješnosti.

8. Nepažljivi tip; • Ova djeca su često, ali ne uvijek djevojčice. Ona je naizgled tiha, ali je zapravo zamišljena i otuđena. Ne dovršava svoju zadaću na vrijeme ili je uopće ne dovršava. • Djecu s nepažljivim tipom ADD-a često doživljavaju kao sporije učenike unatoč činjenici da većina njih ima prosječnu ili nadprosječnu inteligenciju. • Zbog njihove tihe i nježne pripode u početnim razredima osnovne škole često se ne prepoznaje potreba za dijagnosticiranjem i terapijom ADD-a u takve djece.

9. Uzroci • Već je neko vrijemo poznato da ADD ima snažnu nasljednu komponentu. Mnoga su istraživanja pokazala da su djeca koja u obitelji imaju rođake s ADD-om, pod većim rizokom da i sama imaju ADD. • Istraživanja metabolizma glukoze (PET skeniranja) pokazala su da u osoba s ADD-om prefrontalna područja u mozgu su zapravo nedovoljno aktivna. • Nedavna istraživanja mozga sugerirala su da su u osoba s ADD-om ove regije mozga manje od normalne veličine. • Poznato je da je prefrontalni korteks povezan s kočenjem ponašanja (sposobnosti da se stane, pogleda i sasluša)

10. Suradnja sa školom • Roditelji djece s ADD-om moraju češće i intenzivnije od ostalih roditelja surađivanti sa školskim osobljem. • Posljednjih se godina dogodilo mnogo pozitivnih stvari koje su povećale vjerojatnost da dijete s ADD-om uspješno pohađa školu i da roditelji takvog djeteta imaju ulogu aktivnih suradnika s osobljem škole, osobito kada je riječ o donošenju odluka vezanih uz školski program.

11. Napisano je nekoliko kvalitetnih priručnika za učitelje koji uključuju popise školskih intervencija za djecu s ADD-om • Sve je više učitelja svjesno postojanja ADD-a i potreba koja pate od njega, a nalaze se u njihovim učionicama • Stručni suradnici su u većoj mjeri svjesni da je učinkovita suradnja obitelji i škole nužna za djetetov školski uspjeh • Velika količina informacija o ADD-u sada je dostupna i na Internetu.

12. Komunikacija s roditeljima • Komunikacija između obitelji i škole dobiva na važnosti što je dijete problematičnije • Učitelji se moraju podsjetiti da roditelji nisu uzrokovali ADD i teško ponašanje svojeg djeteta zbog načina na koji su ga podizali • Na sastanku učitelja i roditelja potrebno je eksperimentalno i fleksibilno razmišljanje. Trebali bi ovom problemu pristupati provizorno i pragmatično, nastojeći otkriti sve taktike koje će najbolje funkcionirati i koje su najrealnije s obzirom na učiteljevo vrijeme, energiju i iskustvo

13. Dijete s ADD-om u razredu • Statistike govore da približno 1:25 ima ADD, odnosno gotovo jedno dijete u svakom razredu. • Koncentracija djece s ADD-om u jednom razredu može pretvoriti školsku godinu u noćnu moru. • Čak i ako je samo jedno dijete s ADD-om u razredu, učitelju će oduzeti neprimjerenu količinu vremen i napora, osobito ako pati od kombiniranog tipa ADD-a. • Uplitanje u “rat” s djetetom koje pati od ADD-a čak i kada je iskušenje preveliko neće nikome donijeti nimalo dobra. • Nošenje s djetetom koje pati od ADD-a je emocionalno težak zadatak. Prvi korak je razumijeti i jasno razmišljati o ADD-u.

14. Načela opće intervencije • Važno je imati na umu da neznanje i neprijateljski osjećaji mogu potkopati bilo koju taktiku • Učitelji koji rade s učenicima ADD-a smislili su nekoliko specifičnih ideja kako bih se nosili s tom bolešću: • Trenutačna povratna reakcija; pohvala za pozitivno ponašanje, a jednako tako i ukori ili posljedice zbog problematičnog ponašanja trebaju uslijediti što brže moguće

15. Česte povratne reakcije; kako biste ih zadržali usmjerene na zadatak djecu s ADD-om treba na prijateljski način često podsjećati i slati im druge vrste poruka. U ADD-u postoji problem održavanja motivacije, osobito ako izostane povratna reakcija ili potkrepljenje, a zadatak je djetetu dosadan. • Poricanje prije kažnjavanja; iritantno ponašanje djece s ADD-om prirodno nadahnjuje odrasle za ukore i kazne. Pozitivne posljedice trebaju biti prve na vašoj listi i trebate ih primjenjivati češće od kazni ili ukora.

16. Osnove terapije s lijekovima • Većinu vremena učitelj je jedini promatrač pozitivnih i negativnih učinaka lijeka jer se nalazi uz dijete dok lijek djeluje. • Da bi terapija bila uspješna, učitelj treba prenositi svoja zapažanja roditeljima i liječniku • Stoga ako učitelj zna da dijete uzima određenu dozu određenog lijeka već dva tjedna i ništa se ne događa, vrijeme je da o tome obavijesti roditelje • Na taj način neizmjerno pomažu djetetu koje pati od ADD-a ,a također pridonose da se u razredu stvori mnogo pozitivnije okružje za svačije učenje.

17. Savjetovanje za djecu s ADD-om • Mnogi ljudi osjećaju da djeca koja pate od ADD-a jako trebaju savjetovanje ili psihoterapiju • Istraživanja su pokazala da središnji simptomi ADD-a, kao što su pomanjkanje koncentracije, impulzivnost i hiperaktivnost nisu podložni djelovanju savjetovanja ili psihoterapije. • Ipak je važno da posjećuju nekog stručnjaka jer u svijetu u kojem se svaki korak djeteta sa ADD-om kritizira , ovo dijete poput svježeg zraka treba nekoga tko će ga suosjećajno slušati i isticati njegove pozitivne kvalitete.

18. Zaključak • Uz ADD često se javljaju dodatne teškoće; • Slab školski uspjeh – teškoće u učenju: oko 40 do 60% djece s ADHD-om ima teškoće sa učenjem u školi, • ostali imaju teškoća sa vremenskim ograničenjima, količinom čitanog ili pisanog teksta. • Iako najčešće imaju prosječno razvijene intelektualne sposobnosti (a mogu imati i iznadprosječne) ostvareni obrazovni stupanj može biti niži, a profesionalna dostignuća slabija nego kod vršnjaka i nego što bi se obzirom na intelektualne sposobnosti moglo očekivati.

19. Literatura • Thomas W. Phelan: • Sve o poremećaju u pomanjkanju pažnje • Miroslav Pospiš: • Učenje mozgom i edukacijsko zdravlje