900 likes | 1.25k Views
Bankarski menadžment. Organizacioni menadžment u bankarstvu Dr Slobodan Lakić. Organizacija elektronskog bankarstva. I Finansijske inovacije II Elektronsko poslovanje III Uloga banaka u elektronskoj trgovini IV Elektronski novac V Elektronsko bankarstvo
E N D
Bankarski menadžment Organizacioni menadžment u bankarstvu Dr Slobodan Lakić
Organizacija elektronskog bankarstva • I Finansijske inovacije • II Elektronsko poslovanje • III Uloga banaka u elektronskoj trgovini • IV Elektronski novac • V Elektronsko bankarstvo • VI Elektronski sistemi za obračun transakcija velikih vrijednosti
I Finansijske inovacije • Od 60-ih godina bujanje značajnih finansijskih inovacija • Mogu se klasifikovati u jednu od sljedeće tri kategorije: • - instrumenti koji proširuju tržište, koji povećavaju likvidnost tržišta i raspoloživost sredstvima (fondovima) privlačenjem novih investitora i nuđenjem novih mogućnosti zajmotražiocima;
Cont. • - instrumenti za upravljanje rizikom, koji realociraju finansijske rizike na one koji imaju manju averziju ka njima, ili koji imaju kompenzaciju za izloženost čime su vjerovatno sposobniji da ih preuzmu; • - instrumenti i postupci (procesi) arbitraže, koji omogućavaju investitorima i zajmotražiocima da iskoriste razlike u cijenama i prinosima između tržišta, i koji reflektuju razlike u percepciji rizika, kao i informacija, oporezivanja i regulacija
Cont. • Osim ove klasifikacije, BIS sugeriše sljedeću: inovacije za transferisanje rizika cijena; instrumenti za transferisanje kreditnog rizika; inovacije za generisanje likvidnosti; instrumenti stvaranja kredita; instrumenti za stvaranje akcijskog kapitala • Ros apostrofira dvije klase finansijskih inovacija: • - novi finans. proizvodi (finansijske aktive i derivativni instrumenti), bolje prilagođeni okolnostima vremena (inflacija) i tržišta na kojima se trguje njima;
Cont. • - strategije koje primarno koriste ove finansijske proizvode • Faze finansijskih inovacija: • - u 50 - im i 60 – im dolazi do stvaranja relativno jakih novčanih tržišta, na kojima se obavlja promet finansijskim instrumentima: kratkoročnih državnih hartija i komercijalnih papira; • - u 70 – im se rapidno razvijaju međunarodne privatne banke koje su vršile recikliranje naftnih dolara;
Cont. • - u 80 – im se dešavaju krupne promjene u finansijskim strukturama razvijenih zemalja, uz propulziju finansijskih derivata (hedžing transakcija), sekjuritizacije aktiva i slično; • - u 90 – im su tipične inovacije finansijski inžinjering (automatski bankarski šalter, bankomati, telefonske banke i personalni računari) i reinžinjering (“banka u kući”, na “daljinski upravljač”); primjena informacione i telekomunikacione tehnologije
Cont. • Glavni faktori koji su doveli do razvoja finansijskih inovacija su: • - povećana nestabilnost kamatnih stopa, inflacije, cijena akcija i deviznih kurseva; • - razvoj kompjuterskih i telekomunikacionih tehnologija; • - veća sofistikacija i obrazovanost, i finansijska osjetljivost (profesionalnih) tržišnih učesnika (transaktora); • - konkurencija finansijskih posrednika i na međunarodnom finansijskom tržištu; • - podsticaji da se izbjegnu postojeća regulativa i poreski zakoni;
Cont. • - deregulacija domaćih finansijskih sistema; • - promjena globalnih obrazaca finansijske imovine (bogatstva) • U teoriji se ukazuje da su glavni faktori koji su neposredno pokretali proces finansijskih inovacija prije svega visoke kamatne stope i restriktivna monetarna politika
Cont. • Finansijske inovacije su nereverzibilni procesi u datim uslovima – trajna su karakteristika promjena u finansijskoj strukturi i kada prestanu da djeluju inicijalni faktori (poput visoke inflacije) koji su pokrenuli te procese • Monetarni efekti finansijskih inovacija: • - povećan značaj deviznih kurseva kao kanala transmisije MP, usljed povećane mobilnosti kapitala na međunarodnom planu;
Cont. • - povećava se i značaj kamatnih stopa u transmisiji kao još jednog cjenovnog kanala, u odnosu na kvantitet kredita; • - povećano korišćenje varijabilnih (fleksibilnih) kamatnih stopa; • - povećava se nestabilnost odnosa monetarnih varijabli i ekonomske aktivnosti: tendencija ubrzanja brzine opticaja novca i kratkoročna nestabilnost tražnje novca, što je vodilo preispitivanju koncepta MP;
Cont. • - relativno jačaju tržišta HOV u odnosu na ulogu banaka i ostalih finans. institucija u transferu finansijskih viškova; • - javlja se potreba za boljom koordinacijom regulativnih mehanizama (time dolazi do preispitivanja regulativnih mehanizama centralne banke) smanjivanjem segmentacije finansijskog tržišta (procesima deregulacije, konkurencije i inovacije) i smanjenja razlike između komercijalnih banaka i ostalih finansijskih institucija;
Cont. • - stvaraju se takve finansijske institucije koje nude sve tipove finansijskih usluga pogotovo stanovništvu (finansijski supermarketi); • - javlja se potreba za međunarodnom koordinacijom makroekonomske politike i mehanizmom multilateralnog nadzora na svjetskom planu radi efektivnog sprovođenja koordinacije te politike
Cont. • Oblici finansijskih inovacija: • - instrumenti za povećanje likvidnosti nebankarskog sektora: CDs, NOW i Super NOW računi, repo, svip depoziti, MMMFs, ovedraft računi, kreditne karte; • - finansijski instrumenti i aranžmani za transfer rizika: fjučersi, forvardsi, opcije, svopovi, kao i NIF aranžmani
II Elektronsko poslovanje • Do 1996. pod e-novcem podrazumijevalo se poslovanje preduzeća u oblasti e-industrije • Te godine su stručnjaci IBM-a definisali e-poslovanje kao “siguran, fleksibilan i integralni pristup dostavljanju raznih ekonomskih vrijednosti kroz kombinaciju sistema i procesa koji obavljaju osnovne poslovne operacije sa jednostavnošću i obuhvatom koji omogućuje primjena Internet tehnologija”
Cont. • E-poslovanje podrazumijeva preoblikovanje poslovnih procesa kako bi se postigla veća operativna efikasnost i povećala vrijednost proizvoda i usluga koje se isporučuju kupcima • Primjenom e-tehnologija u poslovnim procesima nastao je dinamičan razvoj e-trgovine, koja je samo jedna od aktivnosti e-poslovanja • E-poslovanje je globalna privredna aktivnost
Cont. • Nastalo je na procesima globalizacije svjetske privrede i ne poznaje granice nacionalnih privreda • Na osnovu stepena korišćenja e-tehnolog. (stepen elektronizacije) dijeli se na: • a) potpuno e-poslovanje, kao maksimalna primjena e-tehnolog. u svim fazama poslovnog procesa od prizvodnje, preko trgovine do distribucije potrošačima; • b) djelimično e-poslovanje – primjena e-teh. u pojedinim poslovnim procesima
Cont. • Sastoji se iz nekoliko oblasti (grafik), koje predstavljaju elektronizovane aktivnosti savremenog poslovanja korišćenjem e-teh: • a) E-trgovina – trgovina uslugama u e-obliku, tj. opšti pojam za poslovanje uz pomoć telekomunikacija i sredstava baziranih na komunikacijama; • b) E-plaćanja – transfer novca i izvršenje plaćanja primjenom e-tehnologije; • c) E-komunikacije – primjena e-teh. za razmjenu poruka između poslovnih subjek.
Cont. • d) E-proizvodnja – stvaranje proizvoda i izvršenje usluga primjenom e-trgovine; • e) E-distribucija – e-proizvoda budući da oni nemaju materijalni oblik • E-poslovanje se pojavilo 70-ih godina pojavom e-sistema plaćanja, a evolucija tih sistema se kretala od razvoja interbankarskih sistema zatvorenih mreža (SWIFT) i e-transfera sredstava (EFT) do plaćanja na otvorenim mrežama (Internet)
Cont. • Prije pojave e-komunikacionih sistema u poslovnoj konunikaciji koristili su se telegram, telefon, teleks i telefaks • Razvoj e-komunikacionih sistema počinje sa pojavom e-razmjene podataka (EDI) 80-ih • Zahvaljujući daljem razvoju informacionih tehnologija i njihovom primjenom u telekomunikacijama, pojavljuju se i drugi sistemi e-komunikacija poput: e-pošte (e-mail) i e-konferencije
Cont. • Značaj e-poslovanja: smanjivanje radne intenzivnosti aktivnosti; porast produktivnosti rada; smanjenje troškova poslovanja; rast učešća visoko obrazovane radne snage; mali početni kapital; demonopolizacija tržišta; intergracija svjetskog tržišta; pogodnosti u poslovanju i potrošnji; promovisanje individualnog preduzetništva; indirektni efekti na razvoj drugih aktivnosti
III Uloga banaka u elektronskoj trgovini • Kako bankarska industrija reaguje na brzi razvoj on lajn trgovanja? • Mnoge kompanije obavljaju e-trgovanje, ili posao koji se obavlja on lajn preko komjuterskih mreža, kao sredstvo za širenje tržišta, poboljšanje usluga klijentima, smanjenje troškova i povećanje produktivnosti
Cont. • Kompanije su tradicionalno koristile komjutere da bi upravljale svojim proizvodima i podacima o klijentima • Ipak, sada je razvoj mrežne tehnologije omogućio firmama da pojednostave svoje transakcije sa dobavljačima, distributerima i trgovcima na malo preko elektronske razmjene informacija • Kao i ostale kompanije, banke preduzimaju korake da prošire upotrebu mrežne tehnologije u poslovnim operacijama
Cont. • Banke imaju važan razlog da obavljaju posao on lajn (vidjeti grafik) • Ukoliko ne uspiju da reaguju na mogućnosti koje nameće Internet, mogla bi im biti dodijeljena prilično drugorazredna uloga kako se trgovina pomjera ka elektronici tokom vremena • U tom slučaju, one bi izvršile plaćanje za kupce i prodavce koji su uključeni u e-trgovinu (puna linija na grafiku)
Cont. • Ipak, imale bi malo šansi da se uključe samostalno sa kupcima ili prodavcima ili da ponude vlastite proizvode na elektronskom tržištu • Ali ako uspostave prisustvo na Internetu (isprekidane linije), bile bi u poziciji i da efikasnije trguju sa tradicionalnim bankarskim proizvodima i da razviju i prodaju nove proizvode koje traže učesnici u e-trgovini
Cont. • Do prije 10-15 godina, uključenost banke u Internet bila je sasvim ograničena – banke su mogle da postave veb sajt da pruže informacije klijentima o svojim uslugama • Tekuće bankarske transakcije još uvijek se odvijaju u filijali, preko mejla, telefonom, ili preko mreže bankomata (ATM) • Ipak, posljednjih nekoliko godina mnoge banke su počele da koriste Internet kao dodatni kanal za isporuku tradicionalnih proizvoda potrošačima i preduzećima
Cont. • Njima mogu obaviti neke bazične bankarske funkcije poput čekovnih salda, trasnferisanja sredstava ili traženje kreditnih karti, a mala preduzeća mogu tražiti zajmove, inicirati transfere i koristiti prednosti upravljanja gotovinom i usluge plaćanja • Transakcioni veb sajtovi nude značajne prednosti – prikladnost ovog dodatnog kanala (za klijente) i ušteda troškova (za banku)
Cont. • Neke banke su takođe istraživale kako bi mogle da prošire tekuće ponude usluga da bi uključile neke proizvode dizajnirane isključivo za e-trgovinu • Razvoj proizvoda e-trgovanja obuhvata: • a) Uspostavljanje Internet portala – supersajtova, gdje će mnogi prodavci izložiti svoje ponude proizvoda i koje će posjetiti veliki broj kupaca, pri čemu neki od ovih portala mogu karakterisati veliki broj finansijskih i nefinansijskih ponuda proizvoda;
Cont. • b) Verifikovanje identiteta – ponuda proizvoda koji će zaštititi učesnike e-trgovine od prevara koje nastaju od pogrešne prezentacije identiteta, korišćenjem posebne tehnologije (enkript) kojom će banka potvrditi identitete sopstvenih vlasnika računa i služiti kao intermedijator preko kojeg njeni vlasnici računa mogu verifikovati identitete vlasnika računa drugih banaka, čime obje strane u transakciji e-trgovine imaju osiguranje da ne trguju sa prevarantima;
Cont. • c) Pomaganje ulaska malim preduzećima u e-trgovinu – postavljanje infrastrukture: interaktivnog veb sajta i mogućnosti plaćanja, pri čemu neke banke nude malim preduzećima usluge elektronskog zastupanja; • d) Elektronsko fakturisanje – kada će banke kombinovati mogućnost i-mejla Interneta kako bi izvršili plaćanja elektronski preko mreža međubankarskog plaćanja;
Cont. • e) Olakšavanje e-trgovanja između preduzeća – neke od najvećih komercijalnih banaka nude firmama tehnologiju za elektronsku trgovinu od preduzeća ka preduzeću, pri čemu ove banke uglavnom preduzimaju automatizaciju cijelog toka informacija uz pribavljanje (posredovanje) i distribuciju roba i usluga između preduzeća;
Cont. • f) Emitovanje elektronskog novca i elektronskih čekova – banke su razmotrile emitovanje elektronskog novca koji bi se mogao čuvati na pame i trošiti preko Internetnih karti; testiranje elektronske verzije papirnog čeka, koji bi se slao preko Interneta od kupca ka prodavcu, elektronski ovjeren od strane prodavca, a zatim proslijeđen on lajn banci prodavca za elektronsku naplatu od banke kupca;
Cont. • g) Integrisanje ATM i Internet mreža – ukoliko se to može obaviti, potrošači bi mogli da koriste ATM-e da se uključe u e-trgovinu ili da obavljaju svoje bankarstvo u fleksibilnom okruženju veb sajta njihove banke • E-trgovanje bi trebalo da stvori mogućnosti bankama da ojačaju svoje odnose sa klijentima, prodaju dodatne usluge i spriječi prodiranje drugih u njihove poslovne aktivnosti
Cont. • Banke će se takođe susresti sa nekim značajnim novim rizicima uključivanjem u e-trgovinu • Neki od ovih rizika su strateški, kada banka neće moći uspješno da se prilagodi promjenama u poslovnom okruženju koje stvara e-trgovanje • Drugi su operativni, što znači da bi kompjuterska i mrežna tehnologija koja podržava e-trgovinu mogla pogrešno da funkcioniše
Cont. • Strateški rizik konkurencije – opasnost za banke da usljed promjena neće moći da predvide nove oblike konkurencije ili da odgovore na njih na odgovarajući način • Strateški rizik prilagođavanja – mogućnost da će banke pogrešno procijeniti stepen na kojem će elektronsko bankarstvo nadvladati tradicionalnije forme bankarstva
Cont. • Da bi efektivno upravljala strateškim i olperativnim rizicima, banke će razviti informacione sisteme da bi nadgledale finansijsko izlaganje koje rezultira iz njihove uključenosti u e-trgovanje • Na strani trgovanja na veliko, banke su ostvarile napredak u postavljanju sistema za upravljanje rizikom koji modeliraju kolika je vrijednost pri riziku u uslovima alternativnih pretpostavki koje se odnose na kamatne stope, ...
Cont. • ... relativnih vrijednosti finansijskih instrumenata i ostalih tržišnih uslova
IV Elektronski novac • Brojne inovacije u oblasti plaćanja na malo poznate su pod nazivom elektronski novac (e-money) ili digitalni novac (digital cash) • Elektronski novac označava digitalni zapis koji, slično klasičnom papirnom novcu, reprezentuje određenu monetarnu vrijednost iskazanu u unaprijed definisanim vrijednosnim transakcijama • E-novac zamjenjuje gotovinu i čekove i omogućava kupovinu preko računara
Cont. • Često se ovaj termin poistovjećuje sa pojmovima e-keš i e-bankarstvo • Definiše se kao specifična “monetarna informacija” koja se u “realnom vremenu” prenosi između transaktora koji obavljaju plaćanja • E-novac je bilo koje sredstvo e-plaćanja, bilo koji oblik, medijum ili sistem koji obezbjeđuje plaćanje putem transfera elektromagnetno pohranjenih informacija
Cont. • E-novac može biti “valuta” pohranjena na fizičkom mediju kao što su karte, bonovi i sl, a može postojati i kao niz prenosivih cifara u nekom vidu e-uređaja za čuvanje podataka • Može biti i “upakovana” informacija koja se prenosi računarskim mrežama • Ne postoji, ipak, opšte prihvaćena definicija e-novca, ali on mora da sadrži dvije bitne karakteristike:
Cont. • a) Inicijalni holder e-novca mora da unaprijed uplati novčanu vrijednost s tim da je ova uskladištena na mikroprocesorskom čipu koji se nalazi na plastičnoj karti ili u hard disku personalnog računara; • b) Ova e-vrijednost novca mora da bude široko prihvaćena u plaćanjima za niz roba i usluga
Cont. • Dakle, koncept e-novca ne obuhvata one unaprijed plaćene karte kojima mogu da se vrše samo jednonamjenska plaćanja kao što su telefonske karte • E-novac nije zakonsko sredstvo plaćanja (legal tender) za razliku od gotovog novca koji je po zakonu svako obavezan da primi pri čemu za njega garantuje država, odnosno centralna banka, mada kompanija-emitent može da se obaveže da konvertuje e-novac u zakonsko sredstvo plaćanja
Cont. • Klasifikacija e-novca: • Jedan oblik e-novca je zasnovan na e-kartama (Mondex, Visa, Mastercard), a drugi je mrežni e-novac (network money ili cybercash), pri čemu u drugom slučaju potrošač ne mora da bude fizički prisutan kod prodavca • Prema tipu veze između banke i trgovca, dva su sistema: a) on lajn sistemi plaćanja sa stalnom komunikacionom vezom između subjekta kome se plaća i banke;
Cont. • b) of lajn, uz povremenu vezu između njih • U prvom slučaju validnost e-novčanice se obavlja prije isporuke plaćene robe (kreditna karta, e-keš), a u drugom naknadno, po isporuci robe (e-ček) • Funkcionalna podjela sistema e-plaćanja u relacijama kupac-prodavac je: a) sistemi plaćanja koji se temelje na vrijednostima na računu: b) sistemi e-plaćanja koji se temelje na kreditu
Cont. • Po sumi transakcija razlikuju se: sistemi za makro plaćanja (50.00 eura); sistemi za mini plaćanja (1.00); sistemi za mikro plaćanja (0.1) • Po tipu transakcije i oblasti upotrebe: plaćanja finansijskom sektoru (veliki, mali iznosi, kućno bankarstvo); plaćanja u maloprodaji (kreditne i debitne karte, potrošačke); plaćanja u e-trgovini (e-gotovina i čekovi, pametne karte, karte sa šifrovanjem)
Cont. • Na osnovu ovlašćenja emisije e-novca: državni i privatni e-novac, koji potiče iz privatnih nebankarskih institucija, mada za sada ne postoji pa se smatra državnim • Sav novac koji je stvoren na Internetu je državni novac • Kada je u pitanju plaćanje, pravi se razlika između dvije varijante: • a) gotovinski tip, kada cirkuliše među korisnicima na isti način kao i gotov novac, direktnim prenosom između učesnika
Cont. • Plaćanja između transaktora mogu se smatrati finalnim u trenutku njihovog izvršenja, a primljena monetarna vrijednost se ne vraća na bankarski račun, što znači da se može koristiti za dalja plaćanja; • b) depozitni tip, kada se e-novac poslije svake transakcije vraća emitentu, tako da je plaćanje e-novcem samo privremena novčana transakcija koja se finalno zatvara tek prenosom sredstava između transakcionih depozita kod transaktora
Cont. • Razlike između e-novca i gotovog novca koji cirkuliše u platnom prometu: • - kod e-novca koristi se kriptografija, dok se kod gotovog novca postavlja samo problem fizičke sigurnosti samog novca; • - e-novac se najčešće koristi za udaljena plaćanja; • - e-novac koji je jednom primljen uglavnom se ne može ponovo koristiti, što nije slučaj kod gotovog
V Elektronsko bankarstvo Elektronsko bankarstvo se definiše kao skup raznovrsnih načina izvođenja finansijskih transakcija upotrebom informacione i telekomunikacione tehnologije • - E - platne karte • - Distribucioni sistemi u plaćanjima • - E – mreže interbankarskih plaćanja • - On lajn bankarstvo
Cont. • a) Platne karte • Visa, MasterCard, Diners Club, American Express, Europay i dr. • Potrošači mogu da vrše plaćanja u trgovinskim prodavnicama, restoranima, benzinskim pumpama, bez upotrebe gotovog novca i uz povećan promet u trgovini • Prema tehnološkoj osnovi dijele se na: • - standardne, izdavale ih firme najčešće za potrebe plaćanja telefonskih razgovora, a egzistirale samo u okviru lokalnih tržišta...